Naslovnica Blog Stranica 316

KISELI KUPUS: Efikasan kod smanjivanja hormona stresa i nije jedini

Ne postoji magična hrana koja će trenutno smanjiti nivo kortizola (hormon sresa), ali određene namirnice mogu smanjiti upale u tijelu i pomoći u regulisanju oslobađanja hormona stresa.

Ako ste se ikada osećali kao da ste pod stresom, znate da to nosi danak, i psihički i fizički. Stres pokreće proizvodnju hormona kortizola, koji nas može ostaviti u stalnom stanju pripravnosti.

U odgovarajućim količinama, kortizol reguliše skoro svaki sistem u našem tijelu ako nivoi ostanu povišeni tokom dužeg vremena.

Jedan od neželjenih efekata dugotrajnog visokog nivoa kortizola jeste povećanje tjelesne težine, posebno visceralne masti. To je mast koja okružuje organe, crijeva i jetru.

To dovodi do insulinske rezistencije, visokog krvnog pritiska, koronarne bolesti srca i dijabetesa tipa 2.

Pored toga, kortizol može oslabiti aktivnost ćelija povezanih sa imunitetom. Ovo smanjuje proizvodnju antitijela i s vremenom može oslabiti imuni odgovor tijela.

Ne postoji magična hrana koja će trenutno smanjiti nivo kortizola, ali određene namirnice mogu smanjiti upale u tijelu i pomoći u regulisanju oslobađanja hormona stresa.

Zeleni čaj

Jedno naučno istraživanje pokazalo je da sastojak zelenog čaja može inhibirati enzime koji proizvode kortizol, što može smanjiti nivo hormona stresa.

Pročitajte: Kako se pije zeleni čaj?

Crvena paprika, kivi, citrusi i jagode

Sve ove namirnice su bogate vitaminom C, koji igra veliku ulogu u stabilizaciji nivoa kortizola.

Istraživanja su pokazala da nadbubrežne žlezde imaju visoku koncentraciju vitamina C, a ako jedete ove namirnice, one mogu blagotvorno da utiču na nadbubrežne žlijezde i održavaju nivo kortizola u ravnoteži.

Banane, pomorandže, dinje, spanać, brokoli, slatki krompir i suve šljive

Višak kortizola može prouzrokovati da bubrezi izluče previše kalijuma, tako da ovi izvori hrane bogati kalijumom mogu da vrate te nivoe i smanje neželjene efekte koje dolazi sa stresom.

Kiseli kupus

Lactobacillus reuteri je probiotički mikrob koji se prirodno nalazi u gastrointestinalnom traktu ljudi, ali ga mnogi gube tokom vremena zbog lijekova ili izlaganja određenim faktorima životne sredine.

Jedan od mnogih efekata ovog mikroba jeste i njegov uticaj na mozak da oslobađa oksitocin. Pomaže u smanjenju percipiranog stresa i smanjuje kortizol.

Lactobacillus reuteri se može naći u fermentisanoj hrani kao što je kiseli kupus.

Dijeta igra važnu ulogu u upravljanju simptomima stresa, ali je samo jedan dio slagalice. Glavni zadatak u smanjenju stresa je rad na svakodnevnim navikama kako bismo promijenili odgovor tijela na stresore oko nas.

Zato treba da odvojite trenutak za preispitivanje svojih misli i emocija u vezi sa stresnim događajem, umjesto da odmah reagujete. Ovo će uključivati parasimpatički ili smirujući odgovor mozga, a ne iniciranje impulsivnog odgovora.

Odlazak u krevet i buđenje u otprilike isto vrijeme svakog dana, pored osam sati sna, ključno je za smanjenje stresa. Ovo će regulisati ciklus melatonina i kortizola, koji su veoma važni za zdravlje.

Šta prvo sijati/saditi u bašti

Mogućnost sjetve ili sadnje na otvorenom određena je klimatskim uslovima određenog područja. Prije svega temperaturnim i zahtjevima povrtne vrste prema ovom klimatskom činiocu.

U negrijanim zaštićenim prostorima sjetva ili sadnja moguća je 15 do 20 dana ranije nego na otvoreno. Zavisno od lokacije, početak ili sredina februara vrijeme je sjetve najranijeg povrća u zaštićene prostore i na otvoreno.

Prije same sjetve ili sadnje, povrtnjak je potrebno pripremiti čim to vremenske prilike dopuste. Kraj januara i početak februara pravo je vrijeme za prvu pripremu vrta.

Pročitajte: Fizički postupci pripreme sjemena za sjetvu – KVAŠENJE I SUŠENJE

Već sad počinju pripreme!

Ako nije obavljeno u jesen, obavlja se obrada tla, oranje ili štihanje i prema potrebi organsko đubrenje. Na 10 m2 razbacuje se i unosi u tlo oko 30 kg stajskog đubriva ili 50 do 60 L komposta. Mogu se koristiti i peletirana organska đubriva, čija je primjena vrlo jednostavna. U ovo vrijeme može se početi s kupovinom potrebnog alata, đubriva i na kraju sjemena.

Krajem januara može se za proizvodnju presadnica početi sijati: brokulu, karfiol, kelj, kupus, salatu i slanutak. U predjelima gdje nema snijega i tlo se ne smrzava, na otvoreno se može posijati/posaditi: bob, grašak, bijeli luk i luk.

U februaru, pogotovo ako je toplija i bez snijega, može se u bašti postaviti plastenik kako bi se biljkama osigurali bolji uslovi rasta. U grijanom plasteniku se može obaviti pikiranje vrsta koje to zahtijevaju (plodovito povrće i celer), a sjetva je obavljena rano u januaru.

Takođe, u grijanom zaštićenom prostoru se obavlja sjetva sjemena za proizvodnju presadnica sljedećih povrtnih vrsta: celera, korabice, paprike, patlidžana, peršuna i paradajza.

U toplijim krajevima na otvoreno se može posijati: blitvu, bob, cveklu, grašak, luk, mrkvu, peršun, rabarbaru, radič, rotkvicu, rukolu, slanutak i špinat. Na otvoreno se mogu posaditi presadnice: artičoke, kelja, ranog kupusa i salate, ali i posaditi bijeli luk i lučice luka.

Porast prinosa na uzdignutoj gredici

Sjetvu ili sadnju na otvorenom najbolje je obaviti na uzdignutu gredicu. Uzdignuta gredica predstavlja osnovni dio kućnih vrtova, koji je moguće obraditi bez gaženja tj. sa staza koje je okružuju.

Na uzdignutim gredicama lakše se postižu optimalni uslovi u tlu, što dovodi do porasta prinosa po jedinici površine. Tlo na gredicama se brže zagrijava, što ih čini pogodnima za ranu proljetnu sjetvu.

Takođe, lako se održava dobra struktura tla te kapacitet za vodu i zrak jer nema gaženja po gredicama. Prilikom formiranja gredica, u tlo se može unijeti kompost ili neko drugo organsko đubrivo. Time će se popraviti struktura tla, poboljšati procjeđivanje suvišne vode i povećati kapacitet zadržavanja biljnih hraniva.

Dobra struktura tla osigurava brzo procjeđivanje viška vode, zbog čega nije potrebno odgađati potrebne radove u vrtu. Navedeno olakšava planiranje datuma sjetve ili sadnje i berbe, čime se postiže bolje iskorišćavanje površine i produžava sezona uzgoja.

Uzdignuta gredica povišena je za 15 do 25 cm u odnosu na okolno tlo. Gredica ne bi trebala biti šira od 120 cm, kako bi se svi radovi mogli obaviti sa staze. Ako se gredici može pristupiti samo s jedne strane, ne preporučuje se širina veća od 90 cm.

Dužina gredica je određena prostornim mogućnostima ili potrebama za pojedinu uzgajanu vrstu. Na uzdignutu gredicu se vrlo lako s ciljem zaštite od niskih temperatura postavlja niski tunel ili se prekrivaju agrotekstilom. Ovom zaštitom se temperatura podiže za 2 do 3°C.

Korjenasto povrće klija na niskim temperaturama

Korjenasto povrće (mrkva, peršin, celer, pastrnjak, cvekla) spada u grupu povrća kojem za rast i razvoj pogoduju umjereno topla i vlažna područja. Sjeme klija pri relativno niskim temperaturama, već na 3 do 4 °C, a samo cikla na 6 do 8 °C.

Mlade biljčice relativno su otpornena kasne proljetne mrazeve, što omogućuje sjetvu korjenastog povrća relativno rano u proljeće, pogotovo uz primjenu direktnog prekrivanja.

Kupusnjače

Kupusnjače (kupus, kelj, kelj pupčar, karfiol, korabica, rotkvica) su prilagođene različitim klimatskim i zemljišnim uslovima, ali su za njihov uzgoj najpovoljnija prohladna i vlažna područja. Minimalna temperatura klijanja korabice je 3 do 5 °C, a temperature oko 0 °C u kasnijim fazama rasta izazivaju staklavost lišća i zadebljale stabljike. Klijanje i nicanje rotkvice započinju pri temperaturi od 2 do 3 °C. Minimalna temperatura rasta iznosi 5 °C. Mlade biljke mogu podnijeti niske temperature do -4 °C, a u tehnološkoj zrelosti do -10 °C.

Pročitajte: Pridržavajte se ovih pravila u plodoredu da biste imali što veći prinos

Lisnato povrće

Lisnato povrće (salata, špinat, blitva) su kulture blage ili umjerene klime. Minimalne temperature klijanja sjemena salate su od 2 do 5 °C, a optimalne 15 do 20 °C, kad niče za 3 do 5 dana. Mlada biljka salate može podnijeti temperature do -5 °C, a dobro ukorijenjene biljke sa 5 do 7 listova ozimih kultivara mogu podnijeti kontinentalnu zimu. Međutim, što je salata bliže tehnološkoj zrelosti, osjetljivija je na niske temperature. Klijanje špinata započinje već malo iznad 0 °C, ali je vrlo sporo. Na temperaturi od 5 do 10 °C nicanje je već dobro. Na temperaturi nižoj od 10 °C rast je usporen.

Niske temperature tokom rasta utiču na kvalitet lišća, listovi su sitniji, deblji i više naborani. Pojedini kultivari mogu podnijeti do – 10 °C bez posebne zaštite. Minimalna temperatura klijanja blitve je 5 °C. Pri nižim temperaturama između 5 i 10 °C biljka sporo raste, a optimalna temperatura rasta je 16 do 20 °C, a mlada i potpuno razvijena biljka može podnijeti blage mrazeve. Mlada biljka s nekoliko listova može se vernalizirati na temperaturi od 4 do 15 °C, ako takve temperature potraju 20 do 30 dana, što može biti problem pri ranoj proljetnoj sjetvi i izazvati prijevremenu cvatnju.

Zbog temperaturnih zahtjeva i dužine vegetacije, u grijanim zaštićenim prostorima se tokom zimskog i ranoproljetnog razdoblja proizvode presadnice plodovitog povrća: vrlo su osjetljive na niske temperature i većina ih ugiba kod niskih pozitivnih temperatura. Stoga se sadnja u negrijane zaštićene prostore obavlja tek u aprilu, a na otvoreno u maju.

Pročitajte: PRIJATELJSKA SADNJA – Koje biljke mogu zajedno, a koje se ne podnose

Lukovičasto povrće

Lukovičasto povrće (luk, bijeli luk, praziluk) vrlo dobro podnosi niske temperature pa se uspješno uzgaja jesenskom sadnjom. Dobro ukorijenjene mlade biljke mogu bez oštećenja podnijeti temperature i do -15 °C. Lučice luka i proljetni ekotipovi bijelog luka sade se u rano proljeće čim vremenske prilike dopuste jer su osjetljivi na visoke temperature (> 25-30 °C), koje utječu na jače oblikovanje nadzemne lisne mase, a lukovice ostaju nerazvijene.

Za mahunarke su najpovoljnija područja s umjereno vlažnim, svježim proljećem i početkom ljeta. Najniža temperatura za rast graška je 4,5 °C, pri kojoj sjeme većine sorti klija, zbog čega se sjetva može obaviti vrlo rano u proljeće. Minimalna temperatura klijanja boba je 1 do 3 °C, ali je najsigurnije klijanje pri 5 do 6 °C, dok je optimalna temperatura 20 °C. Bob može podnijeti temperature do -6 °C.

Psi lutalice poklali živinu

Na imanju Đemila Katkića, u sanskom naselju Šabića sokak, tokom noći između protekle subote i nedjelje upao je čopor pasa lutalica u ograđeni prostor gdje se nalazi živina, a tom prilikom domaćinu je pričinjena velika materijalna šteta.

Katkić kaže kako tokom noći nije čuo nikakve zvukove, ali da se neugodno iznenadio kada je jutrom krenuo da nahrani živinu. Dodaje kako je po cijelom dvorištu bilo ostataka raskomadanih kokoški i ćurki, te da mu je tom prilikom usmrćeno preko 20 komada peradi.

Kaže kako su se psi nekako provukli u ograđeni prostor, a potom i u kavez gdje je bila zatvorena živina.

„Živim od skromne penzije i ovo je, praktično, sve što imam. Na svu sreću, nisu sve poklali, nešto je i preživjelo. Ovo nije prvi put da mi psi provaljuju na imanje, ali ranije sam uspio da ih na vrijeme otkrijem i spriječim najgore. Pozvao bih vlasti da konačno nešto urade kako bi se stalo u kraj ovome problemu“, kazao je Katkić.

Problem sa velikim brojem pasa bez vlasnika na ulicama Sanskog Mosta već dugo je aktuelan, a o njemu je prije nešto manje od mjesec dana raspravljalo i Općinsko vijeće Sanski Most.

Dogodilo se to nakon što je čopor pasa napao i izujedao desetogodišnjeg dječaka, ali poslije sjednice nije učinjen niti jedna konkretan korak kako bi se počelo rješavanje ovog pitanja.

RAKIJA OD ŽALFIJE – Recepti za dobro zdravlje

Žalfija je posebna biljka, ona je dobra za grlo i infekcije disajnih puteva ali i za razne infekcije u ustima. Odlična je za želudačane problem i problem sa crijevima.

Žalfija pomaže kod visokih temperature tijela, bolova u tijelu i groznice koje se pojave prije prehlade.

Naučno je dokazano da cimet ubija veliki broj bakterija čak i one koje su otporne na antibiotike.

Samo jedna kašikica cimeta ubija čak 99,5 % bakterija u samo tri dana.

Pročitajte: Cejlonski cimet – Prirodan lijek dragocjeniji od zlata

Rakija od žalfije:

250 grama listova žalfije trebate potopiti u 1,5 litar čiste domaće rakije.

Neka tako stoji 3 sedmice pa procjedite i dodajte 1,5 kilograma bagremovog meda.

U staklene flaše prespite i neka tako stoji još 3 sedmice.

Ponekad promućkajte, a pije se svaki dan po mala kašičica jednom dnevno.

Tinktura za prevenciju bolesti:

Decilitar 70% etilnog alkohola stavite 20 grama sitne žalfije listića.

Neka tako odstoji na toplom mjesec dana.

U malo vode ubacite 15-tak kapi i piti 3 puta dnevno.

Djeca i trudnice ovo ne smiju koristiti.

Pročitajte: Petrovac, žalfija, crni sljez – prirodni lijek za bolno grlo i promukli glas

Žalfija i cimet protiv bronhitisa:

Dvije kašike šećera istopite i prelijte sa pola litra mlijeka.

Kada prokuva sklonite sa vatre i dodajte kašičicu sitne žalfije i pola kašičice cimeta u prahu.

Neka tako odstoji desetak minuta i procjedite i piti tri puta dnevno.

Od čega zavisi rok trajanja jaja i do kada je upotreba bezbijedna

​Rok trajanja jaja zavisi od nekoliko faktora – koliko su svježa, kako su tretirana i na kojem mjestu ih čuvate, a najvažnije je pitanje gdje ste ih kupili.

Kupovina svježih jaja od lokalnog, porodičnog poljoprivrednog gazdinstva ili malog proizvođača svakako je najbolja opcija, zato što su vam tada najveće šanse da zaista dobijete svježa jaja.

Naime, neoprana jaja koja se donesu direktno iz kokošinjca mogu da stoje van frižidera i do 4 nedjelje prije nego što ih konzumirate.

Pročitajte: Evo koja je razlika između bijelih i smeđih jaja

Za ovako dugotrajan rok zaslužan je površinski zaštitni sloj koji se zove kutikula, i služi kao prirodna barijera za bakterije. Sastoji se uglavnom od proteina i fosfora.

Greška je ako „prljava“ jaja pokušavamo da operemo prije nego što ih odložimo, jer im na taj način uništavamo ovaj tanak, ali izuzetno moćan zaštitni sloj, stoga uvijek birajte neoprana jaja kada ih kupujete direktno od proizvođača.

Ukoliko jaja kupujete u prodavnici, savjetujemo vam da uvijek kupujete ona koja se čuvaju u frižideru, jer su jaja iz prodavnice već prošla kroz postupak pranja.

Pošto pranje jaja uništava prirodnu kutikulu, ona moraju da se ohlade kako bi se spriječio ulazak bakterija.

Pročitajte: S ovim trikom guljenje kuvanih jaja vam više neće biti problem

Prije nego što ih kupite, otvorite pakovanje kako biste provjerili da li su ljuske cijele, odnosno da nisu negdje napukle, i čim dođete kući smjestite ih u frižider, na temperaturi do 4 stepena.

Ovako čuvana jaja, svoj kvalitet će zadržati do tri nedjelje.

Loše i kamenito zemljište nije prepreka da na njemu uzgajate biljke

Dragica je željela da radi na svojoj zemlji nešto potpuno prirodno, bez potrebe da upotrebljava hemiju i vještačke dodatke. Njen izbor je pao na ljekovito bilje koje danas uspješno uzgaja na 14 hektara. Iako je imala zemljšte lošeg kvaliteta, uspjela je da razvije posao koji donosi samo pozitivno ljudima i njenoj porodici.

Dragica Stanković živi u Nišu, ima troje dece – tri predivne ćerke. Njena plantaža ljekovitog bilja nalazi se u ataru sela Tamnjanica u opštini Bela Palanka. Na 14 hektara, Dragica sa porodicom gaji preko 30 različitih ljekovitih biljaka, uglavnom mediteranskog porijekla.

– Podneblje je suvo i kamenito pa smo se prije 9 godina zapitali šta bismo mogli da gajimo, da bude potpuno prirodno i da ne moramo da upotrebimo ni gram hemije. Izbor je bio nekako prirodan i logičan – ljekovito bilje. Znali smo odmah da moramo da zaokružimo proizvodnju sa preradom da bismo opstali. I opet se nekako prirodno i logično nametnuo odgovor, da to što proizvedemo treba da pretvorimo u ono što je najkvalitetnije – eterična ulja – priča Dragica.

Rad sa višim ciljem

Dragica je željela da sa svojom porodicom radi nešto što ima viši cilj. Tako su ušli u svijet aromaterapije. Svoj brend su nazvali Siempreviva, što u prevodu znači uvijek životan, uvijek živ.

– Aromaterapija je upotreba čistih eteričnih ulja za poboljšanje zdravlja i načina života. Ono najmoćnije iz biljke je pretočeno u eterično ulje. Prava eterična ulja mogu da imaju nevjerovatne efekte. Na primjer, mogu da pobošljaju raspoloženje, povećaju pozitivnu energiju, umanje glavobolju, olakšaju disanje i još mnogo toga – govori ona.

Pročitajte: Da ubrano ljekovito bilje sačuva sva svoja svojstva ovako ga sakupljajte, sušite i čuvajte

Težak put od njive do prerađenog proizvoda

Od uzgoja biljaka do flašice eteričnog ulja proces je dug i pun izazova. Ovim poslom Stankovići se bave porodično, a uz Dragicu, složno rade suprug, tri ćerke i zet.

– Prvo smo počeli sa nekoliko biljaka. Morali smo da ispitamo razne biljke, iz različitih dijelova svijeta kako bismo pronašli one koje vole našu zemlju. Dosta je tu bilo promašaja, ali je posebna radost kada ispitujete neku novu biljku i ona vam pokaže da ste joj odabrali pravo okruženje – sa ushićenjem govori Dragica.

Dodaje i da je najvažnija i najteža nega biljaka. Kod Dragice mora da bude sve prirodno.

– Naše biljke njegujemo prirodnim preparatima koje sami pravimo, a humusom od naše otpadne biomase prihranjujemo biljke. Naravno, najveći problem je nedostatak radne snage, posebno kada dođe period okopavanja i branja. Starije generacije polako posustaju, a mladi nerado rade poslove u polju – kaže Dragica.

Pročitajte: Ulje ploda divlje ruže – Efikasno za tretiranje ožiljaka, opekotina i oštećene kože!

Ljekovita cvjetna vodica

Pored eteričnih ulja, Dragica proizvodi i hidrolate, koji su sve popularniji u kozmetičkoj industriji.

– Hidrolati ili cvjetne vodice su nusprodukt koji nastaje pri destilaciji biljaka. To je zasićena destilirana voda sa česticama eteričnog ulja. Ova tečnost sadrži brojne ljekovite i aromatične supstance iz žive biljke i ima slično djelovanje kao esencijalno ulje. Jedina razlika je što cvjetnu vodicu možete direktno da naneste na kožu – objašnjava Dragica.

Njihove proizvode kupuju i žene i muškarci, uglavnom ljudi koji primjenjuju zdraviji stil života, ali i oni koji se susreću sa različitim zdravstvenim problemima. Kako sama kaže, najviše se traži španski timijan koji olakšava disanje, zatim vrijesak, origano i smilje.

Osim direktnih kupaca, Dragica je razvila saradnju i sa nekoliko manjih proizvođača prirodne kozmetike, jer hidrolati predstavljaju bazu za hidratantne kreme, losione i tonike.

Ova hrabra žena uspjela je od kamenitog zemljšta da razvije porodični posao, bez ičije pomoći. Naime, Dragica do sada nikada nije koristila subvencije, ni od države ni iz IPARD fondova, a kao jednu od velikih prepreka vidi komplikovanu papirologiju.

Pročitajte: 9 provjerenih prirodnih načina da izliječite herpes zoster

Na pitanje koju bi biljku izdvojila kao najpofitabilniju dobili smo iskren odgovor.

– Najprofitabilnija biljka ne postoji. Klima se mijenja i teško je predvidljiva. Jedne sezone dobijate na jednoj biljci više od drugih, a već sljedeće možete izgubiti – kaže Dragica.

Svima koji bi hteli da se bave uzgojem ljekovitog bilja ona poručuje da gaje više različitih biljaka, a prvenstveno da ih dobro upoznaju i da budu spremni na veliki rad.

Četiri tajne uspješnog uzgoja organskih jagoda – Tržište vapi za njima

Organska proizvodnja i prodaja jagodičastog voća iz godine u godinu premašuje sve rekorde. Čak 15 posto od ukupne prodaje voća na svijetu pripada jagodičastom voću.

Posebno su interesantne organske jagode koje su u vrhu liste prilikom kupovine. Prema statističkim podacima proizvodnje ovog voća na zapadno-evropskom i američkom tržištu čak trećina kupaca pazari barem jednom mjesečno organske jagode, dok 15 posto njih, mahom mlađih od 40 godina, kupuje isljučivo ovo organsko voće. U vrhu redovnih kupaca su porodice sa djecom koje žele da svojim mališanima obezbijede ukusno i zdravo voće.

Pročitajte: Kako spriječiti izmrzavanje jagode?

Prema sprovedenoj anketi organske jagode biraju zato što one uzgajane na konvencionalni način spadaju u voće na kome se najčešće zadržavaju tragovi pesticida, te radi sopstvene i sigurnosti svoje porodice ipak biraju organske jagode, čak i kada su dosta skuplje u odnosu na obične.

Proizvođači jagoda, posebno kod nas, vrlo rijetko se usuđuju da prijeđu na organsku proizvodnju. Razlog? Previše ulaganja i rada, neizvesnost prinosa iako tržište vapi za organskim jagodama. Međutim ovo su samo predrasude i kako bismo ih razbili otkrivamo vam četiri tajne uspešnog uzgoja organskih jagoda.

Četiri tajne uspješnog uzgoja organskih jagoda

  1. Prije svega treba odabrati adekvatno zemljište. Jagode vole dobro propusno zemljište, pošto višak vlage može da dovede do truljenja korjenovog sistema koji je kod ove biljke prilično plitak svega 20 centimetara ispod površine zemlje. Upravo zbog toga humusni sloj treba da bude na dubini od 50 centimetara dok se odozgo sipa pjeskovita ilovača sa malim sadržajem gline. Ukoliko baš nemate idealno zemljište za uzgoj to se može prevazići izborom sorti otpornijih na bolesti. Najbolji prinosi jagoda postižu se na zemljištu u kome je vlažnost 70-80 % od maksimalnog vodenog kapaciteta.
  2. Postoje brojne sorte koje su se pokazale kao odlične za organski uzgoj, pitanje je kako odabrati pravu baš za vaš zasad. Otkrićemo vam tajnu, prilikom izbora sorte raspitajte se u okolnim rasadnicima ili kod komšije. Sorte koje nudi vaš lokalni rasadnik će vjerovatno biti pogodne za vašu oblast, jer je zemljište vrlo slično. Takođe, trebalo bi da obratite pažnju na količinu azota u zemljištu, zato što jagode imaju veću potražnju za azotom u rano proljeće, kada rastu i rađaju, kao i u kasnu jesen. Kako upotreba azotnih đubriva nije u opticaju stručnjaci preporučuju riblje i sojino brašno, kao i brašno od lucerke koje će nadoknaditi manjak azota neophodnog za rast i razvoj biljke. Dobar izbor je i stajnjak, posebno od kokoški, ali treba voditi računa da odleži jer ukoliko je stajnjak previše jak može sagoreti jagode.
  3. Borba sa korovima prilikom uzgoja organskih jagoda je teška i duga. Iako postoje dozvoljeni organski herbicidi oni neće biti dovoljni. Zato kupite par debelih rukavica i u obračun sa korovom krenite lično čupajući ga iz korijena. Plitka kultivacija je takođe dobar izbor, ali da bi to bilo moguće vodite računa o razmaku između leja zasađenih jagoda. Najbolje je koristiti kombinaciju sva ti načina kako biste postigli maksimalne rezultate i omogućili vašim jagodama dobre uslove za rast i razvoj bez dosadnih korova.
  4. I taman kada ste se oslobodili korova eto nove pošasti za vaše jagode u vidu štetočina i patenogenih bakterija. Da biste to izbjegli sadite isključivo zdrave biljke u zemljište sa dobrom drenažom i cirkulacijom vazduha. Prije podizanja zasada obavezno provjerite da li se u blizini nalazi područje sa velikom populacijom štetočina kojih se morate riješiti. Suzbijanje korova je takođe korisno jer su korovske biljke često stanište za štetočine, pa eto razlog više da se otarasite korova. Dobar način zaštite je i malčiranje zemljišta koje nudi dvostruku korist i štiti jagode i od korova i od štetočina. Redovno uklanjajte suve listove i trule plodove kako biste spriječili razvoj patogenih bakterija koje će se brzo proširiti po ostatku zasada.
Pročitajte: Zaštitite jagode od golomrazice malčiranjem

I za kraj još jedan prijedlog. Kako biste bili sigurni da ćete imati dobar rod organskih jagoda možda je najbolje da se odlučite za plastenički način uzgoja koji će vam omogućiti lakšu kontrolu nad uslovima za uzgoj posebno kada je u pitanju borba sa korovima i štetočinama nego kada je u pitanju uzgoj na otvorenom polju.

Liker od badema – Recept za veoma zdravo i ukusno piće

Liker od badema – Badem je orašasti plod koji sadrži značajan udio jednostruko nezasićene oleinske masne kiseline – iste one masne kiseline koja prevladava u maslinovom ulju. Važan je izvor vitamina E, mangana, magnezija i kalijuma.

Donosimo vam recept za domaći liker od badema koji će zadovoljita sva vaša čula.

Pročitajte: Kako da napravite travaricu od listova breze?

Sastojci za liker od badema:

  • 1 l grape ili lozovače
  • 350 g šećera
  • 0.2 l vode
  • 100 koštica breskve
  • 25 g koštica od višnje
  • 50 g slatkog badema
  • 3 g cimeta u štapiću

Priprema:

Očistite košpice višnje, breskve i badema u ugrubo usitnite u avanu. Macerirajte 5 dana u rakiji i ne zaboravite promiješati sadržaj tegle svaki dan. Zatim prokuvajte vodu i šećer, rashladite i pomiješajte sa ostalim sastojcima. Procijedite i flaširajte, te neka odleži na tamnom i hladnom mjestu 2 mjeseca prije upotrebe.

Pročitajte: Liker od koprive i nane – Napravite sami i uživajte u čašici zdravlja

Australorp kokoška – Nosi jaja tokom cijele godine, ima sočno meso i otporna je na bolesti

Australorp je rasa kokošaka, kako joj samo ime kaže, nastala u Australiji. Stvorena je dvadesetih godina prošlog vijeka vjerovatno ukrštanjem rasa langšan i rodelender.

Cilj ovog ukrštanja je bio da se napravi kvalitetna kokoš koja je gajena za meso i jaja. Prema nekim teorijama australorp je zapravo nastao od krupnog i teškog orpingtona, ali kao pokretljivija i lakša rasa živine. Danas je australorp poznat po izuzetnoj nosivosti jaja i kokoške ove rase u prosjeku snesu između 200 i 250 komada godišnje. Prema ocjeni stručnjaka za živinu ova rasa se kotira kao visoko produktivna kada je u pitanju proizvodnja jaja i spada u red vrlo izdržljive živine.

Izgled i karakteristike

Prema pisanim izvorima iz dvadesetih godina prošlog vijeka australorp je jedna od osam rasa stvorenih u Australiji, a u ukrštanju su korišćene kokoši koje su donijete i Velike Britanije.

Poslije brojnih polemika 1929. zvanično su i propisani standardi ove rase, a iste godine prvi parovi su izvezeni u Ameriku gdje su za vrlo kratko vrijeme postale veoma popularne među uzgajivačima živine.

Uspon australorp rase kokošaka u Evropi započeo je poslije Drugog svjetskog rata, Njemačka ih je priznala i prihvatila 1952. odakle su stigle i u naše krajeve. Australorp rasa kokošaka nije toliko zastupljena kod naših uzgajivača živine, ali je vrlo cijenjena među ljubiteljima rasne živine zbog svog masivnog izgleda.

Pročitajte: ŠTAJERSKA KOKOŠKA – Carska kokoš mekog i ukusnog mesa

Najzastupljenija je potpuno crna kokoš za smaragdno-zelenim odsjajem perja i izrazito crnim kljunom. Bijeli primjerci nastali su šezdesetih godina 20 vijeka u Njemačkoj ukrštanjem crnog australorp pijetla i svijetle hibridne kokoške.

Tijelo australorp živine je gotovo vodoravno, masivno i niskog rasta. Leđna linija prvo ide od ramena do sredine tijela, penje se u skoku preko sjedla, i bez prekida završava se u repu.

Grudi pijetla su puna i okrugla, a trbušni predio je dobro popunjen paperjem. Krila su u vodoravnom položaju skoro uz tijelo. Pijetlov rep je srpstog izgleda sa bogatim perjem koje ne štrči, dok je rep kod kokošaka širok, visoko stojeći, i izgleda kao da je nasađen.

Noge su srednje dužine, crne sa bijelim ili blijedo roze tabanima, dok su noge kod bijelih primjeraka plavičaste. I kokoška i petao imaju glavu u obliku luka, uspravne jednostavne kreste sa četiri do šest zubaca.

Pročitajte: Šta je sve neophodno da bi kokoške nosile više jaja

Vratno perje prati ramenu liniju. Ušne minđuše su duguljaste i crvene, a oči braon boje. I pijetlovi i kokoške imaju bujno perje, što je jedna od glavnih odlika ove rase.

Po temperamentu su mirni i flegme, a muški primjerci nisu raspoloženi za bilo kakve borbe. Pijetao dostiže težinu od 3,5 do 4 kilograma, dok su kokoši nešto sitnije težine od 2 do 2,5 kilograma. Ova rasa je vrlo zahvalna za uzgoj i prema riječima uzgajivača imaju visoku stopu preživljavanja pilića od 95 procenata, dok su kokoške dobre majke, čuvaju gnijezdo, strpljivo leže na jajima i brinu o mladuncima dok ne ojačaju.

Sočno meso

Australorp kokoške imaju odličnu nosivost jaja od oko 250 komada godišnje uz dobru ishranu kokošaka. Jaja imaju svijetlo smeđu ljusku i težine su do 58 grama, pa spadaju u krupnija jaja.

Zanimljivo je da na nosivost kokošaka ove rase ne utiče ni sezona, ni vremenski uslovi, ni vještačko osvjetljenje i jaja daju tokom cijele godine.

Ostalo je zabilježeno da su tokom jednog eksperimenta, koji su američki farmeri sproveli još davne 1922. od australorp kokošaka uspjeli da prikupe više od 300 jaja od jedne kokoši za godinu dana i ovaj rekord nije oborene do danas. Kada je u pitanju kvalitet mesa ono se odlikuje sočnošću i prijatnim ukusom.

Pročitajte: 6 savjeta kako da zaštitite ŽIVINU od predatora

Iskusne domaćice imaju samo jednu zamerku, nakon čupanja perja posebno trupa, u koži ostaju tamni ostaci što može da pokvari vizuelni izgled. Australorp je rasa koja rano sazrijeva i maksimalnu tjelesnu težinu dostižu već sa osam mjeseci dok punu seksualnu zrelost imaju već sa pet i po mjeseci starosti.

Uslovi uzgoja

Kada su u pitanju uslovi uzgoja ova rasa živine nije zahtjevna, pa nisu potrebna ni posebna ulaganja. Vrlo su otporne na uobičajene bolesti živine posebno na pullorozu, vrstu crevne infekcije koja se javlja kod pilića i najčešće se završava smrću jedinke.

Zanimljivo je australorp rasa živine da ne voli preveliku aktivnost po dvorištu, nisu proždrljive po prirodi, dobro se prilagođavaju svim vremenskim uslovima čak i temperaturi ispod nule. Spadaju u red živine sa dužim životnim vijekom i u zavisnosti od uslova mogu da žive od šest do deset godina.

Po čemu se crvena narandža razlikuje od uobičajene?

Crvena narandža – Jeste li ikad razmišljali o tome koje su narandže zdravije, one obične koje češće koristimo ili one nešto drugačije koje su unutra crvene? Donosimo vam odgovor na ovo pitanje.

Ukusi i upotreba

Crvene narandže u odnosu na obične imaju specifičan ukus, manje su kisele i u pojedinim slučajevima naziru se arome bobičastog voća poput borovnica i jagoda. Više se upotrebljavaju za pravljenje soka nego za konzumaciju.

Pročitajte: Napravite domaću marmeladu od narandže /RECEPT/

Nutritivna vrijednost

Nijedna vrsta narandži ne sadrži masti, holesterol, natrijum i veoma su bogate vlaknima. Sve vrste narandži, takođe sadrže mnoštvo vitamina, minerala i antioksidanata poput vitamna A, kalcijuma, nijacina i folata. Na prvom mjestu tu je svakako vitamin C zbog kojeg ih najčešće jedemo kad smo prehlađeni ili imamo grip.

Ono što je bitna razlika jeste da crvena narandža sadrži čak 40 odsto više vitamina C od obične narandže.

S druge strane, crvene narandže sadrže i znatno više flavonoida i njegovog pigmenta antocijanina koji je veoma snažan antioksidant. Flavonoidi sami po sebi preventivno djeluju na pucanje krvnih sudova, raznih upala i oštećenja ćelija. Pored toga, antocijanini pospješuju efektivnost vitamina C u organizmu.

Po svemu ovome dalo bi se zaključiti da su obje vrte narandži veoma zdrave i hranjive, ali da su crvene možda mrvicu bolji izbor i trebalo bi da ih što više koristite posebno sad kad su na vrhuncu sezone.