Naslovnica Blog Stranica 167

20 GODINA NIJE KOPAO, ZALIVAO NI ĐUBRIO BAŠTU, A OPET IZVADI I DO 2 TONE KROMPIRA: Cijeli svijet mu se divi zbog ovog IZUMA

Pametno baštovanstvo ne podrazumijeva težak rad i trud. Naprotiv, to je savršen način da se iz prirode uzme najbolje.

Selo Šušnskoje na obali rijeke Jenisej u Rusiji obiluje neplodnom zemljom, dok ljetnja temperatura zna da pređe i preko 35 stepeni Celzijusa, a zimi da se spusti i do – 45 stepeni Celzijusa. Zbog nepovoljne klime kiše i snijega skoro i da nema, zato je suša ogromna. Ali jedan čovjek u tim (ne)uslovima ubira neverovatne plodove: kod njega rađa krompir, paradajz, šargarepa, bobičasto voće kao u nekom najplodnijem tlu.

U čemu je njegova tajna? U pametnoj bašti! Zamjatkin kaže da njegova bašta nije vidjela ašov, motiku ili plug, a opet se plodno tlo svakih 10 godina produbljuje za 30 do 40 centimetara.

Zemlja je postala tako rastresita da se kolje za paradajz s lakoćom utisne u zemlju. Prinos krompira je 2 tone na 100 m2, dok šargarepa i kupus svake godine rađaju sve bolje.

Kako mu to uspijeva?

1. Odabrao je najbolje sorte povrća i voća

2. Koristi prirodnu zeljoradnju: uske leje i malč

Leje

Leje su kod Zajmatkina širine 80 cm, sa prolazima oko 1 metra. U prvoj polovini maja on u leje nanosi organski otpad (opalo lišće, pokošena trava, polutrulo granje) a onda preko toga nasipa oko 5 cm zemlje. Zatim se leja dobro zalije, a potom se u to zemljište naseljavaju gliste. Tako „sređenu“ leju ostavlja da miruje do početka ljeta kada u nju sadi grašak, bob, pasulj i td.

Šta je poenta: prije sadnje pripremiti leju na oko dva mjeseca. Staviti organsko đubrivo, a potom posuti zemljom preko. Ako ćete saditi u rano proleće, najbolje bi bilo da se leja pripremi u zimu, pa da se pusti da „izmrzne“. U ovako rastresite leje možete saditi šta poželite.

Bolesti

Zamjatkin kaže da je iskorenio bolesti samo jednom metodom. Svako veče pokriva svoje leje običnim najlonom kako bi spriječio da jutarnja rosa padne na povrće. On pokriva samo ono povrće sklono bolestima poput paradajza, krastavaca, luka, paprike, krompira…

Malč

Zamjatkin koristi pokošenu travu. To je jedini malč u koji on vjeruje i smatra da je najbolji. U avgustu pravi novu leju u koju sipa pokošenu travu koju prekriva zemljom, a onda u kasnu zimu u tu leju može da sadi zimsku baštu. U takvu leju, u kojoj je osnova malč od pokošene trave on sije krompir i smatra da je prinos fantastičan upravo zato.

Pravilo malčiranja: u jesen se zemlja prekrije pokošenom travom da bi se kasnije taj malč dobro smrznuo tokom zime. U proljeće se malč malo skloni sa strane kako bi se zemlja ugrijala. Postupak grijanja zemlje traje oko mjesec dana, da bi se mjesec dana malč vratio na mjesto i na njemu se sadilo.

Cimet za liječenje orhideja – Pomozite im da opet procvjetaju i budu raskošne

Orhideje su jedan od najljepših ukrasa doma, ali svako ko je ikada pokušavao da ih uzgaja zna koliko su delikatne i koliko je lako sa njima pogriješiti.

Previše hladnoće ili vlage može prouzrokovati gljivice. Ukoliko primijetite da listovi orhideje postaju mekani i dobijaju žućkaste mrlje, to je jedan od prvih znakova pojave gljivica.

U tom slučaju, kako biste spasili biljku, uzmite skalpel i njime odsijecite bolestan komad lista, ali i malo zdravog dijela kako biste bili sigurni da ste u potpunosti uklonili zaražena mjesta, savjetuje Zadovoljna.hr. Nakon svakog reza sterilizujte skalpel pa tek onda sijecite ostale listove.

Pročitajte: CIMET ZA BILJKE – Kako se ovaj začin koristi za zdravu baštu

Da orhideja ne bi istrulila, potrebno je da se ta gljivična oboljenja liječe. To možete uraditi i uz pomoć – cimeta. Naime, ovaj začin je poznat kao prirodni fungicid, pa se zato koristi u liječenju orhideja. Nakon odstranjivanja zaraženih dijelova listova, rezove posipajte cimetom i potrudite se da bolesne orhideje obavezno odvojite od zdravih.

Ovaj trik će pomoći da orhideje ožive i proizvedu nove cvjetne grane i nove listove.

Značaj podrivanja zemljišta u plastenicima

Pored oranja i podrivanje je osnovna agrotehnička mjera obrade zemljišta, gdje se zemlja podriva i stvara se površinski rastresiti sloj koji se kasnije dodatnom obradom dovodi u stanje za sijanje i/ili presađivanje biljaka.

U plastenicima, od kojih je najzastupljeniji tip visoki tuneli, nije moguće većom mehanizacijom izvoditi agrotehničke mjere, te se sve mjere pretežno izvode motokultivatorima ili frezama. Korišćenjem iste mehanizacije godinama stvaramo nepropusni sloj u zemljištu koji otežava rast i razvoj biljaka. Pretežno u plastenicima vrši se samo frezanje zemljišta na dubini do 20 centimetara čime stvaramo nepropusni sloj u zemljištu. Da bi se izbjegla ova pojava potrebno da izvršiti podrivanje.

Za velike plastenike podrivanje se vrši traktorima i podrivačima sa više radnih tijela zavisno o snazi traktora. A kod manjih plastenika, posebno visokih tunela koji su kod nas najzastupljeniji, podrivanje se može vršiti pomoću manjih traktora ili najčešće pomoću motokultivatora sa podrivačima koji imaju najčešće tri radna tijela i čija je dubina podrivanja maksimalno 30 centimetara. U prodaji je teško naći specijalizovani podrivač za motokultivator te se on najčešće pravi u sopstvenoj izvedbi.

Podrivanje ima dvije bitne osobine, prva je što razbija nepropusni sloj koji je nastao od frezanja, a drugo što vlažnost zemljišta spušta u niže slojeve.

Prva osovina je bitna iz razloga boljeg rasta i razvoja biljaka, bolje aeracije zemljišta i povećanja volumena zemljišta, a samim tim i količine vazduha u zemljištu. Druga osobina je bitna zbog spuštanja vode u zemljištu u niže slojeve iz razloga boljeg razvoja korijenovog sistema i povećanja njegove upijajuće moći.

Isto tako spuštanjem vode u niže slojeve smanjujemo njeno isparavanje tako da je iskorištetnost vode veća. Kada imamo rastresito zemljište i vodu u nižim slojevima imamo jak i razvijen korijenov sistem biljke, a kada je korijen jak može da usvaja više hranljivih materija, a samim tim imamo bolje zametanje plodova i plodonošenje.

Podrivanje u plastenicima se može vršiti svake godine ili poslije svakog proizvodnog ciklusa iz razloga lakšeg obavljanja dodatne obrade i pripreme zemljišta.

Načini uzgoja estragona

Estragon je kao začin poznat od davnina. Posebno su poznati francuski i ruski tip estragona. U našim se krajevima počeo uzgajati nakon prvog svjetskog rata.

Estragon je višegodišnja zeljasta biljka, snažnog i razgranatog korijenovog sistema koji se najvećim dijelom širi vodoravno u površinskom sloju tla. Stabljika je ravna i razgranata, visine 1 – 2 m. Listovi su dugi 6-8 cm, široki 1 — 1,2 cm i po obodu cijeli. Cvjetna glavica je sitna, svijetlozelene boje. Estragon cvjeta u junu. Sjeme je vrlo sitno i slabe klijavosti. Biljka je otporna na niske temperature i bez oštećenja može prezimiti i na -30 °C.

Estragon se uzgaja za proizvodnju lista i nadzemnog dijela biljke. Upotrebljava se kao začin u prehrambenoj industriji. Suhi nadzemni dio biljke sadrži 0,3 – 0,6 % eteričnog ulja. Ulje je svijetlozelene boje, karakterističnog mirisa i gorkog okusa.

Uslovi uzgoja

Estragon uspijeva u gotovo svim klimatskim uvjetima, ali treba izbjegavati zasjenjena mjesta. Estragon se može uzgajati na dubokim i plodnim tlima, kao i na plitkim i pjeskovitim. Ipak, najveći se prinosi postižu na aluvijalnom tlu. Estragon se kao višegodišnja kultura može na istoj površini uzgajati 5 – 10 godina. Najbolje pretkulture su jednogodišnje leguminoze i gnojene okopavine iza kojih tlo ostaje čisto od korova i bogato hranjivima. Obradu tla treba započeli odmah nakon skidanja prethodnog usjeva. Ako je prelkultura bila strna žitarica, najprije treba obavili prašenjc, a kasnije, krajem septembra i početkom oktobra, oranje na dubinu do 30 cm. U proljeće se obavlja predsjetvena površinska obrada tla.

Ako površina za uzgoj nije bila prethodne godine gnojena stajskim gnojivom, onda u jesen pri oranju treba primijeniti oko 50 t/ha zrelog stajskog đubriva. U osnovnom đubrenju se primjenjuje mineralno NPK đubrivo(70 – 90 kg/ha fosfora, 120 – 140 kg/ha kalija i 70 kg/ha azota prije početka vegetacije, a 30 – 40 kg/ha nakon svake žetve).

Estragon se razmnožava vegetativno (stolonima), a ruski tip generativno (sjemenom). Za proizvodnju stolona najbolje su biljke stare 2-3 godine. Stoloni se izoravaju i potom čiste od nadzemnih drvenastih dijelova. Nakon toga se režu na komade duge 15 – 20 cm i još istog dana sade. Na površini od 1 ha može se dobiti 3000 – 5000 kg stolona.

Sadnja i njega

Estragon se sadi u jesen ili u proljeće, u brazde duboke 10 – 12 cm na razmaku između redova 60 – 70 cm. Brazde nakon sadnje treba odmah zatvoriti i povaljati glatkim valjkom. Za površinu od 1 ha potrebno je oko 1000 kg stolona.

Njega obuhvata međuredno kultiviranje, okopavanje i prihranjivanje. Okopavanje i međuredno kultiviranje treba obavljati nekoliko puta godišnje kako bi se osigurala rastresitost tla i zaštita od korova. Prvo međuredno kultiviranje i okopavanje treba obaviti u rano proljeće, a drugo 10-25 dana kasnije. Sljedeće se kultiviranje i okopavanje obavlja prema potrebi, ali obavezno odmah nakon prve žetve.

Za prihranjivanje se upotrebljavaju azotna đubriva. Prvo prihranjivanje treba obaviti sredinom travnja,aprila čim biljke malo ojačaju. U tu se svrhu koristi 150 – 200 kg/ha azotnog đubriva(KAN). Drago prihranjivanje s istom količinom đubriva obavlja se nakon prve žetve.

Bolesti i štetočine

Estragon obolijeva od rđe koju uzrokuje Puceinia dracunculi, a nakon nje se može javiti i hloroza. Od štetočina poznati su žičnjaci (Elatiridae) koji uništavaju korijen i nadzemni dio biljke.

Berba i sušenje

U našim klimatskim uslovima estragon se bere dva puta godišnje. Prva berba je prije cvjetanja, krajem juna ili početkom jula, a druga krajem septembra. Estragon se može sušiti prirodno ili u sušnicama. Sušenjem u sušnicama postiže se bolja kvaliteta jer tokom dugotrajnog prirodnog sušenja vršni dijelovi biljke pocrne. Lišće se odvaja od stabljike strojno, odmah nakon sušenja, ili ručno, tzv. reblovanjem.

Prinos suvog lista u prvoj godini uzgoja je 800 – 1200 kg/ha. Druge i treće godine, kada se biljke potpuno razvijene, prinosi su veći; 1500 – 2000 kg/ha suvog lista, odnosno 4000 – 6000 kg/ha suvog nadzemnog dijela biljke.

Koje biljke je dobro saditi sa paradajzom?

Prinos, ukus i otpornost na štetočine paradajza mogu se poboljšati sadnjom uz razne biljke, cvijeće i povrće. Ovo je osnovna stvar o kojoj se misli kada odlučujete o tome šta saditi sa paradajzom.

Svaka od ovih vrsta ima jedinstvene kvalitete koji dopunjuju rast paradajza. Bez obzira na to kako rješavate pitanje toga šta saditi sa paradajzom, da li sadite rešetkastim sistemom ili staklenikom, ove biljne vrste se mogu ugurati duž bočnih strana ili na krajeva redova.

Iako postoji veliki broj različitih popularnih biljnih pratilaca za paradajz, postoji mnogo biljaka koje im mogu koristiti ne samo da odbijaju insekte, već i im dodaju dodatne hranljive materije koje pomažu paradajzu da raste.

1. Bosiljak

Bosiljak je jednogodišnja zeljasta biljka porodice nane.

Popularan kulinarski partner dobro je rješenje šta saditi sa paradajzom, ali u kuhinji, bosiljak je jedna od najbolje proučavanih biljaka za sadnju uz druge biljne sorte. Ova ukusna mirisna biljka odbija muve i biljne vaši dok poboljšava ukus paradajza oslobađanjem određenih aromatičnih jedinjenja. Bosiljak takođe lako raste i zahtjeva malo održavanja. Bosiljak je odličan i u odbijanju paradajznih crva.

Jedini problem koji bosiljak može predstavljati je njegova tendencija da raste veoma žbunasto i visoko blizu osnove biljaka paradajza. To može dovesti do smanjenog protoka vazduha i problema sa bolestima kod paradajza. Važno je da posadite bosiljak najmanje 20-30cm od osnove paradajza kako bi sve vaše biljke dobile dovoljno prostora za napredovanje.

Takođe redovnim orezivanjem i branjem bosiljka sprečićete prenatrpavanje paradajza. Tokom berbe, skraćujte gornje listove kako biste ih podstakli da izrastu, ali ne i da narastu previsoko i da se uviju.

Pročitajte: Bosiljak kao prirodni lijek za zapušen nos

2. Mladi luk

Mladi luk bogat je uobičajenim hranljivim materijama kao što su vitamini, minerali i antioksidansi.

Takođe se naziva i „zeleni luk“, a ovo povrće blagog ukusa luka zauzima vrlo malo prostora, lako raste i uspijeva u prolazima ispod biljaka paradajza. Brzo sazrijeva, a ovom mladom luku ne smeta malo sijenke i može se saditi istovremeno sa paradajzom za dodatnu berbu ranog ljeta.

Ove biljke imaju repelentna svojstva koja drže mnoge insekte i moljce na odstojanju. Aroma mladog luka je posebno korisna za odbijanje moljca sa pet pega, koji polažu larve paradajz crva na biljke domaćine.

3. Peršun

Peršun može poboljšati ukus vašeg jela i pomoći vašem zdravlju.

Još jedna aromatična biljka koja je kompatibilna sa paradajzom u bašti je peršun. Peršun privlači leptire lastavice, koji polažu jaja na listove biljke. Kada im se dozvoli da cvjetaju, cvjetovi peršuna takođe privlače muhe lebdećice, koje su predatori tripsa i biljnih vaši. Poznato je i da peršun odbija štetne bube.

Ova biljka niskog rasta, kojoj nije potrebno održavanje, djeluje kao pokrivač preko zemlje. Tako da ona zadržava vlagu u zemljištu i drži korov na odstojanju. Takođe lako uspijeva u malo hladovine vaših biljaka paradajza tokom ljetnjih vrućina.

4. Korijander

Korijander, odnosno cilantro – jedan je od najčešćih začina na svijetu, poznat od davnina i uzgaja se u Aziji i na Mediteranu.

Uprkos popularnosti kao sastojka salse, korijander je tehnički usjev za hladno vrijeme. Paradajz pomaže korijanderu tako što ga drži u sijenci na ljetnjoj vrućini, što spriječava brzo spajanje tako da možete ubrati mnogo aromatičnih listova.

Međutim, kada je korijanderu dozvoljeno da cvjeta zajedno sa biljkama paradajza, on privlači mušice, parazitske ose i druge korisne insekte grabljivice. Nektar cvjetova korijandera je privlačan pčelama koje takođe mogu pomoći u oprašivanju paradajza. Kada cvijeće izblijedi, možete čak ubrati mlado ili zrelo sjeme korijandera za upotrebu.

Poznato je da korijander poboljšava ukus paradajza kada se sade zajedno. Takođe odbija uobičajene štetočine paradajza kao što su biljne vaši, paukove grinje i bube.

Pročitajte: Mladi luk tokom cijele godine – Sve o porizvodnji

5. Bijeli luk

Bijeli luk je biljka srodna luku, koristi se u kulinarstvu i medicini. Ako se dvoumimo šta saditi sa paradajzom, ali i generalno, ovo je uvijek dobar izbor.

Ova biljka oštrog ukusa raste u suprotnom rasporedu od većine biljaka u vašoj bašti. Bijeli luk se obično sadi u jesen i bere sredinom ljeta. Ali ako pravilno odredite vrijeme, bijeli luk može biti odličan pratilac za mlade biljke paradajza. Bijeli luk je takođe lak za uzgoj i otporan u mnogim uslovima.

Bijeli luk je izuzetno mirisna lukovica koja djeluje kao moćno sredstvo protiv insekata. Bilo da je u zemlji ili u domaćem spreju za baštu, bijeli luk će odbiti većinu insekata koji puze i lete. Biljne vaši, gusjenice, crvi, puževi, bube, komarci, muve i grinje odbija snažna aroma bijelog luka.

Neke studije su čak pokazale da su pare i ulja koje oslobađa bijeli luk toksični za štetočine insekata (ali ne i životinje ili ljude, naravno). Ovo je vjerovatno zbog jedinjenja kao što je aglutinin listova bijelog luka (ASAL) koji se nalazi u biljnim sokovima bijelog luka. Kao rezultat toga, postoji vrlo malo štetočina koje napadaju ovu biljku, a njena moćna ulja imaju koristi i za vaš paradajz. Bijeli luk nema negativan uticaj na korisne insekte, tako da je savršeno bezbijedan za biokontrolne zasade.

Ili ostavite prostor tokom sadnje bijelog luka za presađivanje paradajza u kasno proljeće, ili posadite lukovice bijelog luka u isto vrijeme kada i paradajz za berbu kao „zeleni bijeli luk“.

6. Nana

Nana je suštinski prirodni umirujući agens.

Ovo jako mirisno bilje obično je najefikasniji saputnik za paradajz. Nana se vjekovima koristila da odvrati mrave, bubašvabe i muve. Sadnja ove biljke iz porodice Labiatae uz paradajz poboljšava zdravlje vaših biljaka paradajza, a istovremeno širi oko osnove vaših usjeva da biste obezbedili pokrivač za tlo u borbi protiv korova.

Međutim, neke sorte mente mogu biti previše agresivne za presađivanje. Oni se šire preko podzemnih stolona koji mogu brzo zauzeti područje pod vlažnim, povoljnim uslovima. Mentu je najbolje posaditi u sopstvenoj površini ili gajbici kao pokrivač zemlje pored vaših gredica za paradajz. Možete čak posaditi mentu u saksije koje su postavljene u blizini vaših biljaka paradajza da ne biste dozvolili da prestigne vaše gredice sa povrćem.

Prirodno jedinjenje zvano dolihodijalno se čuva u listovima kao glavni odbrambeni mehanizam biljke od štetočina. Istraživanja pokazuju da se „povređivanjem“ listova (rezanjem, četkanjem o njih ili laganim gnječenjem listova među prstima) oslobađa najveća količina repelenta protiv insekata. Zato se potrudite da redovno dodirujete i berete svoju mentu kako biste pružili najveću korist biljkama paradajza.

7. Žalfija

Žalfija je antidijabetička i neuroprotektivna biljka.

Baštenska žalfija je prelijepa i divnog mirisa. Vrlo dobro raste u blizini paradajza (sve dok nije previše zasenčen njihovom krošnjom) i daje prelijepo cvijeće koje vole oprašivači.

Žalfija privlači parazitske ose koje mogu pomoći da se rogati crvi drže podalje.

Pročitajte: Žalfija: Prirodni antiseptik i antibiotik

8. Origano

Origano je začinska biljka, koristan i mirisan začin mediteranske kuhinje.

Bilo da ste zainteresovani za njegovu kulinarsku ili medicinsku upotrebu, origano je vijekovima poštovan kao italijanska biljka koja je odlična za vaše zdravlje. Takođe obezbijeđuje stanište i hranu važnim predatorima kao što su čipkavice. Larve čipke su gladni grabežljivci belih mušica, biljnih vaši i crva.

Kada origano cvijeta, njegovi cvjetovi napunjeni nektarom privlače pčele i oprašivače na paradajz. Snažan miris istovremeno zbunjuje potencijalne štetočine paradajza. Origano je otporan na jelenke i čini odličan živi malč ili pokrivač tla za smanjenje korova u blizini paradajza.

Pijetao – Vidovita ptica koja nam teoretski ne treba za dobijanje jaja, ali…

Pijetao se u narodu smatra pomalo vidovitom pticom. Navodno može prognozirati kakvo će biti vrijeme, hoće li nam neko doći u posjetu te hoće li neko od ukućana umrijeti. No, ako pustimo bapske priče, pijetao zapravo uošte nije potreban u kokošinjcu. Njegovo držanje ima svoje prednosti i mane. A jaja će biti, s njime ili bez njega.

pijetao
Foto skica: AgroSavjet

Pijetao u kokošinjcu – argumenti ZA držanje ovog ljepotana

  • samo pijetao može oploditi kokoš i samo kokoši koje su se družile s pijetlom mogu dati oplođena jaja (pogledajte koje su to odlike dobrog pijetla)
  • ako nema pijetla – nema ni pilića
  • pijetao pravi red u kokošinjcu i pazi na to kako se pilići ponašaju (da ne izrastu u dangube) te da se kokoške ne svađaju međusobno
  • ova ptica je prekrasna (puno uglednija od kokoške), tako da je baš lijepo imati pijetla u vrtu. Ima ih jako puno vrsta i nećete vjerovati kako zanimljivo neke izgledaju
  • pijetao štiti svoj kokošinjac i svoje koke od napada grabežljivaca
  • pare se s kokama od 15 do 40 puta dnevno – tako da će biti puno oplođenih jaja, odnosno pilića
  • Argumenti PROTIV držanja pijetla

    • znaju biti dosta divlji i agresivni (ko se nije u djetinjstvu sukobio s bar jednim pijetlom)
    • koke polude malo zbog njegova prisustva pa znaju skrivati jaja, otezati s nošenjem jaja, posvećuju se više tome da leže na njima i da dobivaju piliće

    Ima li razlike između oplođenih i neoplođenih jaja?

    Energetska vrijednost i izgled jajeta su potpuno identični kod oplođenih i neoplođenih jaja. Jedina je razlika u tome što se samo iz oplođenog jajeta može razviti pile. I sve to zahvaljujući hrabrom pijetlu.

Zašto mačke postaju depresivne

Postoji nekoliko razloga zbog kojih mačka pada u depresiju. Bez obzira na razlog, potrudite se da joj posvetite dovoljno pažnje sve dok se situacija ne promijeni. Ako je glavni krivac za depresiju bol, odmah je odvedite veterinaru.

Bolest

Bolest može biti razlog zbog kojeg se mačka osjeća loše i zbog kojeg je u bolovima. Mački može biti muka, a može patiti i od hormonalnog poremećaja, ne želi jesti ili zbog bolesti potpuno ostane bez energije. Bolesti poput masne jetre, mačjeg virusa imunodeficijencije (poznatiji kao mačja sida), mačje leukemije, dijabetesa, dentalnih bolesti i bolesti gornjeg respiratornog sustava, predstavljaju ozbiljne zdravstvene probleme. Ako sumnjate da je vaša mačka depresivna jer je bolesna, trebali biste zakazati pregled kod veterinara.

Pročitajte: Ovo su mirisi koje mačke ne podnose

Povreda

Povrede mogu ograničiti mačju sposobnost da radi stvari koje je nekada praktikovala bez problema. Bol nakon povrede može spriječiti vašu mačku da bude srećna zato morate pažljivo slušati veterinara i usvojite sve savjete kako bi joj mogli smanjiti bol. Nekada stari zahvati i povrede mogu izazvati bol ili neugodnost kod mačaka pa će im možda biti potreban lijek za smanjivanje hroničnog bola.

Gubitak drage osobe ili životinje

Gubitak člana porodice uvijek je težak za sve koji su uključeni u tu bolnu situaciju pa ni vaša mačka nije izuzetak. Kada član porodice  (osoba ili životinja) premine ili se odseli, vaša mačka može tugovati i postati depresivna. Ovo stanje najčešće nije trajno i nakon nekog vremena vaša mačka će se vratiti na staro, prenosi Index.hr.

Greške kod rezidbe voćaka – S nekoliko pravilnih zahvata, možete napraviti 80% rezidbe voćke

Rezidba voćaka nije jednostavan posao. Posebno ne za amatere i hobiste koji žele pravilno orezati svoje voćke. No, tu često nastaju teškoće. Reže se svakako, bez glave i repa, bez ideje i forme, bez poznavanja rodnih grana i pupova, bez temeljitosti. Ko god da je zavirio u stručnu literaturu, vjerojatno je još brže i odustao od nje, jer malo ih je napisano s razumijevanjem, a još manje s kvalitetnim slikama i objašnjenjima. Tako da dosta ljudi reže metodom pokušaja i pogreške ili kako ispadne, ispadne.

Navešćemo nekoliko najčešćih grešaka, ali i stvari na koje treba pripaziti prilikom rezidbe, da bi se voćka pravilno orezala. S nekoliko pravilnih zahvata, već možete napraviti 80% rezidbe voćke, bez da idete u nekakva složena rješenja i forme.

Alat za rezidbu treba dezinfikovati prije početka rezidbe. Brojne gljivične, bakterijske i virusne bolesti se mogu prenijeti alatom preko oštrica. Ako sumnjamo na neku bolest kod voćke, trsa ili ruže, alat se mora ponovo dezinfikovati nakon rezidbe takve biljke. Za dezinfekciju je najbolje koristiti 70%-tni alkohol, a može poslužiti i otopina bakarnih preparata za dezinfekciju.

Rezač mora biti odlučan i hrabar u svom naumu. Ako se bojite nešto odrezati, to nije posao za vas. Voćku treba formirati u prvih 3-4 godine i tu nema milosti. Greške su često nepopravljive, a milosrđe ne pomaže. Nekad je bolje i krivo orezati, nego nikako orezati.

Pogrešno prikraćivanje

Često se vidi da ljudi režu voćke na reznike ( tzv „jelenji rog“), kao brajdu ili vinovu lozu. To rezultira provociranjem vegetativnog rasta, velikim rastom vodopija i potpunim gubitkom roda. Vinova loza ima drugi princip rezidbe, jednostavnija je i nikako se ne bi trebala primjenjivati na jabukama, kruškama, šljivama i sl. Često je i prikraćivanje izboja na nekoliko pupova. To se u pravilu ne radi, osim u slučajevima kad se formira novi sprat na mladim voćkama ili kad se želi popuniti krošnja na nekim uzgojnim oblicima. Prilikom rezidbe se u tom slučaju koristi ili savijanje cijelog izboja, ili svođenje rezom na bočnu, prvu nižu mladicu, pup ili rodnu grančicu.

Uklanjajte vodopije

Vodopije su uspravni izboji koji dodatno zasjenjuju niže dijelove krošnje, provociraju snažan rast, narušavaju ravnotežu između rasta i rodnosti i troše puno hranjiva biljci. Ako se ne orezuju, dolazi do ogolijevanja i zasjenjenja donjih dijelova krošnje te prestanka plodonošenja na donjim dijelovima krošnje. Vodopije nakon dvije do tri godine prorode, ali je dotad cijeli urod ili većina uroda pobjegla dva do tri metra uvis. Vodopije se mogu rezati već od kraja 6. mjeseca tekuće godine i moraju se orezivati redovito. Često je samo rezidba vodopija više od pola posla na voćki.

 Nemojte rezati kratko rodno drvo

Štrljci su kratko rodno drvo kod jabuka i krušaka. Donose rod kroz nekoliko godina i pomalo stvaraju granato rodno drvo. Rezidbom tih štrljaka kod jabuka i krušaka, posebno mladih i neizrođenih, stvara se direktna šteta na većini sorata. Urod je smanjen ili nikakav, biljka reaguje vegetativnim rastom, a vlasnik se čudi jer nema ploda. Stari i izrođeni štrljci se nakon nekoliko godina mogu pomalo zamjenjivati, ali uvijek postupno kroz 3 do 4 godine, nikad radikalno.

Kratka rodna grančica – 1. Svi bočni pupoljci cvjetni 2. Bočni pupoljci i cvjetni i vegetativni
Kratka /cvjetna/ rodna grančica

Ostavljene suve grane i suvi dijelovi krošnje su također jedna od grešaka. Osim što nagrđuju izgled drveta, na njima prezimljuju štetočine i bolesti, koji se mogu pomalo širiti na zdravo drvo i na druge voćke. Treba ih sigurno odstraniti voćarskom pilom i premazati voćarskim voskom. Sve veće rane od kovanice 2€ bi trebalo obavezno premazivati voćarskim voskom.

Obavite zimsko prskanje

Nakon rezidbe voćaka slijedi obavezna zaštita. Bakreni preparati se koriste za suzbijanje bolesti, dok se uljni preparati koriste za suzbijanje prezimjelih stadija zimskih štetnika. Na tržištu postoje i gotovi preparati poput modrog ulja. Koristimo ih u fenofazi bubrenja pupova i u koncentraciji 2-3%. Dakle 2-3 l na 100 l vode, ili 2 do 3 dcl na 10 l vode. Voćku treba doslovno okupati, sa što više škropiva. Treba izbjegavati tretiranje prilikom jačih vjetrova koji su česti krajem februara i početkom marta, a jak vjetar znači i slabu primjenu, odnosno slabo pokrivanje voćke zaštitnim sredstvom.

Zašto je dobro jesti kačamak?

Kukuruz odlično utiče na peristaltiku crijeva i ravnotežu bakterija u našoj crijevnoj flori, što znači da je dobar ne samo za varenje, već i za imunitet.

Kačamak, nekada smatran siro­tinj­skom hranom, danas nam se vraća kao „čista“ egzotika. Njegova baza je kukuruzno brašno (bijelo ili žuto), nama dostupno i poznato kao kukuruzni griz ili palenta. Budući da ne sadrži gluten, nije samo ukusan predlog za doručak, već i jedan od najzdravijih izbora koji možemo da napravimo.

Kukuruzno brašno sadrži veliku količinu nutrijenata neophodnih našem tijelu, uz minerale i vitamine A, E i B grupe. Uz to, bogat je i fosforom, cinkom, kalijumom, magnezijumom, manganom i selenom. U 100 grama kačamaka nalazi se oko 380 kalorija. U toj količini je još 12,7 odsto vode, 10 odsto su proteini, 73 odsto uglje­ni hidrati, 4,3 masti i 2,3 posto celulo­za. Ugljeni hidrati i lipidi koje sadrži imaju po­zi­tiv­an uticaj na naš or­ganizam, prvenstveno na rad crijeva.

Pročitajte: Proja i kukuruzno brašno – Saveznici našeg zdravlja!

Utiče na varenje

Velika količina vlakana uz složene ugljene hidrate daje nam veći osjećaj sitosti. Oni se sporije apsorbuju i pospješuju proces normalnog varenja u crijevima. To je i najveći razlog zašto je kačamak dobro jesti, ako imamo, ali i ako nemamo probleme sa digestivnim sistemom. Kukuruz sadrži i karotenoide, koji su sa zdravim biljnim masnoćama važni za efektivnu peristaltiku crijeva. Sprečava zatvor i reguliše probavu.

Druge prednosti za zdravlje

Budući da sadrži zdrave masnoće, složene ugljene hidrate i biljna vlakna, kukuruz je namirnica preporučljiva za osobe koje imaju probleme sa visokim holesterolom. To je veoma važno i za prevenciju kardiovaskularnih oboljenja i naše zdravije srce.

Kačamak se preporučuje bebama i djeci zbog uspostavljanja zdravijeg varenja, kao i boljeg imuniteta koji je posljedica čišćenja i jačanja crijevne flore. Za osobe koje boluju od celijakije ili zapaljenskih bolesti crijeva, izuzetno je važan podatak da kukuruz ne sadrži gluten. Tako bi oboljeli od Kronove bolesti i od zapaljenskih bolesti crijeva, ali i osobe sa dijebetesom, trebalo da uvrste kačamak u redovan jelovnik. Antioksidanti iz kukuruza sačuvaće i crijeva i tijelo od oksidativnog stresa.

Pročitajte: Recept za omiljeni domaći kukuruzni hljeb

Dobar za mršavljenje

S obzirom da kukuruz, pa i ka­ča­mak imaju brojne koristi za našu bolju probavu, preporučuje se u re­duk­cio­nim režimima ishrane sa ciljem gub­ljenja kilograma. Kačamak čisti naša crijeva i poboljšava varenje, što je pred­uslov za zdravu ishranu, a kako ima visoku energetsku, a malu kalorijsku vrijed­nost, energija koju iz njega dobija­mo vrlo je važna u režimu redukovane ishrane.

Na internetu ćete pronaći i brojne recepte za višednevne kačamak dijete koje brzo tope kilograme. Međutim, nut­ricionisti podsjećaju da je svaka previše rigorozna redukcija ishrane, posebno ako isključuje čitave grupe namirnica, štetna za naš organizam. Kilogrami se skidaju ravnomjernom, izbalansiranom ishranom, umjerenom fizičkom aktiv­nošću i promjenom žvotnih navika.

Da li su mirišljave svijeće štetne za naše zdravlje?

Mirišljave svijeće bi mogle da budu štetne? Evo šta kaže dr Svetlana Stevanović.

Mnogi vole da ambijent upotpune mirišljavim svijećama, često ih viđamo u kafićima i resotranima, a neki ih koriste za neutralisanje duvanskog dima. I pored brojnih prednosti, izgleda da se ispostavilo da imaju i mane.

Dr Svetlana Stevanović, profesorka na Univerzitetu Dikin u Melburnu, Australiji, rekla je da bi mirišljava svijeća mogla da sadrži veliki broj potencijalno toksičnih hemikalija. Ona je objasnila da su svijeće, vosak ili bilo koji mirisi koji se emituju, povezani sa emisijom isparljivih organskih jedinjenja i malih čestica koje ostaju u vazduhu, a koje zatim mi udišemo.

Pročitajte: Napravite predivne jesenje svijećnjake pomoću lišća

„Procesom sagorijevanja oslobađaju se čestice koje idu u naša pluća, a utvrđeno je da to uzrokuje niz različitih negativnih posljedica na zdravlje“, objasnila je ona.

Takođe, osim ovih svijeća, zagađivači vazduha mogu da se nađu i u često korišćenim proizvodima za kuću, poput boja, sredstva za poliranje namještaja i tapete. Kako je istakla, simptomi toga mogu da budu razni – ljudi mogu da osjete iritaciju očiju, nosa i grla, glavobolje, gubitak koordinacije, mučninu ili čak da zadobiju oštećenje jetre, bubrega.

Dr Stevanović je upozorila da svijeće i drugi mirisni proizvodi za kuću mogu da izazovu alergijske reakcije ili glavobolju. Prema njenim riječima, zagađenje unutar kuće je veće nego spolja. To je zato što na otvorenom ima vjetra i veća je masa vazduha.

„Iako se soja i pčelinji vosak smatraju sigurnijima od proizvoda koji sadrže parafine, nazivanje proizvoda organskim ili prirodnim ne jamči njegovu sigurnost“, dodala je Stevanović te istaknula da je ključno otvarati prozore i vrata, odnosno provjetravati prostor.

Pročitajte: Ova biljka radi BOLJI POSAO od 9 PREČIŠĆIVAČA VAZDUHA: Zahtjeva minimalnu njegu, a zbog nje ćete biti MNOGO ZDRAVIJI

Kako kaže, kada koristimo mirišljave svijeće kod kuće, mi „u suštini stavljamo nove zagađivače u vazduh“ i dodaje da prirodno ne znači da je dobro za nas, ako ga stalno udišemo, tako da sve treba da radimo umjereno. Za kraj savjetovala je svima onima koji su ljubitelji mirišljavih svijeća da redovno provjetravaju prostorije, kao i da se odluče za biljke koje prečišćuju vazduh.