Naslovnica Blog Stranica 167

Alkoholno ili jabukovo sirće – Znate li koje su glavne razlike i koji se koristi za čišćenje?

Alkoholno sirće je nešto kiselije od jabukovog što ga čini jačim sredstvom za čišćenje, a premda nije u potpunosti dezinficijens, ima i neka antimikrobna svojstva

Razlika između bijelog i jabukovog sirćeta

Primarna je razlika između ta dva sirćeta u tome odakle dolaze, kaže Harris i objašnjava:

– Jabukovo sirće nastaje prirodno fermentacijom jabuka uz pomoć visoko aktivnih enzima, dok destilovano bijelo ili alkoholno sirće nastaje iz postupka vrenja alkoholnih tečnosti što rezultira porastom bakterija i sirćetne kiseline.

„Bezbojan je, za razliku od jabukovog koje je blago žuto ili smeđe obojeno, odnosno mutano i miriše na sirćetnu kiselinu“, rekla je.

Prema Harris, bijelo alkoholno sirće puno je bolje za čišćenje od jabukovog, prvenstveno jer je bezbojano.

Pročitajte: Prejeli ste se – jabukovo sirće će pomoći EVO I KAKO

– Zbog toga se bez straha može koristiti na bilo kojoj površini – kaže Harris i napominje kako žućkasto jabukovo sirće nikad ne bi koristila npr. za čišćenje tepiha.

Osim toga, kaže, alkoholno je sirće nešto kiselije, što ga čini jačim sredstvom za čišćenje. I premda nije u potpunosti dezinficijens, ima antimikrobna svojstva.

– Jabukovo sirće ima brojne blagodati, posebno zdravstvene ali kada je riječ o sredstvu za čišćenje više volim prozirne tečnosti. Istina, prednost jabukovog sirćeta je blaži miris, a nakon što izvjetri ostaje ugodan slatkasti miris, što nije slučaj kod bijelog alkoholnog sirćeta – kaže Harris i preporučuje da mu dodate esencijalna ulja koja će taj miris ublažiti.

Kako koristiti bijelo alkoholno sirće

Najvažnije je, smatra Harris, reći da se nikad ne koristi u svojoj ‘punoj snazi’, jer je prejako.

– Uvijek ga razrijedite tako da pomiješate jednake dijelove siirćeta i vode – savjetuje. A onda se s njim može čistiti sve, od mikrotalasne do kade.

Pročitajte: Alkohol i sirće u borbi protiv korova

– Poprskajte ga gdje god vidite prljavštinu, npr. česme, kada, tuš, uređaje od nerđajućeg čelika, itd. Možete ga koristiti i za osvježavanje mašine za veš i mašine za suđe, pa čak i kao sredstvo za čišćenje prozora. Učinkovito je i u čišćenju tepiha, a ako je na tepihu mrlja pospite je sodom bikarbonom i preko poprskajte alkoholno sirće – rekla je Harris za Mind Body Green.

KINESKA DUNJA – Nepoznata voćka, ukrasna i korisna

Kineska dunja (Pseudocydonia sinensis) je slabo ili čak potpuno nepoznata strana listopadna vrsta iz porodice Rosaceae koja dobro podnosi naše stanišne uslove. Cilj ovoga članka je dati doprinos povećanju uzgoja ove vrste, definirati njezina biološka svojstva i ekološke zahtjeve, svojstva vrste kod izbora za sadnju kao ukrasna vrsta i za plod.

Svojim morfološkim svojstvima se bitno razlikuje od obične dunje (Cydonia oblonga) i njenih sorti jer raste kao manje stablo, a puno rjeđe kao visoki grm, naraste puno više u visinu i širinu i ima veće plodove koji su otporni na većinu bolesti kod obične dunje, kao što je smeđa pjegavost lista dunje koju izaziva gljiva Stemphylium vesicarium, monilija dunje koju izaziva gljiva Monilinia linhartiana i poznata pepelnica koju izaziva gljiva Podosphera oxyacanthae.

List kineske dunje nema dlačica kao obična dunja i sitno je nazubljen. U botanici su obično monotipski biljni rodovi otporniji na biljne bolesti i štetnike (npr. Ginkgo bilobaKoelreuteria paniculata  i dr.) i takve biljke se nazivaju pest free.

Pročitajte: Planinske breskve – Ljekovita voćka za koju vjerovatno niste ni čuli

Kineska dunja nije u potpunosti pest free vrsta voćkarica. Međutim, ne napada je mnogo biljnih bolesti i štetočina i zahtijeva vrlo malo ili ništa zaštite, zavisno od lokacije sadnje i uzgojnim mjerama. Plemenjača se navodi kao najopasnija bolest za ovu vrstu. Potrebno je voditi brigu o zaštiti od kasnih proljetnih mrazeva i temperatura u fazi cvjetanja ispod 4°C, navodnjavanju zbog krupnoće ploda i uzgoju isključivo na potpunom suncu.

Naučni sinonimi za ovu vrstu su: Chaenomeles sinensis (Thouin) Koehne, Cydonia sinensis Thouin, Pyrus cathayensis Hemsl, Pyrus sinensis (Thouin) Spreng i Malus sinensis. Englezi je nazivaju Chinese Quince ili Quince.

Riječ je o monotipskom rodu sa samo jednom vrstom s vrlo malo imenovanih sorti za plod koji su selekcionirani u Kini gdje je vrsta i najpoznatija. U zadnje vrijeme botaničari raspravljaju o mogućem premještanju roda Pseudocydonia u rod Chaenomeles.

Kineska dunja je listopadno ili poluzimzeleno stablo. Potiče iz južne i istočne Kine gdje je nazivaju mùguā, što se takođe odnosi na papaju i vrstu Chaenomeles speciosa. Stabla kineske dunje su pronađena na nadmorskim visinama oko 1000 metara. U Koreji se kineska dunja naziva mogwa-namu, a plod mogwa.

U Japanu se i drvo i plodovi nazivaju karin, osim u medicini gdje se plod naziva wa-mokka prema kineskom i korejskom nazivu. Drvo kineske dunje je tvrdo, a krupni najprije zeleni, a kasnije svjetlo žuti i u potpuno zrelom stanju žuti plodovi su opori i koriste se od davnina u tradicionalnoj kineskoj medicini, ali i kao hrana u istočnoj Aziji.

Mogućnosti razmnožavanja

Kineska dunja se primarno uzgaja iz sjemena gdje je važno istaknuti da za uspješno oprašivanje i zametanje sjemenki u plodu treba uzgajati najmanje dva ili tri stabla na udaljenosti od 7 do 9 m. Ako se sadi jedno stablo ono se samo ne oprašuje i ne donosi plod sa sjemenom.

Nakon što plodovi poprime žutu boju skidaju se makazama sa stabala. Uzdužno se prerežu na pola i izvadi se sjeme. Sjeme treba temeljno oprati u tekućoj vodi na situ uz dodatak deterdženta jer je jako ljepljivo. Sve mesnato usplođe treba odstraniti.

Nakon toga sjeme se čuva na sobnoj temperaturi i može se sijati u jesen bez stratifikacije. Pri tome sjeme prolazi prirodni hladno-vlažni postupak koji je potreban za savladavanje fiziološke dormantnosti embrija. Sjeme se može posijati u hladna klijališta, povišene gredice ili leje, ili pak u kontejnere uz malčiranje nekim organskim malčem kao što je čisti listinac ili slama, kako ne bih došlo do smrzavanja sjemena ili njegovog izbacivanja na površinu i sušenja. Kod jesenske sjetve sjeme je takođe potrebno zaštititi od napada glodara poput miševa i vjeverica.

Pročitajte: Crna zova atraktivna voćka: Prerada zove u rakiju zovovaču i lakoća uzgoja

Sigurniji i bolji način je sjetva prethodno stratificiranog sjemena u proljeće kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. U tom slučaju potrebno je provesti 3 mjeseca ili oko 90 dana hladne stratifikacije.

Hladna stratifikacija sjemena

Sjeme najprije moči 24 sata u vodi sobne temperature kako bi se kako bi se poboljšao postotak klijavosti i kako bi se odstranile šture ili prazne sjemenke manje gustoće koje plutaju na površini vode. Takve šture sjemenke neće proklijati, a u plodu ih uvijek ima u određenom postupku. Taj postupak se naziva flotacija sjemena i uvijek ga treba napraviti kako bi se povećala sjetvena vrijednost bilo kojeg sjemena.

Nakon močenja sjemena u vodi i uklanjanja sjemenki koje plutaju, one veće gustoće ili pune sjemenke su na dnu posude i isključivo one se uzimaju i pomiješaju sa sterilnim prženim pijeskom ili tzv. dravskim pijeskom u volumenom omjeru sjeme: pijesak (1:4), stave se u PVC izbušene vrećice i u frižider na temperaturu oko 5°C. Osim pijeska sjeme se može pomiješati  i s prethodno navlaženim tresetom od mahovina. U tom slučaju nakon stratifikacije ono teže odvaja od sjemena za razliku od pijeska i sjetva se može obaviti zajedno s tresetom.

Sjeme se preventivno prije stratifikacije može tretirati dopuštenim fungicidima kako se ne bi prenijele gljivične bolesti. Vrećice sa sjemenom treba označiti s datumom početka stratifikacije koji se radi prema sjetvenom kalendaru u proljeće tako da kreće 90 dana prije sjetve. Povremeno se kontroliše vlažnost i aeracija u vrećicama sa sjemenkama. Treba paziti da se pijesak ne osuši ili da ne bude previše mokar. Pred kraj stratifikacije treba češće kontrolirati sjeme jer ono klija na niskim temperaturama i sjemenski korjenčić se ne smije izdužiti više od 5 mm. Kad proklije od 10 do 20 % sjemenki, onda se mogu sijati na otvorenom u povišene gredice ili Dunemannove leje, ili u kontejnere što je puno bolje jer se dobiju sadnice obloženoga korijena koje kasnije imaju prednost kod sadnje i bolju mobilnost.

Sjetvu u proljeće treba obaviti što je moguće ranije kako se ne bi razvila sekundarna dormantnost sjemena zbog čega sjeme preleži jednu godinu ili uopšte ne proklija, a ako naknadno isklija onda je procenat rasadničke klijavosti nizak.

Zavisno od godine to je vrijeme krajem marta i početkom aprila. Tad su najveće oscilacije između temperature dana i noći što potiče klijanje ovako dormantnog sjemena. To znači da s predsjetvenom pripremom treba krenuti oko 01.01. Moguć je i uzgoj klijanaca u lejama. Kasnije kad budu dovoljno velike prebace se presadnjom ili pikiranjem u pojedinačne kontejnere volumena najmanje 2 litre.

Prvu zimu sadnice treba držati u stakleniku, a kasnije se mogu posaditi na trajna mjesta u kasno proljeće ili rano ljeto, najbolje nakon 15. maja kad prođe opasnost od svih kasnih proljetnih mrazeva jer kineska dunja rano lista. Kineska dunja u mladosti sporo visinski prirašćuje. Kasnije, dok se stvori jak korijenov sistem, stablo ima srednje brzi rast što je pozitivna značajka kod selekcije ili izbora vrsta u arborikulturi ili za urbana područja.

Od uzgoja iz sjemena do prvih plodova treba pričekati barem 8 godina što opet zavisi od klime i njege. Kineska dunja se može razmnožavati i autovegetativno povaljenicama, no taj način razmnožavanja nema komercijalni značaj. Cvjeta ružičastim cvjetovima na jednogodišnjem izbojku od travnja do maja, a sjeme dozrijeva u oktobru.

Vrsta je hermafrodit (ima i muške i ženske organe), cvjetovi su mirišljavi i oprašuju ih insekti. Odgovaraju joj laka (pješčana), srednja (ilovasta) i teška (glinasta) tla. Za uzgoj su prikladna i blago kisela, neutralna i bazična (blago alkalna) tla. Dobro podnosi vjetar i ima male zahtjeve za održavanjem nakon sadnje.

U svijetu, a posebnokod nas sadnice kineske dunje se rijetko prodaju ili se uopće ne prodaju u rasadnicima i vrtnim centrima.

Pročitajte: Kako uspješno podići zasad NARA – Sadnja, đubrenje, navodnjavanje

Preferira dobro drenirana tla srednje vlažnosti, a za rast, dobru cvatnju i fruktifikaciju traži izloženost potpunom suncu.  Ne može rasti u sjeni. Toleriše slabije hranjiva tla i nešto suše, ali najbolje raste na plodnim, dobro dreniranim ilovastim tlima s ravnomjernom vlagom. Voli vlažno tlo, ali ne plavljeno ili suvo.

Na veliku sušu, sunčevu radijaciju i manjak vode reaguje u ljeto djelimičnim otpadanjem lišća, posebno za zapadnim i jugozapadnim ekspozicijama ili stranama izloženim zalasku sunca.

Zaštita breskve i nektarine

Zasadi bresaka i nektarina se nalaze u osetljivim fazama razvoja kada je u pitanju infekcija od strane prouzrokovača kovrdžavosti lista (Taphrina deformans).

U zavisnosti od sortimenta i lokaliteta, konstatuju se faze od kraja bubrenja pupoljka do pojave prvih zelenih listića.

U cilju sprečavanja ostvarenja infekcija proizvođačima se, pred najavljene padavine, preporučuje primjena nekog od registrovaih fungicida: Syllit 400 SC (dodin) u koncentraciji 0,15-0,25% ili Agrociram (ciram) u koncentraciji 0,25-0,35% ili Diziram 76 WG (ciram) u koncentraciji 0,3% ili Delan 700 WG, Fiesta, Galileo (ditianon) u koncentraciji 0,075%.

Preporuka je da se tretman sprovede pred najavljene padavine u najtoplijem delu dana.

Sadnja voćaka u martu je rizična, ali može donijeti dobre rezultate

Sadnja voćaka u martu je rizična – Sadnja predstavlja važnu mjeru pri podizanju voćnih zasada od koje u velikoj mjeri zavisi kvalitet budućeg voćnjaka. Sadnja na jesen predstavlja najbolji vid sadnje, a pripremu zemljišta treba obaviti dva do tri mjeseca ranije. Međutim, ne treba zanemariti i jako dobre rezultate koji se postižu kod proljećne sadnje.

U poređenju sa jesenjim, ova sadnja ima prednost iz tog razloga što već pripremljeno zemljište postaje rastresitije, mekše i podesnije, jer je preko zime izloženo uticaju mrazeva. Ako se u proljeće zakasni sa sadnjom, primanje je lošije, sadnice se lošije razvijaju, a vegetaciju počinju kasnije. Može se reći da je proljećna sadnja više rizična, jer njeno odlaganje zbog vremenskih uslova dovodi do kretanja vegetacije, što prouzrokuje slabiji porast nakon sadnje i slabiji prijem sadnica.

Pročitajte: Uticaj temperaturnih kolebanja na kretanje vegetacije

Ukoliko su povoljni vremenski uslovi, proljećna sadnja može da obezbijedi dobar prijem i rast voćnih sadnica. U svakom slučaju, trebalo bi uzimati sadnice iz poznatih rasadnika sa postojećom deklaracijom i propratnom dokumentacijom koja dokazuje njihovo porijeklo, ali i starost, odnosno za koju sezonu sadnje su predviđene, na kojoj podlozi, i tako dalje.

Nakon razmjeravanja i markiranja sadnog mjesta potrebno je da se do svakog sadnog mjesta donese predviđena količina stajskog i mineralnog đubriva.

Osim ovog za sadnju je potrebno pripremiti alat, burad ili kofe za pripremanje kaše za kvašenje korijena, a često je potrebno obezbijediti i vodu za navodnjavanje nakon sadnje.

Razlog je taj što se svakim danom u biljci sve više i više kreću sokovi i život u njoj, pa joj treba više vode i hranjivih materija. Korijen sadnice u tom momentu nije dovoljno razvijen i nije sposoban da snabdijeva nadzemni dio biljke vodom, a ni hranivima koji su preko potrebni biljci za dalji rast i razvoj.

Takva biljka ulazi u jedno stresno razdoblje borbe za život. Zbog toga se preporučuje obaveznu upotrebu biostimulatora koji se koriste u stresnim situacijama. Na tržištu postoji velika ponuda različitih biostimulatora sa istim krajnjim efektom, da biljci pomognu i olakšaju prelazne i stresne situacije, kao što je kasna proljećna sadnja. Takođe je bitno dodati i fosfor kroz vodu za zalivanje uz pomoć fertirigacionih đubriva jer je fosfor bitan elementa za bolje ukorenjavanje sadnice.

Sadnja u martu

Na nerigolovanim površinama kopaju se veće rupe prečnika 1 do 1,5 m, a dubine 0,6 do 0,7 m. Najbolje je rupe kopati mjesec ili dva prije sadnje. Na rigolovanim površinama kopaju se rupe dubine i širine 40 do 50 cm. Rupe se kopaju uvijek u pravcu reda i uvijek sa iste strane markera (kočića). Na samoj parceli vrši se pregled sadnica, rezidba korijena i tretiranje korijena sa kašom od gline i goveđe balege razblažene sa vodom. Slomljeni i oštećeni korijeni se uklanjaju do zdravog mjesta, a zatim se svi skraćuju na oko 30 cm od korjenovog vrata. Ovako pripremljena sadnica se nosi do sadnog mjesta i sadi.

Rezidba sadnica je obavezna mjera u ovom periodu. Kao minimalna visina debla kod proizvodnih zasada se smatra 50 cm jer je to minimum koji omogućava normalno izvođenje agrotehničkih mjera. Ako se visina debla planira na 50 cm, onda se sadnica oreže na 70 cm (20 cm visine služi za formiranje ramenih grana krošnje stabla).

Pročitajte: Zimska rezidba veoma bitna za rodnost plodova

Poželjno je da se sve sadnice odmah nakon sadnje tretiraju sa nekim od fungicida, a samo gornji presjek se premazuje sa kalemarskim voskom.

U ovom periodu za mlade voćke opasnost mogu predstavljati i neke životinje. Zasadi se štite prije svega podizanjem ograda oko njega sa pletenom žicom. Za manje zasade preporučuje se zaštita svake voćke posebno, postavljanjem 3 – 4 kolca oko nje i ograđivanjem iste sa pletenom mrežom.

Postoje i specijalne perforirane cijevi od polutvrde plastike koje se ukopavaju plitko u zemljište i postavljaju oko debla do prvih ramenih grana. Oni se uklanjaju tek nakon 3 do 4 godine kada stablo dobije plutasti sloj. Za odvraćanje zečeva i drugih životinja stablo se premazuje ili prska sa rastvorom od sumpora, loja, balege, krvi i sličnih materija koje odbijaju ove životinje svojim neprijatnim mirisom, dok se štetni miševi uništavaju rodenticidima.

Autor: Mihajlo Žikić dipl.ing. voćarstva i vinogradarstva

Zašto dolazi do trovanja pčela: Ovo su glavni razlozi!

Kada se temperatura vazduha prvi put smanji na niže od 5 °C, pčele se jače stisnu u klupko i započinju pravo zimovanje. Hladnoća većinu slabijih i starijih pčela usmrti i one padaju na podnicu ili još žive otpužu na leto gdje ugibaju.

Kada razdoblje hladnoće potraje nekoliko dana, preostale pčele ne izlijeću i ne iznose uginule koje tada vidimo ispred košnica i na podnici. Ako smo neuspješno ili nismo na vrijeme tretirali protiv varoe, može biti mnogo oslabljenih pčela koje ugibaju unatoč jakoj zajednici, što također vidimo kao pojačana uginuća na početku zimovanja. Uglavnom su to sve redoviti i očekivani gubitci. Pri obilasku pčelinjaka tokom zime leto uvijek očistimo od snijega i leda, a također i od mrtvih pčela, pri čemu procjenjujemo njihov broj. Ponekad se kasnije tokom zimovanja može dogoditi da pronađemo povećana uginuća pčela odjednom, ili propadanje cijele zajednice, iako je u košnici bilo dovoljno hrane. Kada isključimo sve moguće uzroke uginuća (varou, bolesti ili slično), možemo posumnjati da je klupko stiglo do lošijeg ili štetnog meda (medljikovca), ili polena čijom se potrošnjom u organizmu pčela gomilaju štetne tvari i dovode do pojačanog uginuća.

Pročitajte: Poznavanje šest velikih bolesti pčela

Ako se nađe takvo stanje, treba se prisjetiti odakle potiče med, a pogotovo pelud koji smo pčelama ostavili za zimovanje. Kako za razliku od meda pčele polen ne prerađuju, nego samo dorađuju i skladište, u njemu se mogu pronaći i neželjene tvari u količinama koje mogu naštetiti pčelama tokom zimovanja. Uzrok iznenadnog i povećanog uginuća pčela u aktivnom razdoblju, ali i tokom zimovanja mogu biti i različita trovanja. Zbog toga ovdje podsjećamo na trovanja različitim tvarima koje se koriste u zaštiti bilja, tvorničkim pogonima ili se slučajno mogu pronaći u pčelinjoj hrani. Najčešće se radi o trovanju pesticidima, ali i dimom fabrika, te medljikom, nektarom, polenom pa i kuhinjskom soli.

Trovanja uzrokovana pesticidima

Pesticidi su sintetičke, rjeđe prirodne, selektivno toksične tvari, namijenjene uništavanju štetnih biljnih i životinjskih organizama. Njihova primjena najveća je u proljeće kada započinje sezona radova i takozvane hemijske zaštite u vrtovima, poljima, voćnjacima i vinogradima. Tada postoji i najveća opasnost za trovanje pčela. Za pčele su najtoksičniji insekticidi, ali i neki herbicidi. Ako i sami upotrebljavamo navedena sredstva, trebamo pažljivo proučiti upute proizvođača o koncentracijama i načinima primjene. Na taj način zaštitit ćemo u prvom redu sebe, zatim pčele i ostale korisne insekte, a i što manje onečistiti okoliš. Insekticide dijelimo na kontaktne (djelovanje kontaktom-dodirom) i na crijevne otrove (djeluju putem probavnog trakta).

Od trovanja u prvom redu ugibaju pčele sabiračice. Ovisno o vrsti i koncentraciji otrova, do uginuća može doći na mjestu tretiranja otrovom, na putu prema košnici ili u samoj košnici. Kod jačih otrovanja pčelinja zajednica izgubi naglo veliki broj sabiračica, oslabi, a može i u potpunosti propasti. Ako se radi o kontaktnom otrovu, pčele sabiračice mogu ga unijeti u košnicu i prenijeti na kućne pčele. Isto tako, ako u košnicu unesu pelud onečišćen sredstvom koje djeluje putem crijeva dolazi do trovanja i ugibanja kućnih pčela i larvi. Kako bi se trovanja spriječila, ne smiju se upotrebljavati hemijska sredstva koja su otrovna za pčele u vrijeme cvatnje biljaka, kao ni u šumama tokom medljikove paše. Ako je tretiranje nužno, treba na vrijeme obavijestiti pčelare određenog područja. Tada pčelar poduzima potrebne mjere. Ujutro, prije izlijetanja pčela treba zatvoriti košnice s pčelama i otvoriti uređaje za ventilaciju. Kada su pčele zatvorene dulje vrijeme, treba im davati vodu u hranilicu ili prazno saće. U razdoblju dok su košnice zatvorene pčele ne smijemo bez velike potrebe uznemiravati, pa ni prihranjivati. Koliko dugo ćemo pčele držati zatvorene, ovisi o vrsti upotrijebljenog otrova i načinu na koji se primjenjuje (prskanje sa zemlje ili iz zrakoplova). Opasno razdoblje se skraćuje u slučajevima jake kiše nakon tretiranja hemijskim sredstvom, jakog vjetra ili vrućina s temperaturama od 30°C u hladu.

Trovanja uzrokovana dimom iz fabrika

Dim pojedinih fabrika sadrži otrovne materije(olovni, fluorovi spojevi) koje se nakupljaju na bilju u okolini, koje onda postaje otrovno za pčele, ali i druge vrste životinja, u prvom redu biljojede. Fabrički dim uzrokuje štetu u promjeru od 5 do 6 km. Ponekad se može dogoditi da vjetar odnese otrovne tvari i na veće udaljenosti (do 20 km). Danas ipak većina fabrika ima specijalne uređaje koji sprječavaju izlazak otrovnih materija, tako da bi ove vrste trovanja bile moguće tek u iznimnim slučajevima.

Otrovanje medljikom

Medljika ili medna rosa javlja se na šumama bjelogorice, crnogorice, rjeđe travama i žitaricama. Najčešće je proizvode štitaste i lisne uši. Od nje pčele rade med medljikovac. Sadrži teško probavljiv šećer melecitozu i veći postotak mineralnih tvari u prvom redu kalijevih i natrijevih soli. Za zimovanje pčela med medljikovac ne smije se koristiti zbog teške probavljivosti. Ponekad u medljici i medu medljikovcu možemo naći i organske otrove koji nastaju kao produkt nekih vrsta pljesni. Kod otrovanja medljikom dolazi do degeneracije i obamiranja stanica srednjeg crijeva, a pčele posljedično dobiju proljev i ugibaju. To se događa osobito zimi, jer med sadrži veliku količinu teško probavljivih tvari, a pčele ne mogu redovito izlijetati na pročisne letove. Ponekad kod pčele uočavamo gubitak dlačica i crni izgled.

Trovanje nektarom

Nektar je slatki sok koji u cvjetovima luče žlijezde nektarije, a sastoji se od vode i šećera. Uloga mu je privlačenje insekata radi oplodnje cvijeta. Nema mnogo dokazanih slučajeva trovanja nektarom. Da bi došlo do ovog trovanja, mora cvasti puno otrovnih biljaka na jednom mjestu. Dokazano je trovanje nektarom biljke mrazovac, jer on sadrži alkaloid kolhicin.

Trrovanje polenom

Polen je muško sjeme biljke čija je zadaća oplodnja ženskih ćelija. Sadrži veću količinu bjelančevina i različite vitamine. Polen je zato pčelama izvor bjelančevina, vitamina i minerala, ali polen nekih vrsta biljaka (luk, duvan) sadrži otrove za pčele, prvenstveno alkaloide. Do trovanja može doći i zbog smrznutog ili pljesnivog peluda u saću tokom zimovanja.

Otrovanje kuhinjskom soli

Do ovog trovanja dolazi ako zimskoj hrani dodajemo kuhinjsku sol. Od 0,2 do 0,5 % kuhinjske soli u hrani skraćuje život zatvorenih pčela, a od 1 do 5 % je vrlo otrovno. Otrovno djelovanje očituje se u propadanju crijevnih stanica. Zato pčelinjoj hrani koju sami pripravljamo moramo posvetiti posebnu pažnju.

Voda u kojoj se kuvao krompir preporodiće cvijeće

Poznato vam je sigurno da se soc od kafe i ljuske jajeta najčešće koriste za prirodnu prihranu biljaka. Međutim, postoji još varijanati koje mogu smanjiti rizik od propadanja, uvenuća ili truljenja biljke, a i podstaći je da raste, cvijeta i razvija se.

Otkrivamo vam 3 trika za organsku prihranu biljaka koja će možda iznenaditi i najiskusnije baštovane:

1. Zalijte tlo vodom koja sadrži skrob – Pošto je nedostatak hranljivih materija posebno akutan zimi zbog nedostatka sunca, biljke pokušavaju da povećaju rezerve skroba u plodovima i sjemenu. Skrob je idealan za skladištenje glukoze, sa njenom nestašicom počinje proces hidrolize – ponovnog razlaganja skroba na molekule. Umjesto da sljedeći put kupujete specijalno đubrivo, ne prosipajte vodu u kojoj se kuvao krompir ili tjestenina. Pustite da se ova tečnost ohladi i zalijte svoje zelene ljubimice.

2. Stavite sunđer na dno saksije – Uprkos činjenici da je skoro svim biljkama potrebno stalno zalivanje, neke sorte su i dalje poznate po tome što mogu da izdrže duže od drugih bez vode. Jedna od najvećih grešaka početnika baštovana jeste pretjerano ili rijetko zalivanje. Kada se zaliju više nego što je potrebno, određenim sortama biljaka truli korijen. Sa druge strane, ako im nedostaje voda, biljke se suše i propadaju. Prije nego što posadite biljke u saksiju, stavite mali sunđer na dno, i prekrijte ga zemljom odozgo. Sunđer će apsorbovati višak vode, a u kritičnim situacijama korijen se može hraniti uskladištenom vlagom, prenosi magazin.novosti.

3. Dodajte malo pšenice u zemlju – Žitarice nisu samo odličan izvor hranljivih materija za ljude. Stavite malo zrna pšenicu u saksiju i pospite zemljom odozgo. Takav biljni dodatak biće dovoljan za mjesečnu prihranu mnogih biljaka.

Za bujne ruže ključna je rezidba: Evo savjeta stručnjaka

Kada orezujete grm ruže, važno je paziti na oblik biljke.

Ako u svom vrtu imate dobro ukorijenjene ruže, najbolje vrijeme za njihovo orezivanje je krajem zime u rano proljeće. No, prije nego što počnete provjerite kada orezati sortu koju imate. Ako imate nepoznatu ružu, koju ste dobili na poklon ili ste ju naslijedili u novom vrtu, tada ju obrežite krajem veljače ili ožujka. Načela rezidbe  Imajući to na umu, stručnjak za vrtlarstvo i hortikulturist Adam Pasco podijelio je načela rezidbe ruže, piše Jutarnji.hr.

Za početak trebate nositi debele vrtlarske rukavice kako bi se zaštitili od trnja na ružama. Također, koristite jako oštre škare jer su neophodne za rezanje debelih stabljika.

Pročitajte: Ako želite da vam ruže bujno cvjetaju, ovaj korak nikad ne smijete da preskočite

Kad orezujete ruže, odmaknete se i pogledajte grm kako biste shvatili gdje će se cvijeće formirati. Ako na vašem grmu ruža još uvijek ima starih prošlogodišnjih cvjetova, potrebno ih je odrezati kako bi ste potaknuli snažan, novi rast u ljetnim mjesecima. Prva stvar koju vrtlari trebaju učiniti je ukloniti mrtve grane s grma ruže. Pregledajte biljku i potražite stare stabljike koje se mogu potpuno orezati. One mogu izgledati poput panjeva na biljci, a mogu biti i na dnu biljke. Panjeve ili stare grane možete potpuno ukloniti jer iz njih nećete dobiti novi rast. Pazite na oblik  Staro lišće s crnim mrljama također treba ukloniti jer je to čest znak gljivične bolesti. Uklanjanjem lišća i obrezivanjem spriječit ćete širenje bolesti ili prijenos na novo lišće.

Kada orezujete grm ruže, važno je paziti na oblik biljke. Adam je predložio da ciljate na grm „otvorenog oblika“ kako biste izbjegli stabljike koje rastu prema unutra. Ako imate stabljike koje rastu prema unutra ili su okrenute prema unutra, treba ih orezati kako bi središte biljke ostalo otvoreno i prozračno. Otvorena struktura omogućuje kruženje zraka oko biljke dok raste. Nakon što je sredina grma otvorenija, uklonite stare cvjetne stabljike i odrežite ih do novog pupoljka. Potražite pupoljke niže niz stabljiku koji su usmjereni prema van, a zatim napravite rez malo iznad pod kutom. Rezanje pod kutom omogućuje lako otjecanje padalina.

Šta se sadi u martu, a šta u aprilu? – Ovo su ROKOVI za sjetvu i sadnju povrća!

Čim sunce grane i ogrije zemlju počinje povrtarska sezona na otvorenom. Ali, prije toga, još tokom februara i marta, sije se razno povrće koje se gajiti preko rasada. Kada je riječ o povrću, uslovno rečeno, postoje tri važnija roka sjetve ili sadnje. To su rana proljećna, postrna i jesenja sjetva ili sadnja povrća

Iskusni povrtari to znaju, oni su još tokom januara napravili plan šta će i kada sijati na otvoreno, koje povrće i u koje vrijeme će sijati u kontejnere za rasad. Ali, ni za rasad svo povrće se ne sije istovremeno. Prvo ono koje će se gajiti u plastenicima, pa zatim biljke koje će se rasađivati na otvorenom, u bašti.

Podloga određuje dubinu sjtve povrća

Pošto skoro svaka povrtarska vrsta traži određenu temperaturu za nicanje , rast i plodonošenje, i osvetljenost, valja napraviti dobar raspored sjetve. Krenimo redom. U sjetvi povrće, uslovno rečeno, postoje tri važnija roka sjetve ili sadnje. To su rana prolećna, postrna i jesenje zimska proizvodnja. A važno je napraviti pravi plodored za uzgoj povrća.

Povrće se može sijati omaške, u redove i u kućice. Sjetva omaške ima brojne i dobro poznate nedostatke, ali se ona u povrtarstvu dosta primjenjuje. Ovaj način se naročito primjenjuje u proizvodnji rasada. Sjetva u redove je najbolja. Ona se može obavljati ručno i mašinski. Na malim površinama sije se ručno ili malim ručnim sijačicama. Ovakvom sjetvom obezbjeđuje se ravnomjeran raspored biljaka na parceli.

U kućice se sije povrće kao što su krastavci, lubenice, dinje, boranija, grašak, bob i dr. a pruža mogućnost da se sije na tačno dređeno rastojanje u i između redova. Sije se isključivo ručno. Najsavremeniji naćin sjetve, vezan samo za proizvodnju rasada, je sjetva u kontejnere, čaše, kesice…

Dubina sjetve je vrlo značajna za sigurno i pravilno nicanje. Dublje posijano sjeme teže niče, a suviše plitko često propada, jer ne isklija ili se klica osuši. Za svaku vrstu povrća postoji optimalna dubina sjetve i ona se utvrđuje na osnovu snage klice i osobina zemljišta. Ukoliko je sjeme sitnije i klica nežnija utoliko se mora pliće sijati i obrnuto. Povoljna vlažnost zemljišta omogućuje pliću sjetvu. Na lakim, rastresitim zemljištima sije se dublje, jer u površinskom sloju takvih podloga postoji izraženo kolebanje vlage. Osim toga, na lakom zemljištu klica savlđuje manji otpor pri nicanju.

Vrijeme sjetve povrća

Vrijeme sjetve povrća zavisi od vrste, klimatskih uslova, rokova prispjevanja i namjene roda. U zavisnosti od vremena sjetve postoje sljedeći rokovi:

Proljećna setva/sadnja povrća

Počinje rano s proleća sjetvom biljaka otpornih na hladnoću kakve su šargarepa, peršun, luk, grašak, i završava se sjetvom vrsta koje su osetljive na hladnoću poput krastavaca, dinja, lubenica, boranija, tikvica. Za ranu proljećnu proizvodnju povrće se sije od sredine februara-ako će se gajiti u grijanim baštama pod krovom, a početkom marta za negrijane plastenike i sredinom ovog mjeseca za uzgoj na otvorenom polju.

Ljetnja sjetva/sadnja povrća

Najčešće se zove postrna sjetva obavlja se tokom ljetnjih mjeseci. Najvažnija karakteristika ove sjetve ogleda se u tome što je usko povezana s mogućnostima navodnjavanja. U našem podneblju ova sjetva praktično nije moguća ako se usjev ne može navodnjavati. A u ovom periodu siju se kornišoni, rasađuju kupusnjače, neke selekcije industrijske paprike i industrijski, kasni paradajz, rana boranija ili šargarepa, biljne vrste čije vegeta cije završavaju do kraja oktobra.

Jesenja setva/sadnja povrća

Kako joj i ime kaže, radi se u jesenjim mjesecima – septembru i oktobru, rijetko novembru. U ovom roku sije se povrće otporno na niske temperature, koje za berbu prispijeva u rano proljeće sljedeće godine. Za jesenje-zimsku proizvodnju pripreme počinju krajem avgusta i početkom septembra mjeseca, tako što u hladne leje na otvoreno zasijemo zelenu salatu, crni luk, rotkvice, koji stižu za rasađivanje novembra mjeseca kada se sije spanać u plasteniku. Prethodno se uklone svi ostaci paprike i kornišonea, zatim se zemljište obradi, unesu hraniva i, kada dođe vrijeme, biljke rasade a spanać posije. Ove biljne vrste stižu za upotrebu od januara do marta mjeseca kada je najveći nedostatak svježeg povrća i najveći finansijski efekat.

Predzimska setva/sadnja povrća

Ona pada u jesen, neposredno pred prve mrazeve. U ovom roku sjetve sjeme ne treba da nikne do proljeća, jer bi nikle biljčice izmrznule. U ovom roku seju se peršun, šargarepa, luk i grašak. Količina sjemena u predzimskoj sjetvi treba da je za oko 30% veća u poređenju s sjetvom u ranijim rokovima, jer jedan deo semena i klica ugine u toku zime.

Uzgoj povrća u bašti – rokovi sjetve

U zavisnosti od vremenskih prilika u proljeće u bašti se najčešće sije i sadi povrće koje je otporno na mraz koji je dosta čest u ovo doba godine. Tako se u martu siju spanać, blitva, luk, šargarepa, grašak, celer, salata, rotkvice, celer, peršun, paštrnak i mirođija. Krajem marta i početkom aprila trebalo bi posijati kelj, kupus i kelerabu. U prvoj polovini aprila trebalo bi da se završi sjetva graška, šargarepe i praziluka.

Takođe, u zavisnosti od temperature, u martu mogu da se rasade karfiol, keleraba, blitva i kupus. U drugoj polovini aprila siju se kukuruz šećerac, krompir za jesenje vađenje, celer, pasulj, cvekla, paradajz i paprika. Krajem aprila, mogu se posijati lubenice, dinje, krastavci i boranija, ali treba biti oprezan zbog mogućih kasnih mrazeva, pa ukoliko je potrebno, izniklo povrće štititi od hladnoće pokrivanjem agrotekstilom, folijom, novinskom hartijom, lišćem ili slamom. Upravo zbog mogućih mrazeva sa sadnjom rasada osetljivih povrtarskih biljaka kao što su paprika, paradajz, patlidžan i tikvice, valja sačekati do poslije Đurđevdana (6. maja), pa čak i polovine maja. Niske noćne temperature im ne prijaju i mogu ozbiljno da im naškode. Ovo važi i za krompir koji je poslije nicanja osjetljiv na niske temperature.
Radi lakšeg planiranja sjetve-sadnje predlažemo vam da sačuvate ovu tablicu.

POVRĆE MJESEC
BOB februar, mart, april
BLITVA mart, april, maj, jun, jul
BROKOLI mart (za rasad), april (za rasad i u bašti)
CELER februar(za rasad, u bašti) april (u bašti), maj (u bašti), jun (u bašti)
CVEKLA april (u bašti), maj (u bašti), jun (u bašti)
CRNI KOREN mart, april
KARFIOL april (za rasad), maj (za rasad), jun (za rasad)
ENDIVIJA jun (za rasad), jul (u bašti), avgust (u bašti)
PASULJ april, maj, jun, jul
BORANIJA april, maj, jun, jul
GRAŠAK februar, april, maj, septembar, oktobar
GRAŠAK ŠEĆERAC februar, mart, oktobar, novembar
KELJ april (za rasad), maj (za rasad i u bašti), jun (u bašti)
PROKELJ april (za rasad), maj (u bašti), jun (u bašti)
KINESKI KUPUS maj (za rasad), jun (za rasad i u bašti), jul (u bašti)
KOMORAČ april (za rasad), maj (za rasad), jun (u bašti), jul (u bašti)
KRASTAVCI mart (za rasad), april (za rasad), maj (u bašti)
KUKURUZ ŠEĆERAS april, maj, jun
MATOVILAC avgust, septembar, oktobar
BORANIJA april, maj, jun, jul
ŠARGAREPA mart, april, maj, jun
PAŠTRMAK maj
PATISON TIKVICE april (za rasad), maj (za rasad i u bašti), jun (u bašti)
PERŠUN mart, april
PRAZILUK februar(za rasad), mart (za rasad), april (za rasad), maj (u bašti), jun ( u bašti)
RABARBANA februar (za rasad), mart (za rasad), april (za rasad)
RADIČ RANI maj, jun, jul
RADIČ KASNI jun, jul, avgust
PARADAJZ mart (za rasad), april (za rasad i u bašti), maj (u bašti), jun (u bašti)
ROTKVA mart, april, maj, jul, avgust, septembar
ZELENA SALATA mart, april, maj, jun, jul, avgust, septembar, oktobar
SPANAĆ mart, april, maj, jun
TIKVICE mart (za rasad), april (za rasad), jun (u bašti)
ZELJE april (za rasad), maj (za rasad i u bašti), jun ( u bašti)

Produžite rok trajanja i svježinu banana na jednostavan način

Skoro svi banane drže upravo na trpezarijskom stolu ili kuhinjskom pultu, u činijama. Poslije par dana obično kora kreće da poprima braon boju.

Međutim, postoji jedan veoma jednostavan trik koji će pomoći da banane ostanu svježe i jestive i do dvije nedjelje. Majk sa Jutjub kanala „Kitchen Tips“ izveo je mali eksperiment koji je pokazao kako njegova metoda djeluje. Jednu gomilu banana ostavio je na kuhinjskom pultu, dok je drugu gomilu banana ubacio u hermetički zatvorenu posudu u koju je ubacio kuglice koje upijaju vlagu i etilen:

„Kako banane sazrevaju, kao i drugo voće, proizvode gas etilen, koji se širi na okolno voće i pomaže u sazrevanju“, objasnio je Majk u videu, „pa će banane apsorbovati najviše gasa kada su zajedno”.

Pogledajte video:

Glavni uzroci nesupijeha u proizvodnji biljaka i njihova rješenja

Glavna pitanja o baštovanstvu vezana su za to koji su uzroci problema sa biljkama, a često se odnose na probleme sa zemljištem i okolinom, kao i štetočine, insekte i posljedice njihovih aktivnosti.

Iako su mnogi problemi povezani sa insektima i bolestima, čini se da je većina problema takođe i ekološke prirode, pitanja njege, posebno zimi. Kućne biljke su sve hibridne ili vrste biljaka koje rastu samoniklo negdje u svijetu. Usklađivanje sa okruženjem kakvo je ono u kojem je biljka nastala i jeste neki recept za najbolji uspijeh. Možda nije moguće uvijek da se ispuni svaki kriterijum za biljku, ali svaki korak i trud mogu napraviti veliku razliku.

Uzroci problema sa biljkama – 3 glavna faktora kod zdravlja biljaka

Žutilo i opadanje listova

Gubitak listova ili žutilo često je uzrokovano nedostatkom vlage. Većina sobnih biljaka najbolje uspijeva sa relativnom vlažnošću između 50% i 70%. Biljke same stvaraju određenu količinu vlage kroz svoje lišće, iz zemlje, pa čak i saksije ako su porozne.

Što više biljaka imate u prostoriji, to će biti veća vlažnost, a što su biljke bliže zajedno, više će moći da koriste jedna drugoj. Postavljanje saksija na ležište od sitnog šljunka i šljunka u plitkom poslužavniku će vam omogućiti da dodate vodu u poslužavnik, podižući vlažnost bez natapanja. Postavljanje posuda napunjenih vodom po prostoriji takođe će značajno povećati vlažnost.

Vetrenje prostorije za njegu biljaka

Biljke treba da dišu i uživaju u svježem vazduhu, baš kao i svi mi. Lagano kretanje vazduha često može da utiče na rast i zdravlje biljaka.

Nekoliko biljaka može da pati kada rastu u prisustvu prirodnog ili ugljenog gasa. Efekti toplote mogu sda utiču na uspijeh cvjetanja ili dovedu i do potpunog gubitka listova.

Razgovor sa biljkama-mit ili istina

Da li ikada razgovarate sa svojim biljkama? Iako teško da nas razumiju, činjenica jeste da biljke udišu CO2 koji mi izdišemo, a one zauzvrat izdišu kiseonik koji nam je potreban.

Mogući uzroci problema sa biljkama: 35 mogućih izazova kod njege biljaka

Kada je riječ o tome koji su uzroci problema sa biljkama i mogućim uzrocima istih kod njege biljaka, evo nekoliko potencijalnih objašnjenja.

  1. Rubovi listova smeđi i osušeni: Temperatura je previsoka: Premjestite biljku na hladnije mjesto. Možda je i nedostatak vlage: Postavite biljku na plitku, šljunkovitu posudu sa vodom.
  2. Smeđi vrhovi listova ili ivice listova: Nedostatak vlage, postavite biljku na plitku, šljunkovitu posudu sa vodom.
  3. Tragovi od đubriva: Možda će biti potrebno ispiranje ili presađivanje biljke sa svježom zemljom.
  4. Loš kvalitet vode (hlor, fluor, soli, itd.): Ostavite vodu da stoji 24 sata prije upotrebe.
  5. Nedostatak ili netačne komponente đubriva: Uvijek pratite uputstva. Naprskajte oštećenja od insekticida, ulja, materijala za sjaj listova. Operite lišće čistom vodom i mekom krpom
  6. Netačan pH zemljišta: Testirajte i prilagodite pH zemljišta ili presadite biljku. Nedostatak gvožđa može nastati kada je pH tla previsok (alkalan). Nedostatak magnezijuma može nastati kada je pH tla prenizak (kiseo).
  7. Zagađivači u vazduhu: Isparenja iz gasova, hemikalija itd.
  8. Brza defolijacija: Brze promjene temperature ili svjetlosti. Da li je biljka premještena na novu lokaciju?
  9. Moguće prekomjerno zalivanje: Provjerite da li je korijen oštećen ili postoji trulež.
  10. Zalivanje: Obezbijedite dovoljno vode da podrži puno lišće.
  11. Postepena defolijacija (donji listovi postaju žuti i opadaju): Moguće prekomjerno zalivanje, provjerite da li je korijen oštećen ili postoji trulež.
  12. Nedovoljno osvjetljenja: Premjestite biljku na svjetlije mjesto.
  13. Oštećenja od spreja ili pare uslijed tečnosti za čišćenje
  14. Moguće oštećenje lisnih uši ili grinja
  15. Pjegavo lišće: Moguće prekomjerno zalivanje, provjerite korijen.
  16. Opekotine od sunca: Previše direktnog sunca
  17. Hladna voda na lišću: Koristite vodu sobne temperature za zalivanje ili prskanje.
  18. Gljivična infekcija: Naročito moguća ako su biljke u veoma vlažnim uslovima.
  19. Lišće je blijedo i slabo izgleda: Nedovoljno osvetljenja, premestite biljku na svjetlije mjesto. Zalivanje: Obezbijedite dovoljno vode da podrži puno sazrelo lišće.
  20. Nedostatak dovoljne vlage: Postavite biljku na plitku, šljunkovitu posudu sa vodom.
  21. Novo lišće je malo, blijedo i vretenasto: Nedovoljno osvjetljenja, premjestite biljku na svjetlije mjesto.
  22. Listovi požuteli između vena (žile ostaju zelene): Netačan pH zemljišta, testirajte i prilagodite pH zemljišta ili presadite biljku.
  23. Neuspijeh biljke da cvjeta: Nedovoljno osvetljenja, premjestite biljku na svjetlije mesto.
  24. Cvijetni pupoljci padaju pre otvaranja: Temperaturne fluktuacije, izlaganje toploj ili hladnoj promaji.
  25. Srebrne ili crvene mrlje na lišću: Opekotine od sunca, previše direktnog sunca.
  26. Cijela biljka je uvenula: provjerite zalivanje, đubrivo, temperature, mraz…
  27. Zakržljale biljke: provjerite zalivanje, đubrivo, temperature, mraz…
  28. Male bijele mrlje na listovima: uglavnom uzrokovane paukovim grinjama.
  29. Mase poput pamuka na listovima i stabljikama (okrugle ili ovalne izbočine prekrivene pamukom): Brašnaste bube
  30. Ljepljive tačke na lišću: Prvenstveno uzrokovane lisnim vašima
  31. Male smeđe izbočine na stabljikama ili lišću: Ljuskasti insekti
  32. Nejasna, siva buđ koja prekriva cvijeće, lišće i stabljike: Botritis (gljivična bolest obično uzrokovana mrtvim listovima i istrošenim cvjetovima koji se ostavljaju na biljci), višak vlažnosti, loša ventilacija.
  33. Opšte opadanje cijele biljke: Trulež krune, stabljike ili korijena (obično uzrokovano prekomernim zalivanjem, posebno tokom zimskih mjeseci kada su biljke u stanju mirovanja i ne treba im mnogo vlage).
  34. Smeđe ili žute mrlje na listovima: Gljive koje se obično razvijaju kada se dozvoli da voda ostane na listovima. Hladna voda takođe može biti uzrok mrlja. Za prskanje i zalivanje koristite vodu sobne temperature i provjerite da li se lišće osušilo prije noći.
  35. Plijesan: Pepelnica je gljivična bolest koja se prenosi vazduhom. (Afričke ljubičice i begonije su posebno podložne).

Ljubav prema biljkama jeste ono što će prije svega doprinijeti tome da se dobro upoznate sa svojim biljkama i obezbijedite im uslove koji su im neophodni kako bi napredovale i bujale.

Izvor: The Garden Helper