Naslovnica Blog Stranica 354

OVO povrće ublažava BOL i osigurava miran SAN

Salata se u svijetu uzgaja na oko 1.000.000 hektara, a na toj površini se proizvrde oko 20 miliona tona uz prosječan prinos oko 22 t/ha.U Evropi se salata najviše uzgaja u Italiji, Španiji i Francuskoj.

Salata se u ishrani koristi gotovo isključivo u svježem stanju uz druga jela. Po salati kao povrtarskoj vrsti naziv su dobila jela od svježeg ili prerađenog povrća drugih vrsta koja se poslužuju prije glavnog jela, s njim ili nakon njega.

Obiluje organskim kiselinama koje otvaraju apetit i pospješuju probavu. Niskokalornična je namirnica od svega 18 kcal na 100g jestivog dela. U sastavu salate preovladava voda sa 95 %, a u suvom dijelu ima najviše ugljenih hidrata i relativno mnogo celuloznih vlakana koja takođe utiču pozitivno na naše tijelo.

Pročitajte: RANA SALATA – Sjetva, rasađivanje, đubrenje, prihrana

Obiluje mineralima, kalijumom i gvožđem, vitaminima karotenom, C vitaminom i vitaminima B grupe. Veoma je cijenjena u dijetalnoj ishrani, pospješuje rad bubrega i srca, smiruje krvni pritisak!

Ovo je još jedan razlog zbog kojeg bi trebalo da salatu jedete uveče pred spavanje

Ima jako prijatan ukus, zahvaljujući laktucinu (mliječnom soku koji otvara apetit). Odavno se zna da laktucin ublažava bol, nervnu napetost i osigurava miran san, ubrzva iskorišćavanje hrane.

Ovo povrće čuva kožu, oči i jetru, efikasno je u slučaju lošeg varenja, pomaže prirodnom očuvanju bolje kose.

Skromna kultura ne tako velikih zahtjeva

Salata je kultura umjerenih zahtjeva prema toploti i za uzgajanje još više pogoduju umjereno prohladna nego vruća područja. Visoke temperature negativno djeluju na klijavost sjemena. Za razliku od visokih, salata najbolje podnosi niže temperature. Kao kultura skromnih zahtjeva, zahvalna je za uzgoj u zaštićenom prostoru tokom zime bez velikih troškova grijanja.

Pročitajte: Kako da zelena salata duže ostane svježa i fino hrskava

Spram svjetlosti, spada u zahtjevne kulture, kako sa aspekta trajanja tako i intenziteta. Zahtjeva dosta vlage tokom čitave vegetacije. Nedostatak vlage smanjuje kvalitet glavice i listova, takođe inicira raniju cvatnju.

Pogodna su joj plodna zemljišta, dobrog mehaničkog sastava, pogotovo bogata organskom materijom.

Čuvanje sadnica do sadnje – Važna uputstva

Trap je odličan čuvar za sadnice. Najveći neprijatelji sadnica su mraz, vjetar, sunce i glodari.

Poslije vađenja iz rastila, lozne i voćne sadnice trebalo bi što prije utrapiti, odnosno što manje ih izlagati uticaju sunca i vjetra. Zimsko trapljenje se vrši na otvorenom, u pijesku ili lakom pjeskovitom zemljištu.

Kod trapljenja voćnih sadnica zatrpavaju se korjenov sistem i korijenov vrat, a kod loznih kalemova pored korijena, podloge i prva okca od lastara.

Preko zime sadnice u trapu mogu da napadnu zečevi, miševi i drugi glodari, i da im nanesu velike štete. Ako su trapovi van naselja treba ih ograditi pletenom žicom, kako zečevi i glodari ne bi mogli da im priđu.

Ako se sadnice trape u naseljenim mjestima onda opasnost vreba od miševa, posebno ako su trapovi u blizini kuća, staja, kanala i vodotokova. U tom slučaju valja obavezno postaviti zamke za miševe i druge glodare.

Pročitajte: Kako odabrati sadnice ruža i ne pogriješiti pri kupovini

Na niskim temperaturama sadnice ne bi trebalo vaditi iz trapa zbog izmrzavanja

Transportovanje sadnica u udaljene krajeve, najbolje je obavljati frigo vozilima koji sadnice štite od visokih temparatura, ali i od izmrzavanja.

Pošto je takvih vozila još uvijek nedovoljno, a transport njima skup, transport se obavlja u običnim kamionima ili kombi vozilima. Na niskim temperaturama, treba ih zaštititi od sušenja, izmrzavanja i povreda, na taj način što će se žile i korjenov sistem obložiti vlažnom slamom, plevom ili piljevinom, a preko toga umotati plastična folija ili staviti u plastične džakove.

Na pijacama se ponekad prodaju sadnice bez ikakve zaštite korijena.  Pod uticajem sunca i vjetra sadnice dehidriraju pa se teže primaju.

Za nekoliko dana provedenih bez zaštite, a van trapa sadnice se mogu potpuno osušiti, posebno kod koštičavog voća. Zato pravi voćari i vinogradari posvećuju veliku pažnju čuvanju od sušenja, kako podloga i kalem grančica za kalemljenje, tako i gotovih sadnica, jer je dobra očuvanost sadnica osnovni uslov za dobar prijem.

Kupci, amaterski voćari i vinogradari, često traže da im prodavci kupljene sadnice odmah pripreme za sadnju, tako što skrate korijen i ljetorast kod voćnih sadnica, a kod loznih kalemova lastare i žile, što je sasvim pogrešno.

Po pravilu korijen treba skraćivati neposredno pred sadnju u jamiće kako bi se sačuvala svježina. Kod loze lastar se skraćuje neposredno pred polaganje kalema u jamiće poslije čega se pristupa sadnji kalema i zagrtanju (pokriva se petnaestak centimetara rastresitom zemljom kako bi se zaštitio od sušenja). Kod zasađenih voćnih sadnica prekraćivanje ljetorasta, na visinu na koju se želi formirati kruna, treba obaviti tek na proljeće pred kretanje vegetacije.

Pročitajte: Vrijeme sadnje je uskoro, pazite na kvalitet sadnice

Najgore je ako se orezane sadnice, bez ikakve zaštite dugo nose u ruci ili tako nezaštićene stave u prikolicu ili na prtljažnik automobila, što se, nažalost, u praksi često dešava.

Zato kada pođete u kupovinu sadnica sa sobom obavezno ponesite dovoljno plastičnih vreća kako biste kupljene sadnice adekvatno zaštitili.

Neposredno pred sadnju korijen sadnica trebalo bi obavezno potopiti u sud sa vodom, kako bi se korijen osvježio. Ako su i poslije nekoliko sati provedenih u vodi žile na presjeku tamno mrke boje, to je znak da je sadnica dosta prosušena ili čak suva, pa se ne preporučuje sadnja takvih sadnica.

Kod prosušenih loznih kalemova, pored tamne boje na presjeku žile su dosta krute i teško savitljive. Na presjeku gdje je lastar orezan boja je blijedo zelena ili čak mrka, umjesto jarko zelene boje kod svježih kalemova.

Zbog svega navedenog još jedan savjet!

Kupujte isključivo zdravstveno isparvne sadnice koje imaju deklaraciju na karantinske bolesti i štetočine i sertifikat. Takav sadni materijal je bezvirusni i kvalitetan.

To ćete postići samo ako kupujete kod registrovanih rasadnika koji imaju tradiciju i sve neophodne papire. Često se u praksi dešava da kupite recimo bijele kalemove loze, a da dobijete crne ili sortiment koji uopšte niste željeli da osnujete. Kada se to otkrije, često je kasno za reklmaciju, a štete su izuzetno velike. Bez obzira da li ste hobista ili profesionalac držite se ovih uputstava. Naravno greške su uvijek moguće ali se na ovaj način one svede na najmanju moguću mjeru.

Razmnožavanje saksijskog cvijeća sjemenom

Saksijsko cvijeće se može razmnožavati na više načina: sjemenom (genrativno) i rizomima, gomoljima, lukavicama, reznicama, dijeljenjem bokora, polijeganjem stabla i kalemljenjem (vegetativno).

RAZMNOŽAVANJE SJEMENOM

Razmnožavanje sjemenom (generativno razmnožavanje) obavlja se na taj način što se sjeme biljaka sije u saksije, činijce ili drvene sandučiće, sa dobro obezbijeđenom drenažom, na dnu posuda, radi lakšeg oticanja vode (drenažno sloj može biti od krhotina saksija).  Najčešći supstrat, a ujedno i najoptimalniji za nicanje sjemena je mješavina jednakih dijelova listovke i pijeska.

Od krupnoće sjemena, zavisi i dubina sjetve. Za jako sitno sjeme, preporučuje se da se sjeme izmiješa sa pijeskom i tako posije po površini već pripremljenog supstrata, a krupnije sjeme se može sijati pojedinačno, na određenom odstojanju. Po sjetvi krupnijeg sjemena, površinu pokriti tankim slojem fino prosijane listovke i pjeska, a sitno sjeme se ne pokriva.

Da bi se uspostavio prisan kontakt sjemena i spustrata i omogućio lakše nicanje, poslije sjetve treba daščicom blago pritisnuti površinu zemlje, a zatim obaviti zalivanje, preko fine rešetke, mlakom vodom i unijeti posude sa posijanim sjemenom u prostoije sa temperaturom od 18 do 25 stepeni, na mjesta koja su zaštićena od direktnog sunca.

Sjemenište stalno održavati u umjereno vlažnom stanju, a kada biljčice već ojačaju i počnu  da se dodiruju listići, treba ih prepikirati-presaditi na veće odstojanje, u istu mješavinu zemlje.

Kada biljčice uz stalnu njegu već ojačaju i razviju se, mogu se presaditi u sakdije dimenzija 8 cm i nastaviti sa ugojem, redovnim zalivanjem, sve dok svojim rastom ne dostignu takve dimenzije da ih treba presaditi u veće saksije, u kojima ostaju, cvjetaju, njeguju se i razvijaju.

Pročitajte o vegetativnom razmnožavanju cvijeća

Suve brusnice – Šaka zdravlja ili slatkiš PUN ŠEĆERA?

Sušene brusnice mogu biti veoma zdrave namirnice, a mogu biti i štetne u zavisnosti koliko ima dodatog šećera i u kojoj količini se konzumiraju. Međutim, iako je njihova konzumacija kotraverzna, njihova popularnost sve više raste u kozmetičkoj industriji. Evo cijele istine koliko su sušene brusnice zdrave, kako je najbolje da ih jedete i zašto su sve popularnije u kozmetičkoj industriji.

Iako sušeno voće zvuči zdravo, sušene brusnice imaju prehrambeni profil koji više pripada kategoriji alternativnih slatkiša, a to znači da treba vrlo malo da se konzumiraju. Jedan od osnovnih razloga je što se u komercijalnoj proizvodnji dodaju velike količine šećera. Ukoliko kupujete sušene brusnice u prodavnici preporuka je da ih jedete u manjim količinama, kao poslasticu ali, ako ih sami sušite to je već druga priča.

Pročitajte: Brusnica – Savjeti za sadnju i njegu

Kako se suše brusnice?

Sušene brusnice nastaju djelimičnom dehidratacijom svježih brusnica, odnosno to su svježe brusnice kojima je izvučena voda. Na sličan način se pravi i suvo grožđe. Međutim, za razliku od grožđa, brusnica nije slatko voće i prilikom proizvodnje sušene brusnice dodaju se veće količine šećera.

Brusnica se suši na različite načine. Može da se suši na suncu, vrućim vazduhom, procesom smrzavanja, korišćenjem vakuuma i raznim drugim visokotehnološkim tehnikama sušenja. Svaka metoda daje različite rezultate u zadržavanju količine hranljivih sastojaka u brusnici. Smatra se da sušenjem na vazduhu one zadržavaju najmanji dio hranljivih sastojaka u odnosu na druge metode.

Međutim, problem je što većina sušenih brusnica u komercijalnoj proizvodnji sadrži dodatni šećer, a često se premažu i sa vrlo malo biljnog ulja kako se ne bi lijepile jedna za drugu.

Mnogi kućni recepti za sušenu brusnicu uključuju proces da brusnica prenoći u kombinaciji vode i šećera, a prije sušenja ili smrzavanja. Ovo može da dovede do velikog gubitka prirodnih hranljivih sastojaka iz svežih brusnica, te se zbog toga ne preporučuje.

Kako je najbolje jesti suve brusnice?

Sušene brusnice sadrže iste hranjive sastojke kao i svježe brusnice, naročito dijetalna vlakna i antioksidante – ukoliko se ne dodaje šećer. Međutim, komercijalni postupci sušenja znatno smanjuju sadržaj vitamina A i vitamina C, a dodavanjem šećera smanjuje se količina hranljivih sastojaka.

Najbolje bi bilo da ih sušite sami kod kuće, bez dodatka šećera ili konzervansa. Dehidracijom jedna šolja svježeg voća postaje ¼ šolje sušenog voća. Ipak, kako brusnica sama po sebi nije slatka nekima je manja količina šećera neophodna.

Ako se uzme u obzir da šoljica svježih brusnica sadrži oko 9% dnevnih potreba šećera, a da komercijalno osušene brusnice sadrže čak 58% dnevnih potreba za šećerom, jasno je zašto bi najbolje bilo da ih sušite sami. Brusnice možete osušiti i kod kuće, a koristiti alternativne zaslađivače kao što je stevija.

Sušene brusnice se mogu koristiti u salatama, kao ukrasni dodatak pečenoj svinjetini, u kolačima, u kombinaciji sa žitaricama, može se dodati šejkovima, smutijima ili jesti same, kao slatkiš.

Pročitajte: Moćna brusnica, prirodni antibiotik: Evo za šta je dobra i kako se konzumira!

Koliko su zdrave?

Brusnice sa minimalnom obradom sadrže najviše antioksidanata. Konzumiranje ¼ šoljice suvih brusnica ekvivalentan je jednoj porciji voća i povrća, odnosno 25% preporučenog dnevnog unosa. Sušene brusnice (bez dodatnog šećera) imaju jako pozitivno dejstvo na naš organizam. One su dobre za cjelokupan metabolizam, a posebno za imuni sistem i srce.

Suve brusnice ne sadrže holesterol, zasićene i trans masti. Kao i drugo sušeno voće, poznate su po tome što su dobar izvor vlakana. Samo 40g ovog osušenog voća sadrži 8% dnevne vrijednosti vlakana, pored 6% preporučene dnevne vrednosti za vitamin E. Takođe, sadrže veće količine vitamina A, B kompleksa i vitamina K, a tu su i minerali, kao što su bakar, gvožđe i mangan.

Osušene brusnice poboljšavaju oralno zdravlje jer sadrže element koji zaustavlja bakterije da se vežu za zube i uzrokuju propadanje zuba. Takođe, pomažu u sprečavanju bolesti desni.

Osušene brusnice sprečavaju infekcije mokraćnih puteva. Kada ih jedete dobijate veliku dozu proantocijanidina, a to su antioksidanti koji sprečavaju da se bakterije, koje uzrokuju infekciju, zalijepe na zidove mokraćnih kanala.

Sušene brusnice snižavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti jer sadrže polifenole sa anti-upalnim svojstvima. Oni pomažu u smanjenju hipertenzije i sprečavaju nakupljanje trombocita, što za rezultat ima umanjenje rizika od kardiovaskularnih problema.

Osušene brusnice bez šećera mogu biti korisne osobama sa dijabetesom tipa 2. Zbog toga što nema šećera ili je dodata mrvica, postoji niži glikemijski indeks, pa dolazi do manje reakcije na insulin.

Sušene brusnice imaju hranjive sastojke koji sprečavaju pojavu određenih tumora, a takođe pomažu i kod usporavanja već postojećih. Ljudi koji imaju predispozicije da pate od problema sa prostatom, kao i naznaku mogućeg oboljenja od raka jetre, debelog i tankog crijeva i jajnika, konzumacijom suvih brusnica razvijaju jači imunitet.

Upotreba u kozmetičkoj industriji

Sjeverna Amerika je najveći proizvođač i izvoznik svježih i prerađenih brusnica širom svijeta, a prvenstveno zbog širenja svjesti o benefitima sušenih brusnica i njihove sve veće upotrebe u kozmetičke svrhe, zbog čega se i predviđa rast njihove potrošnje.

Naime, brusnice u sušenom obliku se mogu dodavati raznim kozmetičkim proizvodima, a posebno onim za nj

egovanje kože.

Studije su pokazale da brusnice imaju jednu od najvećih koncentracija antioksidanata u odnosu na bilo koje voće i povrće i da ta koncentracija nadmašuje super hranu kao što su jagode, spanać i brokoli. Osim toga, kako smo već naveli, ima dosta vitamina C, E i K, kao i mangana i vlakana.

Moglo bi se reći da one predstavljaju novi tajni sastojak kozmetičke industrije. Ulje iz brusnice se mahom koristi da poveća sjaj i jačinu kose, dok suve brusnice imaju veliko dejstvo na poboljšanje strukture suve i grube kože tako što povećavaju njenu elastičnost.

Za ranu proljetnu berbu – Predzimska sjetva graška

U našim klimatskim uslovima najpogodnija sjetva graška je između desetog novembra i petog decembra. Na njivama u brdskim krajevima okrenutim jugu mogu se postići dobri prinosi.

Ranim prispjevanjem mladog graška u proljeće iz jesenje i predzimske sjetve oslobađa se zemljište za sjetvu drugih kasnijih vrsta povrća (paradajz, paprika, krastavac, kornišon, šargarepa i dr.).

Na taj način se pruža mogućnost gajenja i korišćenja dva usjeva sa istog zemljišta u toku jedne godine, a proizvođači su u mogućnosti da svoj dohodak sa iste površine zemljišta znatno uvećaju.

Prije se, uglavnom preporučivala ranija sjetva graška u jesen, tako da usjev prije početka mrazeva i snijega odraste 10cm do 12 cm i dobro se pripremi za prezimljavanje.

Međutim, u našim agroekološkim uslovima, ovakav način odgajivanja graška nije preporučljiv zbog hladnih vjetrova i mrazeva u proljeće kada je površina zemljišta bez snijega.

Pročitajte: Lima pasulj – Grašak, boranija, pasulj sve u jednoj sorti

Predzimska sjetva graška za razliku od jesenje, obezbjeđuje bolje prezimljavanje biljaka

Zapravo, naklijalo sjeme u stadijumu klice bolje prezimljava. Ukoliko se zakasni sa sjetvom, pa ne nastupi naklijavanje sjemena, ono će u toku zime u znatnoj mjeri da istruli.

Mlade biljke za razliku od već odraslih, bolje podnose niske temperature. Utvrđivanje najpovoljnijeg roka sjetve u našim agroekološkim uslovima je dosta otežano zbog velike promjenljivosti meteoroloških činilaca.

Zbog toga predzimsku sjetvu treba obavljati u vremenu od 10. novembra do 5. decembra.

Proizvodnja graška pri sjetvi u jesen, odnosno pred zimu praćena je velikim rizikom, pa se zbog toga i ne preporučuje sjetva na velikim površinama.

Jedino individualni proizvoćači u brdskim predjelima mogu da koriste ovaj način gajenja graška i to na malim površinama koje su okrenute jugu.

Ove površine nemaju visok nivo podzemnih voda, jer se ne nalaze u kotlinama pored rječnih tokova, a zaštićne su i od hladnih vjetrova koji s poznim proljetnim mrazevima veoma nepovoljno djeluju na grašak.

Sorte graška okruglog ili glatkog sjemena pokazuju veću otpornost prema niskim temperaturama od sorti uglastog i naboranog sjemena.

Grašak se pri normalnoj proljetnoj sjetvi sije na dubini od 3 do 5 cm u zavisnosti od toga da li je zemljište teško ili lako, odnosno suvo ili vlažno. Prilikom predzimske sjetve (s obzirom da se prezimljavanje odvija u stadijumu klice), dubina sjetve treba da iznosi 6 do 7 cm.

Pročitajte: Grašak – Bolesti i načini zaštite biljaka, pripremite se na vrijeme

Sjetvena norma treba da bude uvećana najmanje za 25% do 35% kako bi se u izvesnoj mjeri nadoknadio broj izmrzlih biljaka u toku zimskog i proljetnog perioda.

Međutim, treba posebno istaći da se za predzimsku sjetvu graška, s obzirom na relativno nepovoljne uslove nicanja u ovo doba godine mora koristiti sjeme dobrog kvaliteta i visoke poljoprivredne vrijednosti.

A to znači da je najbolje posijati sjeme prve klase koje prema Pravilniku o normama kvaliteta poljoprivrednog sjemena treba da ima najmanju čistoću 97% i najmanju klijavost 99%.

Grašak posijan u jesen, odnosno pred zimu može se brati 7 do 12 dana ranije u odnosu na grašak posijan u proljeće. Međutim, kasni proljetni mrazevi mogu da utiču na opadanje cvjetova i tek formiranih mahuna kod ranostasnih sorti.

Ovo se događa samo u godinama sa izrazito kasnim proljetnim mrazevima.

Sazrijevanjem mladog graška u rano proljeće postižu se znatno veće cijene na tržištu, nego kod graška koji se sije u proleće

Međutim, dobar rod graška imaćete samo ako se opredjelite za ranostasnu sortu koja posjeduje veliku otpornost prema niskim temperaturama.

U protivnom, ako za sjetvu koristite kasnostasnu sortu, pozitivan efekat predzimske sjetve koji se ogleda u ranijem prispjevanju mladog graška u proljeće u odnosu na proljetnu sjetvu graška neće se ispoljiti.

Mučite se s čišćenjem nara? Postoji brza metoda uz koju ćete izbjeći nered

Jedna od mnogih asocijacija na jesenske dane je definitivno šipak, ili nar. Osim što ga pijemo u obliku čajeva i sokova, najčešći oblik konzumiranja sjemenki je onaj ‘na kašiku’ dok je svjež – ali prethodno ga treba očistiti, a svi znamo koliko je taj posao mukotrpan i neuredan.

Kako biste izbjegli crvenu kuhinju i nered od kore, isprobajte genijalnu metodu čišćenja – u vodi.

Prvo lagano ‘rolajte’ cijeli šipak po radnoj površini kuhinje kako bi sjemenke blago odvojili od kore.

Pročitajte: Jednostavno uputstvo za uzgoj NARA na prozoru

Nakon toga nožem odrežite vrh ploda i kriške prateći bijele ovojnice.

Napunite jednu zdjelu vodom i stavite je u sudoper, a zatim ubacite kriške unutra i krenite na posao – pod vodom vadite sjemenke.

Ova metoda omogućava i da uklonite dobro sve bijele dijelove koji znaju biti gorki, pa pokvare uživanje u jedenju.

Nakon što ste odvojili sve sjemenke, procijedite ih iz zdjele i konzumirajte.

Kako prepoznati dobru narandžu – Detalj koji otkriva da li je sočna i slatka

Obična ili slatka narandža vrsta je omiljenog voća koje najčešće cijedimo u sok, jedemo sirovo ili koristimo za pripremu poslastica, ali naziv nije garancija da ćemo uvijek dobiti sočan zalogaj.

Seviljske narandže su ipak gorče, a narandže Valencija se najčešće koriste u proizvodnji sokova, piše Pun kufer.

Jedan od načina na koji možete prepoznati sočno voće je taj da ga uzmete u ruku i osjetite težinu – što je teža za svoju veličinu, narandža će biti sočnija.

One koje se čine suviše lagane mogu biti suve. Čvrsta narandža jarke boje takođe može biti dobar odabir, a izbjegavajte mekane plodove ili one s vidljivim oštećenjima. Pomirišite ih – one koje mirišu zrelo takođe su dobri kandidati.

Pročitajte: Ne bacajte narandžinu koru, ima dva brza načina primjene

Detalj koji će vam olakšati potragu za sočnim narandžama je ispupčenje koje se nalazi na donjoj strani – suprotno od peteljke: birajte one plodove koji ga imaju. Tako barem kažu bake koje znaju više o narodnim mudrostima. Još je jedna od teorija da su slađe narandže s većom rupicom – odnosno “pupkom”.

U svakom slučaju, kupujete li narandže na pijaci, najbolje je zamoliti prodavača neka vam da koju krišku na probu.

Šta je sve neophodno da bi kokoške nosile više jaja

Šta je sve neophodno da bi kokoške nosile više jaja – Postoji mnogo razloga za smanjenje proizvodnje jaja u jednom domaćinstvu koje gaji kokoške za svoje potrebe ili za prodaju.

Genetika, starost, stres i ishrana mogu da doprinesu ukupnoj proizvodnji kokošijih jaja. Kada proizvodnja opadne, vrijeme je da kao proizvođač jaja procijenite sve ove faktore kako biste pomogli svojim kokama da se vrate u prvobitno stanje.

Genetika

Genetika igra veliku ulogu kada je riječ o kokoškama koje nose jaja. Postoji, dakle, ogromna razlika u polaganju jaja od rase do rase. Jednostavno rečeno, ako pasmina vaših kokošaka nije dovoljno plodna, onda ne možete ni očekivati da ćete stalno sakupljati istu količinu jaja od njih. Vjerovatno nećete, ali koke nisu zbog toga krive.

Postoje stare, nasljedne rase kokošaka, kao što ima i hibridizovanih koje su nastale zarad masovne proizvodnje jaja.

Neke se pasmine koka uzgajaju upravo za namjenu produkcije jaja. Isto tako, neke rase su genetski predisponirane za masovnu produkciju jaja, dok druge nisu. Znači, najprije treba biti oprezan prilikom kupovine koka ako već želite da se bavite proizvodnjom i prodajom jaja. Ako ih želite da samo trčkaraju po dvorištu i dnevno snesu najviše jedno jaje, onda vam njihova rasa nije toliko ni važna.

Pročitajte: Pripremite koke i kokošinjac za zimu uz ova 4 jednostavna ali korisna savjeta

Starost

Životni vijek je oko 5 godina, iako mnoge žive dvije do tri godine duže od toga. Naravno, bilo bi lijepo kada bi tokom cijelog svog života one proizvodile jaja u velikoj količini, ali to nije slučaj.

Proizvodnja kokošjih jaja dostiže svoj vrhunac od 1,5 do dvije godine. Većina komercijalnih proizvođača jaja počinju da otpisuju kokoši stare dvije godine, jer one im više nisu efikasne ni isplative.

Svjetlost

Količina svjetlosti koju kokoške primaju svakog dana može biti ogroman faktor nošenja jaja. Možda ste primjetili da se u jesenjim i zimskim mjesecima proizvodnja jaja kod nekih rasa znatno smanjila. To je zato što su u tom periodu dani kraći, a što su kraći dani to i kokoške imaju manje sati sunčeve svjetlosti.

Kokoškama je potrebno oko 14 sati prirodnog dnevnog svjetla, pa je u hladnijim periodima godine potrebno pribaviti dovoljno vještačkog svjetla koje bi simuliralno prirodnu svjetlost.

Stres

Da bi davale dobar prinos u jajima, kokoške moraju da budu „srećne“, odnosno da njihov život bude što je moguće manje stresan. Možda su neki od vas primjetili da, ukoliko uveče kraj vaše farme prođe čopor nevlasničkih pasa, već sutradan je proizvodnja jaja u drastičnom padu. Slično se očekuje i ako je neki predator zalutao na vaše domaćinstvo, a koke osetile njegovo prisustvo.

Kokoške mogu da budu pod stresom i smanje prinos jaja i kada su im posude za hranu i vodu, kao i postament po kojem gaze i izbacuju svoj izmet pretjerano prljavi. Ako ste sinoć zaboravili da im očistite ove posude, nemojte se čuditi ukoliko danas zateknete „prazna gnijezda“.

Pročitajte: Uzgoj kokošaka: Kad je najbolje vrijeme za nosivost?

Ishrana

Kokoši vole kukuruz. Međutim, ako svoje koke hranite samo onim što one vole umjesto onog što im stvarno treba, onda ćete dobiti vrlo malo jaja.

Živini je potreban određeni nivo proteina da bi joj se održala proizvodnja jaja, zbog čega im svakodnevno trebaju kvalitetni obroci koji u sebi sadrže sve važne minerale za produkciju zdravih jaja čvrste opne. To je veoma važno, posebno ako prodajete jaja. Mekana ili tanka ljuska jajeta nije poželjna, jer se one mogu oštetiti u rukovanju ili procesu isporuke. Kalcijum je veoma važan za stvaranje dobre i guste ljuske, pa i hrana koju dajete kokoškama mora da ima ovaj esencijalni mineral.

Mnogi proizvođači svoje koke hrane ljuskama upotrebljenih jaja kako bi im dali podsticaj za kalcijumom koga treba pribaviti iz obroka. Međutim, mora se biti oprezan u ovome. Savjet je da ispečete ljuske jaja i sameljete ih do finije konzistencije kako bi ih zamaskirali i dali kokama da jedu.

Zaštita praziluka u jesen

Kako zaštititi praziluk od uzročnika crvljivosti (lukova muva)?

Više je vrsta uzročnika „crvljivosti“ lukovičastog povrća, a osim lukove muve (Hylemya antiqua) u jesen je česta pojava minera praziluka (Napomyza gymnostoma).

Neke osobine različitih uzročnika „crvljivosti“ lukovičastog povrća:

Lukova muva (Hylemya antiqua): štetnost je vrlo velika, broj generacija 2-3, biljka domaćin je luk, kritično razdoblje je april, veličina muve 6-7 mm, boja odrasle muve je sivkasta, a veličina ličinke 8-10 mm.

Muva bijelog luka (Helomyza lurida): štetnost je vrlo velika, broj generacija 1-2, biljke domaćini su luk i bijeli luk, kritična razdoblja su februar-mart, veličina muve 8-10 mm, boja odrasle muve je smeđa, a veličina ličinke 11 mm.

Miner praziluka (Napomyza gymnostoma): štetnost je nedovoljno istražena, broj generacija 2, biljke domaćini su luk i praziluk, kritična razdoblja su april i oktobar, veličina muve 3,5-4 mm, boja odrasle muve je tamna, a veličina ličinke 5-5,5 mm. Njihova populacija se prati postavljanjem žutih ljepljivih ploča.

Pročitajte: Kakve uslove treba obezbjediti praziluku da bi dobro uspijevao

Kako sačuvati biljke?

Pridržavanjem plodoreda i pravovremenim pokrivanjem paučinastom mrežom moguće je fizički spriječiti dolet uzročnika crvljivosti na gredice lukovičastog povrća. Mogu se koristiti pripravci regiatrovani za suzbijanje tripsa (Thrips), a koji istovremeno umanjuju napad povrtnih muva. Moguće je primjena botaničkog ili biljnog insekticida na osnovi azadiraktina (NeemAzal-T/S EC u količini 2-3 lit./ha), prikladnog za ekološku proizvodnju, a prema podatcima zastupnika u povrću djelotvornog pri suzbijanju tripsa, povrtnih muha, lisnih sovica i drugih štetnika.

Dimnjača – Korov koji liječi i jača

Dimnjača – HMarzell koji se bavio proučavanjem ljekovitih biljaka te praznovjerjem vezanim uz njih, opisao je vjerovanje prema kome će se djevojka udati za dečka kojeg će prvog sresti, kad bude nosila na prsima dimnjaču.

Dimnjača je jednogodišnja biljka sa stabljikom dugačkom od 20 do 40 cm, koja je najčešće polegla po tlu, a rjeđe je uspravna. Stabljika je nježna, tanka, šuplja i jako razgranata. Listovi su izmjenični, sivo zelene boje, pri dnu stabljike su na peteljkama, a gornji su sjedeći.

Svi listovi su perasto izrezani. Cvjetovi su ružičaste ili crvene boje, na vrhu ogranka sakupljeni su u grozdasti cvat. Svaki cvijet na vrhu ima tamniju pjegu. Vrijeme cvatnje je od maja do septembra.

Sa obzirom da se radi i o određenoj vrsti korova, nalazimo je gotovo posvuda, po vrtovima i poljima, po livadama, uz puteve i živice. Bez izraženog je mirisa ali je jako gorkog ukusa. Sakuplja se cijela biljka i to u vrijeme cvatnje, te se suši na toplom i sjenovitom mjestu. Suva biljka se usitni i pohrani.

Pročitajte: Da li ste znali da se KAMILICA u narodnoj medicini smatra PRIRODNIM ASPIRINOM, a evo i zašto

Sadrži brojne alkaloide (fumarin, kriptokavin, koridalin, sinaktin), gorke tvari, smole, kolin i flavonoide.

Za šta se koristi?

– koristi se kod proljetnog čišćenja organizma ili za povremeno pročišćavanje krvi i cijelog organizma,

– posebno je učinkovita kod problema sa žuči (podstiče izlučivanje, ali i stvaranje žuči),
– jača organizam, izaziva znojenje
– pomaže pri izlučivanju katara (želuca, crijeva, pluća, mokraćnih organa),
– liječi poremećaj metabolizma,
– izaziva pojačano mokrenje (kod vodenih i bubrežnih bolesti, šećerne bolesti),
– podstiče rad i pražnjenje crijeva (učinkovita kod hroničnog zatvora),
– liječi bolesti želuca (upalno stanje),
– učinkovita je kod izbacivanja štetnih tvari iz organizma (krvi, crijeva, bubrega, bešike, mokraćnih puteva, jetra, žuči),
– najpoznatija joj je primjena u tretmanu nečiste i bolesne kože te se preporučuje kod (osipa, lišajeva, psorijaze),
– može se koristiti i za liječenje hemoroida, šećerne bolesti, gihta, benignih i malignih tumora, ali i kod liječenja disajnih organa.

Čaj

Jedna supena kašika usitnjene biljke prelije se s dva dl vruće vode. Poklopi se te se pusti odstajati pola sata, poslije čega se čaj procijedi. Pije se dvije do tri šolje čaja dnevno.

Čajna mješavina za proljetne i jesenske kure čišćenja s dimnjačom

Izmiješaju se u jednakim dijelovima dimnjača, listovi breze, preslice, divlje maćuhice, korijen i nadzemni dio maslačka, kora krkavine i listovi matičnjaka. Dvije čajne kašike te mješavine preliju se s ¼ kipuće vode te se poslije deset minuta čaj procijedi. Pije se šolja čaja dvaput na dan. Ovako pripravljen čaj djeluje kao blago sredstvo za čišćenje organizma, pospješuje izlučivanje vode, uklanja štetne tvari iz organizma, podstiče izmjenu materija te čisti kožu.

Pročitajte: Čaj od kantariona i origana ima jaka antiupalna dejstva, ali evo kako ga morate pripremati

Tinktura

Oko 200 g dimnjače prelije se s jednom litrom 60 postotnog alkohola, začepi se i pusti se odstajati mjesec dana na toplom mjestu. Uzima se po 20 kapi s čajem dva puta na dan.

Sok

Svježe iscijeđen sok iz biljke uzima se u količini od jedne supene kašike koja se pomiješa sa 2 dl tople vode ili čaja. Svježi sok se može umiješati u med (od kestena, ruzmarina ili žalfije) i tako uzimati u liječenju bolesne jetre. Za liječenje kožnih obljenja (psorijaze, ekcema, akna, lišajeva, osipa) koristi se svježi sok kojim mažemo oboljela mjesta.

Kontraindikacije

Osobe s akutnim komplikacijama želuca, jetra i žuči ne bi smjele uzimati pripravke od dimnjače.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.