недеља, август 10, 2025
Naslovnica Blog Stranica 219

Kako se pravi džem od crnog grožđa

Džem od crnog grožđa je savršen za doručak, posebno u zimskim danima. Imamo recept za džem koji do sada vjerovatno niste probali, a ove godine je baš popularan kod modernih domaćica.

Džem od crnog grožđa

POTREBNO JE:

  • 1 kg grožđa,
  • 200 g šećera,
  • 1 kesica džemfiksa.

Pročitajte: Slatka zimnica bez šećera /RECEPTI/

PRIPREMA:

Grožđe operite, odvojite bobice, pa stavite u dublju šerpu da se kuvaju. Nakon 10-15 minuta drvenom kašikom malo izgnječiti bobice koje su ostale cijele. Sklonite sa vatre, pa kroz krupniju cjediljku propasirajte masu.

Vratite propasiranu masu, bez koštica na šporet, dodajte šećer i džemfiks. Kuvajte još tri minuta i vreo džem sipajte u čiste teglice, pa ih prevrnite naopako na pet minuta, da se vakumiraju. Ostavite da se ohlade na sobnoj temperaturi.

10 znakova da je vrijeme da posječete stablo i zamijenite ga novim!

Pred nama je još berba plodova i jesenje baštovanstvo. Ali sada vrijedi provjeriti koja stabla treba posjeći i pripremiti se za nadolazeće radove. Iskoristite naše savjete!

Dakle, sljedeći znakovi ukazuju na to da je drvo potrebno odstraniti i zamijeniti ga novim:

1. Drvo se nakrivilo

Ako je stablo mlado još uvijek ga možete pokušati ispraviti. Ako je veliko odraslo stablo počelo da se naginje u stranu, najvjerojatnije su joj korijeni oštećeni ili su potpuno odumrli. Biljci je u takvoj situaciji teško na bilo koji način pomoći, pa je takve hitne primjerke potrebno posjeći.

2. Drvo je prekriveno dubokim pukotinama

Najčešće na stablu nastaju pukotine nakon oštre zime i hladnoće, takozvane pukotine od mraza. Također, pukotine na deblu i granama mogu se pojaviti nakon mehaničkih oštećenja, zbog viška đubrenja azotom, zalijevanja tla, opekotina od sunca, nepravilne rezidbe, infekcije bolestima (na primjer, monilioza ) ili napada štetočina, uključujući glodavce (dabrove , miševi, zečevi itd.).

Pročitajte: Arboricidi – Sredstva za uništavanje drveća većeg prečnika, panjeva i šiblja!

Svaka pukotina je otvorena rana koju treba zacijeliti. Bez toga, drvo će početi polako gubiti snagu i može se osušiti. Ako pukotina prolazi kroz cijelo deblo, zauzima veliku površinu debla ili je drvo već oslabilo od prisustva više pukotina, morat će se posjeći, jer liječenje vjerojatno neće biti uspješno.

pukotina na deblu

3. Postoje otvorene rane na drvetu

Drveće s teškim oštećenjem debla i grana brzo gube sposobnost da daju plodove, a također postaju privlačne štetočinama. Otvorene rane mogu biti uzrokovane:

  • neizlječive bolesti
  • greške tokom rezidbe ili kalemljenja;
  • mehanički uticaj mašine, alata itd.

U rijetkim slučajevima, drvo može biti oštećeno udarom groma ili jakim vjetrom.

oštećeno stablo

4. Kora otpada sa drveta, otpadaju grane, lišće i nezreli plodovi

Slični znakovi ukazuju na nedostatak hranjivih tvari zbog oštećenja korijenovog sistema. To takođe može biti znak trovanja herbicidima. Ako je lezija masivna, vrijedi kontaktirati stručnjake.

5. Drvo je počelo truliti

Nepravilna sadnja, blizina podzemnih voda, bolesti, štetočine i neizbježna starost biljke glavni su uzroci truleži drveća. Pojavljuju se otekline na deblu i granama, drvo ispod kore truli, uočavaju se trula područja. Na vama je da li ćete spasiti takvo drvo.

6. Drvo je jako oštećeno od štetočina

Crvi, potkornjaci, termiti i drugi insekti opasni su po vitalnost opstanak drveća. Ako je biljka gotovo potpuno pogođena insektima, bolje je posjeći je. I svakako pregledajte susjedne primjerke, možda su i oni zahvaćeni.

šupljine na stablu

7. Drvo je zadobilo ozljedu korijena

Takva pojava može se pojaviti tokom građevinskih ili pejzažnih radova. Ništa manje štete ne nanose insekti (larve bube), koji se hrane korijenjem. Mlade sadnice ponekad pate od napada krtica .

Pogođeno stablo će početi oblijevati i malo je vjerovatno da će moći davati plodove, a gotovo je nemoguće vratiti korijenov sistem. Ostaje samo posjeći umiruće drvo.

8. Drvo je mrtvo ili umire

Ovdje je sve jasno: mrtva osušena stabla se moraju posjeći.

Znakovi koji ukazuju da se starost biljke bliži kraju:

  • nema rasta;
  • polovina grana u krošnji je suva;
  • zgnječeno i jako opalo lišće;
  • ispod kore nema živog tkiva;
  • vrh drveta je počeo da se suši.

9. Drvo je prestalo da daje plodove

Možda bi ovaj razlog trebao biti na prvom mjestu, ali smo ga ipak stavili na deveto. Nedostatak plodova je ozbiljan problem, ali često rješiv. Osim toga, ne uzgajaju se sva stabla zbog prinosa. Ako drvo izgleda zdravo, nije opasno za građevine, i ako vam se jako sviđa, ne morate ga sjeći. Ako se zbog nedostatka plodova kategorički prestao uklapati u plan vašeg vrta, oprostite se od njega.

10. Bolesno drvo se ne može izliječiti.

Da li već nekoliko godina bezuspješno pokušavate izliječiti drvo od krastavosti ili pjegavosti? Ne vidite efekat redovnih tretmana i sanitarnih procedura? Možda je dijagnoza pogrešna i pogriješili ste s liječenjem. Ili biljka više nije mlada i ne može se nositi s bolešću čak ni uz vašu pomoć. Ne zaboravite da oboljelo drvo može zaraziti zdravo, pa ga vrijedi posjeći i iščupati iz korijena.

Znate li kada se bere kukuruz?

0

Kad se bere kukuruz? Berba i spremanje kukuruza u klipu vrlo je važno je za poljoprivredna domaćinstva koja se bave stočarstvom pa je potrebno tačno znati kada je vrijeme branja kukuruza.

Kukuruz je biljka koja jednolično sazrijeva i ne osipa se pa se njegova berba obavlja u punoj zriobi. Zbog toga je vrlo važno znati tačno kada se bere kukuruz.

Berbu kukuruza je potrebno obaviti čim prije jer odugovlačenje berbe smanjuje prihode. Nastaju štete koje čine ptice, glodari i divljač. Stabljike se polegnu ili se prelome pa se kombajnom više ne mogu obrati.

Kukuruz se bere u tehnološkoj zrelosti, a tehnološka zrelost nastupa u različito vrijeme što zavisi od načina korištenja kukuruza.

Berba kukuruza kod ranih kukuruza počinje već u avgustu, a kasni hibridi dozrijevaju od septembra. Za jesenje dekoracije i dobivanje sjemena, kukuruz se bere 4-5 sedmica kasnije.

Evo kada se bere kukuruz po vrstama branja

Berbu kukuruza u klipu započinjemo kada vlažnost zrna na klipu padne ispod 30 %.
Treba paziti da se skladište samo zdravi, čisti i zreli klipovi. Ako se skladišti vlažniji kukuruz, potrebno je ventiliranjem osušiti kukuruz.

Berba kukuruza u zrnu se vrši pomoću žitnih kombajna sa specijalnim hederom za otkidanje klipova kukuruza. Dobiveno sirovo zrno kukuruza moguće je uskladištiti na duže vrijeme.

Kada se bere šećerac?

Kukuruz šećerac se bere kada je u fazi mliječne zrelosti. Najbolje je berbu obaviti u ranim jutarnjim satima. Kukuruz šećerac je potrebno što brže uskladištiti ili ga treba potopiti u hladnu vodu kako bi se spriječilo isušivanje zrna na klipu kukuruza.

Sjetva lucerke

0

Sjetva lucerke se obavlja sa sijačicama ili ručno. Najčešće se primjenjuju žitne sijačice. Specijalne sijačice za sjetvu sitnozrnih kultura tipa brillion su kod nas malo zastupljene ili nikako.

Najčešći razmak između redova u sjetvi je 12 do 14 cm, iako ima proizvođača koji siju na razmak redova od 20 do 25 cm. Sjetvom sa specijalnim sijačicama se ostvaruje idealan raspored sjemena u redovima i vrlo su precizne za sjetvu malih količina sjemena.
Sjeme se odlično raspoređuje po prostoru i dubini sjetve pri čemu se čine velike uštede sjemena.

Lucerka se često sije omaške, ali na manjim površinama. Za proizvodnju sjemena lucerka se sije u široke redove razmaka 40 do 50 cm, gdje je neophodan dobar razvoj biljke uz mogućnost okopavanja, dubrenja i zaštite od bolesti i štetočina, navodnjavanje, pristup dovoljno vazduha i svjetlosti radi što boljeg sazrijevanja sjemena.

Pročitajte: Lucerka i njen značaj u ishrani domaćih životinja

Obavezna mjera nakon sjetve lucerke je valjanje jer ima pozitivan uticaj na nicanje lucerke. Kompaktnost površine u vrijeme sjetve pospješuje bolje nicanje lucerke, posebno u ljeto, kada je vlaga ograničavajući faktor. Pritiskom valjaka uspostavlja se kapilaritet iz dubine do same površine, slijepljuje sjeme sa česticama zemljišta, ostvaruje kontinuitet priticanja vode.

Dubina sjetve lucerke

Lucerka ima sitno sjeme (oko 500 zrna/gram) koje brzo klija i niče i iznosi kotiledone na površinu, pri tome trpi otpor zemljišta naročito težeg sastava. Zbog toga se lucerka sije plitko na dubinu od 0,5 do 2,5 cm. Ovako plitka sjetva zahtijeva dobro usitnjenu i poravnatu površinu zemljišta sa dovoljno vlage. Na vlažnim zemljištima sije se pliće, a na suhim, pjeksovitim i propustljivim zemljištima dublje.

Ako želimo dobiti dobro nicanje lucerke, onda sjetva ne smije prelaziti dubinu 2,5 cm, jer dubokom sjetvom „bacamo“ sjeme, što ekonomski nije opravdano.

Supa od vrganja /RECEPT/

Supa od vrganja – Gljive su zaista podcijenjena namirnica u našoj kuhinji i osim na pici i tu i tamo u kojem sosu, većina nas ih vrlo rijetko koristi.

Zašto ne biste iskoristili vrganje kako biste napravili ukusnu, zasitnu i hranjivu gustu supu

Kada se vrganj priprema, najvažnije ga je napraviti tako da on bude zvijezda jela.

Supa od vrganja će vam donijeti čist i nepatvoren okus ove sjajne gljive.

Potrebno vam je:

  • 30 g sušenih vrganja
  • 3 kašike maslinovog ulja
  • 2 crvena luka
  • 2 male kašike ružmarina
  • 1 mala kašika majčine dušice
  • 2 režnja luka
  • 120 g vrganja
  • celer
  • 400 g paradajza
  • 750 ml povrtnog temeljca
  • so
  • svježe mljeveni biber
  • pola ćabate

Priprema:

Luk i češnjak oljuštite i sitno nasjeckajte. Svježe vrganje obrišite i narežite nna komadiće. Celer sitno nasjeckajte. Ćabatu (po mogućnosti odstajalu) natrgamo na komade.

Osušene vrganje prelijte s 3 dcl ključajuće vode i ostavite da odstoje 30 minuta. Ocijedite ih, ali sačuvamo tekućinu. Veće gljive usitnite. U tavi zagrijte ulje pa propržite luk. Poklopite i ostavite da se prži oko 10 minuta.

Dodajte ružmarin, majčinu dušicu, češnjak, svježe vrganje i celer pa nastavite dinstati, nepoklopljeno, dok celer ne omekša. Dodajte paradajz, sušene vrganje i temeljac. U lonac procijedite tečnost od gljiva kroz gazu. Pustite da zavre pa smanjite vatru i ostavite da se lagano kuva oko 45 minuta. Posolite i pobiberite prema ukusu, pa dodajte hljeb. Sklonite s vatre i ostavite da malo odstoji. Prije posluživanja supu poškropite s malo maslinovog ulja.

Najčešći fiziološki poremećaji pri skladištenju krompira

Savremene sorte krumpira se pored najvažnijih tehnoloških svojstava koja privlače proizvođače (npr.vrijeme dospijeća, visina uroda, oblik gomolja, boja kožice) razlikuju po kulinarskom tipu, odnosno unutrašnjim svojstvima (sadržaj suhe tvari).

Jedan od najštetnijih fizioloških poremećaja koji zadnjih godina u našoj zemlji sve više dolazi do izražaja je „tamna pjegavost mesa krtola“. Poremećaj se obično prepoznaje 1-2 dana nakon vađenja po unutrašnjim tamnim (plavičastozelenim) promjenama nekoliko mm ispod kožice krtole.

Na površini se štetne posljedice ne primjećuju, pa takve krtole na „inspekcijskom“ stolu nisu prepoznatljivi, a krajnji korisnik štetne posljedice u mesu vidi tek nakon rezanja krompira. Izgled kružno raspoređenih štetnih promjena u mesu gomolja (plavičaste, zelenkaste ili smeđe boje) ovisi o sorti krompira, odnosno boji mesa krtole i sadržaju suve materije.

Tamna pjegavost mesa krtole nastaje kao posljedica aktivacije enzima fenol-oksidaze, pri čemu nastaje plavičasti ili plavičasto-zeleni melanin.

Natučenje krotola kod vađenja uroda pri nižim temperaturama (manjim od 12 ºC), a naročito ako je zemljište prije vađenja bilo zasićeno vlagom, primarno utiče na aktivnost enzima koji oksidiraju fenole, odnosno na štetnost ovog fiziološkog poremećaja.

Sorte se jako razlikuju prema osjetljivosti na tamnu pjegavost mesa, a jače su oštećene krtole koji sadrže više suve tvari.

Drugi fiziološki poremećaj koji zadnjih godina dolazi do izražaja tokom skladištenja je „šuplje srce“ krompira. Nastaje kao posljedica nepravilnog rasta, najčešće na pjeskovitim ili tresetnim tlima, a jače su oštećeni krupnije krtole. Prepoznaje se po šupljini u središnjem dijelu mesa gomolja. Sorte su različito osjetljive na ovaj poremećaj. Većinom se na površini kožice krtole ne vide nikakve štetne promjene, ali kod nekih sorata okca mogu biti dublje položena. Jedini siguran način prepoznavanja šupljeg srca je rezanje gomolja na polovine.

Do pojave „šupljeg srca“ dolazi zbog dva osnovna razloga:

1) u stresnim uslovima rasta (npr. visoke temperature i jako sunčano zračenje) središnje ćelije mesa krtole mogu odumrijeti. Skrob se „izvlači“ iz oštećenog tkiva, a središnja šupljina se okružuje smeđom („plutastom“) prevlakom;

2) ako se krotole normalno ne razvijaju u dužinu i širinu, nastale tenzije nepravilnog rasta mogu uzrokovati formiranje središnjih zvjezdolikih šupljina. Ponekad se na ćelijama unutrašnje šupljine formira tanak plutasti sloj, na kojem se može pojaviti bijela „prevlaka“.

Prevencija sprječavanja moguće pojave i razvoja „šupljeg srca“ krtola se sastoji od izbora manje osjetljivih sorata, sklopom u sadnji utjecati na formiranje većeg broja krtola po biljci (što ovisi o razmacima sadnje unutar reda i promjeru ili težini majčinskih gomolja) i osigurati optimalne uslove rasta (dovoljno vlage i ne previše dušičnih hranjiva).

Posijte ove salate za berbu od kraja oktobra do početka maja

Mjesec septembar je optimalno vrijeme za sjetvu povrća koje ćemo brati tokom kasne jeseni, zime i ranog proljeća. Zelena salata, matovilac i rikola su idealni za sjetvu u ovom terminu.

Rana jesen je optimalno vrijeme sjetve raznih salata koje ćemo brati od kraja oktobra do početka maja sljedeće godine. To su zelena salata, matovilac, gorušica, portulak, rikula, kres salata, mizuna, pak čoi.

Kako bi ih što bolje zaštitili od promjenjivog vremena, najbolje da ih uzgajamo ispod agroplatna, u niskim tunelima, plastenicima i drugim tipovima zaštićenog prostora.

Salatama treba puno vlage

Zajedničko za sve vrste je da im treba dovoljno vlage u zemlji kako bi klijali i nikli. Posebnu pažnju posvetiti zaštiti od mraza i puževa, kada je jesen topla i vlažna, ali i od ptica. Nemojte ih saditi i sijati pregusto, jer suvišna vlaga pospješuje pojavu truljenja.

Zelena salata

Najčešće se uzgaja zelena salata. Varijeteti koji formiraju glavicu imaju nešto dužu vegetaciju, a lisnati kraću. Može da se uzgaja na otvorenom, zatvorenom i u posudama, direktnom sjetvom ili sadnjom rasada. Do sredine septembra završiti sjetvu na kontinentu, a na jugu do početka oktobra.

Međuredni razmak je 20 cm, a kada biljčice razviju dva lista, vrši se prorjeđivanje na razmak od 5 cm. Konačni razmak za salate koje razvijaju glavicu je 20 cm, a za lisnate do 15 cm. Prva berba listova može biti već poslije 35 dana, a glavica poslije 70 dana.

Rukola

U zaštićenom prostoru može da se sije sve do početka oktobra na razmak od dvije sedmice. Optimalna temperatura za rast i razvoj je oko 20ºC. Odgovaraju joj sunčane lokacije, zaštićene od vjetra.

Međuredni razmak je oko 20 cm, a u redu oko 10 cm. Dubina sjetve je 1 cm. Treba izbjegavati primjenu đubriva bogatih azotom. Već poslije 40 do 60 dana može da se bere. Na 1 m² daje prinos od 2 kg.

Matovilac

Ova lisnata salata se može sijati tokom cijele godine u kontinuitetu svakih 7 do 10 dana. Veoma je cijenjen zbog velikog sadržaja vitamina C. Izuzetno je otporan na niske temperature.

Niče za 7 do 10 dana pri optimalnoj temperaturi od 10ºC. Sije se u redove na udaljenosti oko 10 do 20 cm. Koristiti sjeme staro dvije do pet godina, jer ima bolju klijavost nego svježe. Za 1 m² biće vam potrebno 1 do 2 g.

Jednostavna i jeftina salata za zimu ”LJUTKO” – Šargarepa i ljute papričice su idealni dodatak svakom jelu.

Još jedna salata, još jedna zimnica u tegli. Na najednostavniji način a i najjeftini pripremićete zaista ukusnu salatu koja je idealni dodatak svakom jelu, dodala sam i papriku tako da i nije baš previše ljuta. A ako niste ljubitelj ljutog dodatka jelu ili vam smeta možete slobodno izbaciti papričice i dodati samo običnu papriku. Salata će biti podjednako zdrava i ukusna. I sami znamo koliko je šargarepa zdrava i to posebno tokom zimskih dana. Zato nemojte zaobići ovaj tako jednostavan i jeftin recept.

SASTOJCI

3 kg šargarepa obarena u običnoj vodi
3kg crvene paprike ispečene i očišćene
1 kg ljutih papričica poprskanih uljem i samo omekšalih u rerni na 200c/10min.
1 veza peršuna
3-4 glavice bijeli luk
200 ml alkoholno sirće
4-5 kašika soli po vašem ukusu
300 ml ulje
1 kesica biber u zrno, možete dodati i list lovora
2 kašike šećer

Sve ove sastojke sjediniti i ostavite da odstoje nekoliko sati najbolje da prenoće.
Sterilisane tegle puniti i staviti da se pasterizuju na 90 Cº 1h.
Ako ne želite da salatu pasterizujete dodajte 1,5 kesicu od 5 gr konzervans.

Detalje pripreme pogledajte u videu.

5 načina da spasite presoljeno jelo

Pripremili ste ručak i shvatili da je jelo previše slano i sada vas već obuzima panika – da li je ono za bacanje? Nije, naravno. Ovi trikovi će vam pomoći da i presoljeno jelo bude ukusno i oduševi ukućane i goste.

1. Dodajte vode

Jedan od najlakših načina da spasite presoljeno varivo je da dodate još vode i produžite vrijeme kuvanja. Može se desiti da jelo zbog toga ima blaži ukus, ali dodajte još začina i vratite harmoniju aromi.

2. Kiselina kao maska

Sok od limuna, sirće, bez obzira koja kiselina je u pitanju biće vam od velike pomoći. Dodatkom limunovog soka ili sirćeta zamaskiraćete pretjerano slan ukus jela. Nemojte samo pretjerati kako jelo ne bi bilo previše kiselo, piše Stvarukusa.

3. Potapanje

Kupili ste meso koje je preslano? Jednostavno ga potopite u vodu i ostavite tako nekoliko sati. Višak soli više neće biti glavna karakteristika pikantnog obroka s mesom.

4. Skrob kao pomoć

Dodatkom skrobnih namirnica ćete ublažiti preslan i prezačinjen ukus supa i variva. Dodajte cijeli krompir jelu i on će upiti i razblažiti so.

5. Dodajte neku kremastu namirnicu poput pavlake

Dodatkom kremaste namirnice može se promijeniti percepcija ukusa jela i ono će se učiniti blažim. Preslanoj piletini jednostavno dodajte pavlaku. Ako pavlaku za kuvanje stavite u preslan sos od paradajza dobićete finiji ukus.

Koji je zdravije jesti – Pečeni ili kuvani kukuruz?

Umjesto kupovnih grickalica punih masnoća, šećera, aditiva i vještačkih dodataka ukusa, tokom ljeta možete uživati u kuvanom ili pečenom kukuruzu. Osim što je ukusan, pečeni ili kuvani kukuruz je maštovita namirnica koje se može koristiti u mnogim jelima – čorbama, pirinču, testeninama, salatama…

Glavnu komponentu kukuruza čine vlakna koja su neophodna za funkcionisanje probave i rad creva. Lako je svarljiv i brzo će vas zasititi. Od vitamina, kukuruz sadrži B1, vitamin B9 i A, a bogat je i važnim mineralom kalijumom koji reguliše krvni pritisak, kao i antioksidantima koji su neophodni za detoksikaciju organizma. Sadrži ugljene hidrate i male količine masti.

Koji kukuruz je zdravije jesti – pečeni ili kuvani?

Kukruz sadrži veliku količinu skroba, koji je složeni ugljeni hidrat (ili polisaharid) koji se sastoji od hiljada molekula glukoze povezanih zajedno. Složeni ugljeni hidrati u svom prirodnom stanju imaju tendenciju da imaju niži glikemijski indeks od hrane koja sadrži jednostavne ugljene hidrate, pa je ukus manje sladak.

Ako biste zagrizli kukuruz prije nego što je kuvan, uopšte ne biste osetili mnogo slatkoće. To je zato što polisaharidi nisu razgrađeni. Kuvani kukuruz ima slađi ukus, jer je toplota kuvanja izazvala razgradnju molekula glukoze u polisaharidu. U studiji koju je uradio američki Univerzitet Perdju, naučnici su otkrili da pečenje kukuruza na visokim temperaturama dovodi do povećane količine skroba. Laički rečeno, što je viša temperatura kukuruza, to će se više glukoze razgraditi, što će rezultirati slađim ukusom.

Pročitajte: Trik za najukusniji kuvani kukuruz

Ako ispečete klip kukuruza, vjerovatno biste ga pekli na temperaturi oko 200 do 250 stepeni, to je dovoljno toplote da razbije više molekula glukoze bez sagorevanja kukuruza. Ovo će vam dati ukusan sladak klip kukuruza koji se može postići samo pečenjem. Tako da je prema ovoj studiji zdravije jesti pečeni kukuruz. Takođe, kada kuvate ili pečete kukurz najzdravije ga je jesti bez dodataka poput ulja i maslaca, jer će ovo dodatno uvećati kalorijsku vrijednost.

Ipak, ako ćemo već da biramo zbog zdravlja, stručnjaci za hranu ističu da je najbolje pripremiti kukuruz na pari. Kuvanje na pari čuva više hranljivih sastojaka u poređenju sa kuvanjem ili pečenjem na roštilju, omogućavajući vam da iskoristite sve nutritivne prednosti kukuruza, a da i dalje dobijate fantastičan ukus.