Kako postupati s ostavljenom slamom nakon žetve da bi tlo od nje imalo najviše koristi?
Pojedini poljoprivrednici su proteklih dana, nakon žetve, na polju ostavili kompletan žetveni ostatak bez da su slamu balirali što je uobičajena praksa na ovim prostorima.
Koje su prednosti, i mogući nedostaci ovakvog postupanja, otkrio je za Agroklub prof.dr.sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.
Kaže, takva praksa nije česta.
„Koliko god nemamo više stoke, ipak ljudi nađu kupce za tu slamu. No, ako ju i ostave, u uslovima kada nema ništa bolje, i ta organska tvar je dobra iz više razloga“, ističe profesor.
Prvi razlog je „pasaž“ (promet) organske tvari u tlu koji je hrana mikro i makroorganizmima. Tu je i zaštita tla od isušivanja što je posebno važno u ovim sušnim godinama. Takođe, ona predstavlja zaštitu benefitnim organizmima.
„Ako i ‘bubne’ poplavna kiša kao ovih dana, slama osigurava da se može kretati po polju bez propadanja mehanizacije“, napominje te nastavlja da je dobrobit i u, kako kaže, kakvoj takvoj sirovini za humus, a i dobra je „spužva“ za vodu.
Negativnosti ako i ima – lako su rješive
„Neke negativnosti kao što su razvoj bolesti, ‘štopanje’ idućih operacija i sl. po meni su ustvari lako rješive. Naprimjer , prije prohoda idućeg stroja slama se može istarupirati. Noviji strojevi tipa no-till sijačice imaju ‘crtala’ i odgrtače koji maknu i onu debljine i do 20 cm iznad tla i bez problema polože sjeme u tlo“, ističe.
Manjkavosti nema ni kada je riječ o bolestima.
„Većina njih nije da se razvija na ostatcima usjeva, nego traže živog ‘domadara’, a mrtvu tvar, u ovom slučaju žetveni ostatak ionako ‘klopaju’ razlagači, saprofiti, koji u pravilu nisu uzročnici bolesti, a svojim življenjem u prostoru čak i supresiraju patogene organizme“, objašnjava ovaj stručnjak.
Dobrobit je i to, nastavlja, da se raspadom takve organske supstance osiguravaju hraniva kao što je fosfor, kalijum te ostali makro i mikroelementi.
„Ako je riječ o leguminozama, onda je tu i azot i to kako pristupačniji za slijedeće usjeve jer su iz raspadnute organske supstance, a ne iz ‘matriksa tla’. Ono je tada manje podložno gubitku ispiranjem, eolskom erozijom i sl.“, naglašava.
Pročitajte: Slama kao đubrivo – Vrijedna je za naša zemljišta
„Stoga, ko nema moguće kupce za slamu, neka ju proba samo što više usitniti ili čak i u žetvi dići heder do klasa, da ostane uspravno koliko može te se sama lagano razgrađuje, ili ju kad tad inkorporirati u tlo malo bolje“, savjetuje dodajući da je dovoljno tanjiranje na 5-6 cm kojim će se ona lagano pomiješati s tlom kako bi razlagači bili u kontaktu s „hranjivom podlogom“ koju joj žitna slama pruža.
U budućnosti Stipešević preporuča bolju organizaciju ruralne sredine, gdje će trećina slame ostati na polju, trećina ići u štale, a trećina u bio-plinske pogone, odakle se opet dobijeni digestat, a iz štala stajnjak te ponovo vraćaju nazad na polja.
„I eto rješenja energetske krize, gladi, životinjske gladi i zaštite okoliša sve u jednoj odluci koju je EU, ako se ne varam već i donijela, a nikako da se počne više provoditi“, zaključuje.
U svakom slučaju, upozoravamo da je spaljivanje najgore moguće rješenje kada su u pitanju žetveni ostaci. Osim što na taj način ugrožavate ljudske i živote divljači te imovinu, uništavate mikrofloru i faunu u dijelu oraničnog sloja čime se gubi potencijalna organska masa.
