Maslačak (lat. Taraxacum officinale) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočike. Raste u umjerenim klimatskim uslovima na travnjacima, pored puta, rijeka i jezera, jer voli vlažno zemljiše.
Zbog aromatično-gorkog ukusa u narodu je poznata i pod imenima gorko zelje, popina pogačica, žutinica, žućanik, žuto zelje, mlječika. Poreklo maslačka nije poznato, za ljekovita svojstva ove biljke znali su još stari Grci i Arapi koji su je koristili da umire bolove u stomaku. U srednjem vijeku na cijeni je bila mliječna, bijela tečnost koja se cijedila iz stabljike jer se vjerovalo da pomaže kod bolesti očiju.
U tradicionalnoj kineskoj medicini maslačak se koristi za stomačne tegobe posebno kod upale slijepog crijeva, ali i prilikom problema u dojenju kod porodilja koji nastaju prilikom zapaljenja mliječnih kanala ili nedostatka protoka mlijeka. Maslačak je bio izuzetno cijenjen i među sjevernoameričkim Indijancima. Maslačak, kao ljekovitu biljku prvi je početkom 16. vijeka opisao njemački botaničar Hieronimus Bok.
Maslačak dostiže visinu između 20 i 25 centimetara, ima vretenast korijen koji je izuzetno razgranat pri površini zemlje i može da dostigne veličinu i do pola metra.
Stabljika je šuplja iznutra, a čitava biljka sadrži mliječni sok emulziju bjelančevina i smole gorkog ukusa, dok je cvijet jarko žute boje. Period cvjetanja je od marta do maja poslije koga se pojavljuje sjeme u obliku bijele, pamučaste loptice.
Svako sjeme ima vazdušasti rep kako bi ga vjetar lakše raznio. Kao hrana maslačak se najčešće koristi kao salata za koje se upotrebljava mlado lišće u rano proljeće. Listovi maslačka sadrže 16 do 18 posto vitamina C i tri procenta gvožđa mnogo više nego spanać. Mlado lišće prije cvjetanja može da se bere i osuši na promaji, a potom da se kasnije priprema kao čaj.
Salata od maslačka pročišćava krv, podstiče mokrenje i ublažava bolove kod oboljenja žuči i jetre, dok čaj od mladog lišća ublažava urinarne infekcije.
Ljekovita svojstva maslačka ima zahvaljujući svom hemijskom sastavu. Sadrži gorke materije, smole, vosak, eterična ulja, flavonoide, inulin, hetrerozide…
Ova biljka je bogata vitaminima A i B, organskim kiselinama, mineralima posebno kalijumom, natrijumom i magnezijumom. U narodnoj medicini koristi se kao gorko sredstvo (kolagog) za smanjivanje masnoće u krvi, cvjetovi za pripremu sirupa sličnog medu, koji se koristi za jačanje organizma, čišćenje krvnih sudova, bronhitis, prehladu, upalu desi i regulisanje varenja. Od prženog korijena može da se napravi zamjena za kafu.
Nekada se smatralo da je maslačak dobar za one sa slabim stomakom, a novija naučna istraživanja su dokazala da pored problema sa stomakom ova biljka povoljno utiče na jetru i žuč jer pospješuje stezanje žučne kese čime se višak žuči potiskuje u crijevo. Najljekovitiji i najdelotvorniji je svježe isceđeni sok od mlade biljke, koji se preporučuje za ublažavanje stomačnih tegoba i hemoroida.
Maslačak je izvrstan diuretik, čisti krv, pomaže u liječenju gihta, anemije, reumatizma, čireva, kod upale bešike, otvara apetit. Ljekovitost maslačka potvrdili su i naučnici koji su tokom istraživanja na životinjama uočili da ova biljka utiče na regulisanje nivoa šećera i lošeg holesterola u krvi.
Gorki sastojci, inulin i polisaharidi prisutni u korijenu maslačka povoljno djeluju na ravnotežu crijevne flore, a sama biljka ima antioksidativni efekat na kompletan oranizam. Ipak prije korišćenja trebalo bi se konsultovati sa ljekarom, ili iskusnim travarom.