Nozemoza je parazitska bolest odraslih pčela koju prouzrokuje praživotinja Nosema apis a u novije vrijeme i Nosema ceranae. Ova u nas veoma raširena bolest nanosi ozbiljne gubitke pčelarstvu.
Parazit napada ćelije srednje crijeva pčele, u kojima se razmnožava i koje uništava. Usljed ovakvog dejstva parazita dolazi do poremećaja u varenju, usljed čega jedan dio hrane ostaje nesvaren i u vidu rijetkog proliva izbacuje se napolje.
U ovom izmetu nalaze se paraziti u obliku novoostvarenih spora. Zbog poremećenog varenja nastaju promjene i u drugim organima, pa oboljele pčele žive mnogo kraće od zdravih. Ako oboli, matica brzo ugine (nekada za 4 nedjelje), pa društvo postaje bezmatak, usljed čega još brže propada.
Pročitajte: Uzimljavanje pčela za dobru narednu sezonu – Iskustvo pčelara
Zaraza nastaje uglavnom preko zime, kada bolesne pčele i matica izbacuje izmet u košnicu. Izmet bolesnih pčela i matice pada po saću, okvirima i zidovima košnice, pa se tako bolest brzo prenese i na zdrave pčele.
Dok su pčele još u prezimljavanju, nozemoza se širi samo među pčelama u toj košnici, jer se pčele iz drugih košnica ne miješaju sa njima. Ali kada pčele počnu da izleću i da opšte sa okolinom, nezomoza se širi i na susjedne pčelinjake, pošto izmet zaraženih pčela dospijeva u pojila za pčele, na cvjetove i druga mjesta gdje pčele dolaze iz drugih košnica i pčelinjaka. Osim toga bolest se prenosi rojevima, bolesnim maticama, a moće je prenijeti i pčelar premještanjem okvira iz jedne košnice u drugu. Saće u košnici je glavni izvor zaraze. Dovoljno je da se u toku jeseni bolešću zarazi mali broj pčela, pa da se ona u toku zime ponovo proširi.
ZNACI OBOLJENJA
Pčelinja društva koja obole od ove bolesti slabo se razvijaju u proljeće zbog toga što stalno gube veliki borj izletnica, te i na dobroj paši prikupe male količine meda, ostavljajući utisak društva koja životare. Ovo je naročito uočljivo u aprilu, poslije vlažne zime, jer zimska vlaga i vlažna klima uopšte pogoduju razmnožavanju parazita koji izazivaju ovu bolest.
Pročitajte: Kako obaviti prebacivanje saća iz većih u manje okvire?
Kod pčela se primjećuje slabost koja se ispoljava u gubljenju moći letenja, tako da pred košnicom vidimo pčele koje se vuku po zemlji, gomilajući se u klupčetu u travi. Još sigurniji znak od ovoga je proliv, od koga su pdnjača, zidovi i okviri proprskani sitnim žućkastomrkim mrljama.
Međutim, bolest se može sa sigurnošću ustanoviti jedino mikroskopskim pregledom izmeta bolesnih i uginulih pčela. Zbog toga treba uzeti 30 mrtvih i živih pčela poslati ih najbližoj veterinarskoj dijagnostičkoj stanici na pregled.
PRENVENTIVA
Pri sprječavanju nozeme pčelar treba da ima u vidu da spora uzročnika ima u košnici skoro uvijek, ali da bolest izbija i dovodi do slabljenja društva tek kada se zarazi veći broj pčela. Pošto vlaga pogoduje razvoju bolesti, mjesto na kome se nalazi pčelinjak treba da je ocjedno, suvo, i dobro osunčano.
Poznato je da pčelinjaci u kojima su košnice toko zimskih dana izložene suncu manje pate od ove bolesti. Stoga suv teren pčelinjaka i dobro osunčane košnice predstavljaju odličnu preventivu u sprječavanju nezomoze kod pčela.
SUZBIJANJE BOLESTI NOZEMOZE
Nozemoza se suzbija prema odredbama Zakona o zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju. Ako pčelar primjeti znakove ove bolesti, dužan je da o tome izvijesti najbližu veterinarsku službu. Uz prisustvo veterinara narediće se sljedeće mjere: spaljivanje izrazito slabih pčelinjih zajednica; liječenje pčelinjih zajednica odgovarajućim lijekom i prebacivanje pčela iz zaraženih u dezinfikovane košnice; zatvaranje zaraženog pčelinjaka i zabrana prometa do završetka liječenja; dezinfekcija odgovarajućim dezinfekcionim sredstvom u košnici u kojima je utvrđena nozemoza, saća iz tih košnica, pčelarskog pribora i drugih predmeta koji se koriste u zaraženom pčelinjaku; utvrđivanje higijenskih napajališta za pčele.
Na tržištu postoje razni farmaceutski preparati za liječenje nozemoze, sa različitom efikasnošću. Većina njih predstavlja potencijalnu opasnost, kako za pčele tako i čovjeka pa je neophodno pridržavati se propisanog uputstava za korišćenje lijeka.
Pošto se bolest u košnici širi zaraženim izmetom i zaraženim medom, treba primijeniti zamjenu zaraženih saća. Ako takvo saće ukolonimo iz košnice, a na njegovo mjesto stavimo novo, malade pčele neće moći da se zaraze, pa sa uginjavanjem starih zaraženih pčela društvo oslobađa bolesti. Zamjena saća najprostije se izvodi tako što se postepeno vadi saće bez legla a na njegovo mjesto stavlja novo.
Jedan od glavnih uslova za uspješno liječenje nozemoze je da durštva uđu u zimu sa što većim brojem mladih pčela. To znači da pčele treba prihranjivati odma po završetku ljetne sezone, dok matica još aktivno zaleže jaja. Pri tome se valja postarati da pčele imaju dovoljne količine cvijetnog praha. Ako ga nema dovoljno, mora se koristiti konzervisani prah, koji se miješa sa sirupom, jer cvijetni prah veoma povljno utiče na razvoj legla i stvaranje jakih društava sa mladim pčelama koje odoljevaju i njjačim zimama.
Pored ovoga treba posebnu pažnju obratiti pravilnom zimovanju pčela. Društva ne smiju da zazime na medljici, koja je teško svarljiva i izazaziva češće izbacivanje izmeta. Za vrijeme zime obezbijediti mir na pčelinjaku da se pčele ne bi bespotrebno uznemiravale.
Staro i nepravilno saće iz košnica u kojima su bile bolesne pčele valja pretopiti, a košnice i pribor dezinfikovati plamenom let-lampe. Novo pravilno saće može se upotrebiti ako se prethodno dezinfikuje. Dezinfekcija se vrši prama 80%-tne sirćetne kiseline.