среда, јул 23, 2025
Naslovnica Blog Stranica 319

OVE ZIME BEZ KAŠLJA – Isprobajte banane kuvane na ovaj način

Ako i vas muče hronični kašalj i bronhitis, onda isprobajte ovu ukusnu mješavinu.

Zahvaljujući moćnim svojstvima meda i banane, riješićete se bolnog i upaljenog grla, kašlja, a čak i stomačnih problema.

Pročitajte: Banana i med pomažu kod ove tri tegobe

Trebaće vam samo 3 sastojka:

  • 400 ml ključale vode
  • 2 srednje banane sa crnim pjegama
  • 2 kašičice meda

Evo i kako se pravi:

Prvo oljuštite banane i izgnječite ih viljuškom ili kašikom.

Bilo bi dobro da to uradite drvenim escajgom, jer će zbog metalnog potamniti.

Potom banane stavite u lonac i dodajte im ključalu vodu. Ostavite da se natapa nekih pola sata. Kada se smjesa ohladila, dodajte med. Važno je da njega dodate posljednjeg, jer će, ukoliko ga pomiješate sa ključalom vodom, izgubiti svoja ljekovita svojstva.

Pročitajte: Malo poznate činjenice o bananama koje bi vas mogle iznenaditi

Koristi se na sljedeći način

100 ml ovog napitka pijte četiri puta dnevno. Količina sastojaka iz recepta je dovoljna za jedan dan, a ujutru napravite novu turu. Prve rezultate vidjećete već za samo par dana.

 

Primjena LJUDSKIH FEKALIJA u svrhe đubrenja biljaka

Primjena ljudskih fekalija u svrhe đubrenja javlja se kao posljedica postojanja velikih gradova. 

Mala naselja, a pogotovu raštrkana sela namjau nikakvu potrebu za primjenom ljudskih fekalija. Prenaseljenost u gradovima naročito u Aziji i nemogućnost držanja stoke zbog nedostatka prostora, dovela je do šire upotrebe ovih đubriva čija je svrha odžavanje zemljišne plodnosti.

Fekalije (ljudski izmet) su veoma značajno đubrivo jer sadrže znatne količine hraniva za biljke. Ne smo najveći nego i kvalitativno najbolji dio poljoprivrednih proizvoda služi za ishranu čovjeka.

Čovjek se svakodnevno hrani hranom koja sadži mnogo azota, fosdora i kalijuma, tako da se ovi elementi dobrim dijeliom nalaze u čvrstim i tečnim ekskrementima čovjeka. Hemijski sastav ljudskih fekalija je veoma različit zavisno od pola, starosne dobi, načina ishrane, zdravstvenog stanja itd.

Pročitajte: Kako koristiti ASPIRIN u bašti za bolji rast biljaka?

Po hemijskom sastavu fekalija, može se reći da predstavljaju uglavnom azotno-fosforno đubrivo organskog projekla, dok su u kalijumu nešto siromašnije. Mora se istaći, da ljudske fekalije sadrže dosta hlora u obliku kuhinjske soli, a zatim i masti. Ova okolnost govri, da ovo đubrivo loše utiče na strukturu zemljišta. Naročito je izražena negativna pojava na težim, glinovitim zemljištima koja gube neophodnu čvrstinu i pretvaraju se u glib. Ova pojava vezuje se za djelovanje hlora iz kuhinjske soli koji dejstvuje Na jonom istiskujući kalcijum iz adsorptivnog kopleksa.

Kada je u pitanju godišnja količina fekalija koja se može dobiti po jednom odraslom čovjeku smatra se da je to negdje približno 50-70 kg čvrstih ekskremenata (feces) i 350-550 l tečnih tj. urina. Po mogućstvu treba ih pomiješati sa isjeckanom slamom i ostaviti 5-6 mjeseci da sazriju. Na taj način dobija se vrlo dobro organsko đubrivo koje se lakše upotrebljava za đubrenje.

Treba pomenuti da postoje i neki drugi postupci kada se iz fekalija odstrani voda, a ostatak suši i posebnim postupkom preparira. Taj proizvod u vidu praha poznat je pod imenom pudret. Sadrži 3-5 % azota, 0,7 % fosforne kiseline i 0,1 – 0,2 % kalijuma takoda predstavlja dobro organsko đubrivo.

Ljudske fekalije mogu se upotrijebiti za đubrenje skoro svih usjeva, ali su najpodesnije za stočnu repu, kukuruz, vinograde i voćnjake. Ne treba ih koristiti kod usjeva osjetljivih na holor kao što su duvan, vinova loza i krompir. Takođe, nisu za preporuku kao đubriva ni na travnjacima, zbog prisutne opasnosti od uzročnika crijevnih oboljenja kod domaćih životinja.

Izvoženje fekalija obavlja se po hladnom i vlažnom vremenu. Treba ih ravnomjerno rasturiti i odmah zaorati. Obično se to obavlja u jesen, tokom zime ili u rano proljeće. Po jednom hektaru upotrebljava se 20-25 t što zavisi od vrste usjeva za đubrenje. Dejstvo fekalija na usjeve je brzo i snažno.

Na kraju treba istaći da upotreba fekalija kao đubriva uvijek predstavlja latentnu opasnost od širenja bolesti i parazita na čovjeka i životinje. Da ovu činjenicu ne treba ispuštati iz vida pokazuje velika raširenost zaraza koje izaziva bakterija E. colli  i pojava različitih crijevnih zaraza kod stanovništva u zemljama gdje je takav vid primjene ovog đubriva prisutan (Kina, Indija, Pakistan).

Upotreba SVJEŽEG stajnjaka – Kada i kako se koristi?

Upotreba svježeg stajnjaka se kod nas rijetko praktikuje. Međutim, ima zemalja (SAD), gdje je prisutan i ovaj vid primjene. 

stajsko đubrivo
Foto: Manfred Antranias Zimmer/Pixabay

Na ovaj način praktično izostaju sve one radnje koje su vezane za njegovu njegu i utoliko je racionalniji. Treba naglasiti da se kod unošenja stajnjaka na ovaj način, proces njegovog razlaganja odvija cjelokupnim dijelom u zemljištu, čime se smanjuju gubici azota. Ali kod ovakvog načina primjene burna razgradnja u samom zemljištu može imati negativne implikacije ako bi se on kao takav unosio blizu rokova sjetve (sadnje).

Pročitajte: Stajnjak – Njegove vrste i prednosti pojedinih đubriva

Slično važi i za stajnjak manjeg stepena zgrojelosti koji ima veći sadržaj slame. U njemu je prisutna mnogobrojna mikroflora koja troši azot i tako može dovesti u pitanje ishranu biljaka. Ovaj negativni efekat može se otkloniti dodavanjem azotnih mineralnih đubriva. U tom smislu, ovakav vid đubrenja može se praktikovati samo u onim uslovima kada je od momenta primjene svježeg stajnjaka obezbijeđeno dovoljno dugo vrijeme do sjetve (sadnje) narednog usjeva u plodordu.

Krušina – Čaj od kore ove biljke pomaže protiv hroničnog zatvora!

Krušina ili krkovina (Frangula alnus Miller) grm ili nisko drvo visoko do 5 m. Izbojci su šiboliki, tamnosmeđi, lanticele brojne, svijetle i duguljaste. Lišće eliptično ili obrnuto jajoliko, cijelog ruba, golo, po nervima pokriveno rđastim dlakama. Cvjetovi su pojedinačni ili sa štitastim cvastima u pazuhu lista, sitne, iznutra žućkasti, spolja bjeličasti. Cvjeta od maja do avgusta. Plod je sočna bobica, nezreli plodovi crvenkasti, zreli ljubičasto crni sa 2-3 sočivasta sjemena.

Krušina je rasprostranjena u evropi, Maloj Aziji, Kavkazu i srednjoj Aziji. Raste najčešće u nižim položajima u zajednici sa vrbama i crnom johom, te u brdskim mezofilnim šumama.

Od krušine skida se kora sa starijih grana, oguljena kora se brzo suši na suncu, a zatim u hladu. Dozvoljeno je da se max. oguli 30% kore sa biljke. Do sljedećeg sakupljanja treba proći najmanje tri godine. Prije upotrebe kora mora odstojati godunu dana.

Osnovni sastojci kore su antrahinonski i flavonoidni heterozidi, tanin, sluz i šećer. Djeluje protiv hroničnog zatvora.

RECEPT ZA DOMAĆI ČAJ OD KRUŠINE

Sastojci:

  • pola kafene kašičice usitnjene kore krušine;
  • 2,5 dl vode.

Primena i korišćenje:

  1. Biljku preliti vrelom vodom i poklopiti posudu.
  2. Nakon 15 min procijediti čaj.
  3. Pošto deluju posle 8-12 sati, najbolje je da se pije pred spavanje.
  4. Po potrebi uzeti jednu šolju ujutru posle doručka.

Čaj od krušine protiv zatvora

Sastojci:

  • 100 g krušine;
  • 100 g komorača;
  • 100 g neoljuštenog ovasa;
  • 50 g kamilice;
  • 4 dl vode.

Primena i korišćenje:

  1. Biljke pomiješati pa dve supene kašike smješe popariti kipućom vodom.
  2. Čaj ostaviti 20 min da odstoji pa procijediti.
  3. Piti nezaslađen i u manjim gutljajima.

Tatula ili kužnjak – GDJE RASTE I KAKO SE KORISTI

Tatula, kužnjak ili bivolčić (Datura stramonium L.) je jednogodišnja biljka visoka 180 cm. Stabljika pri vrhu račvasto granata, gola. Listovi na drškama, jajasti, različite veličine, pri dnu stabljike krupniji, na vrhu sitniji i  zašiljeni. Na licu tamnozeleni, dlakavi, na naličju svjetliji, bez dlaka. Cvjetovi su pojedinačni, bijeli, krupni, uspravni, na peteljkama, neprijatnog mirisa. Plod je krupna, čaura sa čvrstim bodljama, otvara se po dužini sa 4 kapka. Sjemena brojna, bubrežasta, braoncrna.

tatula
Foto:Datura stramonium L./ wikipedia

Tatula je rasprostranjena po Evropi, Aziji, Africi, Sjevernoj Americi. Naseljeva ruderalna područja, smetljišta, može se naći pored puta, ograda, po baštama, vinogradima, na zapuštenim mjestima oko naselja.

Sakupljanje ljekovitih dijelova tatule se vrši u fazi cvjetanja i formiranja prvih plodova. Kosi se n a 15 cm iznad zemlje. Lišće se može brati više puta u toku vegetacije, prije i za vrijeme cvjetanja biljke. Sjeme se skuplja iz zrelih čaura od septembra do novembra.

OPREZ: Cijela biljka je otrovna i zbog toga se tatula upotrebljava pod nadzorom ljekara.

Svi dijelovi tatule sadrže alkaloide. Najčešće se koristi list i sjeme tatule. Glavni alkaloid je hioscijamin, zatim skopolamin i atropin. Sjeme sadžei do 30% masnog ulja, bjelančevine, sluz.

Upotrebljava se u medicini za umirenje grčeva, u terapiji bronhijalne astme, u vidu tinkture i antiasmatičnih cigareta. Djeluje kao spazmolitik i antiasmatik. OPREZ: Cijela biljka je otrovna i zbog toga se tatula upotrebljava pod nadzorom ljekara.

Bosiljak kao prirodni lijek za zapušen nos

Inhalacija mirisa bosiljka, ali i konzumacija ove biljke u vidu začina, čaja ili bilo kog drugog oblika, spriječiće taloženje sekreta i pomoći će vam da izbacite količinu koja je začepila vaš nos.

Ublažićete i glavobolju, nesanicu i mučninu. Bosiljak možete gajiti kod kuće ili u stanu, u saksiji ili u bašti i koristiti ga po potrebi.

Pročitajte: BOSILJAK je izuzetno ljekovit, evo zašto ga zovu “ELIKSIR ŽIVOTA”

Uberite 4-5 svježih listića bosiljka, sažvaćite ih dobro, pa progutajte. Raditi ovo jednom ujutru prije doručka i jednom uveče nakon večere.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

ČUVENI RUSKI TRAVAR DIMITRIJE JUROVSKI TVRDI: Ovako se najbolje i najbrže jača imunitet! /RECEPTI/

Jak imuni sistem je prva linija odbrane od svih bolesti, zato dobro upamtite ove recepte.

Jačanje imuniteta još uvijek je prioritet s obzirom na pandemiju korona virusa. Ruski travar ima spremne odgovore na pitanje, kako se zaštititi od infekcija i ojačati imunitet uz pomoć prirodnih lijekova?

Dimitrije Jurovski je siguran da se sve za jak imuni sistem nalazi u prirodi i da je potrebno samo znati kako iskombinovati namirnice, začine i bilje. Kombinacija ovih namirnica je odlična prevencija od prehlada, gripa i virusa, siguran je on:

Malina i ribizla

U sto mililitara ključale vode stavite jednu kašiku meda, jednu kašiku maline, jednu kašiku crne ili crvene ribizle. Ostavite da odstoji 15 minuta. Konzumirajte pola čaše napitka tri puta dnevno prije obroka.

Lipa i zova

Jednu kašiku cvijeta lipe pomiješajte jednom kašikom cvijeta crne zove. Prelijte smjesu čašom vode i kuvajte od pet do deset minuta. Uzimajte jednu čašu toplog čaja svakodnevno.

Med i bijeli luk

MED I BIJELI LUK
Foto: najzdravijahrana.com

Jednu kašiku meda izmiješajte sa jednom kašikom sitno isjeckanog bijelog luka. Uzimajte svakodnevno prije spavanja jednu kašiku ovog sredstva uz toplu vodu.

Cikorija i srdačica

U čašu ključale vode dodajte jednu kašičicu srdačice i jednu kašičicu mljevenog korijena cikorije. Sačekajte da odstoji pola sata. Konzumirajte pola čaše napitka tri puta dnevno.

Urma i mlijeko

Četiri do pet plodova svježe urme prelijte jednom čašom mlijeka. Kuvajte na slaboj vatri pet do deset minuta. Popijte čašu toplog napitka prije spavanja.

Ren i med

Sitno izrendajte korijen rena, stavite ga u teglu i dodajte malo vode. Dobro zatvorite teglu poklopcem i sačekajte sat vremena. Nakon toga procijedite sok od rena i stavite u njega kašiku meda. Uzimajte jednu kašiku ovog sredstva ujutro i uveče.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Ekološki uzgoj paradajza u zaštićenim prostorima

Presadnice se mogu proizvesti u klijalištima, niskim ili visokim tunelima. U takvim prostorima formiraju se gredice širine 1-1,2 m na kojima se sije ručno uz razmak redova 10-15 cm i u redu 2-3 cm.

Obično se nakon sjetve i zalijevanja pokriju lončići i gredice tekstilnom folijom ili papirom da bi se održala vlaga do trenutka pojave prvih znakova nicanja. Tokom rasta presadnica na gredicama ili lončićima, bitno je održavanje optimalnih dnevnih i noćnih temperatura, zračenje zaštićenog prostora, održavanje optimalne vlage i dobra osvijetljenost. Takvim uzgojem presadnica paradajza u optimalnim uslovima brže se postiže potrebna veličina presadnice (5-9 listova, visina 15-25 cm). Zbog moguće pojave biljnih bolesti i šteta uzrokovanih štetnim organizmima, paradajz treba uzgajati u višegodišnjem plodoredu. Pravilan plodored u ekološkom uzgoju paradajza predstavlja preventivnu mjeru za održavanje zdravlja bilja, plodnost i biološku aktivnost tla.

 

Kod uzgoja povrća vrtlari primjenjuju mješovitu ili kombiniranu sadnju u vrtovima. Sadnjom paradajza s drugim vrstama povrća i cvijećem sprječava se pojava korova i štetnih insekata na prirodan način. Dobar komšija paradajzu se pokazao celer, češnjak, grah, kupusnjače, poriluk, cvekla, salata, radič, mrkava, peršun. Dragoljub zasijan uz paradajz, štiti istog od lisnih ušiju, a kadifica od nemetoda. Posebno je djelotvorna kombinacija kupusnjače i paradajza, jer paradajz odbija kupusnog bijelca. Kao loše komšije paradajzu pokazali su se grašak, komorač i krompir. Kod sadnje presadnica paradajza na otvorenom treba pripaziti da su vremenski uslovi slični onima koji su bili u rasadu, jer je paradajz vrlo osjetljiv na hladnoću.

Najčešća bolest od koje strada paradajz u našim krajevima je plamenjača. Plamenjača je gljivična bolest. Ona se širi kada ima previše vlage, pa da biljka obolijeva uglavnom nakon kiše. Plamenjača uglavnom pogađa rajčicu i krumpir.

Osim plamenjače, paradajz može napasti i pauk. To se često događa za vrijeme jakih suša. Na licu listova pojave se bjelkaste manje ili veće pjege, a na njihovu naličju vidljiva je fina sivkastobijela pređa u kojoj se nalaze pauci, njihove larve i jajašca. Listovi na početku izgledaju mramorno, a kasnije postaju bjeličasti i posuše se. S osušenih listova, pauk se seli prema vrhu biljke na mlade listove. Plodovi ostaju sitni i mijenjaju oblik. Ako se reaguje na vrijeme, u početnoj fazi bolesti biljka se može spasiti. Kad se jednom biljka zarazi, potrebno je odmah odstraniti sve oboljele dijelove biljke i spaliti ih.

Čak i stupiće za koje je biljka bila vezana ne smijete koristiti iduće godine, već ih trebate spaliti. Ono što se da učiniti je pokušati spriječiti zarazu. To možete učiniti tako da njegujete tlo, jer je ono osnova zdravog rasta. Ako biljka ima hranjivo tlo, bit će otporna i teže će se zaraziti. Zalijevajte paradajz tekućim đubrivom od koprive jednom sedmično i biže vam zahvalan. Prskajte ih redovno čajem od preslice. Preslica sadrži puno silicijeve kiseline i djeluje preventivno protiv gljivičnih oboljenja.

Paradajz često napadaju krompirove zlatice. Upravo radi zajedničkih nametnika i bolesti ne preporučuje se sadnja paradajza pored krompira. Krompirove zlatice će ipak prvo odabrati krompir, tek krajem ljeta više počinju napadati paradajz i patlidžan. Krompirovu zlaticu najlakše ćete mehanički ukloniti s vaše biljke. Kada osjete opasnost, ukoče se, padnu s biljke na tlo i prave se mrtve. Tada imate priliku pokupiti ih i odnijeti na neko drugo mjesto gdje neće raditi štetu. Osim krompirove zlatice, paradajz napadaju i lisne uši te razne vrste insekata i gusjenica. Lisne uši možete odstraniti s biljaka mlazom vode. Taj postupak treba provoditi ujutro kako bi se biljke što prije osušile na suncu. Ako to ne pomogne, možete upotrijebiti neko od prirodnih sredstava.

Protiv lisnih uši, hrđe, grinja, gusjenica i mrava u 10 l vode (najbolje kišnice) potopite 300 g svježih listova i cvjetova pelina ili 30 g suhog pelina. Ostavite pelin da se namače u vodi 2–3 dana, nakon čega koristite ovu tekućinu za redovito prskanje vaših rajčica.

Upotreba organskih gnojiva u ekološkoj proizvodnji paradajza je osnovni princip đubrenja, jer nema negativnih posljedica na zdravstvenu ispravnost i hranljivu vrijednost uzgajanih biljaka te negativnog uticaja na okolinu. Za bio-vrtlare kompost je ekološki najprihvatljivije đubrivo. Prilikom spremanja komposta recikliraju se i vraćaju u tlo neiskorišteni biljnih ostaci i maksimalno se čuva okoliš. Kao izvor hraniva može se upotrijebiti stajsko đubrivo koje mora biti potpuno zrelo, jer u protivnom se njegovom razgradnjom troši puno vode što se negativno odražava na rast i razvoj paradajza.

Opšte pravilo među bio-vrtlarima je da tlu oko biljaka u vrtovima pokriju usitnjenim i suvim biljnim materijalom. Malčiranje uz pomoć slame, sijena, usitnjenih grančica i biljnih ostataka osim što smanjuju isparavanje vode, sprječava razvoj korova i stvaranje pokorice. Listovi gaveza (bogati kalijem) i listovi paradajza su prikladna za zastiranje tla na kojem uspijeva paradajz. Često se na većim poljoprivrednim parcelama u ekološkoj proizvodnji pardajza kao pokrovni materijal koristi biorazgradiva malč folija ispod koje su nalazi sistem za navodnjavanje kap po kap. Tokom vegetacije najvažnije je da se paradajzu osigura dovoljno svjetlosti, topline i vlage. Njega paradajz sastoji se od uklanjanja uvelih cvjetova i listova, suvišnih izdanaka (tzv. zaperci).

Bočni izdanci koji rastu iz glavne stabljike paradajza moraju se otkinuti dok su mali, te se sprječava stvaranje grmolikog izgleda i slabije prozračnosti. Zakidanjem vrhova nakon što biljka razvije 4-6 cvjetnih grančica ubrzava se zrioba plodova, a radi boljeg provjetravanja uklanjaju se donji stariji listovi. Zalijevanje i prehranu rajčice treba prilagoditi rastu biljke.

Na šta obratiti pažnju prilikom izbora drveća i grmova za dvorište

U želji da kuća što prije dobije zelenu kulisu, a vrt postane lijepo oblikovan prostor, često sadimo previše bujnih voćaka, visokog listopadnog drveća i grmlja te četinara.
Zaboravljamo da je bilje dinamično i da svake godine postaje sve više, šire i gušće. Obična smreka, na primjer, može narasti 50 m visoko, Pančićeva omorika 30 m, breza 25 m, tisa, grab i pačempres 20 m, bagrem, klen, oskoruša i tuja oko 15 metara, planinski bor 10 m, a glog 4 m. Visoko i bujno drveće, zavisno od uslova rasta, može razviti i veoma široku krošnju.

Kako godine prolaze tako slobodan prostor vrta biva sve manji, hladniji i sjenovitiji. Ispod četinara nema dovoljno svjetla i tlo je suvo, pa ne uspijevaju ni najskromnije biljke koje nemaju velike prohtjeve.

Pročitajte: Po narodnom vjerovanju ovo drveće ne sadite u dvorište!

Visoko listopadno drveće nije pogodno za sadnju u neposrednoj blizini kuće, kako u oluk ne bi padalo lišće i začepljivalo ga. Razgranato korijenje bujnih stabala može razoriti izolaciju kućnih temelja pa lako prodire  voda i oštećuje zidove.

Imajte na umu i to da bujno drveće posađeno preblizu vrtnih staza ometa normalno hodanje jer pojedine grane, posebno kod visećih vrsta, prekrivaju stazu. Ako ih odrežete, nagrđujeto stablo i ono gubi ljepotu. Dijelovi krošnje visokih stabala mogu prorasti između električnih vodova pa ni ta mjesta ne smijemo izabrati za sadnju drveća.

Želite li izbjeći navedene neželjene posljedice brzopletog oblikovanja vrta, brižljivo izaberite drveće i grmlje primjereno veličini vrta i posadite ih na sigurnoj udaljenosti od kuće, imajući na umu koliki će prostor za nekoliko godina pojedina vrsta zauzeti.

Pročitajte: EVODIJA ukrasno i medonosno drvo – Kada se sadi i kako se gaji

Pitajte za savjet i prodavce u rasadnicima i vrtnim centrima kad budete kupovali sadnice, jer bi i oni trebali o bilju koje prodaju bar nešto znati.

Znate li kada treba presaditi orhideju?

Prefinjena, raskošna, tajanstvena i lijepa. Sve je to orhideja. Nakon što je ova tropska kraljica cvijeća, nerijetko zvana noćni leptir, nekoliko mjeseci svojim cvjetovima krasila vaš stan ili kuću, vrijeme je da je presadite.

Iako su orhideje na glasu kao vrlo osjetljive i teške za uzgoj, samo je presađivanje dosta jednostavno.

SAVJETI PLUS

* Orhideju je važno pravilno održavati. Ako je u cvatu, tada ju je potrebno “zalivati” jednom nedjeljno, najbolje ujutru, te svae druge nedjelje u vodu dodati đubrivo za orhideje. Ako je orhideja u fazi mirovanja “zaliva” se jednom u dvije nedjelje i ne dodaje se đubrivo.

* Biljka iziskuje puno svjetla, ali ne smije biti izložena direktno na suncu, naročito tokom ljetnih mjeseci. Stoga ju je najbolje držati uz prozor, a za vrijeme najvećih vrućina spustiti rolete. Ta im je lokacija stoga draža u hladnijim mjesecima. Iako su najčešće uz prozor, zapamtite, orhideje ne vole promaju.

* Ako je vaša orhideja visoka, teško će se zadržati u uspravnom položaju. Stoga u teglicu, samo pažljivo, zabodite tanji drveni potporanj (debljine kao orhidejina stabljika) i kopčicama za orhideje (koje su nalik na kopčice za kosu, samo nemaju iglice s unutrašnje strane) pričvrstite stabljiku biljke za štapić.

Pročitajte: Nova metoda zalivanja orhideja koja garantuje idealnu njegu

SEDAM LAKIH KORAKA ZA PRESAĐIVANJE

1. Za presađivanje vaše orhideje treba vam mala prozirna plastična posuda s rupicama na dnu, veća, cvjetna ukrasna posuda, supstrat, odnosno vodo-propusna zemlja s korom za orhideje, i makaze za rezanje korijenja. Ako je orhideja u cvatu, trebaće vam i đubrivo za orhideje.

2. Dno prazne plastične posude, koja bi trebala biti prozirna radi kontrole vlage i svjetla za korijenje, a u koju ćete presaditi orhideju, prekrijte supstratom, u debljini nekoliko centimetara. Ne trebate staviti previše zemlje s korom, dovoljno je da se popuni nešto manje od pola posude kako bi korijenje moglo rasti.

3. Sad je vrijeme da svoju orhideju izvadite iz stare posude. Biljku primite za stabljiku i lagano povucite. Dio supstrata pašće samo s korijenja, a ostatak pažljivo odstranite rukom. Po potrebi ispod teglice rasprostrite stari novinski papir kako bi lakše očistili ispalu zemlju.

4. Prije nego orhideju stavite u novu saksiju, uklonite mrtvo korijenje, odnosno makazama odrežite oštećene vrhove, bilo da su osušeni ili polomljeni.

5. Na zemlju,kojom ste prekrili dno nove plastične posude, postavite orhideju, ugurajte korijenje (dio će vam ipak ostati izvan saksije, što je uobičajeno za tu biljku) te sa svih strana u posudu dodajte supstrat. Malo pritisnite zemlju kako bi zadržala ravnotežu biljke i primila se za korijenje te ponovno nadopunite posudu ostatkom supstrata.

Pročitajte: Koji napitak orhideja voli više od vode

6. Prozirnu plastičnu posudu s orhidejom potom stavite u veću, cvjetnu posudu. Pravilo struke je da odgovara boji orhideje. Sad kad se presadili svoju biljku, dajte joj vode. Važno je znati da se orhideje ne zalivaju kao ostale biljke, nego se “namakaju” u vodi. Naime, u tu veću ukrasnu posudu ulijte odstajale vode, kišnice ili uređaja za klimatizaciju (vašoj će orhideji biti draže primiti vodu sa što manje kamenca) te prozirnu plastičnu saksiju s rupicama ostavite u njoj 2 do 3 sata. Tako će se vaša orhideja “napiti” vode, koja bi inače kroz prhki supstrat samo protekla.

7. Nakon nekoliko sati, ocijedite orhideju (dovoljno je da iz zemlje iscuri ostatak vode) te ispraznite cvjetnu ukrasnu posudu. Orhideja ne voli promjenu životnog okruženja pa je najbolje da je vratite na staro mjesto ako je riječ o zatvorenom prostoru nadamo se da je to kod prozora – i uživajte u zimskim mjesecima. Tad orhideje najljepše cvatu.