Dubina unošenja (zaoravanje stajnjaka) – dubina na koju treba unijeti u zemljište čvrsti stanjak, što se inače najbolje izovdi zaoravanje, zavisi od više činilaca: osobina zemljišta, dubine osnovne obrade, vremena unošenja, stepena zgorelosti i količine stanjaka, vrste usjeva itd.
Na zemljištima težeg mehaničkog stastava stanjak se zaorava pliće, zato što je u njima usljed nedostatka vazduha usporena mineralizacija te bi razlaganje stanjaka na većoj dubini bilo znatno usporeno i otežano. Kod lakših pjeskovitih zemljišta je obrnut slučaj.
Kada je u pitanju dubina osnovne obrade, treba istaći činjenicu da je pri suviše dobukom zaoravanju razlaganje stanjaka usporeno, za razliku od plitkog kada je opet veća opasnost od gubitaka. Dakle stanjak nije dobro zaoravati ni suviše duboko a ni plitko. Prosječno u našim uslovima stanjak se zaorava na dubinu od 20-25 cm.
Pročitajte: Upotreba SVJEŽEG stajnjaka – Kada i kako se koristi?
Stepen zgorelosti stajnjaka utiče na dubinu zaoravanja tako što se trudimo da stanjak većeg stepena zgorelosti unesemo dublje u zemljište. Ranije zaoravanje stanjaka, pri njegovodj primjeni u ljeto, obično se obavlja na veću dubinu za razliku od onog koji se unosi u kasnu jesen i proljeće. Sa upotrebom većih količina stanjaka obično se povećava i dubina zaoravanja da bi se bolje homogenizovao sa čitavim uzoranim slojem.
Stajnjak se dublje zaorava kada se primjenjuje pod okopavinske usjeve nego što je to slučaj sa njegovom eventualnom primjenom kod usjeva guste sjetve.