Subota, 18 Maja, 2024
spot_img
Naslovnica Blog Stranica 5

Kako pomoći krompiru koji je oštećen mrazom: Savjeti stručnjaka za oporavak usjeva

Niske temperature i jutarnji mrazevi posljednjih dana ostavili su značajne posljedice na usjeve krompira širom regije. Proizvođači su suočeni s problemima poput potamnilih vršnih listova i oštećenja na stabljikama, što zahtijeva hitne mjere kako bi se minimalizovala dalja šteta i omogućio oporavak usjeva.

Prognozno-izveštajna služba zaštite bilja (PIS) uputila je preporuke proizvođačima kako da se nose s posljedicama mraza i osiguraju oporavak usjeva. Važno je da se preduzmu koraci kako bi se spriječilo dalje propadanje i osigurali uslovi za oporavak, naročito imajući u vidu da hladno i vlažno vrijeme pogoduje razvoju bakterijskih oboljenja, kao i infekciji od strane patogena koji izazivaju crnu pjegavost krompira (Alternatia solani).

Preporučene mjere za oporavak usjeva:

  1. Hemijski tretman: Proizvođačima se preporučuje primjena hemijskih tretmana u zasadima koji su pretrpjeli oštećenja. Ovo će pomoći u zaštiti usjeva od daljeg propadanja. Preparati na bazi aktivnih materija poput bakar-oksihlorida ili metirama su preporučeni za ovu svrhu.
  2. Prihrana kroz list: Važno je obezbijediti adekvatnu prihranu kako bi se podstakao oporavak biljaka. Preparati koji sadrže aminokiseline ili vodotopiva đubriva sa fosforom, azotom i kalijumom mogu biti korisni u ovom procesu.

Stručnjaci ističu da je brza reakcija ključna za minimalizovanje štete i osiguranje što boljeg oporavka usjeva. Proizvođačima se preporučuje da prate dalji razvoj situacije i preduzmu dodatne korake prema potrebi.

Savjeti za dalje postupanje:

  • Redovno pratite stanje usjeva i posmatrajte eventualne promjene.
  • Blagovremeno reagujte na znakove daljeg propadanja ili pojave bolesti.
  • Konsultujte se sa lokalnim stručnjacima ili poljoprivrednim savjetnicima za dodatne savjete i preporuke.

Uz pravilno vođenje i brzu reakciju, moguće je ograničiti štetu i osigurati što uspješniji oporavak usjeva krompira oštećenog mrazom. Ovo je važan korak ka očuvanju prinosa i stabilnosti poljoprivredne proizvodnje u datoj regiji.

Od čega zavisi nosivost kokošaka

Nosivost kokošaka u zimskom periodu je najčešće smanjena zbog niskih temperatura. Takođe, ako su i uslovi gajenja loši, može doći do potpunog prestanka nosivosti. Naravno, to se ne dešava uvijek. Neophodno je kokoškama obezbijediti suv i topao kokošinjac, dobru ventilaciju, dovoljno svjetlosti i ako se dobro hrane, onda im se i u zimskom periodu, može održati nosivost.

Iznad svega je neophodno održavati higijenu na zavidnom nivou. Potrebno je da kokošinjac bude prostran kako bi mogle da se slobodno kreću i da pri tom održavaju svoju normalnu tjelesnu temperaturu od 40,5 do 43°C.

Nosilje zahtijevaju dobro osvetljenje prostorije u kojoj borave pa je potrebno voditi računa da ono bude oko 3,5 W/m. Potrebno je da temperatura vazduha u prostoriji u kojoj borave bude oko 20°C, a vlažnost vazduha od 65-75%.

Tokom jeseni i zime je potrebno obezbijediti izuzetno kvalitetnu hranu i treba ih pustiti da same odrede koliko im je dovoljno (najmanje 110gr na jednu koku). Najčešće se koriste žitarice, prvenstveno kukuruz, ječam, zob, i mahunarke. Kako bi se proces varenja odvijao bez problema potrebno je dovoljno pijeska i kamenčića. Za ishranu koka nosilja koristi se i kupus, mrkva i stočna repa. Ovaj zeleniš može se okačiti na visinu od oko 50 cm. To se radi kako bi ih nosilje kljucale po želji. Mrkva je izuzetno korisna zbog visokog sadržaja provitamina A, koji podstiče nosivost. Kokama nosiljama je moguće spremiti i naklijale žitarice, kao što su ječam i pšenica. Naklijavanje žitarica se vrši u mračnom prostoru, jer takve klice sadrže velike količine vitamina E. koji takođe utiče na povećanje nosivosti kokošaka.

Voda ima poseban značaj i može biti glavni uzrok smanjenja nosivosti, Kokoške konzumiraju dva puta više vode u odnosu na hranu. Ako jedan dan ostanu bez hrane, nosivost će se malo smanjiti, ali ako ostanu bez vode – drastično će se smanjiti nosivost. Ako ostanu bez vode samo tri dana tada počinju da se mitare i prestaju da nose jaja u potpunosti. Na konzumiranje vode može da utiče i temperatura same vode. Preporučuje se da voda bude nešto hladnija i da se drži u nekoj sijenci.

Vrhunac proizvodnje jaja je u između 26. i 27. sedmice starosti, kada proizvodnja jaja uz optimalne uslove dostiže i 92%. Sa starošću nosilja povećava se masa jaja i ona u 34. nedelji starosti iznositi oko 60gr.

Promjena temperature u objektu, pojava parazita, uznemiravanje životinja,  premeštanje kokošinjca na drugo mjesto, sve to izaziva stres kod životinja, a to direktno dovodi do smanjenja nosivosti ili potpunog prestanka nošenja jaja.

Takođe treba napomenuti i da na gazdinstvu treba imati jednog pijetla na dvanaest kokošaka.

Pročitajte: Kokoške ne trebaju mužjaka da nose jaja. Čemu onda služi pijetao?

U suprotnom pijetao može postati agresivan prema kokama, pa se mogu primijetiti ogoljeni dijelovi tijela kokošaka. Tada će i proizvodnja jaja biti sporadična. 

Mitarenje kokošaka može biti prirodno i prisilno. Kod prirodnog mitarenja koke gube perje sa glave, pa sa vrata, prsa, onda sa bataka, krila, leđa i na kraju sa repa. Kraći dani u jesen, kao i niže temperature takođe su uzrok mitarenja. Prisilno mitarenje je proces gde se koristi redukcija svjetla, vode i hrane. Najjednostavnije je da se koke ostave dva dana bez vode, hrane i u mraku, pa se nakon toga puste na ispust osam sati da same nalaze hranu, minimalno im se dodaje kukuruz, a voda im se daje po volji. Posle tridesetak dana povećava im se dužina svjetlosti i postepeno se uvodi hrana. Tada kreće ponovo nosivost. Manja nosivost nakon mitarenja nadoknađuje se krupnijim jajima, piše savjetodavac stočarstva Kosovka Jakšić

CVIJET KOJI JEDNOSTAVNO NE MOŽE DA SE UNIŠTI: Širi se kao korov, podnosi vrućinu, što ga manje zalivate on sve ljepši

Ako ovaj cvijet posijejete danas, za mjesec dana ćete imati baštu punu veselih cvjetića koji dočekuju sunce prelijepo raširenih latica.

Kakvo drugo ime može imati cvijet koji podnosi i sušu i jaku vrućinu i to što ga ne morate okopavati, ako ne PRKOS.

Prkos je ovo ime dobio jer odolijeva nepovoljnim uslovima za život, a cvjeta neprekidno od juna do prvih mrazeva.

Sve što ga manje dirate i na njega obraćate pažnju on je sve bujniji i ljepši. Može da cvjeta u žardinjerama na balkonu, u bašti, kao pokrivač zemlje oko ruža…

Povoljno vrijeme za sađenje prkosa, iz sjemena ili sadnica su mart i april. Sadi se u kamenjare, cvijetne gredice, ili u cvijetne leje u vrtovima. Na sunčanim terasama, balkonima ili prozorima može da se gaji i u saksiji, žardinjeri, sandučiću.

Jedino što je neophodno je da im obezbijedite dobru drenažu. Ukoliko ih sadite u saksije na samo dno stavite malu količinu pijeska. Zalivanje prkosa je rijetko, eventualno preko ljeta za vrijeme velikih vrućina.

Ova biljka se i sama razmnožava. U vrtu gdje padne sjeme, koje može da preživi zimske uslove, prkos će nići i sledeće godine samo malo kasnije, tek u maju. Ako neko želi da iskorijeni ove biljke nastaje mali problem, jer jako osipaju sjeme, i potrebno je nekoliko godina da se iskorene do kraja.

Ne postoji osoba kojoj uzgajanje ove biljke nije uspjelo.

Njegovi cvjetovi se otvaraju sa prvim zracima sunca, a skupljaju kada padne mrak.

Cvjetovi prkosa su jednobojni ili šatirani, u raznim bojama: bijeli, žuti, narandžasti, ružičasti, crveni, ljubičasti, a same latice se mogu razlikovati od talasastih do ravnih.

Ima crvenkastu zeljastu stabljiku i igličaste, mesnate, kratke listiće, a raste u visinu od 10 do 15 santimetara.

ISJEKAO JE KOLUTOVE PARADAJZA I STAVIO IH U SAKSIJU: Evo šta se desilo 2 nedjelje poslije! Najbolji način sadnje

Paradajz možete gajiti na terasi ili u bašti, a sve što treba da uradite je da ga posijete i to odmah.

Ukoliko nikad ne znate koju sortu paradajza treba da posijejete, možda je upravo ovo pravi način sadnje za vas.

Kada kupite onaj paradajz koji volite da jedete, jedostavno ga isijecite na kolutove i četiri koluta stavite u saksiju sa zemljom. Prekrijte malim slojem zemlje preko i redovno zalivajte.

Dvije nedelje kasnije ćete videti da su počeli da izbijaju sitni izdanci paradajza iz saksije.

Kada izdanci ojačaju, postanu dovoljno snažni, presadite ih u baštu. Ali sačekajte barem maj za to, kako biste bili sigurni da je zemlja dovoljno topla za vaše sadnice.

Zašto je bitno ogrtanje krompira i kada nije preporučljivo?

Ogrtanje ili zagrtanje krompira je ključna agrotehnička mjera koja ima značajan uticaj na uspijeh i kavalitet uzgoja ovog važnog usjeva. Ovaj postupak ne samo da efikasno suzbija korovske biljke već i doprinosi optimalnom razvoju krtola, čime se obezbjeđuje veći prinos i kvalitetniji proizvod.

Jedan od osnovnih ciljeva ogrtanja krompira je da se oko biljaka nagrne što više rastresite zemlje. Ovo omogućava bolji razvoj podzemnih dijelova biljke, posebno krtola. Kroz ovaj proces, korijenje krompira ima više prostora za rast i razvoj, što rezultira većim i zdravijim krtolama. Osim toga, zagrtanje štiti krtole od izlaganja direktnom sunčevom svjetlu, čime se sprječava pojava zelene boje na površini krtola, koja može biti toksična i nepoželjna za konzumaciju.

Još jedna važna funkcija ogrtanja je suzbijanje korova. Kroz ovaj proces, korovi se pokrivaju slojem zemlje, što im oduzima svjetlost i sprječava njihov rast i razmnožavanje. Na taj način, ogrtanje smanjuje konkurenciju korova za vodu, hranljive materije i svjetlost, što omogućava krompiru da optimalno iskoristi resurse iz zemlje i vazduha.

Pročitajte: Stručni savjeti za postizanje visokih prinosa krompira

Međutim, važno je istaći da primjena ove agrotehničke mjere treba da bude prilagođena specifičnim uslovima zemljišta i klime. Na primjer, u krajevima sa vlažnom klimom, gdje je zemljište sklonije zadržavanju vlage, ogrtanje može znatno isušiti zemljište. U ovim uslovima, primena ogrtanja može biti obavezna, posebno na zbijenim i glinovitim zemljištima. Sa druge strane, u područjima koja su podložna dužim ljetnjim sušama, kao što su ravničarski reoni, ogrtanje možda nije preporučljivo. Umjesto toga, mogu se primjeniti alternative poput povećanja nagiba redova ili dodatnog zalivanja, kako bi se obezbijedila adekvatna vlažnost zemljišta.

U zaključku, ogrtanje ili zagrtanje krompira je ključna agrotehnička mjera koja doprinosi uspješnom uzgoju ovog važnog usjeva. Kroz suzbijanje korova i unapređenje rasta krtola, ogrtanje omogućava farmerima da ostvare veće prinose i proizvedu kvalitetnije proizvode. Ipak, važno je da se primjena ove mjere prilagodi specifičnim uslovima svake lokacije kako bi se postigao optimalan efekat uz minimalne negativne posljedice.

Vodič za održavanje, prihranu i presađivanje orhideja

Za orhideje kažu da su najljepše cvijeće na planeti, ali ako ih gajite, vrlo je važno znati osnovna pravila za njihovo održavanje, prihranu, zalivanje i presađivanje.

Zbog ljepote i nevjerovatne raznolikosti orhideje su bez premca u biljnom svijetu. Ove egzotične ljepotice čine najveću porodicu cvjetnih biljaka na zemlji, sa preko 30.000 različitih vrsta i najmanje 200.000 hibrida. Orhideje se mogu naći širom svijeta jer imaju nevjerovatnu sposobnost da se prilagode okruženju. Ipak, važno je znati kako ih njegovati pravilno da bi bile najljepši ukras stana.

Vrste orhideja

U Srbiji se najčešće mogu pronaći vrste kao što su phalaenopsis, cymbidium, i dendrobium. Ove vrste su posebno popularne jer su prelijepe i relativno jednostavno se održavaju. Orhideje se obično svrstavaju u dvije kategorije u odnosu na način rasta.

Monopodijalne orhideje imaju uspravnu stabljiku sa listovima raspoređenim jedan naspram drugog duž te stabljike. Cvjetna stabljika se pojavljuje iz osnove gornjih listova. Orhideje koje spadaju u tu grupu su phalaenopsis i vandas.

Simpodijalne orhideje rastu horizontalno i izbacuju nove izdanke iz starog rizoma. Na vrhu novih izdanaka formiraju se listovi i cvjetovi. Mnoge simpodijalne orhideje formiraju nabrekle izdanke koji skladište vodu i hranljive materije kako bi pomogli biljci da preživi periode produžene suše. Simpodijalne orhideje su cattleya, cymbidium, oncidium, dendrobium. Orhideje se takođe mogu klasifikovati prema njihovom prirodnom staništu, a to govori kakva temperatura, vlaga i svjetlost im prija. Orhideje koje potiču iz vlažnih tropskih krajeva, kao što je phalaenopsis, preferiraju dnevne temperature od 22 stepena do 29 steneni, sa vlažnošću od 80 do 90 procenata. Najsrećnije su na istočnom ili jugoistočnom prozoru gdje svjetlost nije previše intenzivna.

Orhideje iz tople klime, uključujući cimbidijume i dendrobijume, navikle su na prosječnu temperaturu od 12 do 22 stepena, stalnu vlagu i dobru cirkulaciju vazduha. Uglavnom im je prijatno na prozoru okrenutom prema jugu, iako će im možda trebati malo sjenke tokom ljeta.

Cattleya i oncidium rastu tamo gdje su dani suvi i relativno hladni. One su u stanju da tolerišu dugu sušnu sezonu sa temperaturama od 26 do 32 stepena, nakon čega slijedi izrazita kišna sezona. Njihova potreba za svjetlom je velika, pa ih treba postaviti na sunčan prozor okrenut prema jugu.

Održavanje orhideja

Svjetlost

Iako postoji 30.000 orhideja, opšte pravilo je da generalno sve one vole svjetlost. Da bi bile najljepše moguće, treba im 12 do 14 sati svjetlosti svakog dana, tokom cijele godine. U tropskom okruženju trajanje i intenzitet prirodnog svjetla ne varira kao u umjerenoj klimi. Zato ćete možda morati da pomjerate svoje orhideje tokom godine i da im date vještačkog svjetla kako bi im bilo prijatno tokom zimskih mjeseci. Prozori okrenuti prema jugu i istoku obično su najbolje mjesto za orhideje. Na zapadnim prozorima im može biti previše toplo, a na sjevernim previše mračno. Ako vam prozori nisu na idealnom mjestu za držanje orhideja, biće im dovoljno i vještačko svjetlo. Nekim orhidejama sa veoma velikim potrebama za svjetlošću, kao što je vandas, možda će biti potrebno svjetlo jakog intenziteta da bi cvjetale.

Zemljište

Orhideje poput pafiopediluma i nekih cimbidijuma, rastu u zemljištu. Ali većina tropskih orhideja su epifiti, što znači da ne rastu u tlu. Njihovo mesnato korjenje prekriveno je slojem bijelih ćelija koje djeluju kao sunđer i apsorbuju vodu. Premaz takođe štiti korjenje od gubitka toplote i vlage. Podloga za uzgoj orhideji mora da da dobru cirkulaciju vazduha i brz odvod vode. Takođe na toj podlozi mora biti nešto sigurno za šta će se korjenje držati. U zavisnosti od vrste orhideje, one mogu da lijepo rastu u tresetnoj mahovini, kori jele, sušenom korijenu paprati, grumenima plute, na kamenju ili mješavini tih materijala. Grumenčići kore jele su najpopularnija podloga za uzgoj.

Vlažnost

Većina tropskih orhideja preferira vlažnost od 60 do 80 procenata. A pošto je u većini domova vlažnost tokom zime oko 30 procenata, uzgajivači orhideja često koriste ovlaživač vazduha ili postavljaju svoje orhideje u posude sa šljunkom i sa dovoljno vode, ali tako da se ne dodiruje korijenje.

Zalivanje orhideja

Orhideje uglavnom mogu tolerisati sušu mnogo bolje nego što mogu tolerisati višak vlage. Ništa ne ubija orhideju brže od toga da je držite u saksiji prepunoj vode. Bez adekvatne cirkulacije vazduha biljka će se ugušiti i umrijeti. Opšte pravilo je da orhideje treba zalivati jednom nedjeljno. Između zalivanja treba pustiti da se podloga osuši, a višak vode ne smije doći u kontakt sa korijenjem ili podlogom za uzgoj. Znajte i da nakon presađivanja većina orhideja neće nastaviti da aktivno raste nekoliko mjeseci. Tokom tog perioda prilagođavanja zalivajte svoju orhideju vrlo malo.

Prihrana za orhideje

Orhidejama je neophodna dobra prihrana da bi zdravo rasle. Koristite tečno đubrivo i razblažite ga više nego za druge biljke. Đubriva treba primjenjivati samo kada su biljke u aktivnom rastu. To znači da većinu orhideja ne treba prihranjivati sredinom zime ili odmah nakon što su rasađene.

Saksije za orhideje

Orhidejama obično najviše odgovaraju relativno male saksije. Plastične saksije su poželjnije jer, kada dođe vrijeme za rasađivanje, korijenje se može lakše odvojiti.

Presađivanje orhideja

Nježno izvadite orhideju iz stare saksije i pažljivo olabavite svaki korijen pojedinačno. Postepeno punite novu posudu komadićima kore jele ili nekim drugim supstratom koji koristite. Čistim makazama odstranite trulo korijenje. Prilikom postavljanja orhideje u saksiju stariji dio korijena treba da ide prema dnu, a noviji prema stranama gdje ima više prostora za širenje. Gornji dio korijena treba da bude na istom nivou kao u prethodnoj saksiji. Većina korijena treba da leži ispod površine, a novi izdanak iznad površine. Neke orhideje treba presađivati svake godine, dok će druge biti sasvim u redu u istoj saksiji i više od sedam godina. Orhideje nemojte po svaku cijenu presađivati jer ne vole kad ih uznemiravamo. Presadite ih ako je podloga za uzgoj počela da se razlaže ili ako korijenje izlazi dosta iz saksije.

Razmnožavanje orhideja

Razmnožavanje orhideja iz sjemena je prilično teško. Za razliku od drugih biljaka, sjeme orhideja ne sadrži tkiva za skladištenje hranljivih materija. Da biste razmnožavali orhideje iz sjemena, morate to raditi u sterilnim laboratorijskim uslovima. Sjeme se mora uzgajati u želatinoznoj supstanci koja sadrži hranljive materije i hormone rasta. Takođe morate biti veoma strpljivi. Potrebni su mjeseci da se razviju prvi listovi, a i tada će biti vidljivi samo pomoću lupe. Korjenje se pojavljuje kasnije. Proći će najmanje tri, a moguće i osam godina prije nego što vidite prve cvjetove. Mnogo je lakše razmnožavati orhideje podjelom. Razmnožavanje dijeljenjem je uobičajen način razmnožavanja orhideja i vrlo je jednostavan.

Mlade lukovice sa majčinske biljke se odstranjuju i presađuju svaka posebno. Ali znajte da podjela biljke znači da ona vrlo moguće neće cvjetati najmanje godinu dana, prenosi “Zadovoljna”.

Prirodno i jeftino rješenje za brz oporavak biljaka nakon mraza

U dane vikenda širom regiona pale su temperature i pojavio se mraz koji je nepovoljno uticao naročito na povrtarske kulture.

Mraz nije bio jak i voće nije stradalo, bio je prizeman i prilično je stradao krompir, navodi se na Instagram stanici tragbiljke.

Tu je sa pratiocima podijeljen i jedan recept kako prirodno oporaviti biljke nakon mraza.

“Za pripremu preparata potrebne su vam ljuske luka. Tri šake ljuski luka skuvate u dvije litre vode. Kuvate dva sata dok ne dobijete gustu tečnost, dodajete kašiku kurkume, koja se bori protiv gljivičnih i bakterijskih infekcija. Nakon toga dodajete tri kašike kvasca, kao izvor aminokiselina. Pomiješate, ostavite da odstoji dva sata”, navodi se.

Na dvije litre ove tečnosti dodate deset litara vode i time prskate vaše biljke i one će vrlo brzo da se oporave.

Pogledajte video na instagram stranici tragbiljke: VIDEO

 

Koliko duboko treba saditi sadnicu paradajza: Savjeti baštovana

Baštovani su uvijek u potrazi za najboljim metodama kako bi njihove biljke napredovale zdravo i snažno, a paradajz nije iznimka. Jedno od čestih pitanja koje se postavlja jest koliko duboko treba saditi sadnicu paradajza kako bi se osigurao optimalan rast. Razgovarali smo s iskusnim baštovanima i donosimo vam njihove savjete.

Prije svega, važno je pravilno izmjeriti biljku kako biste osigurali da napravite rupu dovoljno duboku prije sadnje. “Vjerovatno će biti dublja nego što mislite”, kažu stručnjaci. Preporučuje se da se sadnja obavi kada biljka naraste na oko 15 do 30 centimetara odnosno kada biljka formira 5 do6 lisova, pa sve dok se na njima ne pojave začeci prvih cvijetnih grančica.

Jedan od savjeta koji su podijelili baštovani jest da nije potrebno uklanjati donje listove i stabljike prije sadnje, jer se oni jednostavno mogu zakopati zajedno s ostatkom biljke. Međutim, ako to olakšava proces sadnje, možete ih ukloniti.

Prije same sadnje, preporučuje se da dan prije ne zalijevate presadnice kako bi se lakše izvukle iz kontejnera.

Kada je riječ o razmaku pri sadnji paradajza, preporučeni su razmaci od 70 cm x 35 cm ili 80 cm x 40 cm. Za kalemljeni rasad paradajza, preporučuje se razmak od 50 cm x 100 cm.

Za one koji koriste crnu malč foliju, nakon sadnje preporučuje se zasipanje rasada sa malo sipke zemlje. I naravno, nakon sadnje je obavezno obaviti zalivanje kako bi se biljke dobro ukorijenile i počele rasti.

Dakle, ako se pitate koliko duboko treba saditi sadnicu paradajza, slijedite ove savjete iskusnih baštovana kako biste osigurali zdrav i uspješan rast vašeg paradajza, piše AgroSavjet.

Sačuvajte svoje omiljeno sezonsko voće: Uz ovaj trik otjeraćete sve štetočine sa jagoda

Sezona je jagoda, nekima omiljenog voća. Ako imate baštu ili ih uzgajate u saksiji na terasi sigurno težite ka tome da ih sačuvate od nemilih bubica i ostalih štetočina. 

Možda mislite da je to neizvodljivo bez agresivnih hemikalija, ali istina je drugačija.

Jagode je moguće sačuvati na vrlo jednostavan način koji neće ugroziti vaše zdravlje. Ovom prilikom otkrivamo i kako.

Pročitajte: Kako pravilno oprati jagode od pesticida?

Kako biste zaštitili svoje jagode potrebne su vam samo male ukrasne vrećice u koje ćete staviti plodove dok sazrevaju na biljci, prenosi Alo.

Kako se osloboditi puževa u bašti

Ako već nisu, puževi će uskoro otkriti vašu baštu i izabrati je za svoju trpezariju. Postoje načini da ih spriječiti u tome.

Kao svakog proljeća, i ove godine će vjerovatno početi rat protiv puževa u baštama. Za mnoge baštovane, ove spore i naizgled mirne životinje su samo „bezdušni uništavači” njihovog povrća i cvijeća.

Postoji dosta načina na koje možete spriječiti da vaša bašta postane trpezarijski sto.

Iskoristite sunce

Jedna poznata taktika je posipanje solju po puževima, što bi trebalo da ih osuši.

Ekspert za baštovanstvo Dejvid Domoni rekao je britanskoj televiziji ITV da je ovo pogrešno shvatanje. U stvari, najveći neprijatelj puževa je sunčeva svjetlost.

“Zato je moj prvi savjet da baštu ne zalivate prekasno, da je sunce više ne bi isušilo. Zalivanje stvara vlažno okruženje oko biljaka, koje puževi vole. Za njih je večernje zalivanje kao poziv na ukusnu večeru u prijatnom ambijentu”.

Takođe se uvjerite da su biljke dovoljno udaljene jedna od druge. Ovo stvara oblasti između njih do kojih dopire sunčeva svjetlost, a za spore puževe to je za nas kao prelazak male pustinje.

Pročitajte: Prirodna sredstva protiv puževa

Uspješno možemo koristiti i sakrivanje puževa od direktne sunčeve svjetlosti. Postavite drvenu dasku koja je malo podignuta od zemlje, savjetuje naš čitalac. Na vrućini sunca, puževi će potražiti sklonište ispod nje ili na strani koja je okrenuta ka zemlji. Onda samo okrenite dasku i pokupite spore uljeze ispod ili sa nje.

Iskoristite njihove neprijatelje

Iako postoji mnogo sredstava za odbijanje puževa, bolje je koristiti prirodu da bi spriječili njihovu invaziju.

“Učinite baštu privlačnom za prirodne neprijatelje puževa – ptice, žabe, insekte”, kaže Domonei u svom youtube videu.

“U baštu stavite hranilice za ptice, napravite mali ribnjak za žabe, napravite gomilu drveća ili lišća, gdje će se sakriti puževi i gdje će ih tražiti njihovi prirodni neprijatelji”.

Iskoristite prednosti mirisnih biljaka

Puževe odvraćaju i biljke jakog mirisa. U bašti posadite ruzmarin, lavandu ili mentu. Ove biljke nama mirišu, ali puževi ih izbjegavaju. Ove biljke možete saditi i među povrćem. Samo budite oprezni sa mentom.

“Morate da njen rast ili ćete pasti u nesvijest”, kaže Domonei.

Posadite mentu u saksije u bašti.

Jedan od najvećih otrova za puževe je alicin, supstanca koja se nalazi, na primjer, u vlašcu. Posadite saksije vlašca između drugih baštenskih biljaka ili na više mjesta u bašti.

Pozovite ih na posljednju večeru

Ako ste isprobali sve gore navedene metode i čini se da ih ništa ne odvraća, David predlaže da napravite zamku. Manje posude zatrpajte tako da ivica posude izgleda barem centimetar ili malo više iznad zemlje, a zatim u njih sipajte pivo“, savjetuje David, prenosi N1.

„To je skoro kao zvono za večeru za puževe. Kada dođu, možete ih ukloniti“.