Naslovnica Blog Stranica 378

Retrovegetacija kod voćaka – Štetna pojava koja se sve češće javlja

Pojava retrovegetacije kod voćaka, odnosno ponovna pojava lisne mase nakon opadanja iste je štetan proces, jer osim što smanjuje otpornost biljaka na niske temperature, one u narednu sezonu ulaze oslabljene, daju niži prinos i osjetljivije su na napade bolesti i štetočina.

Retrovegetacija se najčešće javlja krajem septembra i početkom oktobra mjeseca. Ova pojava je uslovljena toplijim vremenom i povećavanjem vlage u zemljištu tokom ova dva mjeseca.

Da se ne bi desila pojava retrovegetacije u voćnjaku potrebno je zaštititi biljku na vrijeme. Defolijacija se uglavnom dešava zbog apsolutnog nevođenja mjera zaštite voćaka tokom vegetacionog perioda. Ima slučajeva da se to desi voćarima koji prestanu štititi voće uslijed nezainteresovanosti za voćnjak zbog neadekvatnog prinosa te godine. To se uglavnom dešava kada se prestane sa mjerama zaštite od juna pa do polovine jula mjeseca. Vegetativna masa se zarazi nekim od patogena kao što su kod jabuka i krušaka čađava pjegavost lišća i krastavost plodova, a šljiva, trešnja i višnja sa šupljikavosti lišća. Uslijed nekroze lišće opadne u julu i avgustu mjesecu, a novo počne izbijati u septembru.

U slučaju da je nešto malo pupoljaka tokom septembra i oktobra mjeseca krenulo da se otvara preporuka je da se u rano proljeće napravi intezivnija rezidba kako bi se voćka što prije oporavila od stresa i uspostavila ravnotežu između rasta i rodnosti.

U slučaju da je voćka jako olistala i većina lisne mase se nalazi na vrhovima stabala tu lisnu masu treba obavezno orezati prije zime. Višestruki rezovi na biljci se ponašaju kao otvorene rane koje su podložne raznim infekcijama. Obzirom da naredni period donosi hladno i vlažno vrijeme gdje je uslov za njihovo ostvarivanje daleko uvećan potrebno je biljku zaštititi preparatima na bazi bakra. Ova vrsta preparata ima fungicidno i baktericidno dejstvo tako da biljka u potpunosti ulazi zaštićena u stanje mirovanja tokom zimskog perioda.

Praktični savjeti – Kako pravilno dezinfikovati plastenik?

Dezinfekcija plastenika obično se obavlja tokom jeseni ili u rano proljeće. Ona spada u red primarnih stvari koje će uticati na uspješnost proizvodnje rasada i kvalitet povrća koje se u njemu uzgaja. Sigurno se pitate zašto je ona tako važna?

Odgovor leži u uslovima koji vladaju u plasteniku. Više temperature nego što je spoljna kao i povećana vlažnost stvaraju pogodno tle za napredovanje patogena i razmnožavanje i djelovanje nepovoljnih insekata koji mogu desetkovati uzgajane biljne kulture.

Dezinfekciju plastenika vršite kada ste plodove obrali i završili sa proizvodnjom kultura. To su upravo dijelovi godine koji su gore navedeni. Znate i sami koliko vam je važna higijena vlastite kuće u želji da se oslobodite prljavštine, prašine i mikroorganizama, isto tako je i biljkama potrebno očistiti njihovu kuću kako bi donijele zadovoljavajuć profit. Mi vam govorimo na koje načine je najbolje očistiti baštu „pod krovom“.

Pročitajte: Optimalne temperature za gajenje jagode u plasteniku

Spoljašnjost i okolina plastenika

Prije nego što krenete sa dezinfekcijom unutrašnjeg prostora, posvetite se sređivanju plastenika sa spoljne strane. Potrebno je da sklonite predmete koje ste koristili (gajbice, saksije) počupate korovske biljke i napravite sebi stazu (ako je nemate) koja će vas voditi do plastenika kako ne bi gazili po baricama i mokroj zemlji, i na taj način je unijeli u svoj plastenik.

Jedan mali savjet koji vam može pomoći da se oslobodite štetnika. Kao što dobro znate miris određenog začinskog bilja tjera insekte koji prave štetu na uzgajanim kulturama. Bosiljak na primjer štiti od biljnih vaši, kadifica od krompirove zlatice, dragoljub od bijele mušice, a svojim mirisom privlači vrlo koristan insekt – bubamaru, matičnjak je pogodan ako gajite kupusnjače jer ih čuva od štetočina, kupusna muva zbog intenzivnog mirisa žalfije „ostavlja na miru“ kupusnjače.

Sa spoljašnje strane plastenika mogu ostati, na mjestima njegovog sklapanja, dijelovi biljaka. U njima se štetočine nekada mogu sakriti te pričiniti štete novim kulturama. Stoga je vrlo važno očistiti i spoljašnost plastenika i to možete učiniti specijalizovanim eko – detrdžentima.

Pročitajte: Odaberite idealan tip plastenika za vašu proizvodnju – Svaki ima prednosti i mane

Unutrašnjost plastenika

Kada ste se pozabavili spoljnom stranom plastenika i radovima oko istog, vrijeme je da krenete sa najvažnijim radom – dezinfekcijom unutrašnjosti plastenika. Važno je da ne uklanjate nasumično predmete koji su u plasteniku nego da idete redom.

Prvo se iz plastenika uklanjaju metalne, plastične ili drvene potpore za biljke, a preporuka je da se za narednu vegetacionu sezonu nabave nove. Potom se vrši uklanjanje biljnih ostataka, to jest plodova, listova i stabala biljaka (kada se čupa stablo sa njim se izvlači i korijen, a ako ste gajili kupus ili neku drugu kulturu kojoj se skida nadzemni dio, a korijen ostaje ukopan u zemlji, potrebno ga je pojedinačno izvaditi).

Ove biljne ostatke koje smo uklonili možemo staviti u komposter i iskoristiti iz kao hranljivo đubrivo za naredne uzgajane kulture. Međutim, potrebno je da budete oprezni, jer ako stavite oboljele dijelove biljaka možete prenijeti bakterijske i gljivične infekcije kompostom na nove biljke. Dobro pregledajte sve biljne ostatke prije nego što ih iskoristite za kompost.

Nakon uklanjanja biljnih ostataka na red dolazi malč folija i cijevi za navodnjavanje kojima je takođe potrebna dezinfekcija. Nju je potrebno izvršiti izvan unutrašnjosti plastenika.

Čime dezinfikovati unutrašnjost plastenika?

Potrebno je da za tu svrhu uzmete sumporne trake. Postupak se vrši na temperaturi iznad 12 stepeni i prilikom rada koristite zaštitne rukavice i masku. Za površinu od 1 metar kubni troši se od 10 do 20 grama sumpora. Nakon što zapalite sumporne trake, odmah brzo izađite iz plastenika jer se stvara sumpor – dioksid. Kada izađete dobro zatvorite plastenik.

Takođe, važno je da budu zatvoreni svi otvori u plasteniku. Potrebno je da prođe minimum 24 časa i za to vrijeme ne smijete ulaziti u plastenik niti ga otvarati. Nakon toga je potrebno da se plastenik provjetri.

Ako smo odlučili da ne bacamo folije potrebno ih je očistiti, kao i okvire koje smo koristili. To se vrši pomoću tople vode ili vode u koju je dodata soda bikarbona.

Pročitajte: Ako želite kvalitetan PLASTENIK ovo su stvari koje morate da znate!

Dezinfekcija alata

Kako alatom, kojim smo koristili u plasteniku, dodirujemo zemlju i biljke, on može pogodovati širenju zaraze. Stoga ga dobro operite vrućom vodom, dezinfikujte u petoprocentnom rastvoru plavog kamena, prosušite i premažite lanenim uljem kako biste spriječili koroziju metala.

Budite ZDRAVI K’O DREN zahvaljujući biljci čija je ljekovitost od davnina poznata

Pored dekorativnog izgleda i ljekovitih plodova, ova biljka ima i veoma kvalitetno drvo. Prema legendi, naši preci su imali tri „magična“ drveta: hrast, tisu i dren za koji se vjeruje da donosi porodici zdravlje i dugovječnost.

Dren uspjeva svuda, osim u Australiji, a najviše ga ima u srednjoj, centralnoj i jugoistočnoj Evropi i jugozapadnom dijelu Azije, na našem podneblju, raste kao samonikla vrsta. Dren ima mnoštvo narodnih naziva – bijela svibovina, drenak, drenić, drenka, drenovina, drenj, drinika, drin, drinovina, drnjulić, žuti drenak, kuroslipnik, rumeni dren, tvrdi dren, crveni drenak. Plod drena narod naziva: drenka, drenjina, drenjula.

Pročitajte: Dren za zdravlje i uživanje tokom zime – Posadite ga u bašti

Čvrstina drena dolazi od gustine drveta, pa je jedno od rijetkih koje ne pluta na vodi. Sitni crveni plodovi dozrijevaju od polovine jula do oktobra, zavisi od nadmorske visine na kojoj raste i drugih uslova, kiše, temperature, osunčanosti. Zreo je kada postane već sasvim mek i tamnocrven i tada ima prijatan i mesnat ukus, dok je zeleni plod veoma kiseo. Međutim, u nekim krajevima zelene drenjine se konzerviraju poput maslinki.

Za šta se koristi?

Koristi se za liječenje grla, malokrvnosti, boginja, bolesti bubrega, dijareje, hemoroida, šećerne bolesti, za zacjeljivanje rana. Drenjine obiluju mineralima kao što su cink, kalijum, bakar, magnezijum, natrijum i gvožđe. Upravo zato, sok od drenjina je idealan prirodni lijek za oporavak organizma koji je dehidriran i slab. Ima više vitamina C od pomorandže, u rangu je limuna, a kojim čudom, ali dokazano je, da preradom uošte ne gubi ljekovita svojstva.

Njegova redovna upotreba pokazala se odlična kod malokrvnosti i kod detoksikacije cijelog organizma, a kod nekih kožnih oboljenja dren je spasonosna biljka. Sjemenke drena mogu da se upotrebe kao zamjena za kafu.

Pročitajte: Jedostavan, starinski recept za DŽEM OD DRENJINA

Nedavno su njegova terapeutska svojstva dobro dokumentovana, a utvrđena su visoka antioksidativna i antiinflamatorna svojstva sa blagotvornim dejstvom na kardiovaskularni, endokrini, gastrointestinalni i imuni sistem.

Recept za čaj:U 2 dcl vode prokuvati 10 grama osušene drenove kore. Ostaviti da odstoji 20 minuta, procijediti i piti ovaj čaj tri puta dnevno, poslije jela.

Starinski recept za bakino slatko od dunja – Ukus djetinjstva koji se pamti zauvijek

Jesen je vrijeme zimnica, a ona se u kuhinji naših baka nije mogla zamisliti bez slatkog od dunja. Žute, mirisne dunje, koje su one držale i na ormarima kako bi se njihov miomiris širio domom, posebno su bile obožavane kao prva jutarnja poslastica.

Još uz malo oraha i miris limuna, nema onog ko je ovoj đakoniji mogao da odoli. Kuvanje slatkog od dunja, po receptu naših baka, jednostavno je i ne traži neke posebne kulinarske vještine. Uz ovaj recept i sami ćete uživati u mirisu i ukusu koji podsjeća na djetinjstvo i bakinu ostavu.

Pročitajte: Sok od dunja – Recepti i dobrobiti

Sastojci:

  • 1 kg dunja
  • 800 gr šećera
  • 2 l vode
  • 2 limuna
  • 100 gr oraha 

Priprema:

Dunje očistite i oljuštite, izrendajte na krupno rende ili ih isjeckajte na kockice, ako tako više volite. Stavite ih u činiju sa vodom u koju ste stavili sok jednog limuna da ne pocrne.

Sipajte u šerpu dva litra vode, prebacite dunje, koje ste prethodno ocijedili i stavite da se kuvaju sedam minuta.

U drugu šerpu stavite šećer pa dodajte 300 ml vode, pa ušpinujte. Izvadite dunje pa ih ubacite u špinovan šećer.

Pročitajte: Kompot od dunja – Provjeren recept za zimnicu

Kuvajte sat vremena da se se slatko skuva. Kad izbiju gusti bijeli mjehurovi i dunje postanu staklaste slatko je gotovo.

Pred kraj nasijecite kolutove jednog limuna i ubacite iscjekane orahe. Slatko možete sipati vruće u oprane i sterilisane tegle pa ih okrenuti, ili šerpu pokriti mokrom krpom pa ostaviti da prenoći i potpuno se ohladi, pa onda sipati u čiste tegle i zatvoriti.

Tov svinja sopstvenim žitaricama i sojom u gazdinstvu

Ponovo je glavna tema da li tov svinja može da donese dobit na kraju ciklusa tova? Velika stavka za troškove tova je hrana za tov.

Kada je riječ o ishrani svinja ona se može uspješno organizovati na sopstvenom imanju. Imanja u Srbiji su opredijeljena za odgoj prasadi do 20-25 kg i tov svinja od sopstvenog tovnog materijala ili nabavkom prasadi sa strane. Zbog nedostatka odgovarajućih objekata, osjetljivosti prozvodnje, zahtjevnosti po pitanju uslova smještaja i higijene, nedostatka finansijskih sredstava, rijetka su imanja  sa zatvorenim proizvodnim ciklusom.

Osnovni princip stočarske proizvodnje na individualnim poljoprivrednim gazdinstvima je sopstvena proizvodnja sirovina za ishranu stoke u što većem obimu (žitarice, soja, suncokret) i nabavka premiksa i mineralnih dodataka.

Pročitajte: Aromatizovana hraniva povećavaju apetit

Sve žitarice se mogu koristiti u ishrani svinja, s tim da treba da se zna da ishrana sa većim udjelom kukuruza daje meku slaninu, što u tom slučaju ječma ima prednost jer daje čvrstu i bijelu slaninu. Takođe treba napomenuti da granulacija mljevenja žitarica može imati uticaj na konzumaciju, jer brašnasta meljava može da se lijepi za nepce što se može izbjeći vlažnim obrocima.

Svinje ga rado jedu, lako se priprema, jedina prepreka široj primjeni je nedostatak silo tornjeva. Međutim, može se improvizovati i plastičnim buradima, kesama i sl.

Tov svinja

Kako je gajenje žitarica uobičajena na našim gazdinstvima, posebnu pažnju treba obratiti na mogućnost gajenja soje, uljane repice i suncokreta.

Danas su na tržištu dostupne sorte soje sa nižim sadržajem tripsin inhibitora što omogućuje upotrebu i u ranijim fazama proizvodnje svinja. Ukoliko je farmer robni proizvođač suncokreta, soje, uljane repice on može dobijati sačmu od ovih kultura i koristiti je u ishrani. Tada treba voditi računa na sadržaj celuloze.

Pročitajte: Stočni grašak, bob i uljana repica u ishrani svinja

Ono što nema na gazdinstvu farmer treba kupiti i to su uglavnom premiksi, stočna kreda, stočna so, mineralna jedinjenja fosfora. Ova jedinjenja se dodaju u malom procentu (0,4-1,0 %) i tu se možda javlja potencijalno najveći problem.

Izbor adekvatnog premiksa, pravilno korišćenje drugih dodataka su od velikog značaja kako za samu životinju tako i za čovjekovu okolinu, ekologiju.

Pri tome treba podizati svjest proizvođača o tome da nekontrolisana upotreba ovih dodataka na duži vremenski period može imati negativne posljedice po životnu sredinu.

Lješnik – Uslovi gajenja, investicija i isplativost

Vrijeme za sadnju je došlo, kada ste se odlučili za lješnik uslovi gajenja moraju se poštovati, investicija je zahtjevna, ali tražnja za lješnikom stalno raste.

Dugačak je put do postizanja pune rodnosti lješnika. Ko hoće da se bavi uzgojem lješnika razmišlja i o tome šta ostavlja za svoje naslednike. Izrazito je heliofitna biljka (potrebna je velika osunčanost) i zato je važan izbor položaja zemljišta i pravilan razmak između biljaka. Blizina velikih vodenih površina doprinosi boljoj rodnosti. To je prilika za postavljanje sistema za navodnjavanje bez kojega se ne postižu visoki prinosi.

Otporan je na veliki minus više od ostalih vrsta. Voli zemljište bogato humusom, da je 3%. Visok nivo podzemnih voda je siguran znak da tu NE gajite lješnik ili da izvršite odvodnjavanje.

Pročitajte: Koji sistem gajenja lijeske donosi najveće prinose?

Za sadnju 1 hektara lješnika potrebno vam je 7 – 10.000 evra. Uz pravilan uzgoj dostižete isplativost investicije nakon 9. godine. Preostale godine koje vas lijeska daruje svojim plodovima su nagrada za vaš trud. Životni vijek lijeske je više od 70 godina, čak i 100 godina – tako vam sigurno narednih 40 godina stiže stalni prihod i investicija se pokazuje isplativa.

Sistem za navodnjavanje i mreže su dodatni trošak.

Lješnik uslovi gajenja

Gaje se brojne sorte:

„Tonda gentile delle lange“ najznačajnija je sorta lijeske. Srednje je bujna. Formira dosta izdanaka. Stranooplodna je sorta. Loptast do loptasto spljošten plod ima tanku i tvrdu ljusku.

„Tonda gentile romana“ sazrijeva srednje kasno, početkom septembra. Otporna je na pozne proljećne mrazeve. Plod je srednje krupan (2,7 grama), okruglast, tamnosmeđ i lako ispada iz omotača. Sitno, okruglasto i čvrsto jezgro, randman 40 posto.

Sorta „Istarski dugi“ formira srednje bujan do bujan razgranat žbun. Formira dosta izdanaka. Relativno je otporna na mraz. Sitno, žućkastobelo, aromatično i ukusno jezgro ima randman oko 46 odsto.

„Halski džin“ sazrijeva krajem avgusta i početkom septembra. Randman jezgre je oko 40 odsto.

Pročitajte: Lijeska – Bolesti i štetočine

REKAPITULACIJA (MOGUĆNOST POVRATA INVESTICIJE)

RASHOD EURA/HA
PRIHOD
EURA/HA
BILANS
NAVEDENA GODINA
KUMULATIV
NAVEDENA GODINA
KUMULATIV
Prihod/rashod
OSNOVNA OBRADA
2.650,00
2.650,00
/
/
minus

– 2.650,00
ZASNIVANJE ZASADA
2.912,50
5,562.50
/
/
minus

– 5,562,50
1.  GODINA 1,445,00 7,007,50
 /
/
minus

- 7,007,50
2. GODINA 1,520,00
8,527,50
/
/
minus

- 8,527,50

3.GODINA

4. GODINA
5. GODINA
6.GODINA
7. GODINA
8. GODINA
9. GODINA
1,690,00

2,200,00

2,252,00

2,505,00

2,825,00

2,945,00

3,095,00

10,217,50
12,417,50
14,669,50
17,174,50
19,990,50
22,944,50
26,039,50
/
300,00
1,800,00
 3,000,00
5,400,00
7,200,00
9,000,00
/
   300,00
2,100,00
5,100,00
10,500,00
17,700,00
26,700,00
minus

10,217,50 

minus

-12,117,50 

minus

-12,569,50 

minus

-12,074,50 

minus

- 9,499,50 -  minus

– 5,244,50

PLUS

+   660,50
PUNA RODNOST
3,205,00
29,244,50
12,000,00
38,700,00 PLUS
+  9,455,50

Pet prirodnih melema za opekotine

Preplanula koža zaista izgleda lijepo, ali treba da budete svjesni činjenice da je pretjerano i nesmotreno izlaganje suncu opasno.

Suncobran i preparati sa visokim zaštitnim faktorom mogu da vas zaštite, ali ponekad ćete i uprkos tome izgorjeti. Ako pri ruci nemate odgovarajuću kremu koja će vam pomoći da ublažite tegobe poput crvenila, bolova i peckanja, napravite domaći losion koji će vas riješiti muka.

Kaša od kamilice

Poparite 50 g mljevene kamilice sa 3 dl ključalog mlijeka, pa to procijedite. Posebno potopite 50 g lanenog sjemena u 2 dl mlijeka i ostavite da odstoji tri sata. Pomiješajte obje smjese i time mažite bolna mjesta.

Ulje od kantariona

Tri kašike suhih cvjetova kantariona prelijte sa 2 dl maslinovog ulja, ostavite da odstoji 10 dana u dobro zatvorenoj staklenoj posudi. Dobijeni ekstrakt procijedite kroz gazu i njime mažite opekotine na koži.

Losion od krastavaca

Narendajte jedan veći krastavac, pa iz njega iscijedite sav sok. Dodajte četvrt šoljice glicerina, četvrtinu šoljice ružine vodice i sve dobro promiješajte. Mažite time kožu tri puta dnevno.

Kupka od zobi

Napunite kadu, pa u nju dodajte tri šoljice zobene kaše, pola šoljice sode bikarbone, šoljicu suhih cvjetova kamilice.

Ako želite, sve ove sastojke možete da umotate u gazu i da je stavite ispod slavine kade kako bi voda direktno curila na nju.

Tinktura od lavande

Pomiješajte 60 ml destilovane vode, devet kapi eteričnog ulja lavande i dvije kapi eteričnog ulja nane. Umočite vatu u ovu tinkturu, pa nježno prelazite po opečenoj koži.

Savjeti plus

•Premažite kožu jabukovim sirćetom.

• Kriške hladnih krastavaca, jabuka ili krompira stavite direktno na opekotinu.

• Pomiješajte 300 g mlijeka u prahu, 2 kašičice soli i 7 dl vode. Natopite tkaninu u ovu tečnost, stavite je na opekotinu i ostavite da stoji 20 minuta.

Na području Semberije sankcionisano 90 traktorista

BIJELJINA – Na području Policijske uprave Bijeljina sankcionisano je 90 vozača traktora, i to zbog neposjedovanja i nekorištenja rotacionog svjetla njih 85, a preostalih pet zbog tehničke ispravnosti vozila, saopšteno je iz ove uprave.

Akcija pojačane kontrole učesnika u saobraćaju sa posebnim akcentom na kontrolu tehničke ispravnosti traktora u pogledu posjedovanja i korištenja rotacionog svjetla realizovana je od 18. oktobra do nedjelje, 24. oktobra.

Iz policije su napomenuli da je akcija sprovedena u uslovima smanjene vidljivosti od 18.00 do 24.00 časa, a kontrolisano je ukupno 135 vozača traktora i radnih mašina.

„Apelujemo na vozače traktora da u uslovima smanjene vidljivosti, noćnim uslovima, obavezno koriste rotaciono svjetlo kako bi svi zajedno smanjili broj saobraćajnih nezgoda i podigli nivo stanja bezbjednosti saobraćaja“, poručili su iz bijeljinske Policijske uprave.

Soljenje i salamurenje mesa

Za suvo soljenje šunki, ostalog mesa i slanine, čiji su pobornici malađi stručnjaci, koristi se samo so, uz dodatak 2% šećera (na 10 kg soli – 200 g šećera).

Soli treba onoliko koliko da se dobro utrlja i malo posepe po mesu. Postupak se ponavlja svakih tri do pet dana u zavisnosti od temperature. Mesni sok ne treba koristiti za sljedeće presoljavanje, već se  baca i dodaje nova suva smješa soli i šećera.

Pročitajte:

  1. Uzroci kvarenja pršuta?

  2. Korisni savjeti za sušenje i dimljenje ribe

  3. Sušenje mesa i recepti za salamuru

Za soljenje šunki treba do šest do osam nedjelja, a za slaninu tri do četiri nedjelje.

SALAMURENJE MESA

Poslije odležavanja (24 sata poslije klanja) šunka se utrlja solju, a poslije sedam dana stavlja se u suvu, čistu kacu ili neku drugu pogodnu, emajliranu posudu i prelije slanom vodom u srazmjeri: 10 L vode – 1 kg soli, ili 10 %.

U stara vremena salinitet se utvrđivao tako što se u potrebnu količinu vode ubaci svježe jaje, soli i miješa sve dotle dok jaje ne ispliva na površinu.

Kako da izbjegnete pojavu zaraznih bolesti kod živine!

Najvažniji činilac u borbi protiv pojave zarazne i drugih bolesti jeste sam organizam živine – njegova građa, životna snaga i otpornost. Na ovo treba posebno paziti kada se odabiraju grla za matično jato, pošto su sve pomenute osobine nasledne.

Osobine koje se prenose od roditelja na potomstvo mogu u punoj mjeri da se izraze i dalje razviju samo u povoljnim životnim uslovima. Zato su pravilna ishrana, dobar higijenski smještaj i primjerena njega ne samo uslovi ne samo uslov za proizvodnost živine već i osnovni faktori preventive protiv bolesti.

Hrana za živinu treba da je zdrava, da sadrži u dovoljnoj količini i u međusobno određenom odnosu sve za život neophodne hranljive materije, uključujući tu i vitamine. Ovakvu hranu davati živini iz uvijek čistih ranilica, i to u količini dovoljnoj da obezbijedi i normalno funkcionisanje organizma i njegovu proizvodnost.

Za napajanje živine koristiti samo svježu, čistu i zdravu vodu umjerene temperature, i to iz higijenskih pojilica, koje živina ne može da zagađuje.

Staje za živinu, naročito ako u njima živina stalno boravi, kao što je slučaj sa pilićima u brojlerskom tovu i nosiljama u intezivnoj proizvodnji jaja za potrošnju, treba da su higijenske: čiste, suve, uvijek provjetrene i dovoljno svijetle, s temperaturom koja najbolje odgovara živini određene vrste i uzrasta. Živini za priplod, a naročito podmlatku koji se odgaja za ovu svrhu, pored dobrog živinarnika treba obavezno obezbijediti i dovoljno prostrane i higjenske ispuste, jer je kretanje po čistom vazduhu i suncu od posebnog značaja za pravilan razvoj i porast podmlatka živine i održavanje priplodne sposobnosti priplodnih grla.

KLICONOŠE

Za sprječavanje pojave zaraze od posebnog značaja su mjere pritiv kliconoša. Kliconoše mogu da budu prirodne i mehaničke. U prvu grupu spada sama živina, a u drugu, prije svega, čovjek.

Grla koja su prebolila neku zaraznu bolest, ukoliko nisu na vrijeme odstranjena i zapata, opasni su sijači zaraznih klica. Naročito su, pak, opasna grla nepoznatog porijekla, te takva grla nikada ne treba unositi u zapat, a jaja za nasad i jednodnevne piliće nabavljati samo od poznatih  i pouzdanih proizvođača.

Opasne kliconoše mogu da budu i grla živine druge vrste. Tako na primjer, kokoške mogu da unesu neku opasnu zarazu u zapat ćuraka, i obrnuto, a isti je slučaj i sa divljim pticama. Zato ne treba dozvoliti miješanje živine raznih vrsta i preuzeti sve moguće mjere da se divlje ptice drže podalje od farme, a posebno da ne dolaze u dodir za hranom i vodom namijenjenoj živini.

Kao kliconoša najčešće se javlja sam čovjek, pa je zato i najopasniji. Na svojoj obući, odijelu ili rukama, zagađenom hranom, priborom ili ambalažom, na točkovima kola i raznim drugim sredstvima on nesvjesno prenosi zarazne klice iz jednog mjesta u drugo, iz zaraženih zapata u zdrave. Na sličan način kao kliconoše mogu da se pojave miševi i pacovi, kao i druge domaće životinje, a naročito psi, te im ne treba dozvoliti da dodđu ni u blizinu živinarnika i ispusta, a kamoli da ulaze u njih. Što se tiče ljudi tu treba biti najoprezniji. Lica koja su u dodiru sa živinom treba da se pridžavaju pravila kao što su dezinfekcija ili zamjena obuće, navlačenje čistih mantila itd.

Međutim, ako pored svih mjera ipak dođe do pojave zaraze, inda obljela grla treba odmah odstraniti iz zapata i obavezno u saradnji sa veterinarskom službom izvršiti temljnu dezinfekciju i sporovesti sve mjere kako bi se zaraza iskorijenila na samom početku.