Naslovnica Blog Stranica 390

Čaj za jesenju prehladu – Sve sastojke imate u kući

Prehlada praćena kašljem najčešća je s jeseni kada počne hladnije vrijeme. Da ne bi došlo do upale bronhija i nakupljanja sekreta savjetuje se korišćenje sirupa od ljekovitog bilja.

Da bi ga pripremili otopite 200 g šećera, zatim dodajte 300 ml vode i miješajte dok se šećer ne istopi. U mješavinu dodajte šest listova lovora, sedam prstohvata žalfije, kašiku bijelog sljeza, kašiku kamilice, dva centimetra svježeg korijena đumbira i šipku cimeta.

Pročitajte: ČAJ OD 3 SASTOJKA – Čuva od prehlade, jača imunitet, ublažava kašalj

Kuvajte tri minuta. Sklonite sa ringle i kad se ohladi procijedite da dobijete gust sirup.

Voda u prahu – Izum koji bi se mogao boriti protiv suše širom planete!

Voda u prahu… Ovaj izum mogao bi se boriti protiv suše širom planete.

Sergio Rico je meksički inženjer iz Nacionalnog politehničkog instituta i stvorio je silose za vodu, izum koji smanjuje potrošnju vode u poljoprivredi za 50 do 90%.

Ovaj novi pronalazak sastoji se od zadržavanja kišnice pretvaranjem u čvrstu materiju pomoću polimera koji može da upije do jednu litru vode.

Ova velika kreacija je biorazgradiva i omogućava očuvanje vode do 8 godina. Omogućava uštedu do 90% u potrošnji vode u poljoprivredi.

Pročitajte: Kako nastaje voda za piće?

Polimer ima sposobnost da mjesec i po zadržava u vodi 200 puta veću težinu u vodi.

Poznat je kao biorazgradivi kalijum akrilatni polimer, prodaje se u prahu, hidrira kišnicom i pretvara u gel koji zadržava vodu.

Zakopan je samo u nivou korijena, a kada pada kiša, kapsulira vodu čineći je čvrstom.

Voda ostaje u ovom stanju dok je biljka troši u skladu sa svojim potrebama.

Kada vlaga u polimeru nestane, on se vraća u svoje glavno stanje, čekajući da kiša rekapsulira vodu.

 

Jedna loša jabuka može pokvariti ostatak dobrih – Evo kako da ih sačuvate!

Jabuke su prava jesenja poslastica, iako sazrevaju gotovo cijele godine. Od pite do štrudle, jabuke su sastavni deo mnogih ukusnih jela.

Norm Šulc, farmer i stručnjak za voće i povrće, za portal Food&Wine otkrio je kako čuvati jabuke i produžiti im vijek trajanja.

Odabir

Što je jabuka manja, a kožica deblja, generalno će duže trajati. Takođe, gorke jabuke duže traju od slađih jabuka.

Najbolja jabuka za duže vrijeme je Granny Smith, sa debelom korom koja može potrajati i do četiri mjeseca.

Izgled

Jedna loša jabuka može pokvariti ostatak dobrih.

Ako jabuka ima i malu modricu, etilen se brže ispušta, a zatim sve oko nje brže trune i kvari se. Stoga je važno paziti na izgled jabuka i kada primijetite da jedna počinje da trune, izvadite je i iskoristite.

Uz drugo voće

 Do preranog kvarenja može dovesti stavljanje jabuka blizu drugog voća.

Nakuplja se etilen koji ubrzava kvarenje, pa bi bilo najbolje držati ih podalje od, recimo, banana i grožđa.

Pročitajte: “Kafa” od jabuke po receptu Vase Pelagića

Temperatura

Proces kvarenja usporiće i niska temperatura, pa ako svoje jabuke ne planirate da pojedete u roku od nekoliko dana, nemojte ih držati na kuhinjskom pultu.

Za dugovječnost su ključne hladnije temperature, kao i mrak i vlaga. Fioka vašeg frižidera idealna je – tamo će jabuke trajati oko dvije do tri nedelje.

Ako nemate mjesta u fiokama, možete ih slobodno zamotati i držati ih u podrumu ili garaži.

 

Evo kako složiti drva u krug za zimu /VIDEO/

Kotlovi, peći ili kamini na čvrsta goriva kućama zahtijevaju određenu zalihu drva za ogrev.

Način skladištenja drva za zimu bit će učinkovit samo ako je drvo suvo i dobro prozračeno tokom skladištenja.

Za slaganje drva za ogrev koriste se različite metode, čiji je smisao pružiti budućoj „drvenoj strukturi“ što veću stabilnost.

Pogledajte video:  „Kako složiti drva u krug“:

Pročitajte: Pogledajte nevjerovatnu sjekiru koja cijepa drva skoro sama! /VIDEO/

Nemojte bacati opalo lišće u smeće – Evo kako ga iskoristiti za dobrobit vaše bašte

Stručnjaci kažu da je istina da ostavljanje debelog pokrivača lišća na travnjaku preko zime loše utiče na vaš travnjak.

Je li skupljanje lišća na hrpe te bacanje u smeće zaista najbolji način uklanjanja ovakvog otpada? Svake godine kad se jesen približi, a temperature i lišće počnu padati, vlasnici kuća nađu se pred istim pitanjem: Što da radim sa svim lišćem koje je sada rasprostranjeno po mom travnjaku?

Tradicionalno, uobičajena je praksa da ljudi grabljama pokupe lišće na hrpe, pakuju ga u vreće i odvezu na lokalno smetlište. No, jeste li sigurni da je to najbolje rješenje za vaše dvorište?

Pročitajte: Pročitajte kako da iskoristite OPALO LIŠĆE – Besplatno organsko đubrivo

Koja je svrha skupljanja lišća?

Ako lišće ostane na istom mjestu cijelu zimu pretvoriće se u gljivicu koja će ugušiti vašu travu i spriječiti njen kvalitetan rast sljedećeg proljeća. Stručnjaci kažu da je istina da ostavljanje debelog pokrivača lišća na travnjaku preko zime loše utiče na vaš travnjak. Skupljanje lišća i njihovo pakovanje u vreće zasigurno je učinkovit način da se sve to spriječi. Međutim, neki izvori kažu da to ipak nije najbolje što možete učiniti za svoj travnjak, a i otpad.

Je li skupljanje lišća loša ideja?

Čin skupljanja lišća na hrpe nije problem. To što radite s lišćem nakon što ga pokupite može biti problematično. Ako te vreće smeća obično odvozite na lokalno odlagalište, možda biste trebali razmisliti.

„Najgore što možete učiniti je staviti lišće u vreće i poslati ih na odlagališta“, rekao je David Mizejewski, stručnjak iz Nacionalne federacije za zaštitu divljih životinja.

Lišće na odlagalištima zauzima tonu nepotrebnog prostora. Prema Agenciji za zaštitu okoliša (EPA), više od deset posto smeća bačenog u SAD -u 2018. godine su bili ostatci iz uređivanja dvorišta. Da stvar bude gora, kako se lišće na odlagalištima raspada kombinuje se s drugim organskim materijalima i stvara metan, staklenički plin štetan za okolinu.

Pa ako ne možete odnijeti lišće na smetlište, šta možete učiniti s njima? Njihovo spaljivanje takođe nije dobro iz nekoliko razloga. Prvo, zabranjeno je u mnogim područjima zbog zabrinutosti zbog šumskih požara. Drugo, spaljivanje lišća šalje čestice u zrak za koje EPA kaže da se mogu štetiti ljudskom zdravlju poput respiratornih problema, nepravilnosti otkucaja srca, čak i srčanih udara.

Pročitajte: Dezinfekcija opalog lišća u voćnjacima

Koji je najbolji način odlaganja lišća?

Malčiranje i/ili kompostiranje vašeg lišća najbolji je postupak za zdravlje vašeg travnjaka i okoline. Ako lišće skupljate na hrpe, skupite ih i upotrijebite kao podlogu u kanti za kompost. Kompostiranje će lišće pretvoriti u nešto što zapravo možete koristiti u svojoj bašti, umjesto da ga pustite da trune na odlagalištu.

Ako pak imate posla samo s tankim slojem lišća ne morate ga skupljati na hrpe, nego kosilicom samo prijeđite preko lišća i skupite usitnjene komade. Suvo, usitnjeno lišće izvrsno je kompost.

Možete čak i kosilicom preći preko lišća i ostaviti ih da stoje u dvorištu cijelu zimu. Sve dok nije previše debeo sloj (ne želite ugušiti travu), usitnjeno lišće poslužiće kao prirodno đubrivo. To će pomoći vašem travnjaku da izgleda zdravo i živo kad dođe sljedeće proljeće.

Lijepo dvorište zahtjeva i jesensko zalivanje – Evo zašto, kada i kako to činiti

Koliko god bilo važno zalivati travnjak u jesen dok se zemlja ne smrzne, jednako je važno ne zalivati ga.

Ljeto se smatra vremenom kad je nužno skoro svakodnevno zalivanja travnjaka, ali nemojte misliti da na jesen možete prestati zalivati travu. Čak i oni koji žive u hladnijoj klimi nisu oslobođeni ove djelatnosti. Uz košenje trave do optimalne visine, đubrenje i grabljenje lišća, pravilno zalivanje jedan je od najkritičnijih aspekata njege travnjaka za jesen.

Kada prestati zalijevati travnjak na jesen?

Ne biste trebali potpuno prestati zalivati travnjak u jesen dok se zemlja ne smrzne. Nakon smrzavanja tla, bilo bi besmisleno zalivati travu jer bi smrznuto tlo djelovalo kao prepreka, blokirajući put vode do korijena.

Zato se kaže da niske temperature sjevernih zima stvaraju pustinjske uslove. „Pustinja“ može dočarati slike kaktusa i sukulenata koji rastu u vrućem pijesku, ali se takođe odnosi na regije u kojima je voda zaključana u obliku leda. Biljke preživljavaju nedostatak vode ulazeći u mirovanje, stanje nalik spavanju u kojem im nije potrebno navodnjavanje.

Pročitajte: Da li treba šišati travu u vrelim danima – Evo savjeta za lijep travnjak

Zašto je važno jesensko zalivanje?

Ako je vaša vrsta trave ona koja podnosi i hladne sezone, onda je jesen važno razdoblje rasta vašeg travnjaka. Trava i dalje raste dobar dio jeseni, čak i ako ne vidite toliki rast na vrhu. Umjesto toga, veliki se rast događa pod zemljom u korijenovom sistemu. Ovo je ključno za izgradnju čvrstih temelja za vaš travnjak i za pomoć pri popravljanju bilo kakve štete koja se dogodila ljeti.

Nemojte ga lišiti navodnjavanja tokom ovog kritičnog vremena. Odgovarajuća opskrba vodom korijena trave neophodna je za pravilan unos hranjivih materija tokom razdoblja rasta. Ako vaš travnjak ne apsorbuje dovoljno hranjive materije, neće postići optimalno zdravlje i možda neće preživjeti oštru zimu.

Kako uravnotežiti navodnjavanje jesenjskog travnjaka?

Koliko god bilo važno zalivati travnjak u jesen dok se zemlja ne smrzne, jednako je važno ne zalivati ga. Prekomjerno zalivanje može naštetiti korijenovom sistemu trave, a višak vlage može dovesti travnjak u opasnost od gljivičnih bolesti.

Ako vaše područje u jesen dobije dovoljno oborina, možda ćete morati zalivati samo površine koje su zasijane ili na kojima su tek započeti novi travnjaci. No, ako nastupi relativno toplo, suvo vrijeme, budite spremni zalivati travnjak baš kao što biste to činili ljeti.

Pročitajte: Da bi vaš travnjak ponovo zablistao URADITE OVO!

Doba dana kada zalivate travu takođe je važno. Zalivanje u rano jutro najbolje je jer trava ima cijeli dan da se osuši prije nego što padne noć. Iz istog razloga, veče je najgore vrijeme za zalijevanje travnjaka. Ovo je jedan od razloga zašto su automatski sistemi za navodnjavanje dobro došli. Imaju mjerače vremena koje možete postaviti pa ne morate biti ranoranioc da biste zalivali travu u pravo vrijeme.

Nove vrste ruža otporne na bolesti

Nove vrste ruža otporne na bolesti – Godinama se mislilo da je ruže nemoguće uzgajati bez hemije, pogotovu u drugoj polovini prošlog vijeka, kada se smatralo da im treba redovno prskanje insekticidima i fungicidima.

No, na prijelazu u 21. vijek uzgojena je ruža koja cvjeta od proljeća do kasne jeseni, bez obzira na klimatske uslove, a ne zahtijeva više brige od bilo kojeg drugog cvatućega grma. Uzgajivač Bill Radler kombinovao je različite vrste ruža s ružom nazvanu Knock Out (što znači koja obara s nogu), onu koja je otporna na bolesti, a poput modernih ruža obilato cvjeta i to u nekoliko navrata.

Vrtne ruže

Svoj prvobitni uspjeh Radler je nastavio i s drugim vrstama ruža. Kako su ruže Knock Out revolucionirale pogled baštovana na ruže uopšteno, jer grmovi su odjednom postali prepuni cvijeta, i drugi uzgajivači su počeli eksperimentirati s novom generacijom ruža po Radlerovoj metodi.

Rezultat je nova generacija nezahtjevnih, dugocvjetajućih ruža. Neki ih jednostavno nazivaju vrtnim ružama, jer ih se ne uzgaja zbog rezanog cvijeta za izložbu, već za gustu sadnju, za ograde i vrtove ljetnikovaca te za parkove.

Pročitajte: Ruže u saksijama – Savjeti za uspješnu sadnju i njegu

Nova generacija ruža, nastala nakon ukrštanja s Knock Out vrstom, promijenila je kriterijume po kojima su baštovani i uzgajivači birali koje će nove ruže posaditi. Do tada se ruža birala uglavnom zbog izgleda cvijeta, što je bilo presudno kod ruža čajevki.

Današnje ruže rastu u različitim oblicima i grmovi su različite veličine, od pokrivačica tla do penjačica ili grmova koji trebaju veliku površinu, pa je stoga prije sadnje potrebno razmisliti kakav grm želimo, a izgled cvijeta je manje važan. Počnite s određivanjem uloge koju će ružin grm imati u vašem vrtu. Ako će biti pokrivačica tla, trebaće vam mnogo sadnica niskog rasta, za visoku ogradu trebaće vam sorta uspravnog rasta, a ako želite da se ruža penje i obavija oko ulaznih vrata u vrt, kupit ćete penjačicu.

Pročitajte: Gajite ruže kod kuće – Ovih 6 trikova će vam sigurno pomoći!

Izuzetne grupe

Kako biste se lakše odlučili, proizvođači sadnica će vam ponuditi ruže već razvrstane po sličnostima i razlikama, a ovdje navodimo neke izuzetne grupe ruža koje u sebi spajaju karakteristike starinskih sorti i modernih, a mogu se uzgajati na organski način i učestalo cvjetaju od proljeća do prvih mrazeva.

Old Blush

Ova kineska ruža potiče iz 18. vijeka i predstavlja sve najbolje osobine ruža: dugo živi, učestalo cvjeta i laka je za uzgoj.

Souvenir de la Malmaison

Velikih je, punih cvjetova, jarko ružičaste boje, lijepog mirisa. Ova ruža predstavlja romantiku.

Marchesa Boccella

Mirisna, ružičastih cvjetova poput glavice kupusa raste u vidu uspravnoga grma.

Belinda”s Dream

Još jedna ružičasta ruža punog cvijeta, superstar po mirisu, ne zahtijeva puno njege, a lijepa je i kao rezano cvijeće.

Pročitajte: Sadite ruže u jesen: Jednostavni koraci do savršenog ružičnjaka!

Perle d”Or

Ima velike cvjetove koji mirišu po voću, svijetlonarandžastocrvene boje i izgledaju kao da su od krep-papira. Raste u obliku kompaktnog grma.

Caldwell Pink

Ruža nepoznatog porijekla, obilno cvjeta ljubičastoružičastim cvjetovima čak i u vrijeme najveće ljetne žege. Dodatni kvalitet joj je što raste u slapovima crvene, narandžaste i žućkaste boje.

Penelope Soft

Cvjetovi boje breskve rastu u grupama i poznati su po svom predivnom mirisu. Žbun je prilično velik.

New Dawn

Ova ruža penjačica ima mirisne, svijetloružičaste cvjetove i robustnog je rasta. Listovi su joj tamnozeleni, sjajni i otporni na crnu pjegavost.

Pročitajte: Crna pjegavost lista ruže – Bolest zbog koje ruža slabije cvjeta

Crepuscule

Buketi narandžastih cvjetova padaju pod vlastitom težinom, pridonoseći romantičnom izgledu vrta. Ovo je penjačica koja odlično raste.

Stephen F Austin

Ovaj prilično veliki grm ima sjajne listove i delikatne cvjetove svijetložute boje kada se otvaraju, a kada se rascvjetaju krembijele boje.

6 savjeta kako da zaštitite ŽIVINU od predatora

Veoma je važno da svoju živinu zaštitite od svih potencijalnih predatora. Za to postoji nekoliko načina. Jedni od najefektivnijih su ograđivanje i zatvaranje, pa sve do upotrebe električne ograde i treninga.

Iako vam se možda neće dopasti, sprečavanje od napada predatora je jedan od ključnih aspekata u gajenju živine. S obzirom na brojnost predatora gdje spadaju lisice, lasice, jazavci, zmije, sokolovi i pacovi, veoma je važno da znate koja vrsta opasnih životinja živi u oblasti u kojoj se nalazite, kako bi što efikasnije zaštitili pernatu živinu.

Domaće kokoške su veoma lak plijen, uzimajući u obzir njihovu evoluciju i način gajenja, pa nisu „opremljenje“ efikasnim vještinama za preživljavanje. Upravo iz tog razloga prostorija za čuvanje kokošaka mora da bude efikasno obezbijeđena. Eksperti predlažu da kokošinjac bude napravljen jednako kao i vaša kuća odnosno od istih ili sličnih materijala.

Pročitajte: Ako želite veći prinos jaja hranite živinu KOPRIVOM!

U nastavku možete pročitati još šest savjeta kako da efikasno obezbijedite dom vaših kokošaka.

I – Postavite adekvatnu ogradu

Prvi korak do efikasne odbrane je dobra ograda. Ograda koja se obično koristi za ograđivanje kokošaka nije prepreka za gladnu lisicu ili jazavca. Tako da je preporuka da se koristi jača i deblja žica kod ograđivanja. U idealnim uslovima ogradu treba ukopati od pola do jednog metra ispod zemlje kako bi spriječili ukopavanje i lako probijanje vaše prve linije odbrane.

Takođe se preporučuje da se pored ograde iskopa rov u kom bi se nalazio materijal koji će obeshrabriti kopanje. Na samom kokošinjcu treba zatvoriti sve rupe kako bi spriječili zmije i pacove da dođu do jaja.

II – Zatvarajte živinu tokom noći

Noću je veoma važno da kokoške budu zatvorene unutar zgrade. Posebno je važno ovo kada niste prisutni i sami ih nadzirete. Dovoljno je da postavite neki mehanizam na vrata koji neće moći lako da se otvori.

III  – Obezbijedite im siguran krov

U krajevima gde najveću opasnost predstavljaju ptice, adekvatan krov će biti najveća prepreka različitim predatorima. Nakon što ste se zaštitili sa zemlje, dobar krov će spriječiti sokolove tokom dana, a noću sove da dođu do vaše pernate živine. Jedan od efeknih vidova zaštite je metalan krov, jer zbog klizave površine i jačine materijala, ptice neće moći da ga probiju. Još jedno rješenje je jaka žičana mreža koja se postavlja iznad površine gdje kokoške borave.

IV – Spriječite lutanje treningom

Jedan od načina da spriječite da vaše kokoške zalutaju van kokošinjca, jeste učenje da uvek uđu unutar obezbeđenog prostora. I to tako što ćete ih hraniti baš pred zatvaranje. Ako ovaj postupak ponovite više puta, one će svake večeri dolaziti same unutar kokošinjca.

Nakon hranjenja, preostalu hranu treba počistiti, a ostalu hranu čuvati u dobro zatvorenim kontejnerima kako ne bi privačila druge životinje.

V – Instalirajte svjetlo sa senzorom pokreta

Poželjno je, ukoliko je izvodljivo, da oko kokošinjca postavite svjetlo koje se aktivira na pokret. Mnoge grabljivice, koje love isključivo noću, mogu biti oterane naglim prisustvom jake svjetlosti. Ovo je veoma efikasno kada su u pitanju pacovi. Takođe, pored iznenađujućeg efekta, ovo može da skrene pažnju vama da se neka životinja kreće u blizini vaše živine.

VI – Odaberite dobru poziciju kokošinjca

Lokacija je veoma važna kada planirate izgradnju kokošinjca. Trudite se da ga postavite što je moguće dalje od drveća ili visoke trave. Travu oko samog objekta redovno kosite, jer se tako smanjuje sama površina gde predatori mogu da se sakriju.

 

Zaoravanje biljnih ostataka važna agrotehnička mjera

Važna agrotehnička mjera u obradi tla je jesensko duboko oranje na svim površinama koje su nakon skidanja usjeva ostale slobodne.

Često se postavlja pitanje zbog tehničkih problema zaoravanja kukuruzinca, šta raditi s biljnim ostacima. Struka oduvijek zastupa zaoravanje žetvenih ostataka, a nikako njihovo spaljivanje. Iako biljni ostaci kukuruza često izazivaju probleme zbog velike mase prilikom sjetve naredne kulture, usitnjavanjem biljnih ostataka i dubokim zaoravanjem na 20-30 cm uz dodatak uree obogaćujemo tlo humusom. Na taj način se dodatkom azota žetveni ostaci brže razlažu, povećava se mikrobiološka aktivnost tla a samim time se osigurava povoljniji C/N omjer.

Organska materija u tlu sadrži oko 50% C i oko 5% N , pa je omjer C/N približno 10:1. Oranjem se najčešće zaoravaju žetveni ostaci i organska đubriva širokog C/N omjera.

Mikroorganizmi svojom aktivnošću dovode do sužavanja tog omjera u procesu oksidacije ugljika. Sve dok C/N omjer ne padne na određenu vrijednost mikroorganizmi sav oslobođeni azot koriste za svoje potrebe. Zbog tog razloga preporučujemo dodavanje UREE naročito kod zaoravanja slame i kukuruzinca, kako bi se spriječila azotna depresija.

Značaj humusa

Oslobađanje azota i mogućnost usvajanja višim biljkama započinje tek kad je C/N odnos manji od 25:1. Jedan dio djelimično razložene svježe organske materije se daljnjim postupkom humifikacije uz pomoć mikroorganizama pretvara u humus. Tako dobijene hranjive materije iz žetvenih ostataka imaju sličnu hranidbenu vrijednost za biljke kao one iz stajnjaka.

Osim tog značaja, humus je važan za održavanje povoljne strukture tla u procesu nastanka organomineralnih strukturnih agregata. Važnost humusa promatramo ne samo s biološkog nego s fizičkog i hemijskog aspekta. U fizičkom smislu humus popravlja vodozračni režim i toplinska svojstva tla.

Pročitajte: Spaljivanje strnjišta žetvenih ostataka nema nijednu korisnu osobinu! Samo štetne!

Kod nastanka strukturnih agregata poboljšava aeraciju i drenažu tla. Humus poboljšava hemijska svojstva tla kao i njegovu pufernu sposobnost. Sve nevedene činjenice opravdavaju važnost zaoravanja biljnih ostataka naročito na tlima gdje nema mogućnosti unošenja organskih đubriva.

Zelenišno đubrenje

Osim zaoravanja biljnih ostataka preporučuje se i uvođenje siderata u plodored. Sideracija ili zelenišno đubrenje je planirano unošenje u tlo nadzemne mase određenih kultura uzgojenih isključivo za tu svrhu. Siderati obogaćuju tlo organskom materijom, poboljšavaju biološku aktivnost tla, koriste teže pristupačna hraniva, dok na težim tlima vrše i biološku drenažu tla.

Na lakšim tlima povećavaju kapacitet tla za vodu, utiču na pedohigijenu te osiguravaju opskrbu tla organskom materijom i bolju pristupačnost hranjivih elemenata. Za sjetvu siderata mogu se koristiti; leguminoze (grahorica, lupina, bob i djeteline), krmna repica, uljana rotkva, bijela gorušica, krmna ogrštica, facelija i heljda.

Odabir siderata zavisi od vremena u kojem se može zasijati, odnosno o tome kada je površina slobodna i skinut glavni usjev. Najčešće se zasijavaju krajem ljeta nakon skidanja žitarica, uljarica ili povrća.

Pročitajte: Jesenje oranje je veoma važno – Evo koje su njegove prednosti

Takvi usjevi koji se zasijavaju krajem ljeta i ostaju kroz zimu kao pokrovni usjevi moraju biti otporni na niske temperature, oni ujedno i sprečavaju ispiranje nitrata u tlu, te je na taj način osigurano maksimalno iskorištavanje hraniva. Zaoravanje siderata ima povoljan uticaj kako na teškim, tako i na pjeskovitim tlima, naročito se preporučuje na površinama koje se đubre samo mineralnim đubrivima.

Važnost siderata

Siderati se ne zasijavaju za komercijalnu proizvodnju, ali imaju važnu ulogu u plodoredu kod intenzivne ratarske i povrtarske proizvodnje. Neki od siderata su izuzetno dobri kao usjevi koji sprečavaju širenje nematoda kod uzgoja u monokulturi (kod uzastopnog uzgoja istog usjeva naročito povrća).

Još jedan od razloga sjetve siderata je ekološka osviještenost i učinkovitost proizvodnje, koje na taj način primjenjuje manje mineralnih đubriva, i sprečava ispiranje nitrata. Obzirom da je u sklopu mjera nitratne direktive predviđena i sjetva siderata sve češće se takvi usjevi zasijavaju na poljoprivrednim površinama.

Pročitajte: Zimsko oranje je mjera borbe protiv korova i štetočina

Poljoprivredni proizvođači posljednjih nekoliko godina su intenzivnije započeli sa sjetvom siderata iz razloga jer su uvidjeli da ne smiju stalno uzgajati istu kulturu na istoj površini, nego moraju radi proširenja plodoreda i sprečavanja bolesti i štetnika uvoditi siderate.

Siderati koji su posijani tokom ljeta, a ne podnose zimu i niske temperature obično se zaoravaju prije jesenskih mrazeva kako bi se u tlo unijela što veća količina biljne mase, a oni koji ostaju preko zime kao pokrovni usjev zaoravaju se na proljeće prije sjetve jarih usjeva.

Peglane paprike su neizostavne u svakoj zimnici

U vašu zimnicu obavezno uvrstite i peglane paprike.

Pripremanje zimnice zahtjeva dosta truda i novca, kao i vremena kojeg sve manje imate. Zato se većina domaćica sada odlučuje da zimnicu kupi. Ali, mi vam predlažemo da napravite bar nekoliko tegli. Uvijek je bolje imati domaću ziminicu za koju znate da je vaših ruku djelo, pa kad je probate u potpunosti uživate u ukusu.

Peglanu papriku možete da služite kao salatu uz neko pečenje ili bilo koji ručak.

Pročitajte: TRI NAJPOPULARNIJA RECEPTA ZA ZIMNICU: Ove salate morate da probate! (VIDEO)

Sastojci:

  • 5 kg paprike
  • 150 g soli
  • 250 g šećera
  • 1/2 l sirćeta
  • 1 čaša vode
  • 1 vinobran
  • 1 konzervans
  • 1 veza celera
  • 1 kesica bibera u zrnu
  • malo bijelog luka (ako želite)

Pročitajte: Paradajz u snijegu – Promućkajte teglu i desiće se magija, hit zimnica

Priprema:

Paprike očistite od sjemenki. A u sirće dodajte vodu, so, šećer, vinobran, konzervans. Promiješejate dobro da se sve sjedini, pa umočite paprike i ostavite da stoje tako neko vrijeme. Ređajte papriku u sterilisanu teglu ili burence, a poslije svakog reda paprika dodajte biber, luk i celer. Sipajte preko tečnost u kojoj su stajale paprike. Ostavite tako naslagano da odstoji 24 sata. Sutradan presložite u drugo burence i pritisnite papriku.