Krompirova zlatica je u stanju da desetkuje biljke krompira. Kada završi sa njim, prelazi na paradajz, papriku, patlidžan… Biljke okupira kao odrasla jedinka, svojim jajima i larvama u svim fazama. Ukoliko želite da spasite svoje biljke morate sa njom da se izborite. Ovo je najefikasniji način.

Krompir je jedna od dvanaest biljaka koje sadrže najviše ostataka pesticida, prema izveštaju EWG-a. Zbog toga je jako bitno da se uzgaja bez upotrebe štetnih hemikalija.

Najvažnije je pratiti stanje na biljkama krompira, kako bi se na vrijeme reagovalo. Od trenutka kada se pojavi nadzemna masa, odvojite nekoliko minuta da svaki drugi dan prošetate i potražite odrasle jedinke krompirove zlatice. Pripazite na rupe na lišću krompira. Beskrajno je lakše kontrolisati njihovu brojnost, ako ih primetite kada se tek pojave.

Krompir možete preventivno da poprskate supom od zove. Naime, miris zove je jači od mirisa krompira, te sprječava zlatice da ih nanjuše. Takođe, možete da ga malčirate koprivom.

Nakon što krompir procvjeta, krompirove zlatice više ne mogu napraviti toliku štetu na rodu krompira kao što to rade prije cvetanja. Međutim, do cvjetanja je neophodno da se suzbije, inače će napraviti nepopravljivu štetu.

Suzbijanje krompirove zlatice

Krompirovu zlaticu je moguće suzbiti primjenjivanjem tri glavna koraka:

1. Fizičko uklanjanje odraslih jedinki,
2. Uklanjanje lišća sa jajašcima,
3. Korišćenje organskih sredstava za ubijanje odraslih jedinki i larvi.

Razumijevanje ponašanja krompirove zlatice

Samo malo biologije i razumijevanje ponašanja ove štetočine može da pomogne u prirodnoj i organskoj kontroli, bez upotrebe teških pesticida.

Ako ste ugledali samo jednu krompirovu zlaticu, budite sigurni da ih ima više i da su vjerovatno već položile jaja. Odrasle jedinke prezimljavaju u zemlji, a kada nastupi proljeće i zemlja se dovoljno ugreje, izlaze iz zemlje i pronalaze biljku domaćina. Nažalost, kada se krompirove zlatice aktiviraju, tada i krompir niče iz zemlje. Kasnije, mogu da napadnu paradajz, papriku i patlidžan.

Kako ukloniti odrasle krompirove zlatice

Ponesite kantu napunjenu vodom i stavite rukavice na ruke. Stavite kantu ispod krompira i samo ga istresite. Zlatice će popadati. Velike su i lako ih je uočiti za provjeru da li je neka ostala. Ovo bi trebalo raditi svaki dan u prvih nekoliko nedelja nakon što su se pojavile. Sakupljanje se brzo izvodi i uštedeće vam puno vremena i truda kasnije, jer jedna krompirova zlatica tokom nekoliko nedelja može da položi 300-800 jaja.

Kako ukloniti jajašca

Nakon što ste uklonili odrasle jedinke (ili istovremeno), drugi korak je uklanjanje jajašca krompirove zlatice. Ovo je posebno važno na početku, jer larvama je potrebno 4-5 dana da se izlegu.

Jajašca ćete pronaći na drugoj strani (poleđini) listova krompira. Jednostavno, rukom nježno okrenite list krompira u svakom smijeru da biste dobro osmotrili i zapazili jajšca. Ona su jarko žite, te narandžaste boje, zalijepljena u grupama, te ćete ih lako vidjeti na zelenom lišću. Obavezno provjerite svo lišće, čak i ono malo, kao i lišće koje je blizu zemlje.

Pročitajte: Narodni načini za suzbijanje krompirove zlatice i biljnih vaši u vrtu

Kada pronađete list sa skupinom jaja, otkinite ga i ubacite u svoju kofu.  Ako ostane na biljci, svaki takav list može da vam nanese potencijalno veliku štetu u zasadu. Sve dok pronalazite odrasle jedinke na krompiru, obavezno provjeravajte da li ima i jajašca na lišću.

Kako ubiti larvu krompirove zlatice

Vrlo je verovatno da nećete uloviti sva jaja i da će neka larva da se izlegne i pretvori u malu mašinu za mljevenje biljaka krompira. Larve su zapravo te koje uništavaju biljke – male su, ali vrlo proždrljive.

Nema potrebe da se paniči, ako se dogodi da larve krenu u štetu, jer rešenje postoji. Uglavnom, one svoju aktivnost počinju u središnjem dijelu na listu na kojem su se izlegle. To je dobro za vas, jer su sve u jednom području. One svaki dan rastu i šire se dalje. Imaju četiri faze razvoja. Ako ih ne ulovite i ako dođu do poslednje faze razvoja, što je otprilike za 2 do 3 nedelje, pašće sa biljke i zakopati se u zemlju. Zatim će odatle da izrone kao odrasle jedinke za 5 do 10 dana da bi ponovo započele ciklus i napunile biljke jajima.

Pojavu druge generacije želimo da spriječimo po svaku cijenu. Naime, druga generacija krompirove zlatice ima misiju da proždere apsolutno sve. Kada završi sa krompirom, prelazi na paradajz, papriku i patlidžan. Nakon što se najedu ukopavaju se u zemlju kako bi prezimile. Zbog toga je kombinacija tehnika: fizičko uklanjanje odraslih jedinki, uklanjanje jajšca, te tretiranje larvni najefikasnije rešenje.

Čaj od grančica tuje

Tuja je otrovna za krompirovu zlaticu. Nakon što se biljke poprskaju ovim čajem, larve prestaju da jedu i umiru.

Dijatomejska zemlja

Možete koristiti i dijatomejsku zemlju. Ona djeluje jako dobro, posebno na manje larve i nevjerovatno je jednostavna za upotrebu – ne miješa se sa vodom, nisu potrebne prskalice, a možete da je koristite sigurno u bilo koje doba dana.

Dijatomejska zemlja su fosilni ostaci starih algi koje su se nalazile u moru. Ona prekida egzoskelet i uzrokuje dehidraciju i umiranje larvi krompirove zlatice.

U pitanju je fini prah koji se pospe direktno na larve na lišću krompira. Djelotvorna je kada je suva, te ako mislite da je pospete rano ujutro, pričekajte da se rosa osuši. Takođe, obratite pažnju na vremensku prognozu, jer vam kiša nije potrebna.

Jako je važno da se pospe po larvama, a ne po cijelom listu, jer gde je pospete na list, tu prekida fotosintezu. Ne koristite je preventivno ili na biljkama koje nisu zaražene. Bube ubija u roku od jednog dana. Dakle, pospete danas i krompirove zlatice nema već sutra.
Vjetar, rosa i kiša će da je speru nakon nekoliko dana, a za to vrijeme štetočine će biti mrtve. Prilikom rada sa dijatomejskom zemljom preporučuje se nošećenje gumenih rukavica, zaštitnih naočara i maske za prašinu. Oni sprečavaju iritaciju kože, očiju, nosa i grla uzrokovanu organskom prašinom.

Dodatno: Rastvor mlijeka i soda bikarbone

Mnogi baštovani tvrde da je rastvor mlijeka i soda bikarbone uspješno otjerao krompirovu zlaticu iz njihovih bašta. Mi ćemo podijeliti kako su pravili rastvor, a vi nam javite rezultate. Rastvor se pravi tako što se litar mlijeka sipa u 5 litara vode, pa se doda jedna kašika soda bikarbone.

Izvor: agrosaveti.rs

Uzgoj paradajza predstavlja kompleksan proces u kojem se sve češće susrećemo s problemom opadanja plodova prije postizanja punog sazrijevanja. Kroz temeljnu analizu ovog fenomena, stručnjaci su identifikovali ključne faktore koji doprinose gubitku plodova paradajza. Nedovoljno oprašivanje, nedostatak vitalnih hranjivih materija i ekstremne temperature izdvajaju se kao ključni faktori koji negativno utiču na održivost plodova i predstavljaju značajan izazov za poljoprivrednike i vrtlare.

Jedan od glavnih razloga ovog fenomena je nedovoljno oprašivanje. Paradajz je biljka koja zahtijeva oprašivanje kako bi plodovi pravilno sazreli. Međutim, nedostatak insekata za oprašivanje, posebno pčela koje su ključni oprašivači, može rezultovati nedovoljnom oplodnjom cvjetova. Kao rezultat toga, plodovi paradajza se formiraju, ali opadaju prije nego što dostignu svoju željenu veličinu i zrelost. Ovaj problem je pogoršan u slučajevima uzgoja paradajza u zatvorenim prostorima, gdje je pristup insektima ograničen.

Drugi važan faktor koji doprinosi opadanju plodova paradajza je nedostatak hranjivih materija. Biljke paradajza zahtijevaju optimalnu količinu azota, fosfora i kalijuma kako bi razvile zdrave i stabilne plodove. Ako biljke nedostaje ova ključna hranjiva, plodovi postaju slabi i skloni opadanju. Preporučuje se redovno korištenje uravnoteženog gnojiva kako bi se osigurala pravilna prehrana biljaka i potaknuo razvoj plodova.

Pročitajte: Đubrenje paradajza – Kada, kako i koje đubrivo primijenti

Ekstremne temperature takođe imaju svoj udio u problemu opadanja plodova paradajza. Visoke temperature, posebno tokom cvjetanja i formiranja plodova, mogu ometati proces oprašivanja i uzrokovati oštećenje plodova. S druge strane, niske temperature mogu usporiti rast plodova i dovesti do njihovog opadanja. Klimatske promjene i sve učestalija pojava ekstremnih vremenskih uslova mogu imati negativan utjecaj na proizvodnju paradajza i prouzrokovati značajne gubitke.

Dodatno, bolesti i štetočine takođe pridonose opadanju plodova paradajza. Gljivična oboljenja poput truleži plodova mogu uzrokovati propadanje plodova prije nego što dođu do zrelosti. Štetočine poput grinja i tripsa takođe mogu napasti biljke i pruzrokovati opadanje plodova. Ova problematika može oslabiti biljke i smanjiti njihovu otpornost na vanjske faktore.

U svjetlu ovih izazova, poljoprivredni stručnjaci i vrtlari preporučuju niz mjera kako bi se smanjio gubitak plodova paradajza. To uključuje poticanje prisutnosti oprašivača u okolišu, primjenu uravnoteženih đubriva kako bi se osigurala adekvatna prehrana biljaka, provođenje redovitog zalijevanja kako bi se održala odgovarajuća vlažnost tla te praćenje i suzbijanje bolesti i štetnika.

Batat daje najbolje prinose na ocjeditim glinastopjeskovitim tlima, slabije opskrbljenom humusnom komponentom, a kiselost bi trebala biti oko 6 pH.

Obrada tla (oranje) treba biti do 40 cm dubine u jesenskoj pripremi tla. Neposredno prije sadnje, kod proljetne pripreme zemljišta, đubri se s oko 20 t stajskog đubriva ili s oko 300 kg NPK 5:20:30 po hektaru.

Batat se najčešće sadi vegetativno iz “presadnica”. Radi se ustvari o izbojima koji rastu iz spavajućih pupova zadebljalog korijena koje se, kad dosegnu odgovarajuću veličinu, presađuju u kontejnere da se ukorijene. Na taj način pripremljene presadnice koristimo za sadnju sadilicama ili ručno.

Razmak sadnje između biljaka koji se najčešće koristi je 80-100 cm x 50-70 cm. Time se postiže sklop od 20.000 do 27.000 biljaka po hektaru. Najbolje je da se sadnja obavi na uzdignute gredice uz upotrebu malča (crna PE folija). Kako bi se biljke dobro i brzo ukorijenile svakako je potrebno navodnjavanje u toj fazi uzgoja. Kasnije se navodnjavanje tokom uzgoja koristi vrlo oprezno i to samo ako prijete jake suše jer prevelika količina vode u zoni korijena smanjuje prinose. Da bi se ta agrotehnička mjera mogla kvalitetno obaviti nužno je predvidjeti postavljanje sistema navodnjavanja kapanjem.

Batat se vadi od avgusta do okotbra zavisno o vremenu sadnje i klimi, ali u pravilu kad većina korjenova dostigne tržnu veličinu (iznad 150 g). Korjenove nakon vađenja treba uskladištiti na suvom i toplom mjestu u relativnu vlagu zraka oko 75 %.

U toku proizvodnje batata rijetko nastaju veće štete uzrokovane bolestima i štetočinama. Neki zemljišni štetnici mogu napraviti manja oštećenja nebitna za količinu i kvalitetu korjenova. Određene štete mogu nastati na nasadu od poljskih miševa i voluharica, naročito ako se odgađa početak vađenja. Posebno je potrebno voditi brigu o tome da se batat ne sadi na istoj parceli barem tri godine.

Boranija, omiljeno povrće mnogih vrtlara, zahtijeva određene uslove za uspješan uzgoj. Jedan od ključnih faktora je plodoredukcija, odnosno odabir odgovarajućih prethodnih i naknadnih kultura. U ovom članku, istražit ćemo preporuke za plodored boranije kako biste postigli zdrav i obilan urod.

Boranija se obično uzgaja kao treća kultura u plodoredu. Važno je napomenuti da se boranija ne bi trebala sijati na zemljištu na kojem su u prethodne tri godine uzgajane leguminoze poput soje, djeteline, lucerke ili maljave grahorice. Naime, ove biljke mogu biti domaćini za mnoge patogene gljive koje uzrokuju bolesti korijena boranije. Kako biste smanjili rizik od takvih bolesti, izbjegavajte gajenje navedenih leguminoza prije uzgoja boranije. Također, treba izbjegavati uzgoj salate, krompira, paradajza, kupusnjača i vrežastih vrsta prije ili poslije boranije kako biste smanjili prisustvo gljive Sclerotinia u zemljištu. Umjesto toga, preporučuje se gajenje žitarica ili kukuruza tokom nekoliko godina kako bi se smanjilo prisustvo Sclerotinie.

Kao dodatna mjera predostrožnosti, treba izbjegavati uzgoj kupusnjača, uključujući i korovske vrste, zajedno s mahunjačama zbog prisustva bakterije Xanthomonas campestris. Ova bakterija može uzrokovati bolesti kod boranije, stoga je važno održavati razmak između ovih biljnih vrsta u plodoredu.

Najbolji prijašnji usjevi za boraniju su korjensko povrće poput mrkve i cikle te lukavičasto povrće poput luka. Također se dobro snalazi nakon strnina, što uključuje uzgoj biljaka kao što su pšenica, ječam ili grah radi obnove tla. Ovi prijašnji usjevi pružaju optimalne uslove za rast boranije i smanjuju rizik od bolesti i štetočina.

Kao naknadna kultura, boranija se sije nakon ranog krompira, kelerabe, salate, špinata i ranih strnina. Ovi usjevi se obično beru ili uklanjaju prije nego što je boranija spremna za sadnju, pružajući dovoljno vremena za pripremu tla i osiguravajući da boranija ima dovoljno prostora i hranjivih tvari za optimalan rast i razvoj.

Uzgajanje boranije u skladu s preporukama plodoreda osigurava zdrave biljke i povećava šanse za obilan urod. Osim toga, pravilan plodored smanjuje rizik od bolesti, štetnika i oštećenja usjeva, pridonoseći održivom i uspješnom vrtlarenju. Stoga, pridržavajte se navedenih preporuka za plodored boranije i uživajte u svježem i ukusnom povrću iz svog vrta.