Naslovnica Blog Stranica 380

Sjetva i sadnja povrća – Predsjetveno đubrenje

Sjetva i sadnja povrća – Ukoliko je izostalo osnovno đubrenje u toku jeseni na parcelama predviđenim za sjetvu i sadnju povrtarskih kultura u proljeće, posebnu pažnju trebalo bi posvetiti predsjetvenom đubrenju kao i prihrani u kasnijem periodu.

Poznato je da je osnovno đubrenje u jesen nezamjenljiva agrotehnička mjera prije svega zbog sporije aktivacije fosfora i kalijuma, kao i poboljšane mineralizacije svih hranidbenih elemenata u zemljišnom kompleksu u prisustvu manje količine azota. Na ovaj način zemljišta ulaze u proleće bogata hranivima i spremna za intenzivnu proizvodnju.

Međutim, naši proizvodjači vrlo često izostavljaju ovu mjeru, uzdajući se samo u primjenu kompleksnih đubriva predsjetveno ili čak samo azotnih đubriva u prihrani. Ovakva praksa sigurno ne može doneti vrhunske rezultate u proizvodnji, a naročito ne u očuvanju zemljišta. Zato je neophodno izvršiti hemijsku analizu zemljišta i na osnovu rezultata obaviti predstveno đubrenje kao i prihranu adekvatnim kombinacijama, kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu.

Pročitajte: Osnovno đubrenje pšenice za bolji prinos

Sjetva i sadnja povrća – predsjetveno đubrenje

Tačno je da na parcelama gdje se vrši intenzivna proizvodnja povrća često ima dosta hraniva zaostalih iz ranijih proizvodnih ciklusa, ali ona su obično u raskoraku sa potrebama gajene vrste, a moguće je i da su nagomilana do stepena fito-toksičnosti što se često događa sa fosforom u plastenicima i staklenicima. Iz ovih razloga treba obratiti pažnju na sljedeće savjete.

Prije svega – predsjetveno đubrenje prednost treba dati kompleksnim đubrivima na organskom nosaču (npr. JARA i sl.) jer se bolje i brže rastvaraju i postepeno djeluju. Takođe bolje je ova đubriva unositi u redove depozitorima, tako da su mladim biljkama odmah na raspolaganju.

Obzirom da su naša zemljišta najčešće dobro snabdjevena kalijumom, a slabije fosforom, velike uštede se mogu dobiti u količinama upotrebljenih hraniva izborom odgovarajuće kombinacije ili primjenom đubriva sa izraženom jednom komponentom (npr. MAP u slučaju većeg nedostatka fosfora) jednokratno zarad dovođenja osnovnih hraniva u pogodniju proporciju.

Što se prihrane tiče prednost dati KAN–u kao i folijarnoj prihrani mikroelementima ukoliko su osnovne hranidbene norme ispunjene.

Pročitajte: Stavljate mnogo djubriva u njive, a biljka ipak žuti?

Fiziološki kisela đubriva trebalo bi izbjegavati, a poželjno je postepeno uvoditi i organska đubriva, kojih na našem tržištu sve više ima, zarad kompenzacije stajnjaka koji je sve više u deficitu. U posljednje vrijeme, tržište je preplavljeno bio-stimulatorima, aminokiselinama, hormonskim i drugim sličnim proizvodima. Ove preparate ima smisla koristiti samo ukoliko su svi ostali elementi moderne poljoprivredne proizvodnje i agrotehnike blagovremeno primjenjeni, ili ukoliko je došlo do nepredviđenih stresnih uslova u proizvodnji, u suprutnom imaće samo kozmetički karakter.

Savjetodavac Milan Damljanović dipl. ing.

Gangrena krompira nanosi velike štete u skladištu

Gangrena krompira je bolest koja je rasprostranjena širom svijeta. To je bolest koja prouzrokuje štete prije svega uskladištenog krompira, ali se može javiti i na stablu.

Osnovni simptomi su na na krtolama u vidu sitnih ulegnutih tamnih pjega koje su nepravilnog oblika. Tkivo ispod pokožice kasnije dobija tamno braon do crne boju i na poprečnom presjeku je jasno odvojeno od zdravog dijela krtole. Ulegnute pjege na krtoli liče na otisak prsta. Ove pjege se javljaju na mjestu rana, okaca i lenticela. Kasnije pjege poprimaju oblik krupnih gangrenoznih rana.

Gangrena krompira nanosi velike štete u skladištu

Većina zaraza se dešava u toku vađenja krompira, kada se pokožica krtole oštećuje ili neposredno pred vađenje. Obično kada je vlaga zemljišta velika, gljivica vrši zarazu krtola. Inficirane krtole su naizgled zdrave, dok se ne povrede u transportu ili pri klasiranju ili izlaganju niskim temperaturama oko 4ºC.

Pri skladištenju treba primijeniti zaštitne mjere koje su navedene pročitajte: krompir bolesti u skladištu

Suzbijanje ove bolesti se svodi na korišćenje zdravog sadnog materijala kao i na smanjenje mehaničkih povreda i oštećenja krtola. Prvih desetak dana po vađenju krtola treba ih uskladištiti na 15ºC kako bi zarasle rane. Hemijsko suzbijanje podrazumijeva upotrebu sistemičnih fungicida na bazi tiabendazola.

PSSS Pirot
Zoran Panajotović, dipl.inž.

Najezda smrdljivih martina: Riješite se buba koje se zavlače u kuću

U svijetu insekata došlo je do promjene na tronu – dosadne komarce koji su harali ljetom, s jeseni su zamijenile smrdibube ili smrdljivi martini.

Zbog izuzetno neprijatnog mirisa koji ispuštaju u trenutku kada su ugrožene dobile su pomalo pogrdan naziv – smrdibube. Veoma se lako prepoznaju po zadnjem dijelu leđa koji liči na štit, a njihova boja zavisi od vrste i varira od braon preko zelene sve do žute sa crvenim ili roze šarama.

Ove bube su sveprisutne tokom ljeta, a kako se bliži zima, one se uvlače u kuću te ih često možemo naći na svježe opranom vešu i zavjesama.

One ugrožavaju usjeve i utiču na smanjenje prinosa, međutim nisu opasne za ljude, ne grizu i ne razmnožavaju se u zatvorenom, već samo traže mjesto da prezime.

A jednom kada pronađu idealno mjesto, oslobađaju feromone, hemijske signale koji mame još smrdljivih buba da im se pridruže.

Odrasle smrdibube imaja tendenciju da žive između šest i osam mjeseci. Najviše se hrane voćem i povrćem, najviše paradajzom, paprikama i jabukama, a primijećeno je da vole i blitvu.

Na našim prostorima živi oko 200 vrsta ovih insekata. Naše domaće vrste nisu problem, problem su „doseljenici“ iz jugoistočne Azije i Afrike, odnosno invazivne vrste kao što su mramorasta i zelena etiopska smrdibuba.

Mramoraste smrdibube imaju prirodne neprijatelje, a to su bubamare, koje jedu jaja smrdibuba, a odrasle smrdibube jedu pauci i živina. Domaće smrdibube su hrana za ptice i guštere.

Ove bube najčešće ulaze kroz pukotine na fasadi ili u svaki prostor koji nije dobro izolovan, pa je potrebno popraviti sva oštećenja kako biste spriječili njihov ulaz.

Zašto ispuštaju neugodan miris?

Poznato je da smrdibuba pušta neprijatan miris onda kada osjeti opasnost. Ona ga otpušta kroz pore na grudnom košu, u čijem se sastavu nalaze i aldehidi. Pojedine vrste, kako navode stručnjaci, sadrže i cijanid. Mirisi ovih vrsta buba podsjećaju na razne stvari, ali imaju samo jedan cilj, da otjeraju neprijatelja/predatora.

Na Laosu postoji vrsta ovih buba koja se smatra delikatesom, baš zbog svog mirisa. Pripremaju se tako što se suše, a zatim se miješaju sa začinskim biljem.

Prirodno sredstvo protiv smrdljivih martina:

Prašak za pecivo i voda

-Prskalica (flašica sa rasprskivačem);

-prašak za pecivo i voda

Ukoliko koristite litarsku flašu, trebalo bi sipati jednu do dvije kesice praška za pecivo, a u zavisnosti od veličine boce sami procijenite koliko vam je dovoljno. Sipajte vodu do pola, zatim naspite prašak za pecivo i kad „odšušti“, odnosno kada se smiri reakcija, napunite je do vrha i dobro promućkajte. Nakon toga možete krenuti u prskanje vaše bašte.

Pročitajte: Smrdibube opet napadaju – Ovo su 3 efektna načina da ih se riješite

Ono što se savjetuje jeste da ne koristite stare prazne flaše od sanitarnih sredstava za čišćenje ili bilo kakvih hemikalija. Ova mješavina neće ubiti smrdibube, ali će ih ošamutiti i definitivno rastjerati. Za potrebe nekog manjeg vrta ili žardinjera na terasi dovoljno je ovim prirodnim sredstvom prskati jednom nedjeljno. Ukoliko imate veću površinu, možete sipati i u ručni rasprskivač i tretirati do dva puta sedmično.

Trnjina – Ljekovita i dobra za ogrijev

Ljekovita i značajna biljka, trnjina (Prunus spinosa L.) eng. Blackthorn, prema nomenklaturi ima više naziva, a neki od njih su: crni trn, divlja šljiva, drača, gloginja. Ima širok spektar rasprostiranja pa se tako nalazi i na više kontinenata: Sjeverna Amerika, Europa, Afrika, Azija.

S obzirom na to da je veoma otporna na uslove staništa, obitava na brežuljcima, na neplodnim, osunčanim zemljištima koja su dobro drenirana, pored puteva, na kamenjarima.

Karakteristike trnjine

Trnjina dobro podnosi visoke, ali i veoma niske temperature, čak i -25º C. Prema naučnoj klasifikaciji, pripada porodici ruža Rosaceae, a rodu Prunus kao i sve šljive. Trnjina predstavlja trnoviti razgranati grm koji može da naraste 4-5 metara visine, prema nekim podacima čak i 6-7 metara.

Ima dug životni vijek, 60 godina i više. Posjeduje tamnosmeđu, gotovo crnu koru, listovi su jajoliki, sa prisutnim dlačicama na naličju, dok je obod lista nazubljen. Karakteristično je zastupljena metamorfoza listova u trnove. Listovi posjeduju velike količine vitamina C, a kao i cvjetovi upotrebljavaju se za pripremu čaja. Grm trnjine je listopadan, listovi postepeno požute u jesen da bi u zimu grm ostao bez lišća u potpunosti i tada najbolje uočavamo tamnosmeđu, gotovo crnu koru drveta.

Cvjetovi su pojedinačni, rastu na kratkim cvijetnim stapkama, oprašuju se insektima. Cvijet je dvopolan, sa karakterističnim mirisom na badem. Cvjetanje se odvija u aprilu i maju i to prije samog listanja. Izuzetno vrijedni izvori nektara i polena nalaze se u cvjetovima. Plod trnjine su gorke koštunice, kiselog ukusa veličine oko 1 cm. Plodovi postaju slađi nakon prvih mrazeva. Plodovi trnjine sadrže različite materije: organske kiseline, vitamin C, tanine, vitamin E, A, B6, ugljene hidrate, minerale, gorke materije.

Od bolesti najpodložnija je djelovanju različitih vrsta gljivica, a naročito je napada parazitska gljivica, Taphrina pruni koja uzrokuje oboljenje rogač šljive pogotovo na plodovima. Ovo oboljenje se manifestuje deformacijom plodova koji su kao spljošteni, boja im je svetlozelena, a zatim pocrne, grane se lako lome. Pored ove gljivice napadaju je i uši (Aphididae) te larve raznih leptira iz reda Lepidoptera koji se hrane lisnom površinom.

Trnjina dobro sagorijeva pa se koristi kao ogrijev, idealna je kao samostalni ukrasni grm i živa ograda. Veoma je efikasna u sprječavanju erozije tla. Trnjina se može razmnožavati reznicama koje uzimamo u rano ljeto ili sejtvom sjemenki. Ono što je vrlo važno jeste da se pravilno i pravovremeno orezuje.

Ljekovita svojstva trnjine

Ova biljna vrsta ima veoma izražena lekovita svojstva. U ljekovite svrhe se koriste gotovo svi dijelovi biljke – list, cvijet, plod, korijen, kora. Najviše se pripremaju čajevi od listova, cvjetova i plodova trnjine. Čajeve od listova i cvjetova trnjine ne smiju upotrebljavati trudnice i djeca.

Oparak odnosno čaj od same kore trnjine se upotrebljava za liječenje groznica. Pored čaja, takođe se pripremaju i sirupi, kompoti, sokovi, pekmezi. Pripremljeni oparak, odnosno čaj od listova trnjine, ima različite namjene te se tako primjenjuje kod ljudi koji imaju problema sa prostatom i mokraćnim putevima.

Sami cvjetovi imaju više ljekovitih osobina te se upotrebljavaju kao laksans, diuretik, za probavne smetnje, kod grčeva, za pročišćavanje krvi kao i za efikasno liječenje kašlja. Primjenu je našla i u dermatologiji kao i kod želučanih problema. Pripravci od cvjetova trnjine u značajnoj mjeri smanjuju probavne smetnje.

Cvjetovi trnjine za pripremu čajeva beru se u aprilu i maju, kada se još nisu u potpunosti otvorili. Nakon berbe cvjetovi se suše u hladu. Preporučuje se da budu upotrebljeni u kratkom vremenskom periodu s obzirom na to da se ne mogu dugo čuvati. Dužim čuvanjem gube svoja medikamentna svojstva.

Plodovi trnjine su okrugle, sitne, pepeljaste koštice sa značajnim ljekovitim osobinama, te se od njih prave različiti pripravci koji su pronašli svoju primjenu u liječenju mnogih upalnih stanja. Koriste se kako svježe tako i sušene koštunice trnjine. Koštunice trnjine mogu da se suše u hladu, ali i u rerni ili nekoj sušari.

Čaj od cvjetova trnjine

Za pripreme ovog čaja potrebno je 1 čajnu kašiku (oko 10 g) cvjetova trnjine preliti sa 100 ml ključale vode. Ostaviti da odstoji neko vrijeme, minimalno 15 minuta kako bi cvjetovi otpustili ljekovitu aktivnu materiju. Nakon toga procijediti i piti 2 puta dnevno bez upotrebe šećera ili nekog drugog zaslađivača.

Pročitajte: Kako napraviti ljekoviti SOK OD TRNJINA

Pored čaja od listova se, takođe, na sličan način može pripremiti i čaj od sušenih plodova trnjine. Razlika je u tome što određena količina sušenih plodova vri u određenoj količini vode (250 ml vode i jedne četvrtine čajne kašike sušenih plodova trnjine) nekoliko minuta, procijedi i pije tokom dana.

Bolest pčela NOZEMOZA – Znaci, preventiva i suzbijanje bolesti

Nozemoza je parazitska bolest odraslih pčela koju prouzrokuje praživotinja Nosema apis  a u novije vrijeme i Nosema ceranae. Ova u nas veoma raširena bolest nanosi ozbiljne gubitke  pčelarstvu.

Parazit napada ćelije srednje crijeva pčele, u kojima se razmnožava i koje uništava. Usljed ovakvog dejstva parazita dolazi do poremećaja u varenju, usljed čega jedan dio hrane ostaje nesvaren i u vidu rijetkog proliva izbacuje se napolje.

U ovom izmetu nalaze se paraziti u obliku novoostvarenih spora. Zbog poremećenog varenja nastaju promjene i u drugim organima, pa oboljele pčele žive mnogo kraće od zdravih. Ako oboli, matica brzo ugine (nekada za 4 nedjelje), pa društvo postaje bezmatak, usljed čega još brže propada.

Pročitajte: Uzimljavanje pčela za dobru narednu sezonu – Iskustvo pčelara

Zaraza nastaje uglavnom preko zime, kada bolesne pčele  i matica izbacuje izmet u košnicu. Izmet bolesnih pčela i matice pada po saću, okvirima i zidovima košnice, pa se tako bolest brzo prenese i na zdrave pčele.

nozemoza Dok su pčele još u prezimljavanju, nozemoza se širi samo među pčelama u toj košnici, jer se pčele iz drugih košnica ne miješaju sa njima. Ali kada pčele počnu da izleću i da opšte sa okolinom, nezomoza se širi i na susjedne pčelinjake, pošto izmet zaraženih pčela dospijeva u pojila za pčele, na cvjetove i druga mjesta gdje pčele dolaze iz drugih košnica i pčelinjaka. Osim toga bolest se prenosi rojevima, bolesnim maticama, a moće je prenijeti i pčelar premještanjem okvira iz jedne košnice u drugu. Saće u košnici je glavni izvor zaraze. Dovoljno je da se u toku jeseni bolešću zarazi mali broj pčela, pa da se ona u toku zime ponovo proširi.

ZNACI OBOLJENJA

Pčelinja društva koja obole od ove bolesti slabo se razvijaju u proljeće zbog toga što stalno gube veliki borj izletnica, te i na dobroj paši prikupe male količine meda, ostavljajući utisak društva koja životare. Ovo je naročito uočljivo u aprilu, poslije vlažne zime, jer zimska vlaga i vlažna klima uopšte pogoduju razmnožavanju parazita koji izazivaju ovu bolest.

Pročitajte: Kako obaviti prebacivanje saća iz većih u manje okvire?

Kod pčela se primjećuje slabost koja se ispoljava u gubljenju moći letenja, tako da pred košnicom vidimo pčele koje se vuku po zemlji, gomilajući se u klupčetu u travi. Još sigurniji znak od ovoga je proliv, od koga su pdnjača, zidovi i okviri proprskani sitnim žućkastomrkim mrljama.

Međutim, bolest se može sa sigurnošću ustanoviti jedino mikroskopskim pregledom izmeta bolesnih i uginulih pčela. Zbog toga treba uzeti 30 mrtvih i živih pčela poslati ih najbližoj veterinarskoj dijagnostičkoj stanici na pregled.

PRENVENTIVA

Pri sprječavanju nozeme pčelar treba da ima u vidu da spora uzročnika ima u košnici skoro uvijek, ali da bolest izbija i dovodi do slabljenja društva tek kada se zarazi veći broj pčela. Pošto vlaga pogoduje razvoju bolesti, mjesto na kome se nalazi pčelinjak treba da je ocjedno, suvo, i dobro osunčano.

Poznato je da pčelinjaci u kojima su košnice toko zimskih dana izložene suncu manje pate od ove bolesti. Stoga suv teren pčelinjaka i dobro osunčane košnice predstavljaju odličnu preventivu u sprječavanju nezomoze kod pčela.

SUZBIJANJE BOLESTI NOZEMOZE

Nozemoza se suzbija prema odredbama Zakona o zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju. Ako pčelar primjeti znakove ove bolesti, dužan je da o tome izvijesti najbližu veterinarsku službu. Uz prisustvo veterinara narediće se sljedeće mjere: spaljivanje izrazito slabih pčelinjih zajednica; liječenje pčelinjih zajednica odgovarajućim lijekom i prebacivanje pčela iz zaraženih u dezinfikovane košnice; zatvaranje zaraženog pčelinjaka i zabrana prometa do završetka liječenja; dezinfekcija odgovarajućim dezinfekcionim sredstvom u košnici u kojima je utvrđena nozemoza, saća iz tih košnica, pčelarskog pribora i drugih predmeta koji se koriste u zaraženom pčelinjaku; utvrđivanje higijenskih napajališta za pčele.

Na tržištu postoje razni farmaceutski preparati za liječenje nozemoze, sa različitom efikasnošću. Većina njih predstavlja potencijalnu opasnost, kako za pčele tako i čovjeka pa je neophodno pridržavati se propisanog uputstava za korišćenje lijeka.

Pošto se bolest u košnici širi zaraženim izmetom i zaraženim medom, treba primijeniti  zamjenu zaraženih saća. Ako takvo saće ukolonimo iz košnice, a na njegovo mjesto stavimo novo, malade pčele neće moći da se zaraze, pa sa uginjavanjem starih zaraženih pčela društvo oslobađa bolesti. Zamjena saća najprostije se izvodi tako što se postepeno vadi saće bez legla a na njegovo mjesto stavlja novo.

Jedan od glavnih uslova za uspješno liječenje nozemoze je da durštva uđu u zimu sa što većim brojem mladih pčela. To znači da pčele treba prihranjivati odma po završetku ljetne sezone, dok matica još aktivno zaleže jaja. Pri tome se valja postarati da pčele imaju dovoljne količine cvijetnog praha. Ako ga nema dovoljno, mora se koristiti konzervisani prah, koji se miješa sa sirupom, jer cvijetni prah veoma povljno utiče na razvoj legla i stvaranje jakih društava sa mladim pčelama koje odoljevaju i njjačim zimama.

Pored ovoga treba posebnu pažnju obratiti pravilnom zimovanju pčela. Društva ne smiju da zazime na medljici, koja je teško svarljiva i izazaziva češće izbacivanje izmeta. Za vrijeme zime obezbijediti mir na pčelinjaku da se pčele ne bi bespotrebno uznemiravale.

Staro i nepravilno saće iz košnica u kojima su bile bolesne pčele valja pretopiti, a košnice i pribor dezinfikovati plamenom let-lampe. Novo pravilno saće može se upotrebiti ako se prethodno dezinfikuje. Dezinfekcija se vrši prama 80%-tne sirćetne kiseline.

 

Golomrazica kod ozimih usjeva

0

U našim uslovima usljed golomrazice najčešće dolazi do oštećenja lisne mase što nema značajnijeg uticaja na prinos. Ozimi usjevi u normalnim rokovima sjetve pri dovoljnoj količini vlage i pozitivnim temperaturama, klijaju, niču i razvijaju se sve do bokorenja. Nakon toga, ozimi usjevi su izloženi dejstvu niskih temperatura.

Temperatura

Kada se govori o dejstvu niskih temperatura na ozima strna žita u prirodnim uslovima uglavnom se misli na temperature vazduha iznad površine zemljišta, dok je za prezimljavanje ovih usjeva bitnija temperatura zemljišta na dubini gdje se nalazi čvor bokorenja. Sorte strnih žita koje se kod nas gaje imaju zadovoljavajuću otpornost na niske temperature.

Biljni organi često imaju različit stepen otpornosti, a najotporniji je čvor bokorenja te je kod pojave niskih temperatura i najvažniji dio biljke. U našim uslovima usljed golomrazice najčešće dolazi do oštećenja lisne mase što nema značajnijeg uticaja na prinos.

Ukoliko snižavanje temperature nastupi postepeno ne mora dovesti do trajnog propadanja biljaka. Biljke su oštećene, izgledaju uvelo, ali je sačuvana sposobnost da se regenerišu. Pri brzom i naglom snižavanju temperatura lakše dolazi do uginuća biljaka. Većina sorata strnih žita ukoliko su prošle prvu fazu kaljenja sposobne su da izdrže, bez uginjavanja, temperaturu od -15 do -200 C.

Otpornost biljaka

Sposobnost biljaka da se prilagode niskim temperaturama zavisi od sortnih osobina i mnogih faktora. Na ispoljavanje otpornosti biljaka strnih žita na niske temperature i bolje prezimljavanje može se uticati primjenom određenih agrotehničkih mjera. Veliki značaj ima vrijeme sjetve. Sjetvom u optimalnom roku obezbjeđuju se uslovi za ujednačeno nicanje, dobro ukorjenjavanje i postiže se dobar razvoj biljaka do zime.

Biljke u period niskih temperatura ulaze u dobroj kondiciji, što im povećava sposobnost prezimljavanja. Usjevi iz veoma ranih rokova sjetve su stadijno razvijenije (ulaze u svjetlosni stadijum) usljed čega nastaje smanjenje otpornosti na niske temparature. Takođe, usjevi veoma kasne sjetve mogu imati manju sposobnost prezimljavanja zbog nedovoljne razvijenosti biljaka.

Na zemljištu lošijeg kvaliteta i težeg mehaničkog sastava poslije obilnih padavina ili otapanja snijega može doći do zadržavanja vode u mikrodepresijama. U tom slučaju potrebno je prokopavanjem kanala odvesti vodu sa parcele jer svako duže zadržavanje može dovesti do gušenja i propadanja usjeva.

Pravilna ishrana

U slučaju naizmjeničnog smrzavanja i otapanja zemljišta dolazi do podlubljivanja zemljišta i stvaranja pokorice. Pokoricu je potrebno razbiti lakim drljačama, poprečno na pravac redova. Ovim se ujedno pri rjeđem sklopu podstiče bokorenje usjeva.

Za povećanje otpornosi prema niskim temperaturama i mrazu strnih žita veoma bitna je izbalansirana i pravilna ishrana. Prevelika količina azota u osnovnom, jesenjem đubrenju može izazvati suviše bujan rast biljaka koje se slabije kale, postaju nježnije te lakše stradaju pri niskim temperaturama.

Za povećanje otpornosti biljaka na niske temparature značajna je uloga fosfora i kalijuma unijetih u jesenjem periodu. Prihrana azotom u proljeće na samom početku faze bokorenja predstavlja značajan stimulans biljkama poslije stresnih faktora tokom zime, da nesmetano nastave rast i razviće.

Piše: Radmila NEŠKOVIĆ, dipl.ing.poljop.

(Resor za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi RS – PJ Bijeljina)

Ako želite kvalitetan PLASTENIK ovo su stvari koje morate da znate!

Prije nego što se uopšte upustite u projekat podizanja plastenika, obavezno morate sagledati sve troškove. Morate voditi računa o pripremi terena, dovođenju vode i struje, a za velike plastenike obavezna je i izgradnja trafostanice, kupovina agregata i postavljanje tvrde podloge.

Mali posjedi

Rješenje za poljoprivrednike sa malim posjedima, ili gradske porodice koje imaju malo zemljišta na selu, svakako je uzgajanje povrća u plastenicima. Četvoročlano domaćinstvo može da se izdržava prihodima koje donosi plastenik od 2.500 kvadratnih metara. Kada se uzme u obzir to da prihodi sa jednog hektara pod plastenikom ili staklenikom mogu da budu veći od prihoda sa 150 hektara pod pšenicom, računica je jasna – kaže prof. dr Žarko Ilin sa novosadskog poljoprivrednog fakulteta.

Troškovi podizanja plastenika

Prije nego što se uopšte upustite u projekat podizanja plastenika, trebalo bi da sagledate sve moguće troškove. Vaša računica bi trebalo da obuhvata troškove nivelacije terena, dovođenja vode i struje, a za velike plastenike obavezna je i izgradnja trafostanice, kupovina agregata i postavljanje tvrde podloge da bi šleperi sa opremom mogli da dođu do parcele. U ove troškove ulaze i premeravanje i bušenje rupa za stope betonskih radova, odnosno betonske stope ili pobadanje šipova.

Cijena samog plastenika zavisi od:

  • tipa konstrukcije (širine, visine, udaljenosti stubova, odnosno opterećenja pod snijegom i brzine vjetra koju plastenik može da izdrži);
  • vrste folije (dupla na naduvavanje ili jednoslojna), načina otvaranja plastenika (krovno, bočno ili čeono) i
  • stepena automatizacije (automatsko otvaranje krovova ili bočnih strana, naduvavanje plastenika kod  duplih folija).

Oprema u plasteniku može biti različitog kvaliteta i automatizacije počevši od sistema za navodnjavanje, odnosno načina navodnjavanja i prihrane (kompjuteri, dozatori, venturijeve cevi), traka ili crijeva (sa kapljačima ili ubodnim kapljačima tzv. špageti), sistema rasprskivača i fogera, do sistema grijejanja ili samo dogrijevanja i zaštite konstrukcije, kako je, recimo, topovima na gas i naftu ili kaloriferima.

Pročitajte: Odaberite idealan tip plastenika za vašu proizvodnju – Svaki ima prednosti i mane

Osposobljavanje plastenika

Pri osposobljavanju plastenika za rad treba imati na umu i troškove nabavke mehanizacije, alata i pribora, kao i repromaterijala za početak proizvodnje, ali i za radnu snagu. Sve ovo treba uzeti u razmatranje prije nego što se uđe u ovaj posao. Projekat podizanja plastenika je završen kada je u istom posađena ili posejana biljna vrsta ili vrste koje želimo da gajimo.

Provjetravanje plastenika može biti čeono, bočno ili krovno. Najbolje i najefikasnije provjetravanje je krovno. Krovovi se otvaraju automatski informacijama koje daje meteorološka stanica na krovu, odnosno senzori za vlažnost i temperaturu u plasteniku.

Zagrijevanje plastenika

Jedno od najvažnijih pitanja kada je riječ o proizvodnji u zaštićenom prostoru jeste grijanje. Postoje različita rješenja, a ona u osnovi zavise od dvije stvari: vremena proizvodnje i vrste biljaka koje se gaje.

Ako proizvodnja kreće u januaru ili februaru i ako se u plasteniku gaje vrste kojima pogoduje toplo vrijeme, kao što su paradajz, paprika, ili krastavac, onda se radi grijanje, odnosno ako proizvodnja kreće u martu za te vrste ili se u toku zime gaji salata, luk i tako dalje, tada se radi samo dogrijavanje.

Grejanje plastenika se postiže, prije svega, postavljanjem mreže plastičnih ili metalnih cijevi kroz koje prolazi vrela voda, dok se dogrijevanje vrši kaloriferima, termogenima i tako dalje. Kao energenti mogu se koristiti biomasa, drva, ugalj, gas, nafta. U posljednje vrijeme sve više se pridaje pažnja i korišćenju geotermalnih izvora vode.

Tekst je originalno objavljen u magazinu Agroplaneta

Hljeb od kestena

Sezona je kestena. Predlažemo Vam da napravite ukusan hljeb od ove zdrave namirnnice.

Sastojci

  • 150 g kesten pirea, nezačinjenog
  • 200 g glatkog brašna
  • 1 kašika meda od kestena
  • 10 g svježeg kvasca
  • prstohvat soli
  • 150 ml mlake vode
  • 1 kašika maslinovog ulja

Priprema:

Otopiti kvasac i med u malo mlake vode. Ostaviti desetak minuta da se kvasac digne. U zdjelu nasuti brašno i kesten pire, dodati kvasac i zamijesiti tijesto rukom dodavajući vodu malo po malo. Na kraju dodati sol i dalje mijesiti da se dobije glatko tijesto.

Ostaviti da se tijesto diže u zdjeli pokrivenoj prozirnom folijom. Tijesto se mora udvostručiti.

Dno posude za pečenje obložiti papirom za pečenje premazanim s malo maslinovog ulja.

Pobrašniti radnu površinu, te na njoj oblikovati tijesto po želji, prebaciti ga u posudu i peći u zagrijanoj rerni na 180°C dok ne porumeni (oko 30 minuta). Nakon prvih 10 minuta smanjiti temperaturu rerne na 150°C da površina kruha ne izgori.

Ohladiti hljeb prije nego što ga narežete.

Prednosti konzumiranja kiselih krastavaca

U redu, kad ljudi pomisle na kisele krastavce, odmah pomisle na trudnice. Ali da li ste znali da mnogi ljudi mogu imati koristi od konzumiranja ovog zelenog povrća?

Neki ljudi ih čak i jedu jer pate od određenih zdravstvenih stanja. U potrazi za načinima da izliječe svoje bolesti, završavaju sa jednim specifičnim povrćem: kiselim krastavcem.

Jer, iako se čini da kornišon nije ništa drugo do krastavac, uz so i začinsko bilje, u nekim pogledima ispada da je pravi lijek.

Važno je znati: sok je takođe super zdrav, jer sadrži značajan dio hranljivih materija.

Kako djeluje?

Gubitak težine

Prema jednoj studiji u Japanu, svakodnevna konzumacija sirćeta dovodi do smanjenja tjelesne težine, a sirće je glavni sastojak kiselih krastavaca.

Uklanjanje mišićnih grčeva

Druga studija je pokazala da konzumiranje kiselih krastavaca i njihovog soka smanjuje grčeve mišića kod sportista. Ako se pripremate za važnu utakmicu ili se jednostavno plašite grčenja, probajte kiseli krastavčić i čašu soka.

Vitamini i antioksidanti

Osim što sprečavaju grčeve, kiseli krastavci su veoma bogati antioksidansima i vitaminima C i E. To je pravi vitaminski koktel i moćan imunološki modulator, prema studiji koju je sproveo časopis Kosmopoliten. Ukratko, pozdravite se sa prehladom i gripom.

Prijatelj u menstruaciji

Ako žudite za nečim slanim u najgorim danima menstruacije, kiseli krastavci su savršeni. Ne samo da su niskokalorični, već i zbog kiselosti sprečavaju apetit.

Krastavci protiv gubitka krvi

Kiseli krastavci odličan su izvor vitamina K. Jedan krastavac sadrži 15 odsto preporučene dnevne količine. Šta radi? Vitamin K je odgovoran za zgrušavanje krvi. Ako vam nedostaje ovaj vitamin, čak i mala rana može dovesti do velikog gubitka krvi.

Lijek protiv mamurluka

Na kraju, savjet koji će mnogima pomoći. Kiseli krastavci mogu pomoći u sprečavanju mamurluka. Došli ste kući sa zabave i ne osjećate se dobro jer ste popili previše? Pojedite dva velika kisela krastavca prije spavanja i nećete imati problema. Kiselina razbija alkohol, pa nećete imati mamurluk ni nakon prilično „lijepe večeri“.

Cvekla u tegli – Bez konzervansa, može se odmah jesti

Cvekla u tegli bez konzervansa biće salata u kojoj ćete uživati cijele zime.

Cvekla je obavezan proizvod ako vodimo računa o našoj ishrani. Pripada takozvanim super namirnicama i to ne slučajno. Tako počasno mjesto je cvekli dodijeljeno zbog njenih ljekovitih i hranljivih kvaliteta. Cvekla je bogata vitaminima C, A, PP, B1, B2, B5, B6, B9, uz to sadrži i mnoge dragocene minerale, antioksidante, flavonoide i karotenoide, folnu kiselinu,korisne šećere, proteine i ugljene hidrate.

Pročitajte: CVEKLA, ZLATNI RUDNIK ZDRAVLJA: JAČA SRCE, POMAŽE JETRI

Ovo korjenasto povrće konzumira se i sirovo – za sokove, narendano u salatama od cvekle, kao i pečeno ili kuvano.

Sastojci:

  • 5 – 6 kg cvekle
  • 1,5 litra vode
  • 500 ml alkoholnog sirćeta 9% (može jabukovo, stavite ga više)
  • 4 kašike šećera
  • 2 – 3 kašike soli (po ukusu)

Može se dodati: biber u zrnu i slačica

Priprema:

Cveklu dobro operite, stavite u veću šerpu, prelijte vodom i kuvajte oko 2 sata. Vodu možete dolivati kada ispari. Kuvanu cveklu ostavite da se ohladi pa je ogulite i isijecite na kolutove, debljine kako volite. Izmiješajte sirće, vodu, so, šećer i prelijte preko cvekle. Promiješajte i ostavite da stoji oko pola sata. Probajte i ako je potrebno dodajte još soli ili sirćeta da doterate ukus kakav vam se sviđa. U teglu (možete ali i ne morate) stavite crni biber i slačice, cveklu i na kraju dospite u tegle preliv iz šerpe. Zatvorite dobro i pasterizujte u rerni ili u šerpi.

Detalje pripreme pogledajte u videu: