Ako znate koje vrste namirnica mogu biti skladištene zajedno, a koje ne smiju biti blizu jedna drugoj, tad ćete produljiti vijek trajanja vaše hrane. Uopšteno, nemojte skladištiti voće ili povrće osjetljivo na etilen s voćem ili povrćem koje proizvodi veliku količinu tog plina, kaže John Adler iz američke frime koja se bavi hranom Blue Apron.
Kako ćete spriječiti truljenje plodova bundeve
Ako želite da vam bundeve što duže traju, onda već prilikom kupnje treba paziti kakvu bundevu ćete izabrati. Dobro ju pregledajte da nema nigdje posjekotina, udubljenja ili mrlja.
Sami životni vijek bundeva razlikuje se od jedne do druge vrste. Ako ih držite podalje od direktnog sunca ili hladnoće, možete očekivati da će trajati dva do tri mjeseca.
Kako spriječiti truljenje bundeve u bašti?
Bundeve treba zalijevati samo dok se ne pojave plodovi.
„Bundeve vole nešto više navodnjavanja u fazi cvijetanja za pravilan razvoj ploda“, kaže Patty Buskirk, vodeći oplemenjivač biljaka i hortikulturist u kompanij Seeds by Design.
„Održavajte stabilan raspored navodnjavanja dok se plodovi ne zametnu, a zatim potpuno prekinite zalijevati kad plodovi počnu dobijati boju kako biste smanjili rizik od truljenja“, objašnjava za Country Living.
Pročitajte: Bundeva, kraljica jeseni u službi zdravlja
Neka priroda učini svoje. Bundeve zametnu puno cvjetova, a zatim ispuste plodove koje biljka ne može održati do zrelosti.
„U redu je ostaviti bundeve na peteljci, ali ih je potrebno nježno podignuti sa zemlje i staviti na, na primjer, malu drvenu kutiju, na slamu ili malu paletu kako biste ih zaštitili od suvišne vlage iz zemlje“, kaže Buskirk.
Kako spriječiti truljenje bundeva kod kuće?
Ako želite potpuno prirodno sačuvati svoju bundevu, postoji nekoliko jednostavnih savjeta i trikova.
Manje poznata metoda prirodnog konzervisanja bundeve je paprena metvica. Sve što trebate učiniti je razrijediti jednu jušnu kašiku eteričnog ulja paprene metvice u litri vode. Zatim smjesu ulijte u čistu bočicu s raspršivačem i lagano poprskajte bundevu.
Paprena metvica je prirodni suzbijač gljivica i usporit će proces truljenja, značajno produžujući životni vijek vaše bundeve.
Kako spriječiti da vam se bundeva smežura?
Bundeve se smežuraju jer im ponestane vlage. Svakodnevno prskanje vodom pomiješanom s nekoliko kapi izbjeljivača održat će bundevu vlažnom i otjerati bakterije.
Kako biste spriječili mikrobe da pretvore bundevu u kašu, upotrijebite izbjeljivač i vodu za pranje ili potapanje bundeve, pritom pazeći da očistite sve dijelove ploda.
Prehladna okolina može dovesti do propadanja bundeve, stoga ih izbjegavajte stavljati u zamrzivač ili ih izlagati mrazu. Najbolje se čuvaju na temperaturama između 10 i 15 Celzijusa stepeni i na umjereno vlažnom mjestu.
Kako ispeći kestenje u rerni?
S nestrpljenjem smo dočekali sezonu omiljenih šumskih plodova – kestena. Tim povodom smo pripremili kratak vodič „kako ispeći kestenje u rerni“. Ovaj postupak je zaista jednostavan i ne zahtijeva posebne kulinarske vještine. Trebaće vam samo kvalitetni plodovi, nož, pleh, rerna i malo dobre volje.
Kako pripremiti kestenje za pečenje?
Sjetva ozimog povrća u oktobru i novembru mjesecu
Sjetva ozimog povrća ove jeseni je dobar izbor jer u proljeće ćete imati mlado povrće, puno vitamina i minerala. Crni luk će biti pojeden u slast u proljeće, spanać će vam donijeti gvožđe kada je proljećni umor prisutan.
Sjetva ozimog povrća
Jesenja sjetva, odnosno, sadnja povrća je veoma korisna jer obezbjeđuju svježe plodove u rano proljeće. U našim klimatskim uslovima u jesen se uglavnom sije i rasađuje crni luk srebrenjak, salata, spanać, grašak i kupus. Za ovakvu vrstu proizvodnje treba prije svega izabrati odgovarajuće sorte, odabrati pravo vrijeme sjetve kao i adekvatnu agrotehniku kako bi biljke lakše podnele nepovoljne uslove tokom zime na otvorenom polju.
Nakon završene berbe i uklanjanja ostataka biljaka prethodne kulture, potrebno je obaviti obradu i pripremu zemljišta za sjetvu ozimog povrća. Prilikom obrade, obaviti i zaoravanje potrebnih količina organskog i mineralnog đubrenja koje se unosi na osnovu rezultata agrohemijske analize zemljišta.
Tokom oktobra mjeseca, ukoliko su povoljni vremenski i zemljišni uslovi, u baštama se sije, odnosno sadi ozimo povrće. Ozime sorte salate, kada imaju tri-četiri lista, rasađuju se na razmak od 15-20 cm u redu i 20-30 između redova.
Setva ozimog povrća ove jeseni
Krupan arpadžik se može iskoristiti u proizvodnji mladog luka. Sadnja se obavlja gusto sa razmakom redova od 20 cm, a u redu od 5 cm. Iz ovakvih lukovica u rano proljeće se dobija mladi luk koji se koristi za ishranu već od kraja februara. Takođe, krupan arpadžik se može koristiti i kasnije u toku zime, za proizvodnju mladog luka u zaštićenom prostoru. Sadnja se obavlja od kraja novembra pa sve do sredine januara.
U oktobru se sadi i bijeli luk. Koriste se krupniji čenovi jer se tako razvijaju jače i otpornije biljke. Sadi se u redove na razmak 20-40 cm, a u redu 5-10 cm. Pored luka, sije se i ozimi spanać. Spanać se sije sredinom oktobra. Za sjetvu se biraju sorte koje su tolerantne na niske temperature. Berba listova spanaća je u proljeće, u martu i aprilu. Spanać u zimu ulazi s dva do četiri prava lista i takav prezimljava. U proljeće normalno nastavlja rast. Za ozimu proizvodnju, spanać se sije na uzdignute gredice koje su manje izložene zadržavanju vode kod veće količine padavina.
Krajem oktobra i početkom novembra mogu se sijati šargarepa i grašak ukoliko su povoljni uslovi.
Autor: Snježana Vujinović, dipl.inž., PSSS Srbija
Tečno zlato – Najbolji recept za čaj od kurkume i đumbira
Tečno zlato – Najbolji recept za čaj od kurkume i đumbira. Ovaj čaj je među najzdravijima na svijetu – kurkuma je, kažu nutricionisti, funkcionalna hrana! Evo kako se priprema napitak poznat i pod nadimkom “tečno zlato”.
Kurkuma, koja važi za jedan od najzdravijih čajeva, svrstava se u riječniku modernih nutricionista u “funkcionalnu hranu” – onu koja nam obezbjeđuje ne samo ishranu već i ljekovito dejstvo. Drugim riječima, upravo onu hranu koja jeste i lijek.
Ključna stvar u pripremanju čaja od kurkume i đumbira je da ne preskačete korake pripreme, zato na njihov redosled treba obratiti pažnju.
Ne preskačite med. Ovom čaju treba malo slasti, kako bi se neutralisao ukus začina. Recept je predviđen za četiri šolje, ali vi možete smanjiti unos, ukoliko ga pijete sami u popodnevnim satima.
Pročitajte: Odličan sirup za čišćenje pluća – Pijte samo ujutru!
POTREBNO JE:
- 2 šolje vode
- 1/2 šolje svježe, sjeckane kurkume
- 1 kašika isjeckanog i oljuštenog đumbira (svježeg)
- 1 kašika mahune kardamoma (vrsta đumbira)
- 2 kašičice cijelog karanfilića
- 1 štapić cimeta
- 2 vrećice čaja od narandže
- 2 kašike meda
- 2 šolje punomasnog mlijeka
- mljevena kurkuma (po želji)
Pročitajte: Napravite sami kurkumu u prahu
PRIPREMA:
U jednu posudu sipajte vodu, sjeckanu kurkumu, đumbir, kardamon, karanfilić i cimet i sve to stavite da provri na jačoj temperaturi. Kada provri, smanjite temperaturu i kuvajte 5 minuta. Zatim, skinite sa šporeta, dodajte dvije kesice čaja i ostavite da odstoji 10 minuta. Sve to procijedite, kako biste odbacili čvrste materije i onda napitak izmiješajte sa medom. Kuvano mlijeko raspodelite jednako na 4 šolje i u svaku šolju dodajte jednaku količinu ove čajne mješavine.
Odozgo čaj možete posuti jednom kašikom mljevene kurkume ili narendati jednu kafenu kašiku ovog dragocenog začina. Izbor je na vama.
Mušmula bez sjemenki
„Pomoravka“ ima niz prednosti nad drugim mušmulama. Može se koristiti svježa i za razkovrsnu preradu. Dragocjena je u oplemenjivačkom radu, za stvaranje sorti mušmule bez sjemena zadovoljavajuće krupnoće ploda. Treba je više širiti i što prije prenijeti u nacionalnu banku gena da bi se sačuvala.
„Pomoravka“ se bere krajem oktobra i početkom novembra i čuva nekoliko mjeseci. Ima slatkonakiseo, osvježavajući ukus i diskretnu aromu. Može se koristiti svježa i za razkovrsnu preradu.
Ukusni i osvježavajući plodovi mušmule bogati su mineralima, pektinima, ugljenim hidratima, organskim kiselinama…, blagotvorno djeluju na ljudski organizam. I pored toga, zbog sjemenki ih mnogi nerado koriste. Iz tog razloga posebno su interesantni geotipovi bez sjemena.
Randman ovakvih plodova je 95%, odnosno mogu se cijeli iskoristiti. Zahvaljujući dugogodnšnjem radu i traganju dr Mihaila Nikolića, profesora Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu, jedan takav genotip pronađen je 1994. godine u okolini Svilajnca, u Pomoravlju, po čemuje dobno ime „pomoravka“.
Pročitajte: Uzgoj i razmnožavanje mušmule
Stablo je staro oko osamdeset godina i visine sedam-osam metara. Ima uvijeno deblo i rijetku, razgranatu krošnju prečnika oko šest metara. Smatra se da nije kalemljeno, jer se spojno mjesto ne uočava, niti se to može pouzdano utvrditi. Grane su duge, vitke, uvijene, dosta rijetke, povijene prema zemlji. Otuda utisak duboke starosti i iznurenosti. Prinos se ne zna, a jednogodišnjeg prirasta skoro da i nema, što je znatno otežalo prenošenje na drugo mjesto.
Dobre osobine ove mušmule bile su presudne da se sačuva od propadanja. Kalemljenjem na provansalsku dunju Ba 29 proizvedene su sadiice, koje su posađene u male ogledne zasade u Žabarima, Čačku i Ivanjici. Tokom protekle dvije godine urađena su prva pomološka mjerenja plodova standardnim metodama. Poređena je s domaćom, običnom mušmulom iz okoline Čačka i genotipom krupnog ploda «Rasna», koji je selekcionisan u istoimenom selu kod Požege.
Po riječima dr Nikolića, mlade voćke su zadržale većinu dobrih osobina. Prorodile su u drugoj godini. Prinos se postepeno uvećavao, a pojedina stabla su u petoj godini dala i preko 20 kilograma plodova. Plod je kupast, tamnosmeđ, mase 8,25 grama. Pokožica je čvrsta i neznatno hrapava. Po površini su diskretne tamnosmeđe lenticele, što mu da je lijep izgled.
Pročitajte: Sve o uzgoju mušmule
Bere se krajem oktobra i početkom novembra i čuva nekoliko mjeseci. Za to vrijeme ugnjili, pa svijetlo meso postane tamno-smeđe i izgleda kao pasta. Ima slatkonakiseo, osvježavajući ukus i diskretnu aromu. Čašično udubljenje je plitko, otvoreno, sa sasušenim čašičnim listićima po obodu. Peteljka je veoma kratka, pa sepri berbi često lomi i dio ploda.
Randman ove mušmule je 96,5 % i odličnog je kvaliteta. List je eliptičan, s lica tamno, a s naličja, pepeljastozelen. Kratka lisna drška ima dva okruglasta zaliska. Do sada ni jedno stablo nije napala bakterijska plamenjača koju izaziva Erwinia amylovora. Ipak, dr Nikolić napominje da se na osnovu dosadašnjeg posmatranja ne može govoriti o stepenu poljske otpornosti prema ovom patogenu zbog malog broja ispitanih stabala.
KRASTAVCI PUNJENI PAPRIKOM – Dekorativna i veoma ukusna zimnica
KRASTAVCI PUNJENI PAPRIKOM – Ako želite vašu zimnicu da obogatite još jednom zanimljivom i ukusnom salatom napravite krastavce punjene paprikom.
| Sastojci: | Količina: |
| svjež krastavac | 3 kg |
| ljuta paričica raznih boja | 150 gr |
| Preliv voda: | 3 litra |
| sirće | 1 litar |
| so | 250 gr |
| šećer | 200 gr |
Pročitajte: Krastavci u vodi spremljeni za jedan dan
Kako se pripremaju krastavci punjeni paprikom?
Paprike očistiti od sjemena krastavac izdubiti i u sredinu ređati očišćene paprike isjeći krastavce na prst širine i složiti u tegle.
3l vode, 250g soli i 200g šećera staviti da provri kad provri u to dodati 1 litar sirćeta i pustiti da vri jos 15 minuta. Ohladiti preliv za krastavce i ohlađenim prelivom preliti krastavce i zatvoriti tegle zatim uzeti veću šerpu, a na dno šerpe staviti neku veću kuhinjsku krpu i poređati tegle. Naliti sa hladnom vodom i uključiti ringlu pa kad provri pustiti da vri 10 minuta i pasterizovati tegle. Poslije 10 minuta isključiti ringlu, a krastavce ostaviti da se ohlade u toj vodi.
Druga polovina oktobra idealna za sadnju crvenog luka
Crveni luk jedna je od kultura koje se mogu saditi u jesen, a za berbu prispijeva u proljeće kao mladi luk, odnosno u ljeto kao glavice, koje se ne mogu održati duži period, kao onaj koji je posađen u proljeće.
Za uzgoj luka u jesenjoj sadnji treba izabrati duboka, dobro propusna tla laganijeg mehaničkog sastava, koja su bogata organskim tvarima. Teška, za vodu slabo propusna tla nepovoljna su jer tokom zime zbog slabe drenaže na njima može duže ili kraće vrijeme stajati voda i uništiti usjev.
Na istoj površini luk ne bi trebalo uzgajati barem tri godine, jer je osjetljiv na kiselost tla. Preporučuje se tlo blago kisele do neutralne reakcije pH vrijednosti šest do sedam. Obvezno se uzgaja u plodoredu i uglavnom dolazi iza kultura koje su gnojene stajskim gnojem, kao što su kupus, paradajz, krastavci i paprika.
Pročitajte: Mladi luk tokom cijele godine – Sve o porizvodnji
Osnovnu obradu tla za jesenju sadnju luka treba obaviti odmah nakon skidanja pretkultura. Prilikom obrade u zemlju dodajte organsko gnojivo kao što je glistinac ili humus. Ako nemate dovoljno glistinca ili humusa da biste pokrili čitavo zemljište za luk, stavljajte ga u roviće i direktno u njega sadite luk.
Optimalno vrijeme jesenje sadnje luka je druga polovina oktobra. Sadnjom u ovom periodu do ulaska u zimu biljke će se uspjeti dobro ukorijeniti i pripremiti za prezimljenje. Preranom sadnjom biljke mogu u zimu ući prerazvijene, čime im se sposobnost prezimljenja jako smanjuje, a kasnom sadnjom nedovoljno će se ukorijeniti pa ih zimske golomrazice puno lakše oštećuju.
Na pripremljene gredice lučice luka se sade u redove razmaka 25 do 30 cm. Razmak posađenih lučica u redu treba da bude 8 10 cm. Sade se po veličini ujednačene lučice promjera 1,5 2 cm. Za proizvodnju se koriste neproklijale lučice, a sadnja se obavlja na dubinu tri do četiri cm.
Jednim kilogramom srednje krupnih lučica moguće je zasaditi površinu 12 do 15 kvadratnih metara.
Zdrava strana crvenog luka
Osim što svojim specifičnim ukusom i mirisom podiže svako jelo, mladi luk je izuzetno zdrav jer obiluje vitaminima, mineralima i antioksidansima.
Budući da je siromašan kalorijama crveni luk je izvrstan je izbor i za sve one koji paze na liniju.
Iako obiluje vlaknima, mladi luk sadrži vitamine A, C i K te vitamine B grupe.
Bogat je sumporom, bakrom, fosforom, kalijumom, magnezijumom, kalcijumm, hromom i manganom te polifenolom kvercetinom.
Iako ga možete dinstati i pripremati na razne druge načine, za maksimum zdravstvenih dobrobiti najbolje je da ga jedete u sirovom obliku (ili kratko kuvan), zajedno s njegovim dugim zelenim listovima.
Kako izbjeći greške u proizvodnji paradajza?
Proizvodnja paradajza nije kao nekad što su to radile naše bake, tehnologija proizvodnje je u mnogom promijenjena, modernizovana, čime se postiže veći prinos po jedinici površine
Paradajz, Lycopersicum esculentum, je jedna od najčešće uzgajanih kultura od povrtarskog bilja kod nas. Gaji se na otvorenom polju i u zaštićenom prostoru. Riječ je o zahtjevnoj kulturi koju nije lako proizvesti, ako želimo da imamo dobar prinos. Klimatske promjene i pojava novih štetočina dodatno otežava proizvodnju i vrsnim znalcima, a naročito početnicima.
Potrebno je mnogo truda i znanja da bi proizveli dobre i zdrave plodove zadovoljavajućeg prinosa. Paradajz se ne proizvodi kao što su to nekada radile naše bake i nane, tehnologija je u mnogom promijenjena, modernizovana, čime se postiže veći prinos po jedinici površine. Upravo je to suština i osnovni cilj ozbiljnog proizvođača koji želi imati – i kvalitet i kvantitet.
Šta su determinantne sorte, a šta indeterminantne?
Ranije, kada plastenička proizvodnja nije bila toliko zastupljena, u toplijim krajevima Bosne i Hercegovine proizvodile su se determinantne sorte, a masovnom plasteničkom proizvodnjom stekli su se uslovi za proizvodnju indeterminantnih i hibrida paradajza.
Determinantne sorte i hibridi su one vrste paradajza čija je stabljika ograničenog rasta. Dakle, one se koriste za proizvodnju na otvorenom, a stabljika dostiže visinu oko 1,2 m i za njih su dovoljni kolčevi, odnosno štapovi visine od oko 1,5 metar.
S druge strane, plastenička proizvodnja se zasniva na upotrebi indeterminantnih sorti i hibrida čija je stabljika neograničenog rasta i oslonjena na špagu. Ona se veže za samu presadnicu pri dnu i konstrukciju plastenika tako da visina biljke zavisi i od visine plastenika, odnosno staklenika. Visina i iskoristljivost stabljike može biti i do 10 m i više.
Kada se donji spratovi rodnih grana oberu, stabljika se spušta na niže, a s eksploatacijom se kreće na višim cvjetnim granama, na taj način prinos po samoj biljci je veći, a postiže se mnogo veći prinos po jedinici površine.
Izbor pravog rasada
Na fotografijama priloženim u galeriji možete vidjeti neke greške u proizvodnji. Radi se o maloj proizvodnji za vlastite potrebe, ali i o zapuštenoj. Domaćini su nabavili odličan rasad u čašicama, ali hibrida s neograničenim rastom. Neznajući za tu razliku, upotrebili su nisko i tanko kolje koje je od težine roda i same biljke pucalo i lomilo se. Znači, trebali su uzeti više kolje ili improvizovati konstrukciju sličnu u plastenicima i oslonac praviti špagom.
Zatim, nisu vodili brigu o mikroklimi i prozračnosti same biljke, kao ni o zakidanju zaperaka tako da je ona postala žbun s dosta lisne mase, a malo ploda. U ovom slučaju se mogla voditi proizvodnja na dvije rodne grane i s nižim stablom te se nije smjelo dozvoliti da biljka samo buja i uzima hranu na uštrb roda.
Konkretno, znatno manje je bilo plodova dobrog kvaliteta, te ih dosta je na samom početku sazrijevanja istrulo, jer nije bila dobra prozračnost, upravo zbog obilja nepotrebne lisne mase.
U praksi, pri proizvodnji paradajza na otvorenom, se znatno dobro pokazala upotreba mreže za sjenu koja je štitila biljku od ožegotina sunca, te visoke temperature pri kojoj se cvjetovi suše i
otpadaju, a donekle i od bolesti i štetnika.
Neznanje mnogo košta, a domaćini gube i vrijeme i novac. Iz tog razloga prije bilo kakve proizvodnje treba se dobro informirati o proizvodnji.
Paprike sa medom su savršenstvo ukusa!
Parike sa medom su hrskave, slatko-kisele i preukusne!
Sastojci:
- 5-7 kg paprika
- 3 l vode
- 1/2 l jabukovog sirćeta sa 4% sirćetne kiseline
- 150 g šećera
- 250 g soli
- 200 g meda
- 1 kesica bibera u zrnu
Potrebno je još:
- sjeckani list peršuna
- sjeckani bijeli luk
Priprema:
Paprike oprati i očistiti od drškica i sjemena. U posudu staviti 3 litra vode, 1/2 litra sirćeta, so, šećer, med, i biber u zrnu. Staviti na vatru da tečnost provri, dodavati paprike bariti toliko samo da baci 2-3 ključa. Vaditi paprike u teglu, svaki red po želji posipati sjeckanim listom peršuna i sjeckanim bijelim lukom. Kad teglu napunimo sa paprikama pritisnemo ih plastičnom rešetkom i tada tegle dopunimo sa vrelim presolcem u kojem smo barili papriku. Vrelu teglu odmah zatvoriti. Kad napunimo tegle paprikama i zatvorimo, prekrijemo nečim dok se ne ohlade.
Gratis video recept: