Želja svakog proizvođača oduvijek je bila da se sa svojim poljoprivrednim proizvodima na tržištu pojavi što ranije, odnosno, izvan glavne sezone dospijevanja povrća, jer se time ostvaruju i daleko veće tržišne cijene.

A upravo primjena plastične folije omogućuje poljoprivrednicima da se praktično tokom cijele godine, pod vedrim nebom, organizuje intenzivna proizvodnja povrća i cvijeća. Dakle, cilj je osuvremenjivanje poljoprivredne proizvodnje kojom bi se po jedinici površine ostvario mnogostruko veći dohodak. Upravo tu, bitnu ulogu odigravaju plastenici i ostali tipovi zatvorenih prostora čiji je nezaobilazan element i kvalitetna višegodišnja folija.

Vrste folija vlasnici plastenika možda to ne znaju ali kvalitetan plastični materijal, kao pokrivač zaštićenog prostora, treba da propušta vidljivi dio spektra najmanje 80 posto, ultraljubičasti dio spektra najmanje 20 posto i infracrveni najviše 10 posto. Pored toga materijal mora biti otporan prema kiselinama, bazama, ulju, niskim temperaturama, ultraljubičastim zrakama (UV stabilan), zatim treba biti otporan prema djelovanju mikroorganizama, da ne gori, ne propušta vodu i da u najmanjoj mogućoj mjeri mijenja dimenzije pri promjeni temperature. Ti materijali nose naziv po polimeru od koga su i načinjeni.

Pročitaje: Na šta obratiti PAŽNJU prilikom izbora FOLIJA za pokrivanje PLASTENIKA?

Dakle, pri izboru folije za plastenike nije dovoljno voditi računa da je ona cijenom pristupačna već da ona dosta i vrijedi. U tu svrhu najviše se koriste mutne žutozelene polietilenske folije, nepropusne za vodu i djelomično propusne za CO2 i O2. Na ovoj foliji led se ne zadržava što znači da dugo ostaje elastična. Propušta 80-90 posto vidljivog dijela spektra i 75 posto ultraljubičastog što je povoljno za rast i razvoj biljke. Vijek trajanja ove folije iznosi 3-4 godine i to za foliju debljine 0,15 do 0,20 mm, te 12 mjeseci za foliju debljine 0,04 do 0,10 mm. Na tržištu danas postoje i nove vrste folija čija trajnost iznosi čak 5-6 godina.

Inače, polietilenska folija je hidrofobna, pa se vodena para kondezuje u kapi vode na unutarnjoj strani folije. To umanjuje njezinu providnost, a kapi ne otuču  po površini folije, već padaju na biljku što, pak, često izaziva ozljede i ožegotine. Stoga se danas najviše koriste stabilizirane hidrofilne folije, kao i folije od linearnog polietilena (LDPE).

Iz svega gore navedenog da se zaključiti kako među folijama ima velikih razlika, te se pri njihovu izboru svakako trebate posavjetovati s nekim agronoma upućenih u ovu problematiku.

Ako ostavimo po strani pitanje da li svjež paradajz treba držati na kuhinjskom pultu ili ga čuvati u frižideru, činjenica je da mnogi radije drže ove sočne ljetne plodove na niskim temperaturama, zaštićenim od muva, brzog kvarenja i vrućine.

Bez obzira da li je u planu da ga dodamo u salate ili sendviče ili da od njih napravimo sos koji će sva moguća jela učiniti mnogo ukusnijima, često se dešava da paradajza previše kupimo na pijacama jer jednostavno ne možemo da mu odolimo. Zato su nam uvijek potrebni savjeti kako da paradajz što duže zadržimo u što boljem stanju, kako ne bi prerano počeo da truli ili izgubi ukus.

Naravno, kako dani prolaze, voće dalje sazrijeva, stoga odložite paradajz sa stabljikom nadole. Kada ga tako skladištite, vazduh više neće tako lako cirkulisati oko stabljike, što zapravo predstavlja tačku od koje paradajz najlakše može da počne da truli. Isto pravilo važi i ako više volite da paradajz držite na kuhinjskom pultu na sobnoj temperaturi, a on će zadržati čvrstinu i slatkoću.

Takođe, peteljka se može zalijepiti i sa malo selotejp trake, jer se time postiže isti efekat kao kada se paradajz drži sa peteljkom nadole – stvara se jedinstvena barijera koja sprječava bakterije i buđ da prodru u plod. Takođe, za puniji ukus, ne zaboravite da paradajz izvadite iz frižidera barem sat vremena prije konzumiranja.