Ukoliko spadate u grupu ljubitelja boravka u prirodi onda je neophodno da, između ostalog, znate i kako da se zaštitite od ujeda zmija, ili kako da reagujete ukoliko dođe do ujeda.
Najopasnije otrovne zmije na našim područjima su poskok, riđovka i žutokrug. To su zmije otrovnice koje bi trebalo izbjegavati i nikako ih izazivati.
Kako se pravi serum?
Jedan od razlog zbog kojih se ovaj serum ne proizvodi ili se proizvodi u malim količinama jeste kratak rok trajanja, ali i visoka cijena. Takođe, za izradu seruma koriste se otrov zmija koje su zaštićene vrste u nekim državama na Balkanu stoga se do njega teško dolazi.
Da bi napravili protivotrov koji spašava živote, naučnici koriste konje koji se uzgajaju na posebnim farmama.
Konjima ubrizgavaju male doze otrova, a tijelo konja proizvodi antitijela, odnosno proteine koji napadaju i uništavaju otrov u tijelu. Nakon toga, naučnici koriste ta antitijela kako bi napravili serum koji spašava živote ljudima u slučaju igriza zmija.
Tehničar uzima otrov iz zmijske vrste za koje naučnici žele napraviti antivenom.
Manja doza otrova ubrizgava se u konja. Toksini u otrovu pokreću imunološki sistem konja da proizvodi antitijela koja neutralizuju te određene toksine.
Naredne godine konj prima nekoliko podsticajnih injekcija sa sve većim količinama otrova. Na kraju konj proizvodi toliko antitijela da je imun na otrov.
Tehničar vadi krv konja, potom se pomoću instrumenata vadi plazma, dio krvi koji sadrži antitijela, a ostatak krvi vraća se konju.
Plazma se šalje u laboratorij, gdje se pročišćava i pakuje kao tekući serum ili smrznuti prah. Zatim se u bočicama otprema u apoteke.
Osobe koju ugrize zmija traži pomoć ljekara, a potom mu ljekar ubrizgava antivenom u vene. Antitijela cirkulišaju tijelom i neutralizuju molekule toksina.
Prevencija zmijskog ugriza
Neke ugrize poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti mogućnost da Vas zmija ugrize:
- Pustite zmiju na miru. Mnogi ljudi budu ugriženi pri pokušaju da zmiju ubiju ili joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo izuzetno napadaju.
- Izbjegavajte visoku travu ako nemate prikladnu obuću (debele kožne čizme), te se što je moguće više krećite već postojećim stazama.
- Ruke i noge ne stavljajte na mjesta koja nisu pregledna (na primjer, nemojte zavlačiti ruku u grm ili iza nekog kamena). Ne podižite kamenje ili komade drva ako niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije.
- Posebno budite oprezni i pripravni ako se penjete po stijenama.
Ujed zmije
Zmije napadaju čoveka samo iz straha, i samo i jedino ukoliko ih nagazite. Zmije su jako opasne i u sezoni parenja ili dok njeguju mladunce ali i tada, ako se povučete bez naglih pokreta, neće napasti. Ukoliko se zmija nagazi ona će se instiktivno okrenuti i ujesti za nogu, najčešće u visini čuklja. Otrovne zmije se u brzini teško razlikuju od neotrovnih, ali osnovno je to da otrovnice imaju izraženu trouglastu glavu (kod neotrovnih je ona više jajolika) i dosta sužen vrat, dok kod neotrovnih to nije slučaj.
Otrovne zmije imaju jedan do dva šuplja zuba vezana sa jednom kesicom punom otrova. Taj otrov luči jedna žlijezda povezana sa kesicom. Čim zmija zarije svoje zube u meso žrtve, iz kesice se izruči izvjesna količina otrova u ranu.
U zmijskom otrovu postoje, zapravo, dvije vrste otrova. Jedan djeluje razorno na nervni sistem, njega toplota ne uništava, drugi djeluje na krv i krvarenje.
Ima ljudi koji su otporni prema zmijinom otrovu (imunitet). Neki se sa tom otpornošću rađaju, a drugi je steknu ujedom zmije sa blažim otrovom ili davanjem seruma protiv ujeda zmije.
Klinička slika
Na mjestu ujeda se vide dvije male ubodne ranice koje ne krvare. Ubrzo na tom mjestu nastane crveni prsten koji postaje plavičast, tj. rana pomodri i javi se otok.
Nešto kasnije se na tom dijelu tijela javlja obamrlost.
Kad jednom uđe u krv, otrov se raznosi po cijelom telu. Otrovani osjeća i slabost i javljaju se drhtavica, vrtoglavica, puls mu se ubrzava a disanje postaje sve teže, blijed je, može nastati djelimično ili potpuno otkazivanje bubrega.
Krv može da prestane da se zgrušava, ujedena osoba često povraća i ima prolive, gubi svijest. Kasnije se javljaju grčevi i potpuna neosjetljivost (koma).
Delirijum, smetenost i konvulzije najavljuju intrakranijalno krvarenje koje je najčešci neposredni uzrok smrti.
Ukoliko se ne reaguje blagovremeno, nastupa paraliza centra za disanje a malo zatim i srce prestane da radi.
Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ujeda. Najopasniji ujedi su na glavi ili vratu, ili ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.
Prva pomoć
Ne paničiti jer ima dovoljno vremena (i više sati ) da se stigne do ljekara. Ne postoji opšta saglasnost u vezi sa liječenjem. Svi se slažu da je neophodno apsolutno mirovanje, jer se kretanjem ubrzava cirkulacija krvi i apsorpcija otrova.
Pojedini autori ne preporučuju stavljanje poveske iznad mjesta ujeda, zabranjuju stavljanje leda zbog pojačane nekroze, zabranjuju inciziju rane i isisavanje sadržaja. Preporučuju imobilizaciju i hitan transport u ustanovu u kojoj se može primiti antiotrov.
Većina autora ima skoro suprotno mišljenje i predlažu sljedeće postupke: ujedeni ekstremitet treba podvezati, umjereno stegnuti poveskom neposredno iznad mjesta ujeda, i imobilisati.
Povremeno (3-5min) popuštati povesku jer krv mora da cirkuliše i kroz otrovani dio tijela, odnosno od vena ka srcu. Na samom mjestu ujeda naprave se kroz kožu dva unakrsna reza (slovo „X“) u dubini od 3-4mm, i pusti se da rana iskrvari. Tako će sa krvlju izaći i veći dio otrova.
Nikako se ne preporučuje isisavanje rane ustima, jer je i najmanja ranica na ustima ili usnoj duplji, kao i kvaran zub, dovoljna da se otruje i onaj koji pokušava da pomogne.
Rezovi se prave nožem, žiletom ili drugim oštim predmetom čije je sječivo opaljeno na plamenu ili obrisano alkoholom.
Treće što treba urediti kod ujeda zmije to je da se na ranu stavi jak rastvor hipermangana i, ako ima mogućnosti za to, da se svuda oko rane ubrizga jednoprocentni rastvor hipermangana.
Unesrećenom davati što više tečnosti: ali nikako alkohol. Zatim ga treba što prije prenijeti do najbliže medicinske ustanove gdje će primiti serum protiv zmijskog ujeda.
Liječenje
Što ranije dati serum antiviperinum (intravenski ili intramuskularno), po protokolu sa testiranjem na preosjetljivost. Serum antiviperinum djelotvoran je protiv poluotrovnih i otrovnih zmija koje se javljaju u Evropi.
Djeci sa alergijskim bolestima ili reakcijama, kada se dobiju podaci u ličnoj i porodičnoj anamnezi, poželjno je dati serum antiviperinum u bolničkim uslovima, intramuskularno, i uz oprez.
Treba uzeti mikrobiološki bris rane, a zatim je isprati antiseptickim sredstvom.
U svim slučajevima, potrebno je provjeriti i sprovesti antitetanusnu zaštitu i dati antibiotike koji pokrivaju gram-negativnu i anaerobnu floru koja dominira u ustima zmije.
Treba suzbijati bol davanjem analgetika.
Kod izražene hemolize treba dati transfuziju koncentrovanih eritrocita, a kod diseminovane intravaskularne koagulacije plazmu.
Potrebno je održati diurezu i spriječiti ili liječiti šok.
Hirurško liječenje je potrebno kada se javi nekroza tkiva.
U slučaju velikog otoka koji remeti arterijsku cirkulaciju ekstremiteta indikovana je hitna fasciotomija.
