Biljka koju ćete pronaći u gotovo svakom povrtnjaku je paradajz. Relativno se lako uzgaja i daje velike, crvene, sočne plodove. Evo nekoliko dobrih savjeta koji će vam pomoći da izvučete maksimum iz sadnje paradajza.
Šta je potrebno da bi kivi uspijevao kod nas?
Zbog promjene klime u našim dvorištima i okućnicama sve je više egzotičnih vrsta. Jedna od njih je kivi, voćka porijeklom iz Kine, ali se uspješno uzgaja u različitim dijelovima svijeta, uključujući i neke dijelove Evrope.
Kivi zahtijeva specifične uslove za rast i optimalno uspijevanje. Najvažniji faktor je klima. Preferira umjerenu klimu sa toplim ljetima i blagim zimama. U Srbiji, kivi se obično gaji u oblastima sa blagom klimom, u južnim dijelovima zemlje, gdje su temperature tokom zime niže, a ljeta topla.
Takođe je važno da kivi bude posađen na mjestu koje je zaštićeno od jakih vjetrova, jer može biti osetljiv na vjetar. Treba imati na umu da kivi ima potrebu za puno sunčeve svjetlosti kako bi sazreo plodovi, pa je bitno osigurati dobru sunčanost u području gde se planira uzgoj.
Uzgoj kivija u kod nas može biti izazovan, ali nije nemoguć. Potrebno je pažljivo odabrati sortu kivija koja je prilagođena lokalnim uslovima i voditi računa o specifičnim zahtjevima ove voćke. Takođe je korisno konsultovati se sa lokalnim stručnjacima ili poljoprivrednicima koji imaju iskustva u uzgoju kivija.
Kod nas se kivi gaji samo u dvorištima, jer se niko ne usuđuje da podigne ozbiljnije zasade, zbog straha da se mogu prepoloviti uslijed jakih mrazeva. Inače, velika je prednost ove proizvodnje u činjenici da kiviju nije potrebna nikakva zaštita jer ga ne napadaju štetočine, a ni bolesti. Možemo svrstati u zdravu hranu i lako sertifikovati kao ogranski proizvod.
Plodovi ovih voćnih vrsta opravdano se nazivaju plodovima zdravlja, zbog visoke hranljive vrijednosti i jedinstvenog sadržaja vitamina C – od 200 do 300 miligrama u 100 grama ploda. Zbog toga se preporučuje konzumiranje ovog voća ujutru uz doručak. Kivi jača imuni sistem, snižava visok krvni pritisak, štiti od kancera i raznih alergija i prehlada. Količina vitamina C u kiviju pomaže organizmu da neutrališe slobodne radikale i tako se naše tijelo štiti od mnogih bolesti, posebno od onih koje imaju veze sa starenjem. Konzumiranje kivija podmlađuje ćelije u organizmu i generalno čuva zdravlje cijelog tijela.
Preporučuje se da ga upotrebljavaju osobe koje puše i unose dosta alkohola, dijabetičari, osobe sklonim alergijama i prehladama, trudnice, stare osobe, žene u menopauzi, osobe koje boluju od katarakte i osobe sa bolestima imunodeficijencije.
Trikovi pomoću kojih birate zrelu i slatku lubenicu
Teško da postoji bolji način za osvježenje po vrućini, od velike, sočne lubenice. Takođe, nema ništa gore nego kada je isječete i shvatite da nije ni zrela, ni slatka.
Svako ima svoju teoriju o izboru savršene lubenice. Predlažemo vam tri super trika koji će vam pomoći da više nikada ne pogrešite u izboru lubenice.
1. Žućkasta mrlja
Jeste li primjetili mrlju na površini lubenice? Ona predstavlja mjesto na kojoj je ista ležala na zemlji tokom dozrijevanja. Najzrelije lubenice imaju žućkastu mrlju, dok one bijele boje ili svijetlo zelene boje treba izbjegavati jer su ubrane prije nego što su dozrele. Nemojte da kupujete ni lubenicu koja nema nikakvu mrlju na površini.
2. Pogledajte peteljku
Zatim obratite pažnju na peteljku. Kod svježe lubenice peteljka je zelena, a na onima koje stoje već duže vreme je pomalo suva i žućkasta.
3. Zvuk je presudan
Posljednji korak je test “kucanjem”. Lupnite po lubenici i obratite pažnju na zvuk – ako “zvoni” i čini vam se da malo odjekuje, gotovo je sigurno da je lubenica zrela i slatka, prenosi Krstarica.
Smijemo li jesti pljesnivi luk?
Plijesan se širi u vlažnim okruženjima i obično uništava luk izvana prema unutrašnjosti.
Postoje mnoge vrste i boje plijesni koje se mogu razviti na luku, uglavnom na ili ispod ljuske.
Prema uputstvima Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država (USDA), u redu je koristiti luk koji na sebi ima malo crne plijesni (Aspergillus niger) s vanjske strane nakon što ga isperete pod mlazom hladne vode ili odrežete pljesnive dijelove.
Luk koji je jako pljesniv ili sadrži plijesni druge boje (uključujući sivu, bijelu ili plavu) trebalo bi baciti jer je vjerovatno kontaminiran ispod površine, prenosi Index.hr.
Da li treba uklanjati „strelice“ sa bijelog luka? Kada i kako to pravilno uraditi?
Biljka bijelog luka (Allium sativum) je popularna među vrtlarima širom svijeta zbog svojih izuzetnih zdravstvenih benefita i kulinarske upotrebe. Da bi se postigao optimalan rast i kvalitet lukovica, često se preporučuje uklanjanje cvijetnih stabljika, poznatih kao „strelice“, tokom njihovog razvoja. Ova praksa pomaže biljci da preusmjeri svoju energiju na razvoj lukovica, osiguravajući veće prinose i bolji ukus. Evo nekoliko korisnih savjeta za efikasno uklanjanje cvijetnih stabljika biljke bijelog luka.
Uklanjanje cvijetnih stabljika biljke bijelog luka može biti ključan korak u postizanju uspješnog uzgoja. Strelice su tanki izdanci koji se razvijaju iz središta biljke i nose cvijetni pupoljak na vrhu. Iako ove strelice imaju estetsku vrijednost i privlače insekte oprašivače, njihovo uklanjanje može biti od vitalnog značaja za postizanje željenih rezultata u uzgoju bijelog luka.
Pročitaje: Luk počinje da žuti i suši se – Kako spasiti usjev?
Jedan od osnovnih razloga za uklanjanje cvijetnih stabljika je preusmeravanje energije biljke na razvoj lukovica. Kada se cvijetni pupoljci razviju i formiraju sjeme, biljka usmjerava značajan dio svoje energije na tu reproduktivnu svrhu, što može umanjiti količinu hranljivih materija i resursa koji su dostupni za rast lukovica. Uklanjanje strelica omogućava biljci da kanališe svoju snagu ka rastu i razvoju lukovica, što rezultira većim i kvalitetnijim plodovima.
Da biste pravilno uklonili cvijetne stabljike biljke bijelog luka, slijedite sledeće korake:
1. Pripremite se: Nabavite oštre baštenske makaze ili nož koji će vam pomoći u odstranjivanju stabljika. Preporučuje se nošenje rukavica kako biste zaštitili ruke od mirisa bijelog luka.
2. Identifikujte cvijetne stabljike: Proučite biljke bijelog luka i pronađite cvijetne stabljike koje su dostigle dužinu od 10-15 cm. Obično su tanje od listova i imaju cvijetni pupoljak na vrhu.
3. Odaberite pravi ugao: Postavite makaze ili nož blizu korijena stabljike, budite pažljivi da ne oštetite okolne listove i stabljike biljke.
4. Uklonite stabljike: Pažljivo odrežite stabljike blizu korijena biljke. Možete obaviti ravno sječenje ili blago poviti stabljike kako biste olakšali zaceljivanje. Ako koristite nož, budite oprezni da ne povredite biljku.
5. Ponovite po potrebi: Ponovite postupak za sve cvijetne stabljike koje su dostigle željenu dužinu. Ovo može biti vremenski zahtjevan proces, posebno ako imate veći broj biljaka bijelog luka.
Važno je napomenuti da uklanjanje cvijetnih stabljika može uticati na ukus i kvalitet lukovica. Iako će biljke i dalje rasti bez cvijetnih stabljika, njihov razvoj može biti nešto sporiji, a lukovice mogu biti manje. Međutim, ova praksa je korisna ako želite da sačuvate sjemenski materijal ili želite da usmjerite veću energiju biljke na razvoj lukovica.
Nakon uklanjanja cvijetnih stabljika, redovno zalivajte i hranite biljke kako biste im obezbijedili optimalne uslove za rast. Pravilna briga o biljkama bijelog luka uključuje održavanje vlažnosti zemlje, sprječavanje korova i pravilno hranjenje.
Uklanjanje cvijetnih stabljika biljke bijelog luka je jednostavan, ali ključan korak za postizanje boljeg rasta i kvaliteta lukovica. Pametnim upravljanjem resursima biljke, možete poboljšati prinose i uživati u kvalitetnim plodovima koje pruža bijeli luk. Iskoristite ove savjete i poboljšajte svoj uzgoj bijelog luka za još veće zadovoljstvo i uspjeh u baštovanstvu.
Kinezi razvili pametni voćnjak i kruške sa „ličnom kartom“
U saradnji sa Akademijom poljoprivrednih nauka provincije Šansi, u gradu Linfen razvijen je pametni voćnjak krušaka koji se prostire na oko 33,3 hektara.
U ovom pametnom voćnjaku, svakoj kruški je dodeljen jedinstveni QR kod koji omogućava praćenje kompletnog procesa rasta, od cvJetanja do razvoja plodova, uključujući praćenje rasporeda zalivanja i otkrivanje bilo kakvih infestacija, piše Sinhua.
„QR kod služi kao lična karta i bilježi život kruške“ rekao je Vang Jibo, zvaničnik za poljoprivredu iz okruga Sisian.
6 vrsta voća i povrća ima otrovne dijelove, koji nisu za jelo
Neke od namirnica koje često koristimo u kuhinji sadrže otrovne dijelove, odnosno opasna jedinjenja koja čak mogu da ugroze život.
Otrovne dijelove ima dosta namirnica koje koristimo u svakodnevnoj ishrani ili sezonski, i svaki taj dio predstavlja pretnju za zdravlje i može da dovede do fatalnih ishoda. Možda je to nekima manje poznato, ali u nekom voću i povrću može da se pronađe poneki opasni, nejestivi deo. Prema objašnjenju stručnjaka, biljke su morale na neki način da se prilagode kako bi opstale u prirodi pa su tako neke razvile otrove kako ih razni grabljivci ne bi pojeli.
Otrovne dijelove imaju razni plodovi kako bi se odbranili od grabljivica iz prirode
Poznato je da pečurke ne treba brati i konzumirati ako niste dobar poznavalac istih, jer postoji potencijalni rizik da se od nekih otrujemo. Potencijalni rizik od trovanja postoji i među plodovima koje konzumiramo svakog dana.
Sjemenke jabuka i koštunjavog voća
Ako ste ikada slučajno zagrizli košticu jabuke, sigurno ste osjetili da imaju neprijatan, gorak ukus. Sličan ukus imaju i koštice drugog voća kao što su kajsije, breskve ili šljiva. Upravo taj gorak ukus je njihova zaštita, koju te biljke koriste kako bi se „odbranile“ od ljudi i životinja, koji ih tako gorke ne bi konzumirali. Neprijatan ukus potiče od takozvanog amigdalina. Amigdalin je cijanogeni glikozid, koji se nalazi u sjemenkama badema i drugog koštunjavog voća. Takođe, amigdalin se pretvara u cijanid kada se pomeša s kiselinom u ljudskom probavnom sistemu. A čak i u malim dozama, cijanid može da izazove ubrzano disanje, napade i pa čak i smrt. Gutanje nekoliko sjemenki jabuke neće da ima izazvati probleme, ali treba izbegavati usitnjene koštice kao dodatak jelu.
Nedovoljno kuvani pasulj
Mnoge mahunarke mogu da uznemire želudac ako nisu dovoljno kuvane, a posebno je važno obratiti pažnju kako se priprema pasulj. Prema istraživanju The University of Iowa, crveni pasulj sadrži fitohemaglutinin (PHA) – biljni lektin, koji može da izazove bolove u stomaku, mučninu, dijareju i povraćanje ako pasulj nije pravilno pripremljen. Potrebno je samo 4 do 5 sirovih zrna pasulja da izazovu ove neželjene efekte. Kuvanjem se ova hemikalija razgrađuje zbog čega je važno pasulj dobro skuvati. Od svih sorti pasulja, sirovi crveni pasulj ima najveću koncentraciju lektina.
Listovi, korijen i stabljike paradajza
Listovi, koren i stabljike paradajza spadaju u otrovne dijelove jer sadrže alkaloid tomatin, koji je blago toksičan ako se konzumira u velikim količinama. Ukoliko se neki od ovih dijelova paradajza slučajno pojede čovek može da dobije želudačne tegobe. Međutim, za razliku od ljudi, životinje su mnogo osjetljivije. Zbog toga se vlasnicima pasa i mačaka, na primjer, koji vole da žvaću razne travke, savjetuje da svoje ljubimce drže dalje od stabljika paradajza jer su za njih pomenute hemikalije mnogo toksičnije.
Proklijali krompir
Iako je krompir siguran za jelo čak i nakon što proklija, postoje dijelovi koje treba ukloniti kako bi se zaštitili od bolesti. Klice su dio krompira, od koje može da iznikne nova biljka, a sadrže hemijske jedinjenje – glikoalkaloid, koji može da izazove glavobolju, povraćanje, mučninu, dijareju, konfuziju, glavobolju ili druge probleme sa varenjem. Glikoalkaloidi čine da krompir izgleda zeleno kada je izložen svjetlosti. Kora krompira takođe sadrži ta hemijska jedinjnja i zbog toga je najsigurnije jesti krompir bez kore, ili pak sa dobro pečenom korom. Zelenu koru krompira ipak treba oguliti prije kuvanja kako bi se izbjegla potencijalna negativna reakcija.
Sirovi indijski orah
Indijski oraščić je plod, u stvari sjeme indijskog oraha, biljke porijeklom iz Amazonije. Ljuske indijskih oraščića prekrivene su anakardinskom kiselinom, koja je srodna kiselini koja se nalazi u otrovnom bršljanu. Zato nikada nećete videti indijske oraščiće koji se prodaju u ljusci poput kikirikija, nego gotovo uvek su dostupni pečeni kako bi se izbjeglo potencijalno trovanje.
Bobice zove
Čaj i sok od zove su tradicionalni, ali i ljekoviti napici na našim prostorima, ali je manje poznato da nezrele bobice, kora i listovi crne zove mogu izazvati mučninu, povraćanje, kao i grčeve u stomaku. Isti simptomi mogu da se jave ako se jedu svježe bobice zove, a toksičnost nestaje termičkom obradom bobica.
Muškatni oraščić
Muškatni oraščić najviše se koristi kao dodatak poslastica i daje lijep, orašasti ukus kada se u malim količinama doda u peciva. Ali ako se jede na kašičicu, može izazvati velike probleme u organizmu i probavnom sistemu jer samo dvije kašičice mogu da budu toksične za tijelo zbog miristicina. Miristicin je ulje koje može izazvati halucinacije, pospanost, vrtoglavicu, konfuziju i napade, zbunjenost... Nekoliko prstohvata muškatnog oraščića, koji se dodaju jelu, sigurni su za konzumaciju i neće izazvati posledice, ali sve više od toga može da naruši zdravlje.
Raste na svakom koraku i čini čuda za zdravlje: Ova ljekovita biljka je odlična za sve
Bokvica je u narodu još poznata kao trputac, žilovak ili konjska rebra. Postoji preko dvesta vrsta bokvice, ali mi mi se većinski susrećemo sa onom čiji su listovi pljosnati i široki, cvijet joj je mali i nanizan kao pletenica.
Bokvica se dijeli na muške listove koji su uski i ženske koji su široki. Bokvicu možete pronaći gotovo na svakoj travnatoj površini, po naseljima, dvorištima, livadama, šumama, pašnjacima i tako dalje. Međutim ono što mnogi ne znaju je koliko je bokvica zapravo zdrava.
Primjena bokvice je veoma široka. Koristi se kao hrana, za salate, kao dodatak namazima, kao čaj i sirup, no poznatija je kao mali ljekoviti saveznik. Iako krhkog izgleda ova biljka ima mnoga ljekovita svojstva. List bokvice sadrži tanin, pektin, limunovu kiselinu, fitoncide protiv bakterija i vitamin C u velikim količinama.
Pročitajte: 20 NARODNIH LIJEKOVA ZA 20 BOLESTI KOJE LIJEČI BOKVICA: Priroda se za sve postarala!
Šta je kupus dijeta? Kažu da se pomoću nje gubi do 6 kg nedeljno, a evo šta stručnjaci misle
Postoje mnoge varijante kupus dijete, koja je vrlo popularna proteklih godina, pa je sprovedeno i više studija o efektima ishrane zasnovane na kupusu.
Dijeta sa čorbom od kupusa je plan ishrane osmišljen da pomogne u brzom gubljenju viška kilograma.
avodno se na ovoj dijeti za samo sedam dana gubi od četiri do šest kilograma.
- Šta o njoj misle nutricionisti?
„Ova dijeta funkcioniše samo zato što je vrlo restriktivna u pogledu unosa kalorija – kaže dijetetičarka Džuli Rotenberg, vlasnica poznate kompanije JuliENERGYnutrition iz Majamija.
„Reklamira se ljudima koji žele da smršaju za neku posebnu priliku ili predstojeći događaj“.
- Šta je tačno kupus dijeta?
„Dijeta sa čorbom od kupusa je sedmodnevna dijeta u kojoj je zastupljeno malo masti i mnogo vlakana“, dodaje Rotenbergova, objašnjavajući da se kod ovog načnia ishrane jede čorba od kupusa nekoliko puta dnevno tokom nedelju dana.
Međutim, stručnjaci naglašavaju da je ovo još jedna tzv. modna dijeta, jedna od onih koje možda daju brze rezultate, ali se kilogrami često brzo vraćaju i može da izazove niz neželjenih efekata, pa je ne preporučuju.
Kako naglašava čuvena američka klinika „Mejo“, modne dijete su one koje ne podrazumevaju fleksibilnost, uravnoteženost ili fizičku aktivnost, koja je neophodna da biste zdravo održali težinu, a vježbanje je korisno i za srce i mozak, kao i za smanjenje rizika od hroničnih bolesti.
Registrovani dijetetičari saglasni su da je kupus dijeta „modna“ jer obećava gubljenje značajne težine za kratko vreme i fokusira se samo na jednu namirnicu umesto da se jede raznovrsno i izbalansirano.
Istraživanje koje 2017. godine objavljeno u listu Functional Foods In Health And Disease pokazalo je da dijeta sa čorbom od kupusa zahteva unos samo 1.000 kalorija dnevno (ili čak manje!), uz postepeno povećavanje na 1.200 kalorija. S obzirom na tako nizak unos kalorija, tehnički je moguće smršati oko dva kilograma za nedelju dana, navodi Everyday Health, ali lekari ne preporučuju tako brzo mršavljenje niti ishranu zasnovanu samo na kupusu.
Pročitajte: Čaj od sjemenki dunje
Studija vršena nad miševima, objavljena 2016. u medicinskom magazinu Journal of Agricultural and Food Chemistry, utvrdila je i da bilo kakvi efekti na telesnu masu nisu dokazani nakon konzumiranja samo crvenog kupusa.
Ipak, potrebno je još istraživanja kako bi se došlo do konačno odgovora.
- Recept čorbe za kupus dijetu
Što se tiče, konkretno, čorbe koja se konzumira, postoje različiti recepti. Oni koji primenjuju ovakav način ishrane obično kažu da jedu samo kuvani kupus, dok postoje i varijante s dodatkom drugog povrća.
Sastojci:
- 5 glavica crnog luka
- 2 zelene paprike
- 200 ml kuvanog paradajza
- celer po ukusu
- 1 šargarepa srednje veličine
- 1 velika glavica kupusa
- po 1 kašika sočiva, rgaška, ječma i pšenice
- so i biber po ukusu
- maslinovo ulje po potrebi
Priprema
- Najpre se dinsta sitno seckani luk na maslinovom ulju dok ne omekša, pa se dodaje sve povrće osim kupusa.
- Zatim se dodaju so i biber, pa se prelije vodom da ogrezne i kuva dok povrće ne omekša.
- Tek onda se dodaje sitno seckani kupus, koji se kuva kratko da ne izgubi hranljive materije.
-
Kupus dijeta – pravila i jelovnik
Zbog toga što lekari nisu saglasni s primenom kupus dijete za mršavljenje, osmišljene su mnoge varijante ovakve ishrane. Sve su popularniji i režimi u kojima kupus nije jedino što se konzumira, već se dozvoljavaju i druge namirnice.
Imajte, u svakom slučaju, u vidu da ne postoje naučne studije koje dokazuju da ovakav jelovnik zaista dovodi do mršavljenja, kao i da on ne može biti bezbedan i zdrav način ishrane jer nisu zastupljene sve grupe hrane. Ne bi trebalo da pravite tako radikalne promene u ishrani ukoliko se prethodno ne konsultujete s lekarom, koji je upućen u vaše zdravstveno stanje i daće vam najbolji savet za zdravo mršavljenje.
- dan – jedu se čorba od kupusa i sve voće osim banana, piju se nezaslađen čaj, nezaslađena crna kafa i/ili voda
- dan – jedu se čorba od kupusa i sve povrće u neograničenim količinama, a izbegavaju se grašak, boranija i kukuruz, ne jede se voće
- dan – jedu se čorba od kupusa, voće i povrće u neograničenim količinama, ne jede se pečeni krompir
- dan – jedu se čorba od kupusa, tri banane u toku dana, pije se nemasno mleko u neograničenim kolčinama
- dan – jedu se čorba od kupusa, govedina (300-600 grama), 6 paradajza, pije se što više vode
- dan – jedu se čorba od kupusa, govedina i povrće u neograničenim kolčinama
- dan – jedu se čorba od kupusa, integralni pirinač i povrće, pije se sveže ceđeni i nezaslađen voćni sok
Prirodni lijekovi, recepti i dijete na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.
Izvor: b92.com
Na koji način uzgajati limun da bi davao plodove?
Limun (Citrus limon) je lijepa i vrlo dekorativna biljka koja raste kao niže drvo od 2 do 3 metra u visinu. Listovi su sjajni, kožasti, aromatični. U odgovarajućem podneblju limun cvijeta tri do četiri puta u toku godine, od maja do septembra, a poslije svakog cvjetanja daje plodove koji se koriste za jelo, sok ili preradu.
Uzgoj limuna
Limun se može gajiti na podlozi proizvedenoj iz sjemena limuna, odnosno na sopstvenom korijenu, ili na podlozi dobijenoj iz sjemena nekog drugog citrusa. Univerzalna podloga koja se najčešće koristi je Poncirus trifoliata (sibirski limun).
Sadnja limuna može se obaviti na proljeće ili na jesen. Veoma je važno pripremiti zemljište koje bi trebalo da bude dobro drenirano i lakše teksture. Najprikladnija je ilovasta ili pjeskovito – ilovasta zemlja. Limun zahtijeva poseban tip zemljišta, odnosno humusa u kome je izuzetno bitno da humus sadrži dozu kalcijuma, koji će omogućiti pravilan rast i razvoj biljke, formiranje listova, cvjetova, a poslije toga i plodova.
Limunu odgovaraju položaji sa dosta sunčeve svjetlosti i da bude zaštićen od vjetra. Što se temperature tiče, limun ne podnosi niske temperature. Za limun je kritična temperatura oko -5 stepeni jer može da dovede do oštećenja biljke. Ta granica može biti niža ako je limun kalemljen na podlozi Poncirus trifoliata kada je granica oko -6,5 stepeni. Preporuka je da se krošnja limuna prekrije agril folijom tokom zimskog perioda.
Ako limun gajite u saksiji, prije zimskih mrazeva unesite biljku u provjetrenu i svijetlu prostoriju.
Limuni traže dovoljnu količinu vode, naročito u vegetacionom periodu od aprila do kraja septembra. Dakle, zemlja bi trebalo da se osuši između dva zalivanja. Tokom ljeta se zaliva češće, svaki dan. Od septembra bi trebalo smanjiti zalivanje tako da bude umjereno.
Od aprila do avgusta limun bi trebalo prihranjivati posebnom tečnom prihranom za citruse (dva puta mjesečno u toku vegetacionog perioda i jedanput mjesečno u periodu mirovanja biljaka) zalivanjem u zemljište ili se može prihranjivati folijarno (preko lista).
Pročitajte: YUZU – Upoznajte citrus koji ima dvostruko više antioksidansa i vitamina C od limuna
Cvijet limuna je ružičastobele ili blijedožute boje, prijatnog mirisa. Period cvjetanja limuna može trajati do 50 dana pri temperaturi od 17 do 24 stepena. U odgovarajućem podneblju limun može da cvijeta 3-4 puta u toku godine, od maja do septembra.
Često se dešava da na sadnici limuna budu u isto vrijeme cvjetovi kao i mali ili zreli plodovi.
Limun je izuzetno zdrava namirnica. Plodovi mogu biti elipsoidnog ili okruglog oblika, žute boje, a unutrašnjost je ispunjena sokom. Limun plodonosi poslije tri godine starosti biljaka. Plodovi su obogaćeni nutritivnim vrijednostima (natrijumom, kalijumom, kalcijumom, gvožđem, ugljenim hidratima, šećerima, proteinima, vitaminima B6 i B12).
Razmnožavanje limuna
Što se tiče razmnožavanja, limun se najlakše razmnožava sjemenom, ali ukoliko želite kvalitetnije plodove, potrebno je kalemljenje posle godinu dana.
Razmnožavanje reznicama je takođe dobar način razmnožavanja. Izaberite kvalitetnu reznicu, ubodite je u treset, stavite na svijetlo mjesto i prekrijte najlonom koga treba svakodnevno da otkrivate po pet minuta. Otprilike poslije šest sedmica, limun će početi da raste.
Pročitajte: Kalemljenje limuna, narandže i mandarine
Rezidba limuna
Rezidbom se limuna se obično grane ne prekraćuju, nego se odstranjuju. Odstranjivanjem grana se odstranjuju konkurentne grane i forsira se rast ostavljenog mladara. Intenzitetom rezidbe, tj. količinom odstranjenog dijela kao i oštrinom rezidbe određuje se kondicija, bujnost i rodnost limuna.
Redovnim orezivanjem svake godine se krošnja lijepo formira, a samim tim će biti i bujnija.
Upotreba limuna
Pored ishrane, limun se koristi i u kozmetici, a neizbježan je i kao prirodni konzervans. Plodovi limuna sadrže bioflavonoide, pectin, folnu kiselinu, fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum, mangan, vitamin C, A,B1 i B6. Pomaže u rješavanju problema sa jetrom, želucem, jača imuni sistem. Velika količina vitamina C je korisna za održavanje krvnih sudova.
I za kraj jedna zanimljivost. Po feng šui filozofiji, ako se limun nalazi pored ulaza u vaš dom donijeće vam prosperitet i blagostanje.