Naslovnica Blog Stranica 454

Zašto je med zdrav?

Med se zbog svojih ljekovitih svojstava u grčkoj mitologiji opisuje kao hrana bogova, Egipćani su ga koristili u kozmetici, dok se u kamenom dobu koristio za sprječavanje raznih bolesti. Znate li za šta je sve dobar med?

Zbog svojih antibakterijskih svojstava, kao i činjenice da je pun antioksidanata – med je idealan za jačanje imuniteta. Osim toga, antioksidanti u medu povezuju se i sa smanjenim rizikom od pojave srčanih bolesti.

Još jedno istraživanje pokazalo je da redovna konzumacija meda ograničava povisivanje glukoze u krvi te smanjuje ukupnu razinu holesterola i triglicerida. Pored toga, holesterol u tijelu može utjecati na bolesti moždanog sistema, zbog čega je važno redovno konzumirati med kako bi održavali nizak nivo holesterola i, samim time, kako bi zaštitili zdravlje mozga, prenosi klix.ba.

Znate li da se za kvalitetniji san preporučuje konzumiranje meda prije spavanja? Kombinujte ga sa toplim mlijekom ili čajem od kamilice, što će uzrokovati otpuštanje serotonina, koji zatim postaje melatonin (hormon koji potiče kvalitetan san) i reguliše ritam spavanja. Pored toga, pomoći će u borbi protiv stresa te će kroz obnavljanje staničnog antioksidativnog sistema poboljšati vaše pamćenje.

Pročitajte još: Koliko kašičica meda dnevno treba jesti za poboljšanje zdravlja?

Zbog svojih antioksidanasa med je idealan za one koji žele očistiti kožu i organizam od toksina. Osim toga, stručnjaci savjetuju da za probleme sa kilogramima sve slatkiše zamijenite samo medom. Osim što ćete smanjiti želju za slatkim, u organizam ćete unijeti mnoštvo nutritivnih karbohidrata – što će biti vrlo korisno za vaše treninge i vježbanje.

Naposljetku, ukoliko imate problema sa želucem – konzumirajte med. Naime, glukoza koju sadrži brzo se apsorbira u krv, što pridonosi opuštanju i smanjivanju psiholoških poremećaja.

Plamenjača paprike – Kod osjetljivih sorti može prouzrokovati i 100% štete

Plamenjača paprike (Phytophtora capsici) je jedna od ekonomski najštetnijih bolesti paprike koja pri masovnoj pojavi kod osjetljivih sorti može prouzrokovati i 100% štete.

Osim paprike P. capsici napada i paradajz, plavi patlidžan, krastavac, lubenicu, dinju, tikvicu, grašak, karfiol, lucerku, pamuk i mnoge druge biljke.

SIMPTOMI

Phytophtora capsici napda sve biljne organe paprike u svim fenofazama razvoja. U slučaju pojave bolesti na rasadu i mladim biljkama paprike simptomi se obično uočavaju u predjelu korijenovog vrata koji nekrotira pa obljele biljke poliježu, dok se u slučaju zaraze korijenovog vrata odraslih biljaka na njemu ispoljava nekroza, koja ga prstenastao obuhvata, uslijed čega obljele biljke naglo venu i suše se.

Pročitajte još: Plamenjača PARADAJZA – Efikasna zaštita BAKROM

Na stablu se takođe, pojavljuju pjege koje su najčešće ovalne, u početku vodenaste, a kasnije mrko obojene i u okviru kojih tkivo nekrotira. Na listovima se u početku pojavljuju sitne tamnozelene do smeđe pjege, koje se vremenom povećavaju i suše. U uslovima povećane vlažnosti zahvaćeni plodovi paprike dobijaju smeđu boju i omekšavaju,a na njihovoj površini se pojavljuje bjeličasta prevlaka od micelije i reproduktivnih organa patogena.

Međutim, ako poslije infekcije nastupi period suvog i toplog vremena, plodovi se smežuravaju i suše, a tkivo perikarpa raspda i dobija smeđu boju, pri čemu od ploda ostane pošteđena samo providna pokožica, uslijed čega dolazi do ispoljavanja karakterističnih simptoma koji je poznat pod nazivom „pergamentnost“ plodova. Takođe karakteristika ove bolesti je da ovakvi sasušeni plodovi ostaju pričvršćeni na biljci.

SUZBIJANJE

Za uspješno suzbijanje P. capsici (Plamenjača paprike) neophodno je kobinovanje agrotehničkih i hemijskih mjera. Od agrotehničkih mjera preporučuje se plodored, izbor parcela sa ocjeditim zemljištem i izbjegavanje zalivanja sa prevelikim zalivnim normama, kao i zalivanje u brazde. U područjima gdje utvrđena pojava ove bolesti obavezna mjera mora da bude dezinfekcija zemljišta za proizvodnju rasada, koju je moguće postići vodenom parom, suvom termičkom obradom ili fungicidima.

Za sjetvu treba koristiti dezinfikovano sjeme, dok se mlade biljke poslije presađivanja mogu zaštiti zalivanjem fungicidima registrovanim za ovu upotrebu. U slučaju pojave bolesti sve obljele biljke treba počupati i spaliti.

BENDžAMIN – Kako se gaji biljka koja najbolje utiče na kvalitet vazduha u domovima

Bendžamin je rijetko drvo koje ima dobru toleranciju na ograničene uslove osvjetljenja u zatvorenom okruženju.

Sjeme peršuna i peršun – Ljekovita svojstva

Peršun je vjerovatno jedan od najzastupljenijih začina, ne samo u našoj već i svjetskoj kuhinji. Teško je zamisliti supu ili čorbu bez njegovog lista ili korijena.

Prepun je minerala i vitamina: A, C, K, E, folne kiseline, kalijuma, bakra, cinka, kalcijuma, gvožđa mangana, kao i antioksidanasa – flavonoida, beta karotina, zeaksantina i luteina…

Zato ima izuzetna svojstva koja nam pomažu da regulišemo nivo šećera u krvi, poboljšamo zdravlje bubrega i mokraćnih kanala, reproduktivnih organa, kardiovaskularnog, digestivnog sistema, zadržimo dobru koštanu masu i imunitet, poboljšamo rad jetre, a čak i da se izborimo sa malignim ćelijama. Odličan je i za kožu, podmlađuje je i sprečava akne, upale i pigmentaciju.

Posebno ljekovita svojstva ima sjeme peršuna koje se oduvjek koristi u narodnoj medicini.

Kakva sve svojstva ono ima:

Antikancerogeno: peršun sadrži apigenin, supstancu koja inhibira rast ćelija raka dojke.
Antimikrobno: sjeme peršuna ima sposobnost da ubija mikrobe i sprečava njihov razvoj. Zato predstavlja prirodni štit od mnogobrojnih infekcija.
Antipiretičko: sjeme peršuna smanjuje povišenu temperaturu i sprečava groznicu, svojim detoksifikujućim svojstvima.

Pročitajte: Čaj od peršuna je odličan za zdravlje – RECEPT za pripremu i primjenu

Antireumatsko i antiartritično: pošto pospješuje izbacivanje toksina i pročišćava krv, sjeme peršuna pomaže da se oslobodimo viška mokraćne kiseline koja se skuplja u zglobovima i mišićima, i tako nas oslobađa bola.
Antiseptičko: sjeme peršuna onemogućava razvoj bakterija na ranama i povredama i tako sprečava pojavu sepse.
Antiinflamatorno: antioksidansi iz peršuna smanjuju upale, a kako nas efikasno lišava viška vode i otoka, tako još dodatno sprečava i upalne procese
Astringentno: sjeme peršuna ima sposobnost da skuplja krvne sudove, pa tako sprečava krvarenje. Ova njegova osobina je posebno izražena kod žena koje pate od obilnih menstruacija.

Pročitajte: Sjeme bosiljka ima moćan uticaj na naše zdravlje – Evo kako se koristi

Detoksifikujuće: sjeme peršuna pospješuje izbacivanje toksina iz organizma putem urina, pa tako u korijenu sprečava brojna oboljenja.
Digestivno: sjeme peršuna pospješuje lučenje digestivnih sokova u želucu čime pospješuje varenje.
Diuretičko: peršun pospješuje izbacivanje tečnosti iz organizma, pa nam osim upala i otoka može pomoći i da budemo vitkiji i oslobodimo se celulita.
Emenagogno: sjeme peršuna stimuliše lučenje hormona i tako reguliše ciklus, pomaže kod izostanka i neredovnih menstruacija, ali i olakšava bolne menstruacije, grčeve, mučninu i osjećaj umora. Pošto pospješuje mikrocirkulaciju u jajnicima i materici, pomaže da se efikasno eliminišu ili spreče poremećaji ženskog reproduktivnog sistema.
Hipotenzivno: kada se redovno uzima, sjeme peršuna ima sposobnost da snižava povišeni krvni pritisak. Bogato je homocisteinom koji nam pomaže da smanjimo nivo lošeg holesterola.

Pročitajte: Krema od peršuna – Kako se pravi i za šta je korisna?

Karminativno: eliminiše gasove i tako pomaže kod poremećaja varenja, nadutosti, nadimanja, mučnine, grčeva u stomaku. I svih tih simptoma tokom PMS-a.
Laksativno: efikasno sprečava zatvor i nagomilavanje fekalnog sadržaja u crijevima, pojačava crevnu peristaltiku i olakšava pražnjenje.
Stimulativno:utiče na ceo organizam – stimuliše nerve, neurone, cirkulaciju krvi i limfe, varenje i imunitet. Iz tog razloga nam pomaže da imamo više energije i fizičke i mentalne snage.

Kada su žene u pitanju, možemo slobodno reći da peršun vrijedi imati za prijatelja: osim što će nam podmladiti izgled, dati blistav ten i pomoći da se oslobodimo celulita, sjeme peršuna igra veliku ulogu u liječenju amenoreje, dismenoreje i menstrualnog bola. Takođe, njegova sposobnost pospješivanja mikrocirkulacije dodatno stimuliše rad jajnika i tako doprinosi zdravoj ovulaciji i plodnosti.

Zaštitite breskve i nektarine od tripsa, smotavca i truleži

Započela je berba ranih sorata bresaka i nektarina. Srednje i kasne sorte se nalaze u fazi od plod oko 70% krajnje veličine do obojavanje ploda skoro završeno.

Vizuelnim pregledom bresaka i nektarina u pojedinim zasadima je registrovano prisustvo odraslih jedinki i larvi tripsa (Thysanoptera) upozoravaju iz Prognozno-izveštajne službe zaštite bilja (PIS).

Pored direktnih šteta koje nastaju usljed ishrane larvi i odraslih jedinki, tripsi mogu predstavljati i ograničavajući faktor prilikom izvoza voća zbog karantinskog statusa koji pojedine vrste imaju u nekim zemljama gdje se izvozi voće.

Takođe, vizuelnim pregledom se registruje prisustvo jaja druge generacije breskvinog smotavca (Cydia molesta). Prema prognoziranim temperaturama, početak piljenja larvi ove štetočine se očekuje u narednih 4-5 dana. I ova štetočina ima karantinski status u nekim zemljama (Rusija) u koje se izvoze.

Pročitajte: Kovrdžavost lista breskve – Kako sprovesti zaštitu

Proizvođačima bresaka i nektarina (naročito proizvođačima orijentisanim ka izvozu) se preporučuje pregled zasada na prisustvo navedenih štetočina i po potvrdi njihovog prisustva, primjena insekticida.

U fazama sazrijevanja plodovi bresaka i nektarina su osjetljivi na infekciju od strane gljiva prouzrokovača različitih vrsta truleži ploda (Monilinia spp.). Infekcije najčešće nastaju na mjestu povreda ploda koje nanose štetočine, u uslovima visoke relativne vlažnosti vazduha (85%) i temperaturama od 22°C do 28°C.

Za period bez padavina i sa visokim temperaturama (preko 30°C) mjere zaštite se ne preporučuju.

Nestabilno vrijeme sa mogućim pljuskovitim padavinama koje može stvoriti povoljne uslove za ostvarenje infekcije patogenima prouzrokovačima truleži, te se u cilju zaštite plodova koji su u fazama sazrijevanja preporučuje primjena nekog od registrovanih fungicida.

Pročitajte: Kako uspješno obaviti sadnju breskve iz koštice?

Da li je dobro da dijelite krevet sa vašim kućnim ljubimcem?

Brojne studije stalno ispituju da li je dobro da dijelite krevet sa vašim kućnim ljubimcem ili ne.

Većina istraživača ističe da se na ovaj način čovjek osjeća sigurno i voljeno, a isto važi i za psa ili mačku, koji je u tom slučaju pod manjim stresom. Naučnici ističu da ovo najviše pomaže ljudima koji pate od depresije ili se osjećaju usamljeno.

Nedavno istraživanje objavljeno u Mayo Clinic Proceedings pokazalo je da puštanje psa da spava u vašoj sobi ili krevetu ne narušava kvalitetu sna, dok ljubimcu osigurava bolji san.

Studija je sprovedena među 40 odraslih osoba, uglavnom sredovječnih žena, koje su spavale sa svojim psima, bilo u sobi ili u krevetu. I ljudi i psi su nosili uređaje za praćenje pokreta. Pokazalo se da je nekim vlasnicima spavanje uz životinje bilo ugodno i smanjilo je nivo stresa.

Pročitajte: Kako sačuvati namještaj od mačijih kandžica?

– Pod uslovom da svi dobro spavaju, dijeljenje kreveta može biti korisno, kazala je vodeća autorka studije dr. Luis Kran.

Ona tvrdi da mačka koja prede ili dobro odgojen pas mogu na ljude djelovati opuštajuće i koristiti njihovom snu.

I na kraju spomenimo da odraslim ljudima treba 7 do 9 sati sna, a psima 12 do 14. Ako odlučite dijeliti krevet sa psom, pridržavajte se rasporeda vakcinisanja ljubimca i redovno ga kupajte i četkajte.

Pročitajte: Zašto je zlatni retriver omiljeni kućni ljubimac?

KARFIOL – Obezbijedite mu ove uslove za najbolje rezultate

Karfiol za razliku od ostalih kupusnjača ima specifične zahtjeve prema uslovima spoljašne sredine.

Uslovi uspijevanja

Optimalna temperatura za rast i razvoj je oko 18ºC. Najbolje mu odgovara vlažnost zemljišta između 70 i 80% poljskog vodnog kapaciteta (PVK). Povećana vlažnost zemljišta štetno se odražava na organoleptička svojsta ruže koja postaje nearomatična, sa niskim sadržajem šećera i mineralnih materija.

Povoljna relativna vlažnost vazduha za karfiol kreće se oko 85-90 odsto. Osjetljiv je na nedostatak vlage. Potrebe u vlazi su prilično velike, a naročito u vrijeme zametanja i formiranja ruža. Kod nas obično nema dovoljno padavina za normalan razvoj karfiola, te se usjevi moraju redovno navodnjavati.

Pročitajte: Trikovi za uspiješan uzgoj karfiola

Temperature iznad 25ºC su nepovoljne, kad ih prati vazdušna i zemljišna suša veoma štetno utiču na razvoj biljaka i prinos. Karfiol nije otporan na niske temperature kao kupus. Karfiol traži plodna, topla i rastresita zemljišta, neutralne reakcije (6,5-7,2 pH). Karfiol ima umjerene potrebe za svjetlošću, ali ne podnosi zasjenjivanje.

Ako nema dovoljno svjetlosti, biljke ostaju nedovoljno razvijene, a ruže sitne i lošeg kvaliteta, zato karfiol ne treba gajiti u združenim usjevima. Nepovoljni uslovi tokom proizvodnje prouzrokuju fiziološke poremećaje (sitna cvast, prorastanje brakteja, pupoljčenje, jalovost) što djelimično ili u potpunosti umanjuje tržišnu vrijednost karfiola.

Đubrenje

U proizvodnji karfiola koriste se organska i mineralna đubriva. Karfiol povoljno reaguje na đubrenje stajnjakom, jer se uz poboljšanje strukture zemljišta postiže bolja aeracija. Stajnjak se unosi u količini od oko 50-60 t/ha. Pored toga, od mineralnih đubriva potrebno je unijeti 100-200 kg/ha azota, 80-100 kg/ha fosfora i 200-250 kg/ha kalijuma.

Precizne norme đubriva mogu da se odrede tek na osnovu rezultata agrohemijske analize zemljišta.

Pročitajte: Karfiol: Sve zdravstvene prednosti ovog jestivog cvijeta!

Berba

Bere se za vrijeme suvog i sunčanog vremena odsjecanjem cvjetova s lišćem koje ih obavija, a zatim se listovi skrate toliko da samo s bočnih strana zaštićuju cvjetove.

Nakon berbe cvjetovi se moraju zaštiti od sunčeve svjetlosti da ne bi došlo do promjene njihove boje. Ukoliko se zakasni sa berbom može doći do izduživanja cvjetnih grana cvjetova, isti bivaju rastresiti i gube boju.

Autor: Slavica Kodžopeljić dipl.inž. ratarstva, Poljoprivredne savjetodavne i stručne službe Srbije

Mjere zaštite od požara tokom žetve strnih žita

Žetva strnih žita je ozbiljan i odgovoran posao koji zahtjeva angažovanje većeg broja ljudi i tehnike na zajedničkom poslu u određenom prostoru gdje je povećana opasnost od izbijanja požara i povreda ljudi. Zato se moraju poštovati određena pravila propisana zakonom čijom se primjenom mogućnost neželjenih posljedica svodi na najmanju mjeru.

Radi zaštite strnih usjeva od požara ne lože se otvorene vatre u blizini usjeva u vrijeme njihovog sazrijevanja, po pravilu tri nedjelje prije žetve.

Ako su strni usjevi zasijani na kompleksu zemljišta većem od 50, a manjem od 100 hektara, žetva se otpočinje prokošavanjem usjeva po sredini, najmanje u širini od 15 metara. Na kompleksu zemljišta većem od 100 hektara, prokošavanje se vrši tako da se odvaja približno svakih 50 hektara najmanje u širini od 15 metara. Po završetku prokošavanja, pojas se mora odmah preorati.

Žetva strnih usjeva na zemljištu pored željezničke pruge otpočinje žetvom usjeva pored pruge najmanje u širini od 60 metara. Pokošeni usjev ili slama neposredno poslije žetve moraju biti uklonjeni, a zemljište istog dana poorano.

Individualni poljoprivredni proizvođači uskladištavanje strnih usjeva mogu vršiti u svojim dvorištima na odstojanju od najmanje šest metara od drugih objekata i kuća. U slučaju nastanka požara zbog nepoštovanja navedenih protivpožarnih pravila, protiv neodgovornih pojedinaca i preduzetnika biće preduzete odgovarajuće mjere u skladu sa zakonom, odnosno pokrenuti zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka.

Pročitajte: Paljenjem žetvenih ostataka uništavate plodnost zemljišta

Žetva i transport strnih usjeva i slame obavlja se kombajnima, traktorima, drugim teretnim motornim vozilima koje su obezbjeđene od izbijanja požara varničenjem, isijavanjem toplote ili na drugi način i snabdjevene odgovarajućim hvatačima, razbijačima i prigušivačima varnica.

Kombajn kojim se obavlja žetva mora biti snabdjeven ispravnim aparatom tipa C-9, ašovom i lopatom za gašenje požara. Ako se žetva i vršidba obavlja sa tri ili više kombajna, pored opreme mora da se obezbjedi autocisterna ili cisterna sa traktorskom vučom zapremine 3.000 do 5.000 litara napunjena vodom, sa ugrađenom pumpom i snabdjevena opremom za gašenje požara.

Svakodnevno, po završetku rada, poljoprivredne mašine koje učestvuju u vršidbi, kao i ovršene žitarice, moraju se udaljiti na mjesto bezbjedno od izbijanja požara.

Pri obavljanju žetve, vršidbe, prevoza strnih usjeva i kamarisanja, ne može se pušiti, paliti i nositi vatra i koristiti sredstva sa otvorenim plamenom.

Postupanje u slučaju požara

U slučaju da dođe do požara, isti se objavljuje glasom:

Na datu uzbunu zaustavljaju se sve mašine i sve radnje i pristupa se gašenju požara. U slučaju da dođe do požara na poljoprivrednoj mašini, isti ugasiti, izvršiti pregled ispravnosti i utvrditi da li je mašina sposobna za nastavak rada. Neispravna mašina ne smije obavljati radove na područjima ugroženim od požara.

Autor: dipl. ing. Željko Lazić, Poljoprivredne savetodavne i stručne službe Srbije

Pet razloga da jedemo lubenicu

Stigla je sezona lubenica, pa da ponovimo zašto ova slasna „kraljica ljeta“ treba da se nađe na vašem meniju.

Čisti organizam

Bogata je elektrolitima i vodom, ima jako malo kalorija (30 kalorija na 100 g) pa je odlična za dijetu. Savršeno čisti organizam i izbacuje otrove. Obiluje fitonutrijentima i antioksidansima koji čuvaju zdravlje.

Vitamin A

Odličan je izvor vitamina A (100 g svježe lubenice ima 569 mg ili 19 odsto dnevne potrebe ovog vitamina). Vitamin A je važan za održavanje zdrave kože, sluznice pluća i usne šupljine.

Pročitaj još: Koje su zdravstvene prednosti lubenice?

Bogata antioksidansima

Lubenica je bogata i antioksidansima kao što su likopen, betakaroten, lutein, zeaksantin i kriptoksantin, koji su efikasniji u prevenciji raka dojke, prostate, debelog crijeva, pluća i gušterače.

Izvor kalijuma

Odličan je izvor kalijuma, koji je nužan za ravnotežu elektrolita, prijeko potrebnih za normalan srčani ritam i pritisak. Kalijum je važan u sprečavanju srčanih i moždanih udara.

Ništa bez vitamina C

Sadrži velike količine vitamina B6 (piridoksina), tiamina (vitamina B1), vitamina C i mangana. Vitamin C jača imunitet, a mangan kao element u tragovima odgovoran je za zdravlje kože i kostiju.

Mini-povrće u vrtu i na vašoj terasi

Dolaskom toplijih dana svi se osjećaju pomalo usporeno i tromo. A „izdajicu“ od kazaljke na vagi, koja vjerovatno pokazuje koji kilogram više, ne treba ni spominjati.

Potrebno je učiniti nešto da izbacite sve one toksine i napunite organizam vitaminima i mineralima, koji će vam pomoći da vratite liniju i ponovo zabljesnete. Zbog ovoga, ali i mnogih drugih prednosti, apsolutni hit u svijetu je mini-povrće, čiji je uzgoj moguć u gotovo svim uslovima, bilo da živite u kući ili u stanu. A još jedna prednost je ta što hemijskim sastavom, aromom, mirisom i ukusom mini-povrće uspijeva poraziti ono u standardnoj veličini. Uprkos malenoj veličini ipak su pravi izvori hranjivih tvari. Naime, istraživanja su pokazala da ono sadrži 40 puta više vitamina C, E i K, zatim luteina i beta-karotena od običnog.

Mini-povrćem, bilo da se radi o mladom, bejbi povrću ili patuljastim, hibridnim verzijama uobičajenog povrća, nazivaju se sitniji plodovi određenih kultura, a često se konzumiraju po principu jedan plod – jedan zalogaj.

Ovo mini-povrće je za relativno kratko vrijeme pobralo simpatije potrošača, ali i napunilo džepove proizvođača čija je težnja da uzgoje kulture čiji su prinosi niži, a cijene veće od onih za povrće standardne veličine.

Mini-povrće ima intenzivniji ukus od standardnog

Ovo povrće ima intenzivniji ukus i svakako je vrlo zdrav dodatak koji mnoga jela čini aromatičnijima i privlačnijima, a prednost je i to što ga je lakše čuvati u frižideru. Bejbi povrće nije novi koncept, ali je osamdesetih godina prošlog vijeka postalo popularno otkako su ga počeli uzgajati i uvrštavati u svoja jela svi bolji restorani u San Francisku, u Kaliforniji. Nakon toga, njegova se popularnost raširila čitavim svijetom.

Uzgoj mini-povrća u posudama

Kako biste što prije osigurali mlade i svježe biljke, možete se već danas odlučiti za njegov uzgoj. Zamislite brokulu, karfiol, rotkvicu, paradajz ili papriku kojima je potrebno manje vremena kako biste ubrali njihove prve plodove. Ovo povrće, kako mu i sam naziv govori, ne treba puno prostora, ali je važno da ga uzgajate na mjestu s dosta svjetlosti.

U specijalizovanim prodavnicama možete naći i komplete za uzgoj, ali kako biste smanjili troškove, možete koristiti i improvizovane posude poput plastičnih čašica od jogurta i sl. Na dnu treba da ih probušite kako bi se omogućilo oticanje suvišne vode. Preporučuje se da se sjeme, kao i kod običnog povrća, prije sjetve namoči u vodu. Nakon što je nabubrilo, posijte ga u posudupromjera oko pet cm i dubine do 10 cm te prekrijte s pola centimetra zemlje te lagano zalijte.

Posuda se može prekriti prozirnom kuhinjskom folijom kako bi se zadržala vlaga i postigli optimalni uslovi klijanja.

Korjenasto povrće poput mrkve, kelerabe i peršuna ili lisnatog poput salate možete posijati čim to uslovi dozvole, a za mini-povrće se jedino razmaci sjetve razlikuju od proizvodnje uobičajenog jer je znatno manje pa može biti i manji razmak između njih. Kada se tlo zagrije i prođe opasnost od mrazeva, možete posijati mini-sorte graha, kukuruza, tikvica ili krastavaca. Paradajz, patlidžane i paprike možete presaditi na otvoreno kada su noćne temperature iznad 12 stepeni Celzijusa.

Kako piše Homeguides, mini-povrće treba zalivati jednom ili dva puta sedmično i paziti da je vlaga ravnomjerno raspoređena, a u sušnim uslovima zahtijevaju dodatno zalivanje. Preporučuje se dodavanje i malča zbog kontrole korova i očuvanja vlažnosti tla. Tlo koje je pognojeno prije sjetve obično ne zahtijeva dodatnu gnojidbu jer se mini-povrće bere vrlo brzo nakon sjetve i to prije nego što se potroše hranjive tvari u tlu.

Mini-vrste povrća koje se najčešće uzgajaju

Za uzgoj je dobro odabrati one vrste koje se mogu brati brzo nakon sjetve ili one koje se beru kontinuirano. Od lisnatog povrća to su mini-sorte matovilca, rukole, špinata, cvekle i blitve, a od korjenastog mrkva, rotkvica, keleraba, peršun listaš i luk vlasac.

Među najpopularnije minijaturno povrće spada paradajz, koji je najbolje prihvaćen i kod nas. Njegovi maleni plodovi su često ukusniji, tj. slađi i aromatičniji u odnosu na obični paradajz. Sorte mini-paradajza imaju i dekorativnu ulogu, a dolaze u različitim oblicima. Paprike su još jedno popularno povrće s mnogim minijaturnim sortama, a najviše povrća u mini-verziji su čili sorte.

Pročitajte još: Kisy: mini lubenica za mini porodice

Možete uzgajati i mini-karfiol, ali i druge kupusnjače. Na tržištu se mogu pronaći patuljaste sorte kupusa i brokule koje je lako uzgajati. Još jedna vrsta koja se često uzgaja kao mini-povrće je mrkva, koja voli puno sunca i vlage.

Pšenica

Pšenična trava, koja se uzgaja kao mikropovrće, smatra se izuzetno ljekovitom. Naime, česta je u prehrani sportista, kao energetski napitak. Smatra se da ima antibakterijsko djelovanje, uravnotežuje šećer, obnavlja jetru. A prema nekim izvorima, takva „nerazvijena“ pšenica ne sadrži gluten.

Jeste li znali:

Smatra se da je baby mrkve izumio američki poljoprivrednik Mike Jurosek. Naime, 1986. godine, supermarketi širom SAD otkupljivali su isključivo mrkve savršenog izgleda. U pokušaju da spasi svoj nesavršeni urod, ubacio je mrkve u industrijski rezač povrća. Smanjene na svega pet centimetara i ispolirane, počeo ih je prodavati u svojoj trgovini. Postale su veliki hit, tako da se došlo na ideju da se krenu i proizvoditi.