Naslovnica Blog Stranica 144

Savjeti za sadnju i održavanje Viburnuma – Prekrasan i otporan ukras za vaše dvorište

Viburnum rod ukrasnih grmlja i žive ograde koji je sve popularniji u uređenju vrta i okućnice. Ovaj rod poznat je još kao Udikovina, Hudika, Hudokovina, Žganci, kndele, Bekovina, Piširuža. U rod spada više od 170 vrsta koje svojim prekrasnim okruglastim cvjetovima uljepšavaju dvorišta. A kada ocvatu, predivno zelenilo ukras je i dalje, tokom cijele godine.

Viburnum se može uzgajati kao pojedinačni grm ili poput žive ograde kojom možete ograditi okućnicu i sakriti je od pogleda. Atraktivnog je izgleda tokom cijele godine. Grm može stajati na sredini dvorišta, a njegova veličina i pojava neće proći neprimijećeno.

Zavisno od klime na kojoj sadite i uzgajate Viburnum, ali i od same vrste, može davati cvjetove od početka proljeća (aprila) pa sve do ljetnih mjeseci (do juna).

Zanimljivo je da mu se boja listova mijenja od zelene pa sve do crvenkaste  što zavisi od doba godine. Takođe, listovi mogu poprimiti listopadna ili zimzelene obilježja, a ona će zavisiti od lokacije na kojoj rastu i samoj vrsti. Listovi se razlikuju po teksturi, veličini i obliku, a mogu narasti do 10 cm. Tako oni mogu biti ravni, nazubljeni, okrugli ili kopljastog oblika.

Cvjetovi Viburnuma dolaze pojedinačno i skupljeni su cvat koji može izgledom podsjećati na onaj hortenzije, mogu biti u obliku kupole ili okrugli. Cvjetne glavice mogu narasti promjera od 7 do 15 cm.

U decembru na grmu se pojavljuju prvi intenzivno obojeni pupoljci.

Cvijet Viburnuma dolazi u različitim bojama što zavisi ponovo od vrste, a može biti bijeli (što je najčešće), zatim krem, svijetlozeleni i ružičasti.

Pročitajte: Ne čekajte predugo s njihovom sadnjom – Ove prekrasne i otporne trajnice cvijetaju već prvih dana proljeća

Cvijet Viburnuma je jednopolni ili dvopolni, a kako bi se izvelo oprašivanje mora biti dostupna i druga sorta biljke. Kada se cvjetovi oplode, iz njih se razvijaju plodovi koji sazrijevaju tokom jeseni. Pritom mijenjaju boju i izgledaju jako dekorativno. Boja plodova zavisi od vrste i vremena dozrijevanja, a može biti žuta, zelena, plava, ljubičasta, ružičasta, crvena pa sve do tamno crne. Plodovi su glavni izvor hrane pticama i drugim životinjama kojima je tokom zime upravo ova biljka prava poslastica. No, neki od plodova mogu biti otrovni.

Visina grma udikovine može biti u rasponu od 1,5 do čak 9 metara, a zavisi od vrste biljke te uslovima uzgoja, odnosno njege i održavanja. Takođe, neke vrste mogu imati i cvjetove izuzetno jakog mirisa.

Sadnja Viburnuma

Prije sadnje izmjerite dužinu i širinu na kojoj želite posaditi Viburnum (ako ćete ga saditi kao ogradu). Od toga će zavisiti broj sadnica koje morate nabaviti, ali i konačni izbor vrste. Naime, neke vrste će formirati bujniji grm, neke viši, a neke širi.

Ako živu ogradu sadite do postojeće, razmislite o tome da zadržite razmak jer ćete time lakše održavati obje ograde.

Razmak između sadnica također zavisi od vrste biljke.

Vrijeme sadnje i priprema tla za sadnju

Sve vrste iz ovog roda sade se u jesenskim mjesecima iz presadnica prethodno uzgojenih u posudama ili loncima. Za sadnju, potrebno je iskopati rupu koja je čak pet puta veća od veličine tegle u kojoj je sadnica rasla.

Prilikom sadnje, rupa se na dnu ispuni smjesom komposta, zemlje i organskog đubriva.

Sadnicu izvadite iz teglice pa joj grabljicama rastresite korijen. Budući da je korijen oblika teglice, potrebno ga je lagano rastresti kako bi se korjenovi izdanci odvojili i oslobodili. Tako pripremljen korijen, lakše će se primiti i ukorijeniti.

Sadnicu položite u središnji dio iskopane jame pa ga je zatrpajte zemljom. Pripazite na visinu sadnje koja ne smije biti suviše duboka niti plitka.

Nakon obavljene sadnje, zalijte biljku vodom.

Pročitajte: Gipsofila ili sadarka – Kako se gaji prelijepi cvijet koji krasi mnoge bukete

Gdje posaditi Viburnum

Gotovo su sve Viburnum vrste otporne na temperature. Dobro će podnijet i visoke i niske temperature pa ih možete uzgajati na području kontinentalne i mediteranske klime.

Ako sadite Viburnum kao živicu, odaberite mjesta koja su dijelom u sjeni ili lagano osunčana. Dobro će rasti posađene ispod drveća. To će biti puno bolji izbor od izrazitog hlada i sjene.

Za sadnju će im odgovarati plodno i dobro drenirano tlo.

Uzgoj Viburnuma

U nastavku donosimo uzgoj dvije najčešće vrste Viburnumu i njegove uvjete sadnje i održavanja.

Viburnum opulus

Viburnum opulus još nosi naziv i Snježna lopta i najčešća je vrsta koja se uzgaja na našim područjima. Može se vidjeti kao pojedinačni grm koji krasi dio dvorišta vrta ili kao živa ograda.

Listovi ove vrste razvijaju krupne listove i treba im puno prostora za rad. Širina ovog grma može narasti do 4 metra.

Osim što su krupni, listovi ove vrste su i kožasti te ovalni, a u jesenskim mjesecima poprimaju crvenu boju. Kada cvjetaju čine to predivnim malim cvjetićima koji u konačnici formiraju krupne i mirisne cvjetne glavice nalik lopticama.

Ako ćete ovom vrstom formirati živicu, nemojte je pustiti da prebrzo raste jer bi se moglo dogoditi da unutrašnji dio grma ostane prazan. Potrebno je obavljati redovnu rezidbu kojom će doći do boljeg razgranavanja, a time i gustog grma ili žive ograne. Ova vrsta može se uzgajati i kao stablo ako ćete je posebno orezivati.

Viburnum x bodnantense „Dawn“

Viburnum x bodnantense „Dawn“, odnosno ranocvjetni viburnum je listopadni grm koji može narasti do 2 metra širine i 3 metra visine. U rano proljeće razveseli nas svojim predivnim i mirisnim cvjetovima.

Sadi se kao živa ograda ili kao grm.

U jesen njegovi listovi poprime atraktivnu bronzanu boju, a najljepše izgledaju predivni ružičasti pupovi koji kasnije daju blijedoružičaste cvjetove.

U toplijim predjelima cvjetaju od jeseni (oktobra) do marta (proljeća), a na našim područjima od januara do marta.

Cvatnja se odvija na golim granama prije nego grm prolista.

Dobro će podnijeti niske temperature pa ga možete posaditi i u kontinentalnim područjima. Najbolje će uspjeti na sunčanim područjima blage sjene. Od tla joj odgovaraju ilovasta, neutralna i dobro drenirana, bogata humusom.

Orezivanje i oblikovanje se mora obaviti nakon što grm ocvate.

Pročitajte: Kleoma ili paukov cvijet – Predivana cvjetnica otporna na štetočine i bolesti

Viburnum tinus

Ova vrsta Viburnuma formira grm i time je odličan izbor za žive ograde. Često se sadi na jugu Evrope, odnosno mediteranskim područjima i područjima sjeverne Afrike.

Sporo raste, ali odlikuje je velika izdržljivost pa podnosi i gotovo surove uslove za rast.

Može narasti od 40 do 60 cm u vrijeme vegetativnog rasta. Listovi su joj tamni i ovalni te imaju poseban sjaja. Kada cvjeta, miriši, a daje cvjetove ružičasto bijele boje.

Cvjetanje se odvija u martu i aprilu, a mirisni cvjetovi predivnih boja s mnogo polena i nektara privlači velik broj oprašivača.

Plodovi dozrijevaju tokom septembra i oktobra, a boja im je plavocrna. U jesenskim i zimskim mjesecima privlače ptice i druge životinje kojima je ovaj plod glavni izvor prehrane u hladnim mjesecima. Plodovi su jestivi i sigurni za konzumiranje životinja i ljudi.

Zavisno od zemlje na kojoj se sadi te vremenskih i klimatskih prilika, ovaj grm raste u prosjeku od 1,5 do 7 metara. Može se rasprostrti u širinu od 2 do 3 metra. Biljka postiže vrhunac rasta tek za 10 godina od dana sadnje.

Odgovaraće joj područja na suncu ili u polusjeni. Viburnum tinusu odgovaraju vlažna, ali u isto vrijeme dobro drenirana tla jer u protivnom može doći do truljenja korijena biljke. Dobro će podnijeti alkalna i kisela zemljišta.

Dok se plodovi koriste kod zatvora, listovi Viburnum tinusa poznati su kao prirodni lijek protiv depresije.

Održavanje Viburnuma

Preporučuje se redovno malčiranje jer ćete tako održavane površine trebati manje zalivati tokom ljetnih mjeseci, a i korov će slabije rasti.

Pročitajte: Hrizantema ili “zlatni cvijet” – Simbol moći, obilja i sreće

Rezidba i obilikovanje (grm, živica, stablo)

Budući da se uzgaja kao grm ili živica, a u nekim slučajevima i kao stablo, s obzirom na to potrebno je primjereno održavanje i njega. Kod svih grmova i živih ograda važno je formiranje rezidbom.

Grmovi se orezuju prije nego što započne vegetacija, a tada je potrebno ukloniti i sve suve i oštećene grane. Postoje i grane koje mogu zagušiti grm pa i njih treba ukloniti.

Kako bi se zadržala grmolika forma, uklonite i ocvale izboje takođe orezivanjem i to nakon cvatnje.

U obliku stabalaca se oblikuje tako da tokom prve godine rasta odaberete granu najbolje kvalitete i privežete je za potporanj. Izboje koji idu iz glave grane potrebno je tokom vegetacije isto ukloniti.

Kada stablo postigne visinu koju želite, skratite ga te kasnije orezujte poput grma.

Napitak od peršuna i limuna – Moćan duo za pokretanje metabolizma i regulaciju holesterola

Podstaknite rad metabolizma i sagorijevanje kalorija uz napitak od peršuna i limuna. Nakon pet dana primijetićete manju brojku na vagi.

Peršun je jedan od najčešće korištenih začina u svakoj kuhinji. Ova biljka iz porodice štitarki obiluje antioksidantima i vitaminom C, preporučuje se njegovo korištenje u kuhanju, ali i pripremi zdravih pića. On poboljšava probavu i smanjuje nadutost.

Pročitajte: Čaj od peršuna je odličan za zdravlje – RECEPT za pripremu i primjenu

Napitak od peršuna i limuna

Pomiješate li ga s limunom i običnom vodom dobit ćete moćan napitak za pokretanje lijenog metabolizma, odnosno sagorijevanje kalorija. Žene koje su isprobale ovaj čudesni napitak tvrde da su s njime izgubile 2 kilograma u svega pet dana.

Potrebni sastojci za napitak:

  • 60 grama svježeg peršina
  • 1 limun
  • 200 ml vode

Priprema:

U blenderu sameljite svježi peršun. Dodajte mu vodu i sok iscijeđenog limuna pa sve zajedno dobro promiješajte dok ne dobijete jednoličnu tekućinu.

Tri pravila za ispijanje napitka od peršuna i limuna

  • Popijte napitak odmah nakon što ste se probudili, odnosno prije jutarnje kafe, doručka ili bilo kojeg drugog napitka
  • Pijte ga svako jutro tokom pet dana
  • Napravite pauzu od 10 dana, pa ponovite petodnevnu kuru ovim napitkom ako želite još smršati.

Pročitajte: Evo kako ulje peršuna djeluje na kožu

Limun i peršun protiv holesterola

Već smo spominjali da je kombinacija peršuna i limuna odličan lijek protiv holesterola, ovo sredstvo je u potpunosti prirodno i nema nikakve hemije u sebi. Za ovaj recept bi bilo dobro da nabavite organski limun i domaći peršun.

Potrebno vam je oko 1 kg limuna, tri veze peršuna, 1,5 l vode i sode bikarbone (u sodi potopite limun i operite koru prije pripreme). Neka odstoji malo pa ga isperite vodom.

Priprema: U 1,5 l vode nasjeckati sitno peršun i limun na kriške i ostavite ovu smjesu u frižideru 24 sata. Sutra, smjesu izmiksati u blenderu i napitak sipati u staklenu flašu. Ovaj prirodni lijek za holesterol se pije po 100 ml svakog dana, i to polako, gutljaj po gutljaj. Oni koji su probali ovaj recept tvrde da se efekti brzo primjećuju i da je ovaj recept odličan za skidanje masnoća u krvi.

Čaj od peršuna za mršavljenje

Čaj od peršuna posebno se preporučuje kod mršavljenja, sadrži visoke koncentracije vitamina i minerala potrebnih za održavanje zdravlja i jakog imuniteta. Osim toga, povećava nivo energije koja često opada na niskokalorijskoj dijeti prilikom mršavljenja.

Čaj od peršuna efikasno će ukloniti višak vode iz organizma i pružiti vidljive rezultate, no to nije slučaj kada je riječ o masnim naslagama.

Potrebni sastojci:

  • 2 kašičice sušenog peršuna ili 1 kašika svježe nasjeckanog
  • 250 ml vruće vode

Postupak:

Prelijte peršun kipućom vodom i ostavite poklopljeno da odstoji 10-15 minuta.
Procijedite čaj i pijte ga toplog, a za bolji ukus možete dodati malo limuna ili meda.

Recept koji će vas oduševiti – Sirup od bazge obogaćen koprivom

Bazga je počela da cvjeta i svakako je vrijeme da taj predivan miris i aromu pospremimo i za naredne mjesece. Sirup od bazge jedna je od najpopularnijih varijanti konzumacije cvijeta bazge, a kako biste ovaj fini napitak dodatno obogatili ukusom donosimo vam recept za sirup od bazge s koprivom.

Bazgini se cvjetovi beru za sunčana vremena i to samo oni potpuno rascvjetani sa žutim sladonosnim prahom. Pazite gdje je berete, zagađena mjesta i kanali nikako nisu dobra opcija, potrudite se i pronađite onečišćeni grm ove mirisne i ljekovite majske ljepotice.

Mnogima je najdraži domaći bakin recept za sirup od bazge, no možete isprobati i sok od bazge obogaćen koprivom.

Pročitajte: Zova – Za šta se sve koristi i za šta je djelotvorna?

Sirup od bazge recept

Recept koji donosimo je mjera za otprilike 4 l sirupa bazge s koprivom, ukoliko želite više ili manje prilagodite omjere svojim potrebama. A to znači da ćete na 10 cvjetova bazge, odnosno stabljika koprive koristiti litar vode, kilogram šećera i jedan limun, odnosno na 100 cvjetova trebaće vam 10 litara vode, 10 kilograma šećera i 10 limuna, po mogućnosti neprskanih.

Trebaće vam i veće posude, kao i čiste pripremljene staklene boce sa čepovima za skladištenje.

Što se tiče ‘light’ varijanti s manje šećera, znajte da je šećer prirodni konzervans i da smanjivanjem njegovih omjera za pripremu reskirate kasniju kvarljivost sirupa. Možda ste u nedoumici treba li sirup od bazge kuvati ili ne, u svakom slučaju postoje dvije varijante pripreme. Ako želite možete skuvati sirup od zove i na taj način produžiti rok trajanja soku. Takođe, važno je napomenuti da ga možete i zalediti.

Vrijedi spomenuti i da se kopriva zbog svojih svojstava naziva i proljetnom kraljicom zdravlja.

Pročitajte: Crna zova atraktivna voćka: Prerada zove u rakiju zovovaču i lakoća uzgoja

Potrebni sastojci za sirup od bazge s koprivom:

  • 15 cvjetova bazge
  • 15 stabljika koprive
  • 3 l vode
  • 4 dkg limunske kiseline
  • 2 limuna i 1 grejp (ili 1 limun i 2 grejpa želite li više gorkasti ukus sirupa, poput tonika)
  • 3 kg šećera

Priprema soka od bazge s koprivom:

  • Potopite cvjetove bazge i koprivu u vodu s limunskom kiselinom i na kriške izrezanim limunima s korom te iscijeđenim grejpom. Dobro izmiješajte i ostavite da odstoji na hladnom i tamnom mjestu 24 sata.
  • Drugi dan tečnost procijedite pa dodajte šećer i dobro promiješajte. Ostavite da stoji još 24 sata uz povremeno miješanje.
  • Nakon 48 sati sirup je spreman za pretakanje i skladištenje u staklene boce. Na ovaj ga način možete čuvati do godinu dana na hladnom i tamnom mjestu.

Borba protiv krompirove zlatice: Preventivne mjere, domaći pripravci i prirodni neprijatelji

Krompirova zlatica ili koloradska zlatnica Leptinotarsa decemlineata, ubraja se u red tvrdokrilaca (Coleoptera) te u porodicu zlatica odnosno Chrysomelidae.

Najvažnija štetočina krompira koji može potpuno uništiti lisnu masu krompira. Karakteristika ove vrste je holometabolnost, odnosno metamorfoza insekta u kojoj se životni ciklus sastoji od jaja, larve i odraslih oblika. U razvoju je prisutan i stadijum neaktivne čaure prije nego što postane odrasli oblik.

krompirva zlatica na krompiru
Jaja, larva i odrasli insekt krompirove zlatice

Preventivne mjere

Sadnju krompira treba obaviti na površinama koje su znatno udaljene od prošlogodišnjih. To znači da se treba pridržavati plodoreda – ne ponavljati uzgoj na istoj parceli tri do četiri godine. Preporučljivo je saditi krumpir u kombinaciji s bobom, renom, špinatom, kupusnjačama kamilicom, dragoljubom, kukuruzom. Treba izbjegavati sadnju u kombinaciji s bundevom, suncokretom, ciklom, celerom, graškom, rajčicom i patlidžanom.

Biološke mjere

Krompirova zlatica ima nekoliko autohtonih prirodnih neprijatelja poput trčaka (Carabidae), grabežljivih stjenica, bubamara (Coccinellidae) i muva gusjeničarki (Tachinidae) te entomofagnih osica koje parazitiraju jaja. Tokom prezimljenja odrasle oblike krompirove zlatice parazitira gljiva Beauveria basiana koja ponekad može znatno smanjiti populaciju. Velika je mogućnost da prirodni neprijatelji neće potpuno suzbiti pojavu krompirove zlatice, ali privlačenjem i očuvanjem prirodnih neprijatelja u vrtu njihova se učinkovitost može značajno povećati.

„Uradi sam“ pripravci

Postoji velik broj biljaka i biljnih ekstrakata koji djeluju repelentno ili inhibicijski na krompirovu zlaticu, ali nema još uvijek temeljitih naučnih istraživanja koja potvrđuju njihovu učinkovitost.

Kora od krompira

Svježe oguljena kora krompira stavljena u lovne posude djeluje kao atraktant na krumpirovu zlaticu uz uslov da se lovne posude redovno prazne i dodaje svježe oguljena kora krompira.

Komorač i buhač

Prema rezultatima istraživanja koje je proveo Institut Tamis, ako se oko krumpirišta posije komorač, a u samom krumpirištu biljka buhač tada parcelu krumpirove zlatice obavezno zaobilaze. Dokaz za tu tvrdnju dobijen je nakon provedenog istraživanja na parceli od 1 ha u organskom demonstracijskom polju zasijano već navedenim biljkama. Krompir se u takvim uslovima dobro razvijao bez prisustva krompirove zlatice.

Pripravak od bazge/zove

Jedan od načina upotrebe bazge/zove u poljoprivrednoj proizvodnji na manjim površinama je izrada prirodnog insekticida od cvijeta i lista bazge/zove koji se koriste za prskanje krumpira protiv krompirove zlatice. Za pripravak je potrebno 1 kg cvijeta i lista bazge potopiti u 5 l vode. Potopljenu bazgu treba ostaviti preko noći te sljedećeg jutra procijediti sadržaj iz kante i pripravak protiv zlatice je spreman za upotrebu. Krompir je potrebno tretirati ovim pripravkom ujutro i uvečer dok nema rose. Tretiranje ponavljati prema potrebi.

Cvijet zove

Pripravak od orahovog lišća

Lišće oraha sadrži spoj hidrojuglon koji u dodiru s kiseonikom stvara spoj juglon. S obzirom da juglon nije topiv u vodi i ne odlazi duboko u zemlju, lišće oraha je pogodno za izradu pripravka za suzbijanje krumpirove zlatice. Za izradu ovog pripravka potrebno je oko 3 kg otpalog lišća oraha potopiti u 10 l vode i pustiti da odstoji 2 dana. Nakon toga pripravak procijediti i razrijediti s vodom u omjeru 1:1. Prskanje obaviti ujutro ili uvečer.

Pročitajte: Zaštita krompira od KROMPIROVE ZLATICE u organskoj proizvodnji

Juha od preslice

Za juhu od preslice potrebno je oko 1 kg svježih ili 150 g osušenih biljaka koje se stavljaju u 10 l vode tokom 24 sata. Potom se mješavina prokuva oko pola sata. Nakon hlađenja i procjeđivanja juhu je potrebno razrijediti s vodom u omjeru 1:5.

Otopina od pepela

Otopina pepela je vrlo učinkovita kod suzbijanja krompirove zlatice. Potrebno je otopiti 2 kg pepela u 10 l vode. Zatim 1 l otopine razrijediti sa 10 l vode i tretirati lišće krompira. Za tretiranje krumpira mogu se koristiti i preparati od listova duvana i topole. Tretiranje se provodi kad se listovi krompira osuše od jutarnje rose. Ovisno o jačini napada, tretmane je potrebno ponavljati svakih 5 do 10 dana. Posljednje tretiranje treba obaviti 20-ak dana prije berbe.

Pripravak mlijeka, vode i sode bikarbone

Mlijeko se može koristiti u kombinaciji sa sodom bikarbonom, odnosno prskanjem biljaka sodom bikarbonom. Koristi se preventivno za tretiranje povrća, najčešće protiv plamenjače. Ovaj pripravak je vrlo djelotvoran kod tretiranja cime krumpira jer štiti od krumpirove zlatice, odnosno sprječava pojavu krumpirove zlatice jer ona ne može probaviti mlijeko. Za pripravak je potrebno pomiješati 1 l mlijeka i 1 žličicu sode bikarbone u 10 l vode.

Pripravak od krumpirovih zlatica

Potrebno je redovno prikupljati odrasle jedinke u posudu od 1 l i te zlatice potopiti u posudu sa 20 l vode te zatvoriti. Zlatice će uginuti i jedno vrijeme će plutati, a zatim potonuti na dno. Nakon nedelju dana preparat je spreman za upotrebu, ali se treba razrijediti s vodom jer nerazrijeđen preparat može spaliti lišće krompira. Potrebno je razrijediti prvi put u omjeru 1:1, drugi put 1:2 i treći put 1:3. Različite sorte krompira različito reagiraju na pripravak te je potrebno koncentraciju prilagoditi.

Biološki pripravci pod nazivom „Uradi sam“ koji se koriste za suzbijanje štetnih organizama uz svoje pozitivne ekološke strane imaju i ekonomsku korist za manje proizvođače jer je njihova proizvodnja jednostavna i ekonomski isplativija od kupnje gotovih komercijalnih pripravaka.

Kako da sačuvate med u kućnim uslovima, a da se on ne kristališe?

Zbog nepravilnih uslova skladištenja, med se može zgusnuti i zbog toga će se promijeniti njegov ukus i kvalitet.

Nije važan materijal od kojeg je napravljena posuda za skladištenje, već njegova nepropusnost. Poklopac bilo kog tijela sa medom treba dobro zatvoriti. Navikli smo da čuvamo med u staklenim teglama, koje se s pravom se smatraju najboljim posudama. Međutim, postoji jedno upozorenje. Zbog providnosti stakla, med može da se zgusne kada je izložen sunčevoj svjetlosti. Zbog toga teglu treba umotati, na primjer, u peškir, ili čuvati dalje od sunca.

Pročitajte: Da li je med zapravo zdrava zamjena za šećer?

Druga dobra opcija za skladištenje jesu drvena burad ili zemljani kontejneri. Pogodne su i plastične posude, pod uslovom da je materijal namijenjen isključivo za skladištenje hrane. I nema potrebe da ga sipate u plastične kontejnere, u kojima je, na primjer, prethodno uskladišten pribor za šivenje. Ovo je potpuno drugačija plastika koja sadrži nečistoće štetne za tijelo.

Iz istog razloga, metalne limenke nisu pogodne – posebno bakarni pribor. U procesu oksidacije, metali počinju da oslobađaju toksine, a ako to nije primjetno spolja po kvalitetu, onda se pojavljuje metalni ukus. Pored toga, ove supstance su opasne po zdravlje.

Med se takođe može čuvati u frižideru. Ali u njemu se brže zgušnjavaju šećeri. Ali to nije strašno: ako je med malo zašećeren, to ne znači da se pogoršao, u toku je potpuno normalan proces kristalizacije. Najbolja temperatura za čuvanje meda nije niža od plus 5 i nije viša od 20 stepeni.

Ova namirnica važi za prirodni antibiotik

Mladi luk sadrži minerale i vitamine, gvožđe, folnu kiselinu, hranljiva vlakna i hranljive sastojke.

Zahvaljujući njegovom jedinstvenom sastavu smanjuje upale u organizmu i jača imunitet.

Ljekari ga preporučuju za ishranu ljudi sa mnogim oboljenjima.

„Pored toga što sadrži vitamine i minerale, na primjer, vitamin C, vitamine B grupe, vlakna, sadrži flavonoide, koji djeluju kao antioksidanti, smanjuju upalne procese u organizmu. Najčešće djeluju na kardiovaskularne procese, dijabetes i onkološka oboljenja. Takođe, luk pozitivno utiče i na imunitet“, rekla je dijetolog Natalija Nefedova u intervjuu za „Sputnjik“.

Ona navodi i da luk pomaže i u snižavanju unosa soli u organizam. Bez obzira na sve, luk ne treba koristiti kao lijek koji se konzumira samo onda kada je čovjek bolestan. Njega treba redovno jesti kako bi preventivno uticao u borbi sa bolestima, smatra nutricionista.

„Jedini problem je zadah, ali ne iz usta, već iz kože, jer se miris luka izlučuje kroz pore“, pojasnila je Nefedova.

Međutim, neki ljudi ne mogu da svare crni luk.

„Mladi luk je potrebno ograničeno konzumirati ako imate osjetljiv želudac, ako bolujete od gastritisa ili imate kiselinu. Međutim, to ne znači da ga ne treba uopšte jesti, već je potrebno unositi one količine luka koje prijaju vašem organizmu“, kazala je ona, prenosi B92.

Postavite samo jednu stvar u dvorište i zmije će bježati glavom bez obzira

S dolaskom ljepšeg vremena dolazi i povećana opasnost od ugriza zmija, a da li ste znali da zmijama jedna stvar posebno smeta?

Naime, stručnjaci preporučuju miris naftalina kao sredstvo kojim može da se zaštiti okolina kuće od ovih gmizavaca!

Pročitajte: Kako prepoznati otrovnu zmiju? Pored jedne šare razlikuje ih i otisak nakon ujeda

Upotreba je vrlo jednostavna.

Rasječe se plastična flaša kojom se pokrije naftalin izdignut iznad zemlje, kako ga kiša ne bi spirala, a zmije ga osećaju na velikoj udaljenosti i nigdje se u okolini ne zadržavaju. Zmije apsolutno ne podnose miris naftalina, tako da se neće ni približiti vašoj kući, a samim time, ni ugroziti vas.

Jedino što morate da obratite pažnju jeste da djeca  ne dođu u dodir sa ovom supstancom.

Sirup od divlje ljubičice – da nazdravimo u čast proljeća

Nježni, mirisni, ljubičasti cvjetovi koji griju srca kako djece, tako i odraslih. Ljubičica je jedan od prvih vjesnika proleća, a osim što najavljuje najlepše godišnje doba i lijepo izgleda, ovaj cvijet je vrlo koristan po ljudsko zdravlje.

Da li ste znali da je ljubičica odlična u borbi protiv slabovidosti, glavobolje, reume… Znate li da se njom liječe upala pluća i bolno grlo? Osim toga, ona smanjuje stres, ublažava infekcije, a u prirodnoj kozmetici se smatra nezamjenljivim čistačem nježne kože lica.

Naravno, ljubičice treba brati na obodima šuma, uz rijeke, u prirodi, gdje je čisto i nezagađeno. Od njih možete spravljati eterična ulja, sokove, sirupe, slatko, liker… Mi vam za početak predlažemo sirup od ljubičice, idealno piće da dočekate i na pravi način proslavite dolazak proleća.

Sirup od ljubičice se pravi veoma lako i brzo. Odlikuju ga neobična, lijepa aroma, zanimljiva boja i prijatan, osvježavajući ukus. Za početak, potrebno je ubrati oko 100g cvijeta ljubičice. Cvjetove oprati, pa preliti sa 200 ml vrele, prokuvane vode.

Sve ovo ostaviti tokom noći, kako bi ljubičice pustile boju i aromu. Sutradan drvenom kašikom izgnječite cvjetove, pa procijedite.

U ovako pripremljenu tečnost dodajte med ili šećer – po želji. Zagrijevajte na tihoj vatri, ili još bolje, na pari, i miješajte sve dok se zaslađivač ne otopi. Sipajte sirup u čiste flaše i čuvajte u frižideru. Prije posluživanja, razblažuje se vodom po ukusu, kao bilo koji drugi sirup. A evo i jednog malog trika: kada sipate sok u čaše, tik pred serviranje kapnite 2-3 kapi limunovog soka i gledajte kako tečnost postepeno mijenja boju iz plave u ružičastu. Prijatno!

Vreme je za sjetvu tikvica

Tikvice su toploljubivo povrće i siju se tek kada se zemljište zagrije na petnaestak Celzijusovih stepeni. Za ovo povrće najbolje je odabrati parcele na kojima su prije toga gajeni grašak, boranija, soja ili neke druge leguminoze.

Ako poslije sjetve okiša i na površini zemlje se uhvati pokorica, valja je odmah razbiti drljačom s kratkim zupcima, rebrastim valjkom ili blagom vejštačkom kišom, da bi nježna klica što pre izašla napolje.

Kada biljke razviju dva-tri prava lista, valja okopati ili veću površinu prvi put iskultivirati. Kultivira se u tri-četiri navrata, sve dok se međuredni prostor ne popuni, a radni zahvat kultivartora se svakom novom operacijom smanjuje. Poslije prvog kultiviranja, bez obzira na površinu, prostor oko biljaka valja okopati i usjev prorediti. U svakoj kućici ostavljaju se obično dvije biljke.

Tikvice se prihranjuju neposredno prije ili tokom samog kultiviranja, odnosno prije navodnjavanja, da bi se đubrivo unijelo u zemljište, rastvorilo i postalo pristupačno biljkama. Navodnjava se brazdama, vještačkom kišom i sistemom kap po kap, koji je i najbolji. Tikvice napadaju iste bolesti i štetočine kao i krastavce, pa se štite istovremeno kada i to povrće.

Sorte tikvica koje formiraju dugačku vrežu imaju potrebu za još jednom, specifičnom agrotehničkom mjerom – pričvršćivanjem vriježe. Zbog opasnosti da će malo jači vjetar zamrsiti ili pokidati vriježe, one se, kada porastu osamdesetak centimetara, pravilno rasporede po površini i na dvadeset centimetara od vrha pričvrste za zemlju. To se radi tako što se nabace dvije-tri motike zemlje, te blago sabije. Iz nodusa (kolenca) će izbiti adventivni korijeni koji će pričvrstiti vriježe.

Izbor sorti mrkve

U praksi se nerijetko susrećemo s proizvođačima koji su razočarani izgledom korijena koji su nepravilni, kvrgavi, račvasti te oštećeni od bolesti i štetnika. Takvi korijeni su najčešće rezultat nepoznavanja uzgojnih zahtjeva mrkve. Na rast i razvoj korijena mrkve utječe mnogo faktora, a poznavanje njihovog uticaj bitno je za uzgoj upravo onakve mrkve kakve možemo vidjeti na slici koju nalazimo na vrećici sa sjemenom mrkve.

Mrkva ima veliki broj stranooplodnih i hibridnih sorata koje spadaju u 6 osnovnih tipova. Tipovi se razlikuju po obliku, veličini korijena i vremenu dospijevanja. Okruglasti oblik korijena imaju sorte u tipu stare sorte Pariška rana čiji je prosječan korijen dug i širok oko 3 cm. U tom tipu nalazimo sorte kratke vegetacije koje se koriste za ranu proizvodnju korijena.

Pro

Valjkasti oblik tupog vrha korijena karakteriziraju sorte u tipu Amsterdamske koje su dužine oko 10 cm i širine 1-2 cm. Uglavnom se koriste u ranoj i srednje ranoj proizvodnji. Najrašireniji je tip sorte Nantes, to su sorte s korijenima valjkastog oblika i tupog vrha dužine do 20 cm i promjera 3 cm. Koriste se za srednje ranu i srednje kasnu proizvodnju.

Sorte tipa Chatenay imaju korijen blago stožastog oblika s tupim vrhom, dužine oko 15 cm i promjer oko 4 cm. Koriste se u jesenskoj srednje kasnoj proizvodnji.

U tip Berlicum spadaju sorte koje imaju dugi valjkasti korijen s tupim vrhom dužine do čak 30 cm i promjer 3-4 cm. Namijenjeni su za jesensku proizvodnju. Sorte u tipu Flaker imaju krupne korijene uglavnom stožastog oblika sa zaobljenim ili zašiljenim vrhom. Korijeni su dužine 30-ak cm i 4-5 cm široki. To su kasne sorte koje se uglavnom koriste za preradu.