Naslovnica Blog Stranica 421

Gajenje dvorodih sorti maline van sezone

Agrosavjet
-
0
Gajenje dvorodih sorti maline van sezone

Komercijalno gajenje maline u Srbiji sve više poprima odlike i trendove svjetskog tržišta kad je riječ o svježoj (konzumnoj) malini. U tom smislu ovdašnji proizvođači nastoje da što kvalitetnije zatvore prazan dio sezone na otvorenom, između berbe grupe jednorodnih (letnjih) sorti koje su kod nas najraširenije, i berbe grupe dvorodnih (jesenjih) sorti maline.

Dvorodne sorte maline imaju čitav niz prednosti u odnosu na jednorodne sorte. Jedna od svakako najznačajnijih prednosti je razvučen (višemjesečni) period berbe koji se proteže od sredine ljeta do kasno u jesen. Dalje, gajenje ovih sorti u jednogodišnjem ciklusu koji podrazumijeva uklanjanje izdanaka u špaliru u jesen omogućava njihovo gajenje i u klimatima koje odlikuju kako oštre tako i blage zime, a sama rezidba je znatno jeftinija u odnosu na jednorodne sorte.

Činjenice da je dvorodnim sortama maline neophodna temperatura od svega 15 stepeni za početak diferencijacije rodnih pupoljaka u odnosu na 30 stepeni koliko je potrebno jednorodnim sortama, kao i svega desetonedeljni period izlaganja temperaturama od 7 stepeni za njihov ulazak u novu vegetaciju, omogućile su održivije gajenje dvorodnih sorti maline van sezone, čime je ostvarena i mogućnost dobijanja svježih plodova tokom cijele godine.

Visok i kvalitetan rod je rezultat valjanog izbora sorte, odgovarajuće gustine sadnje i vrhunske tehnologije gajenja, kao i drugih faktora. S obzirom na značajne razlike u klimatskim prilikama po regionima, neophodno je da proizvođači sami testiraju sorte u odgovarajućim tehnologijama gajenja, kako bi odabrali onaj najoptimalniji za njihovo podneblje. Današnji trend razvoja tehnologije gajenja maline ide u pravcu obimnijeg korišćenja dvorodnih sorti jer one najprije mogu doneti rod već u prvoj godini, a potom pružaju mogućnost berbe plodova van glavne sezone plodonošenja maline.

Pročitajte: Zaštita zasada maline posle berbe

Dva sistema gajenja

Ovdje razlikujemo tehnologije gajenja dvorodnih sorti u jednorodnom i dvorodnom sistemu gajenja, gdje se ovaj posljednji kao najčešći može obavljati na polju i u zaštićenom prostoru, putem gajenja različitih sorti i primjenom različitih sistema rezidbe. Kombinacija sorte/tehnologije obezbjeđuje dodatnu mogućnost za proširenje sezone berbe.

Dvorodni sistem gajenja

Dvorodni sistem gajenja se može obaviti sa svježe izvađenim (zeljastim) izdancima, kontejnerskim sadnicama i rasadničkim izdancima maline. Posljednja dva tipa podrazumijevaju biljke u zimskom mirovanju koje će razviti nove mlade izdanke iz korijena. Zatim slijedi odabir najbolje razvijenih izdanaka u pravilnoj gustini sklopa i uklanjanje onih manjih.

Sadnja zeljastih izdanaka obično podrazumijeva gustinu sadnje od tri izdanka po dužnom metru špalira. U zavisnosti od sorte i odabrane tehnologije, zadržava se 1-2 niže rodne grančice zajedno sa tijelom zeljastog izdanka koje se školuju ka intenzivnom popunjavanju prostora špalira kako bi lišće dobilo maksimalnu količinu svjetlosti.

Dalji tok tehnološkog procesa kao priprema za sljedeću sezonu nudi izbor povratnih rezova izdanaka (na 2-3 lista ispod najniže rodne grančice, čime bi u daljoj sezoni dopustili razvoj 12-15 rodnih grančica na prekraćenom izdanku, kao i bolji kvalitet ploda i efikasniju berbu) ili košenje izdanaka do zemlje (ovo dovodi do velike produkcije mladih izdanaka, od kojih se odabiraju oni najbolje razvijeni i pozicionirani u špaliru). Ovako primijenjena rezidba obično utiče na prorjeđivanje izdanaka u špaliru i povećava troškove rezidbe, pa se većina proizvođača na Zapadu odlučuje za ponovnu sadnju izdanaka kada se oni gaje na ovakav način, već poslije 3. godine.

Izdanci prezimljuju u hladnom zaštićenom prostoru ili na otvorenom, u sredinama sa blagim zimama. Pravilo je da što se biljke duže drže u hladnom prostoru, to se više odlaže sezona berbe. Ukoliko izdanci nisu izloženi dovoljno niskim temperaturama i nisu prirodno ušli u mirovanje, potrebno je ukloniti lišće sa njih. Ukoliko se biljke gaje u saksijama, potrebno ih je prebaciti u prostoriju na temperaturu od -1 stepen.

Jednorodni sistem gajenja

Jednorodni sistem gajenja pogodan je za zaradu tempiranjem berbe u dijelovima sezone kada su cijene visoke. U Sjevernoj Evropi obično se koriste dugi izdanci u saksijama koji su kaljeni na -1 stepen, a potom se izbacuju iz hladnjača tokom vegetacije (sredina aprila, kraj maja). To mogu biti dugi zreli izdanci ili izdanci obrađeni povratnim rezovima poslije berbe mladih dvorodnih izdanaka. U južnoj Evropi dugi izdanci se izbacuju u proljeće radi dobijanja ranog roda. Variranje primjene tehnologija zavisi i od same sorte: neke od njih su pogodnije za zimsku berbu, pošto su skromnih zahtjeva za svjetlošću i temperaturom. Ponekad se u zatvorenom prostoru upotrebljavaju i LED sijalice za vještačko osvjetljenje tokom zimskih mjeseci. U toplijem klimatu južne Evrope datumi sadnje su prilagođeni rastu izdanaka i vremenskim prilikama. Tamo je ponekad moguće ostvariti pet berbi u dvije godine, prenosi Agro TV.

Pročitajte: Sušenje izdanaka maline – Osjetno smanjuje rodnost /ZAŠTITA/

Sadnja u zatvorenom prostoru kreće u aprilu. Poslije oko šest nedjelja biljke se prebacuju napolje i vraćaju u zatvoren prostor u julu. Berba kreće u avgustu i traje do kasno u jesen. Poslije završetka berbe i vršnog orezivanja izdanaka, novoizbile bočne grančice se razvijaju tokom proljeća i obezbjeđuju berbu u periodu od sredine aprila do sredine juna.

Održavanjem ujednačenog biljnog sklopa i uspostavljanjem dobre tehnike gajenja i rezidbe berba može potrajati 6 nedjelja. To nudi mogućnog dobrog tempiranja vremena berbe, u dijelovima sezone kada su visoke cijene plodova maline.

Izvor: mr Dejan Marinković, PSSS Beograd

Kaladijum – Kako se gaji cvijet zanimljivih, šarenih listova?

Agrosavjet
-
0
Kaladijum – Kako se gaji cvijet zanimljivih, šarenih listova?

Kaladijum je gomoljasta biljka porijeklom iz tropske Amazonije. Karakteriše je prekrasno obojeno lišće u najrazličitijim kombinacijama boja. 

Od prvobitnog oblika odavno su odgojene ukrštene vrste različitog šarenog lišća, srebrnosivi, zelenoružičasti, žarkocrveni ili tačkasti. Listovi su streličastog oblika i veoma tanki. Izrastaju na stabljikama dužine 30 cm. Ponekad, u proljeće biljka rađa neugledne cvjetove, bez neke ukrasne vrijednosti. Uz dobru njegu kaladija, listovi ostaju bujni i šareni sve do septembra. Zatim postupno odumiru pa treba obustaviti zalivanje i obezbjediti biljci mirovanje.

Pročitajte: Šeflera – Jednostavni i korisni savjeti za pravilnu njegu

Njega kaladijuma

Kaladijumu prija toplota i svjetlost, ali ne direktno sunce. Tokom vegetacije temperatura ne smije pasti ispod 18°C.

Od proljeća do septembra biljku treba obilno zalivati mekom vodom, dva-tri puta nedjeljno uz visoku vlažnost vazduha. U to vrijeme prihranjuje se jednom u dvije, tri nedjelje. Od oktobra nadalje je doba mirovanja. Najbolje je potpuno osušen gomolj premjestiti i držati do februara, marta u suvoj zemlji, na temperaturi od oko 18°C.

Presađivanje kaladijuma

Poslije perioda mirovanja, gomolje izvadimo, otresemo staru zemlju i presadimo u svjež humus kome smo dodali treset i pijesak. Treba održavati stalnu vlažnost zemlje dok gomolj ne proklija.

Razmnožavanje

Može se razmnoćiti dijeljenjem gomolja koji su prezimili. Sadnja iz sjemena je već posao za stručnjake. Ponekad iz centra stabljike izbiju nove biljčice, koje se mogu zasebno saditi.

Pročitajte: Prihranjivanje, presađivanje i razmnožavanje aloe vere

Savjeti:

  • Plijesan na listovima je znak da je kladijum previše natopljen vodom, ili je na hladnoj promaji. Pustiti ga da se osuši, pa ga ponovo umjerenije zaliti.
  • Kada su listovi smežurani – suviše je toplo i suvo.
  • Listovi su na ivicama smeđi i krhki – treba povisiti temperaturu u prostoriji.

Literatura: „Biljke u kući – lako i uspešno“, Nevenka Antić

 

Nije svaki med dobar za zimsku ishranu pčela

Agrosavjet
-
0
Nije svaki med dobar za zimsku ishranu pčela

Samo zdrava i jaka pčelinja društva koja imaju 30-35.000 pčela mogu uspešno da savladaju dugu i jaku zimu.

Takva društva će se brzo razvijati i dobro koristiti prvu proljećnu pašu. U drugoj polovini mjeseca u svakom društvu bi trebalo imati od 6-7 ramova punih legla. Vrlo je bitno da gro pčela koja ulaze u zimu potiču iz legla koje je položeno u avgustu i prvoj polovini septembra. Tokom zime propadne više od 70% pčela iz jaja položenih do kraja mjeseca. Bitan faktor u svakom proizvodnom društvu je i mlada matica koje nije starija od dvije godine, koje još uvijek nije iskoristila sav svoj genetski potencijal.

Ako je neophodno nije kasno da se doda oplođena matica i u drugoj polovini avgusta, jer će je pčele sigurno prihvatiti zato što su istjerale gotovo sve trutove iz košnice. U ovom mjesecu potrebno je i dopuniti rezerve hrane za zimu koja bi trebala da se kreće od 20-25 kg po pčelinjem društvu.

Prohranjivanje šećernim sirupom

Najbolje je stimulativno prihranjivanje šećernim sirupom u kasnim večernjim satima kada su izletnice u košnici. Pčele treba prihraniti stoliko sirupa koliko tokom noći mogu da iskoriste. Iz hranilice ne smije da curi sirup, jer to može biti uzrok grabeži. Istovremeno se zatvore sve pukotine na košnicama.

Pročitajte: Čime i kada prihranjivati pčele?

Unos nektara

Dobra livadska paša najbolje stimuliše maticu na polaganje jaja.

Matici treba obezbjediti dovoljno ramova sa kvalitetnim saćem, u koje će polagati jaja. Bude li potrebno, med iz nekoliko ramova treba iscijediti ili iz rezerve staviti ramove s cvjetnim prahom naravno, u slučaju dobre paše. Za dobar unos nektara potrebne su povremene obilne ljetne kiše, koje povoljno utiču na cvjetanje livadskog i ritskog bilja i rastinja.

Nektar od bijele dateline, struča, različka, majčine dušice, šafrana je odlična hrana za pčele tokom zime. Nije svaki med dobar za zimsku ishranu pčela. To važi za medljiku, med od grožđa i  one vrste koje brzo kristališu.

Pročitajte: Kako nabaviti prve košnice sa pčelama?

Posebno se ne smije dozvoliti da se u ovo doba godine u košnici nađe medljikovac, koga je potrebno izvrcati i zamijeniti “lakšim” vrstama meda. Najvažnije je da on ne bude uz prostor za klube, odakle će se pčele hraniti u zimskim mjesecima. Budemo li odradili sve ove potrebne operacije dobićemo potrebnu osnovu za za solidan i  dobar razvoj pčelinjih zajednica za narednu pčelarsku sezonu.

Šta raditi ako se pojavi krv u mlijeku kod krave

Agrosavjet
-
0
Šta raditi ako se pojavi krv u mlijeku kod krave

Neposredno poslije telenja, često se kod krava i junica javlja krvavo mlijeko koje nastaje zbog propustljivosti krvnih kapilara u vimenu (haemorrhagia perdiasepin). Kod ovakvih slučajeva, treba da se preduzmu sljedeće mjere kako bi došlo do normalizacije u sekreciji mlijeka:

  • Potrebno je da životinje miruju
  • Ne davati životinjama koncentrovana hraniva do normalizacije stanja
  • Poseban oprez i nježnost prilikom muže, zbog propustljivosti krvnih kapilara
  • Hladni oblozi, može led umotan u krpe
  • Laksansi su od koristi
  • Upotreba vitamina C, kortikosteroida i preparata na bazi kalcijuma Ca (od strane stručnih lica).

– Nikako ne masirati vime

Krv nestaje u mlijeku za dva do tri dana.

Pročitajte: Kako naučiti krave na električnu ogradu?

Naučite kako se jede ŽIVA KOPRIVA i direktno unesite vitamine – Bodlje se uklanjaju jednostavnim potezom

Agrosavjet
-
0
Naučite kako se jede ŽIVA KOPRIVA i direktno unesite vitamine – Bodlje se uklanjaju jednostavnim potezom

Svi dijelovi koprive – stabljika, lišće, korijen i cvijet – imaju ljekovita svojstva. Da smo svjesni koliko je ljekovita, sadili bismo je svuda.

Berba duvana na poljima u Semberiji i Posavini – Podbacili i kvalitet i rod

Agrosavjet
-
0
Berba duvana na poljima u Semberiji i Posavini – Podbacili i kvalitet i rod

Berba duvana na poljima u Posavini i Semberiji je u toku, a prema prvim procjenama i rod i kvalitet su podbacili u odnosnu na prošlu godinu, zbog čega pojedini organizatori proizvodnje ističu da bi ovo mogla biti posljednja sezona.

Direktor bijeljinskog preduzeća “Duvan” Čedo Gotovčević rekao je za “Glas Srpske da je berba na semberskim poljima ove godine krenula nešto ranije.

– Kvalitet je znatno lošiji, čak upola lošiji u odnosu na lanjski rod. Planom smo predvidjeli 1.400 kilograma po hektaru, ali bićemo zadovoljni ako to bude bar 1.000 kilograma, jer i rod je podbacio – rekao je Gotovčević.

Dodao je da bi kiša, koju duvanari željno iščekuju,  možda mogla malo popraviti situaciju, ali ako se u idućih desetak dana nastavi suša, kazao je Gotovčević, list duvana će pregoriti i od njega neće biti ništa.

Pročitajte: Uložena gotovo 43 miliona KM – Najviše površina pod sistemom za navodnjavanje u Semberiji

– Otkupna cijena se ne mijenja već godinama i ona se kreće u prosjeku oko tri marke po kilogramu za treću klasu – rekao je Gotovčević.

Direktor Poljoprivredne zadruge “Obudovac” Maksim Petrović potvrdio je da je berba duvana u Posavini u toku i dodao da očekuje oko 1,5 tonu po hektaru. On je dodao da duvan još nije dobro osušen u sušnicama, te da ne može govoriti o kvalitetu.

– Čekamo i kišu da padne, jako je toplo. U berbu je ušlo nekoliko poljoprivrednih proizvođača – rekao je Petrović.

On je podsjetio da je za ovu sezonu proizvodnja duvana sorte virdžinija ugovorena sa oko 40 proizvođača na 47 hektara.

Govoreći o otkupnim cijenama, Petrović je kazao da za prvu klasu duvana sorte virdžinija plaćaju 4,5 marke po kilogramu, drugu 3,8 KM, a za treću klasu oko tri marke.

Duvanari ističu da je suša najveći problem trenutno jer je usporila razvoj duvana i produžila rokove. Proizvođači kažu da im na ruku ne ide ni to što su podsticaji za duvan smanjeni sa 0,37 feninga po kilogramu, koliko su iznosili 2019. godine, na 0,31 fening.

Neizvjesnost u proizvodnji i otkupu pratila je proizvođače i u prošloj godini, a proizvođači iz Semberije i Posavine su početkom februara prošle godine protestovali na ulicama i zbog visokih nameta Uprave za indirektno oporezivanje BiH, zbog kojih su, kako tvrde, prinuđeni da smanje pa i ugase proizvodnju.

Troškovi

Organizatori proizvodnje duvana ističu da je za proizvodnju na jednom hektaru potrebno oko 4.000 maraka direktnih ulaganja, bez dnevnica. Naglašavaju da je potrebno minimum 150 kilograma roda na dunumu da bi pokrili troškove proizvodnje.

Koje cvijeće se sadi u jesen – Na šta paziti kod sadnje i kako pripremiti zemlju?

Agrosavjet
-
0
Koje cvijeće se sadi u jesen – Na šta paziti kod sadnje i kako pripremiti zemlju?

Koje cvijeće se sadi u jesen – Iako se cvijeće obično sadi na proljeće, neke se vrste sade u jesen kako bi vas na početku proljeća iznenadilo svom svojom ljepotom.

Početak septembra i oktobra idealno je vrijeme za sadnju lukovica, a neke se vrste sade čak i početkom novembra. Hladnije temperature i kiša osiguraće biljkama jače korijenje kako bi mogle bolje preživjeti zimu.

Koje cvijeće se sadi u jesen

Kod biljaka razlikujemo tri vrste podzemnog dijela – podanak, gomolj i lukovicu. Podanak imaju perunike, đurđice i šumarice, gomolj ciklama, begonija, šafran i gladiola, a lukovice zumbul, visibaba, narcis i tulipan.

Lukovice se sade kada se tlo dovoljno ohladi, odnosno kada je konstantna noćna temperatura oko 10°C minimalno dvije sedmice. U suprotnom se može dogoditi da cvijeće počne nicati prerano i onda uvene na niskim temperaturama jer nema dovoljno jak korijen.

Ako je već pao prvi mraz, a vi još uvijek niste posadili lukovice, pričekajte da se tlo odmrzne pa se bacite na posao. Osim u vrt, lukovice možete posaditi i u tegle pa ih prekriti s malo malča te ostaviti negdje na otvorenom gdje će biti zaštićene od snijega i leda.

Kako se sade lukovice?

Prije sadnje cvijeća u jesen, lukovice treba zaštititi od bolesti i pripremiti zemlju za sadnju. Kod kupnje lukovica pripazite da su zdrave, velike i neosušene. Lukovice je potrebno 15-20 minuta potopiti u 0,3 postotnu otopinu (30 ml/10 l vode) fungicida na osnovi propamokarb-hidroklorida. Nakon toga ih treba malo posušiti i spremne su za sadnju.

Zemlju iskopajte i obradite te uklonite sav korov. Tlo bi trebalo biti rahlo i propusno, a ako je zbijeno, možemo ga omekšati dodavanjem organskog đubriva, pijeska ili komposta. Lukovice se obično sade na dubinu koja je dva do tri puta veća od njihove visine, a maksimalna dubina je 30 cm. Razmak između cvijeća trebao bi biti oko 15-20 cm, zavisno od veličine lukovice.

Lukovice i gomolje sadite s vrhom prema gore, a između zemlje i baze lukovica ne smije biti vazduha. Tako ćete biljci osigurati jači korijen te se neće nakupljati voda koja bi mogla pospješiti truljenje. Nakon što ste lukovice prekrili zemljom, tlo dobro zalijte te ga zaštitite od snijega i leda slojem lišća ili zaštitnim materijalom agrilom.

U nastavku saznajte koje se vrste cvijeća sadi u jesen.

Pročitajte: Proljetne lukovice – Kako da ih pravilno posadite za najbolji rezultat

Tulipani

Tulipan pripada porodici ljiljana, a porijeklom je iz Azije, odnosno Perzije. Njegova lukovica je kruškolikog oblika, a prema obliku cvijeta razlikujemo čak šest vrsta tulipana. Tulipani su idealno cvijeće za sadnju u jesen jer se tokom zime uspiju dobro ukorijeniti i niknuti točno u proljeće kada se priroda budi.

Sade se u gredice u grupama po 10-15 lukovica i to u lakša tla koja ne zadržavaju vodu. Razmak između svake lukovice mora biti od 10 do 20 cm, a dubina od dna lukovice mora biti 20 cm. U martu s tla možete maknuti zaštitni materijal kako bi izdanci mogli slobodno rasti.

Tulipani koji se sade u vrtu mogu biti na istom mjestu samo dvije godine, a nakon toga ih treba izvaditi (najbolje krajem jula) i odvojiti mlade lukovice koje su narasle uz staru. Ako ih sadite u posude, stavite u svaku najviše tri lukovice, pokrijte ih slojem zemlje i pijeska te čuvajte na tamnom i ne previše hladnom mjestu dva do tri mjeseca.

Nakon toga ih prenesite u drugu prostoriju i prekrijte papirnatom vrećicom. Vrećicu držite na biljci dvije sedmice, dok ne naraste do 10 cm, a potom je premjestite na svjetlo.

Erika

Erika ili crnjuša naziva se kraljicom zime jer krasi vaš vrt ili balkon predivnim ljubičastim cvjetovima gotovo cijelu zimu. Može se uzgajati u vrtu i u kući te joj najviše odgovara kiselo tlo, bogato humusom i drenirano i s mnogo sunca. Ovaj zimzelen grm dolazi u čak 800 varijanti, a kod jakih hladnoća iglice mijenjaju boju iz zelene u brončanu.

Erika nije zahtjevna za uzgoj, iako treba pripaziti na nekoliko stvari. Saditi ih možete u vrt, u žardinjere ili unutar kamenjara, a razmak kod sadnje mora biti najmanje 25 cm jer se cvijet dosta širi. Tokom ljeta eriku je potrebno zalijevati svakodnevno, a u jesen i zimu po potrebi. Nakon cvatnje treba odrezati ocvale izbojke kako bi biljka na jesen ponovno procvala.

Pročitajte: Erika – Saznajte sve o uzgoju ovog cvijeta

Maćuhice

Nježne maćuhice nastale su križanjem divljih vrsta te su predivna ukras svakom vrtu ili balkonu. Spadaju u porodicu ljubičica te mogu biti jednogodišnje, dvogodišnje ili kratkotrajne trajnice, zavisno od vrste i vremena sadnje. Maćuhice su vrlo otporne na niske temperature, a uspijevaju kao vrtne biljke ili lončanice.

Kod kupovine maćuhica za sadnju birajte one s mnogo pupova i zdravim zelenim listovima. Jesenska sadnja maćuhica obično se obavlja u oktobru, a razmak između biljaka mora biti do 30 cm. Ako ih sadite u posude, one moraju imati dovoljno rupica za otjecanje viška vode iz zemlje.

Ruže

Najpogodnije razdoblje za sadnju ruža je jesen i to u suvu zemlju dok ne padne prvi mraz. Ruže vole zemlju obogaćenu humusom, slabo kiselu i onu koja se godinama obrađuje. Ako je tlo jako kiselo, dodaje se vapno, ako je pak lužnato, dodaje mu se stajsko đubrivo ili treset.

Pročitajte: Ovako ćete pravilno posaditi ruže

Prije sadnje sadnice moraju odstajati u vodi barem šest sati, potom se malo skrati korijen i maknu oštećeni dijelovi. Kod sadnje rupa u tlu i razmak između biljaka mora biti do 30 cm. Korijen se zatrpa zemljom, a kalemljeno mjesto mora biti iznad tla. Zemlja oko sadnice se lagano pritisne dlanovima da se učvrsti te se na kraju biljka dobro zalije vodom.

Kako je BiH postala najveći proizvođač smilja na svijetu pa doživjela potpuni krah

Agrosavjet
-
0
Kako je BiH postala najveći proizvođač smilja na svijetu pa doživjela potpuni krah

Kako je Bosna i Hercegovini u euforiji zbog dobre zarade postala najveći plantažni proizvođač smilja na svijetu u kratkom periodu, a u još kraćem krahirala i mnoge zavila u crno, nevjerovatna je priča koja govori o neodgovornom ponašanju onih koji krše poslovna pravila i etičke kodekse.

O pomami za unosim poslom sa smiljem, koje je zbog svojih čudesnih sastojaka u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji nazvano “biljkom vječite mladosti”, a u Hercegovini zbog dobre zarade od proizvodnje “žutim zlatom” za naš portal otvoreno govori predsjednik Odbora za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Ahmed Džubur.

On je godinama bio na čelu Agromediteranskog fakulteta u Mostaru i pažljivo je pratio fenomen “smiljomanije” na jugu BiH.
Referirajući se na sami početak pomame za smiljem u našoj zemlji, koja je bila najevidentnija u Hercegovini, podsjeća da Bosna i Hercegovina do prije sedam godina uopće nije znala za plantažnu proizvodnju smilja, izuzimajući jedan mali zasad kod Stoca, vrlo simbolične površine.
“Ono što je rađeno sa smiljem u smislu destiliranja, rađeno je na način da su ljudi brali iz prirodnih populacija i prodavali to smilje po niskim cijenama da bi se ono kasnije uglavnom destiliralo“, podsjeća Džubur.
Međutim kako je prije nekoliko godina u Francuskoj krenula ekspanzija proizvodnje produkata na bazi smilja, došlo je do nagle potražnje za ovom biljkom na svjetskom tržištu, što su mnogi vidjeli kao dobru priliku za zaradu, a u cijeloj priči posebno su se istaknuli Hercegovci.
“Tada je u Hercegovini počela plantažna proizvodnja, gdje su za nekoliko godina površine pod smiljem postale tolike da je Bosna i Hercegovina bila globalno najveći plantažni proizvođač smilja na svijetu“, priča Džubur za Klix.ba.
U tom momentu maksimalna cijena smilja je bila 5,20 KM po kilogramu svježe mase, što je bila izuzetno dobra zarada. Ali kako je cijena jednog litra ulja na tržištu bila iznad 3.000 eura, masovno su se počele otvarati destilerije u Hercegovini.
Slična euforija je bila u Hrvatskoj, Crnoj Gori i djelomično u Albaniji, jer je u svim ovim zemljama došlo do naglog povećanja površina pod smiljem, što se, kako Džubur ističe, neargumentovano pripisivalo tome da je zbog rata u Siriji Sirijcima onemogućeno da proizvode smilje za svjetsko tržište, a to je bila netačna informacija.
“U to vrijeme farmaceutska i kozmetička svjetska industrija, kao i sve druge branše, prave globalne sajmove, prije svega sajmove eteričnih ulja, gdje se pojavljuju najznačajniji proizvođači i ponuđači i naravno oni koji treba da otkupe ta ulja. A na sajmu u njemačkom gradu Essenu pojavio se najveći broj ponuđača iz ovih krajeva“, kaže Džubur za Klix.ba.
Ogroman broj ljudi je, kako ističe, tada ušao u biznis tako da su stotine i hiljade hektara do tada potpuno neobrađenog zemljišta, klasičnog krša i kamenjara pretvorili u plodna zemljišta korištenjem traktora i velikih freza sa više od 300 konjskih snaga i proizvodilo se smilje. Ali, naglašava Džubur, na način da se nije radilo niti se u nekim slučajevima željelo respektovati da to smilje, odnosno njegovo eterično ulje, mora biti ekološki potpuno čisto.
“Ljudi su u borbi protiv bolesti i štetočina koristili hemijska sredstva koja u sebi imaju svega, od rezidua, teških metala, pesticida i svega što se kod proizvedenog eteričnog ulja nije moglo sakriti. Sofisticirane hemijske analize koje su rađene u Institutu u Beogradu su pokazivale da je hercegovačko ulje u brojnim slučajevima potpuno nepodobno za upotrebu, ne samo za farmaceutske nego i kozmetičke svrhe. Onda se od situacije euforije da je ulje prodavano u startu za više od 3.000 eura došlo u situaciju da je cijena ulja pala praktično na 400 eura“, pojasnio je naš sagovornik.
Uzimajući u obzir činjenicu da se u procesu destiliranje radi dva puta tokom godine i da se za proizvodnju jednog litra ulja potroši sirovina, energije i drugih resursa gotovo koliko se na kraju naplati, to je postao proces koji se ne isplati.
Nauštrb jednog broja ljudi koji su bili spremni da proizvedu ekološki i organski prihvatljivo ulje, oni koji uopšte nisu gledali kako da dođu do cilja su se koristili nedopustivim sredstvima da ostvare zaradu od smilja kako su i zamislili.
Džubur nam priča kako se događalo čak i to da su neki proizvođači sadnice smilja, kad im dođu bolesti i štetočine, ili kada im listovi tih zeljastih stabljika požute, s ciljem da ih prodaju prskali farbom zelene boje, što je kroz proces asimilacije dovodilo do toga da je ulje katastrofalnog sastava.
“Čak je bilo primjera i da se takvo ulje, koje je prodavano na inostranom tržištu, nerijetko miješalo s jestivim uljem, tako da je došlo do situacije da su međunarodni farmaceutski i kozmetički stručnjaci zaključili da kupovina ulja iz BiH nije pouzdana i da je treba izbjegavati. To je glavni razlog kraha“, ustvrdio je Džubur.
Naglašava da i danas kvalitetno eterično ulje ima cijenu koju je imalo i prije euforije, ali da su kod nas, zbog ljudi koji su se neodgovorno bavili produkcijom, čak i oni koji su sve radili kako treba došli u situaciju da nisu mogli prodati ulje i onda su ga davali po najnižim cijenama.
“Danas, prema informacijama s terena, imamo oko 20 posto onih koji su krenuli u taj proces da su se ipak zadržali u biznisu sa smiljem, a to su ljudi koji nikada nisu imali problema s hemijskim analizama i koji su sačuvali povjerenje svojih partnera iz inostranstva“, zaključio je Džubur.
Hoće li prokockana šansa Hercegovine u ovoj priči biti jedna od lekcija iz kojih ništa nije naučeno ili putokaz da se pravila poštuju, možda će jednom analize pokazati, kao i nesagledive štete koje su na putu od poslovne euforije do kraha mnoge zavile u crno.

Petrovac, žalfija, crni sljez – prirodni lijek za bolno grlo i promukli glas

Agrosavjet
-
0
Petrovac, žalfija, crni sljez – prirodni lijek za bolno grlo i promukli glas

Bolno i upaljeno grlo koje je osetljivo na gutanje, obično je posledica infekcije, ali uzrok mogu biti i mehanička iritacija, prehlada, ako pretjerate sa hladnim ili gaziranim napicima ili duže udišete suviše hladan vazduh. Biljke u ovom slučaju, svakako mogu mnogo da pomognu.

Prvo za čim posegnemo kada osetimo probleme sa grlom je žalfija.

„Ta biljka je bukvalno spasiteljka, i ona je, pored koprive, gaveza, kantariona moja omiljena biljka. Sadrži veliku koncentraciju esencijalnog ulja i tanina. Tanini su se nekada koristili za štavljenje kože, i oni zapravo eliminišu bakterije“, objašnjava narodni travar i novinar Momčilo Antonijević.

Kelj pupčar se sada sadi – Evo koji su uslovi neophodni za uspijevanje

Agrosavjet
-
0
Kelj pupčar se sada sadi – Evo koji su uslovi neophodni za uspijevanje

Kelj pupčar – Iako su temperature tokom avgusta izrazito visoke, a radovi u povrtnjacima svedeni na minimum ipak ovo je period u godini kad se sade mnoge kupusnjače, a posebno kelj pupčar ili prokulice.

Na području Hercegovine kelj pupčar bolje uspijeva u jesenskim i zimskim mjesecima.

Kelj pupčar će najbolje uspjeti na srednje teškim tlima poput pjeskovito-ilovastog tla. Karakteristika kelja pupčara je da raste dobro i na siromašnom tlu, ali ipak je bolje, prije sadnje, tlo pognojiti organskim đubrivima. Što se tiče izbora mjesta sadnje, kelj pupčar dobro uspijeva na parcelama na kojima je bio krompir.

Voda je vrlo bitan faktor u uzgoju kelja pupčara. Naime, ovo povrće zahtijeva obilje vode pa se svakako preporučuje navodnjavanje, a osobito tokom toplih ljetnih mjeseci. Potrebno je to jer nedostatak vlage čini pupove sitnima i još gorčima, a time i neprikladnima za konzumaciju. Tokom rasta redovno se obavlja navodnjavanje, međuredna kultivacija i jedna do dvije prihrane. Da bi se podsticao rast glavica u pazušcima listova, mora se odrezati vršni pup na biljkama najkasnije do sredine septembra.

Pročitajte: Probajte da uzgojite kineski kupus, lako je, a sada je pravo vrijeme za sadnju!

Sadi se u sklopu 75 x 45 cm (razmak između redova je 75 cm a unutar reda 45 cm). Dvadesetak dana nakon sadnje potrebno je obaviti nagrtanje oko stabljike kako bi mlada biljka bila otporna na vjetrovito vrijeme, a nakon toga i prva prihrana. S primjenom azotnih đubriva u prihrani kelja pupčara treba biti oprezan da se ne produži njegova vegetacija i da „glavičice“ ne ostanu rastresite.

Kelj pupčar ima stabljiku visoku 60-80 cm sa spiralno raspoređenim listovima na dugim peteljkama, koji rastu uzduž stabljike. U pazušcima listova razvijaju se male glavice (pupovi), promjera 3-5 cm. Pod uticajem niskih temperatura ukusnost za jelo mu se povećava.

Briselski kupus, prokelj, prokulice ili kelj pupčar, bez obzira kako ga zvali, spada među najzdravije vrste povrća. Pored brojnih vitamina i minerala koje sadrži (više vitamina C nego u limunu), sadrži fitonutrijente koji su dobro istraženi zbog svojih antikancerogenih svojstava. Najpametnije ga je kuvati na pari jer se tako zadrži više nutrijenata nego nakon kuvanja u kipućoj vodi.

Pročitajte: Sjetva kelja – Dobro podnosi suše i visoke temperature

 

1...420421422...1.010Stranica 421 of 1.010

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia