Naslovnica Blog Stranica 102

Koje biljke mogu da rastu ispod drveća?

Imati divan, veliki vrt sa bujnim drvećem može biti blagoslov i odmah vaš dom izdvaja od većine drugih. Imati drvo – znači da imate nešto u svom vrtu što će živeti decenijama i na to se možete ponositi. Ono će da raste zajedno sa vama i sa vašom porodicom. Koje biljke mogu da rastu ispod drveća otkrivamo vam u nastavku teksta.

S druge strane, imati veliko drveće u vašoj bašti takođe može biti i problem. Ono otežava gajenje drugih biljaka na tom prostoru, jer mnoge biljke neće uspjeti kada ih sadite ispod krošnje u hladu.  Zbog široke krošnje, određena područja bašte ne dobijaju sunčevu svjetlost, a ponekad čak ni padavine ne prodiru. Ali to ne znači da treba da odustanete!

Koje biljke mogu da rastu ispod drveća?

Rododendron

Ovo je grm koji voli sijenku i koji će uspješno da raste ispod visokog drveća. Jedino što zahtijeva jeste zemljište sa pH ravnotežom 4,4- 6,0, što nije teško postići. Sa ovom biljkom unijećete boju i toplinu tamnom dijelu vaše bašte.

RODODENDRON
www.whiteflowerfarm.com

Hortenzija

Ova biljka zapravo više voli da raste u sijenci, tako da je pravi izbor za gajenje ispod drveća. Jedina stvar koju treba da imate na umu je da zahtijeva stalnu vlagu. Iz godine u godinu sve je veći broj vrsta u ponudi, tako da ćete sigurno pronaći boju i visinu koja odgovara vašem prostoru. Neke vrste mijenjaju boju cvjetova u zavisnosti od kiselosti tla, što je tlo kiselije i boja cvjetova će biti tamnija. Što znači, da jedne godine hortenzija može biti blijedo ružičasta, a naredne može biti plava ili ljubičasta.

hortenzije
Foto: Pixabay

Hosta

Ako vam je potrebna gustina ispod drveća, onda su hoste opcija koju biste trebali izabrati. One uspijevaju na sjenovitim mjestima gdje druge, manje izdržljive biljke ne uspijevaju. Hosta je jedna od najlakših biljaka za uzgoj u smislu njege i razmnožavanja. Cvjeta tokom ljeta, a cvjetovi su joj bijeli, boje lavande ili roze. Ukras hostama nije cvijet, već njihov list koji može biti zelene, žute, plave boje, kao i kombinacija ovih boja (šarene hoste). Sadite ih u grupama, od jedne vrste više sadnica, da biste stvorili jednu lijepu sliku ispod krošnji.

Koliko god da su ove prelijepe biljke jednostavne za njegu, imajte na umu da su hoste listopadne biljke, što znači da u periodu od sredine novembra, pa do aprila nećete imati lisnu masu.

Foto: Pixabay

Paprat

Paprati se mogu uzgajati tokom cijele godine jer su otporne na hladnoću i toplotu – što je razumljivo s obzirom na to koliko dugo postoje. Njihova otpornost čini ih odličnim izborom za sadnju u sijenci. Jednom ih posadite i uživajte u njihovom širenju. Zahtijevaju minimalan trud i pažnju.

Paprat
Foto AgroSavjet: Paprat

Ajuga

Ajuge su puzave zimzelene biljke koje su savršene za dodavanje boje bašti, a istovremeno guše dosadni korov. Ova višegodišnja biljka obično dolazi u plavoj ili ljubičastoj boji, ali se može naći i u bijeloj boji. Djeluje kao pokrivač zemlje, pa bez pravilnog održavanja može lako da preovlada teritorijom, tj. da je imate i tamo gdje niste želeli. Jedan od načina da se riješi ovaj problem je da ih ogradite ivičnjakom ili jednostavno da ih uklanjate kada ne želite da se više šire.

puzava ivica

Lamium

Lamium, poznat kao mrtva kopriva, je trajnica sa prelijepim srebrno-zelenim listovima i ružičastim, ljubičastim, žutim ili bijelim cvjetovima. Nisu izbirljive po pitanju tla, ali poput geraniuma, ova biljka najbolje raste na blago vlažnim i humusnim zemljištima.

Crvena mrtva kopriva (Lamium purpureum L.)
Foto: Agrosavjet/Crvena mrtva kopriva (Lamium purpureum L.)

Helleborus – kukurek

Ovo je višegodišnja biljka otporna na sušu i ona je na neki način vijesnik proljeća. Postoje različite boje, ali tradicionalno, njeni cvjetovi su bijeli, ružičasti i svijetlo ljubičasti.

kukurek

Brunnera

Brunnera privlači poglede svojim listovima u obliku srca i ljupkim plavo-ljubičastim cvjetovima. One su savršene za sadnju ispod drveta jer uživaju u punoj hladovini i vlažnom zemljištu. Postoje različite vrste brunere, pa ćete tako na osnovu drugih biljaka koje imate izabrati vrstu sa svijetlijim (bijelo-sivim) ili sa zelenim listovima. Kombinacije pravite sami. Na primjer, ukoliko imate jednobojne hoste, njima dodajte šarene brunere, a ukoliko imate šarene hoste, onda ćete uraditi suprotno i saditi zelene brunere.

brunera
Foto: Pixabay

Sedum

Sedum je izdržljiva višegodišnja biljka koja je otporna na sušu. To su biljke koji rastu nisko i imaju cvjetiće koje vole pčele i leptiri. Sedum nije podložan bolestima i nije poznato da ima problema sa štetočinama. Veliki broj seduma možete naći u prodaji, neke vrste vole više sunce, ali ima i onih koji će uživati u sjenovitom dijelu baštice. Sade se kao pokrivači tla.

sedum
Foto: Unsplash

Ukoliko ne možete saditi biljke zbog korijenja drveća ili istrošenog tla bilo bi dobro da dodate kvalitetne zemlje oko stabala gdje planirate da sadite biljke. To zahtijeva dodatni trud, ali će se sigurno isplatiti uloženo vrijeme. Bilo da odaberete zelenilo ili cvijeće koje cvjeta u više boja, uživaćete u  krajnoj slici koju ćete stvoriti. Pored višegodišnjih biljaka uvijek možete dodati i jednogodišnje cvjetnice koje će cvjetati od aprila, pa do prvih mrazeva.

Koliko i kojom vodom zalivati orhideje?

Orhideje najbolje uspijevaju kada simuliramo njihovo prirodno okruženje što je više moguće tokom uzgoja. Stoga, prije svega, moramo zaboraviti savjet da korijenje biljaka moramo potopiti u sudoperu punu vode. Naprotiv, budite oprezni sa vodom za orhideje.

U svom prirodnom staništu u džungli, većina orhideja raste u krošnjama drveća ili stijenama, gdje moraju dobro da upravljaju vodom i hranljivim materijama. Njihovo korijenje je izloženo suncu, vazduhu, a vodu dobijaju prvenstveno od vlažnosti vazduha. Tokom dana korijenje se suši i biljke zatvaraju stomate na listovima. Neke vrste orhideja rastu u zemlji, ali njihovo korijenje je samo plitko i prilično na padinama, gdje voda brzo otiče i zemlja nije natopljena. Dakle, jasno je da previše vode nije dobro za orhideje.

Držite ih suvim, a ne mokrim

Orhideje se zalivaju povremeno i malo po malo, najbolje rano ujutru ili uveče. Zatim pustimo da se biljke osuše nekoliko dana. Korijeni orhideja su prekriveni slojem ćelija, koje po potrebi upijaju atmosfersku vlagu iz okoline ili vodu iz zalivanja poput sunđera. Zato je dovoljno zaliti korijenje ili ga kratko potopiti i odmah ocijediti. Stari dobri „provjereni“ savjeti o namakanju u punom sudoperu mogu samo da ubiju orhideju.

Pročitajte: AKO VAM ORHIDEJA VENE, NE BACAJTE JE, STAVITE 1 SASTOJAK U KORIJEN I GLEDAJTE ČUDO: Cvjetaće cijele godine, list neće opadati

Budite oprezni sa vodom čak i tokom vrelog ljeta

Mnogi uzgajivači orhideja imaju tendenciju da zalivaju svoje biljke prskalicom. Međutim, stomati listova su zatvoreni tokom dana i ne primaju vodu. Ako prskamo vodu po listovima, mogu se pojaviti nekrotične mrlje, pa čak i izgoreti listovi ako su i orhideje izložene suncu, na primjer na prozorskoj dasci. Umjesto da prskamo biljke, bolje je da noću povećamo vlažnost vazduha u prostoriji u kojoj se nalaze orhideje kako bi mogle da je upiju.

Da li treba da isiječete izbočeno korijenje?

Korijeni orhideja dobro upijaju vlagu, kako iz zemlje, tako i iz vazduha. Korisno je i korijenje koje biljka stvara iznad površine tla. Orhideju sa izbočenim korijenjem nije potrebno presađivati. Izbočeno korijenje je obično najmlađe i stoga najbolje radi. Stoga ih ni pod kojim uslovima ne siječemo. Orhideje đubrimo od proljeća do jeseni specijalnim đubrivom namijenjenim samo njima. Orhideju presađujemo otprilike jednom u dvije ili tri godine.

Koje završne radove na pčelinjaku obaviti u septembru?

U septembru na pčelinjaku treba obaviti završne poslove. Kasnije, vjerovatno nećemo imati prilike da to odradimo, a ako ih i bude, neće biti bez posljedica

Dodavanje hrane pčelama bi trebalo privoditi kraju, ali većina pčelara nisu uspjeli da izvrše adekvatnu prihranu. Na sreću, ističe Nenad Stefanović, mast. inž. poljoprivrede, spoljne temperature su visokom plusu, preko 27 i 28 stepeni, pa je zato bitno to odraditi u što kraćem roku. Razlog za to je što ako zahladi pčele neće biti u mogućnosti da izvrše dehidriranje sirupa do nivoa potrebne vlage, a to je oko 17%, a što je potrebno za zatravanje.

Pročitajte: Radovi u pčelinjaku u oktobru

Preporuka je da se prihrana izvrši u velikim posudama za prihranu u odnosu 2/1 u korist šećera, jer je bolje to sada odraditi sa sirupom nego krenuti sa ranim dodavanjima pogača. Uticaj veće količine hrane u košnicama je takav da se poboljšavaju toplotni režim i mikroklima, jer med akumulira toplotu i sprječava naglu promjenu temperature u košnici.

Sve slabe pčelinje zajednice ne zazimljavati, već ih spojiti preko novine sa jačim zajednicama da bismo im omogućili što uspješnije i ekonomičnije zimovanje. Slabe zajednice su izvor zaraze i sa njima nikada ne treba ulaziti u zimu. Bitna su nam zdrava i jaka društva, a ne broj košnica, ističe savjetodavac Stefanović.

Uznemiravanja na pčelinjaku svesti na minimum

Navedeno na pčelinjaku treba odraditi brzo i efikasno, za kratko vrijeme, kako bismo pomogli pčelama da bezbjedno prezime i dočekaju proljeće zdrave, vitalne i spremne za brz razvoj. Broj ramova ostaviti na osnovu procjene samog društva.

Od septembra se pčele uvode u zimovanje, jer u većini krajeva nestaje pčelinje paše i to je krajnji rok po pitanju dopune hrane. Treba voditi računa da poslove koje ne odradimo u septembru, vjerovatno nećemo imati priliku da odradimo kasnije, a ako ih i bude, neće biti bez posljedica, podsjeća Stefanović.

Pročitajte: Koje medonosno bilje da posijemo u blizini pčelinjaka

Društva su i dalje aktivna, donose vodu, polen i po malo nektara sa određenih biljaka, užurbano propilišu pukotine i nepotrebne otvore na košnicama, vrše preslaganje meda kako to njima odgovara. Završavaju se i tretmani u borbi protiv pčelinjeg krpelja, varoe. Preporuka je da se svako uznemiravanja i pregledi svedu na minimum. Pčele sada povećavaju broj stražarica na letu, koja treba suziti ili ugraditi češljeve, zaključuje savjetodavac Stefanović.

Ovo svi radimo pogrešno – Gdje ne bismo trebali čuvati paradajz

Većina ljudi su ljubitelji paradajza te ga koriste u različite svrhe i uživaju u njegovom osvježavajućem ukusu.

Iako ga volimo, pogrešno je što ga čuvamo u frižideru.

Postoje namirnice koje ne bi trebalo čuvati u frižideru, a jedna od njih je paradajz, bez čega je gotovo nemoguće zamisliti salatu u ljetnem periodu, mada je na trpezi zastupljen tokom cijele godine.

Pročitajte: ZAŠTO PARADAJZ PUCA I PRIJE BRANJA I 6 NAČINA DA TO SPRIJEČITE: Savjet iskustnih baštovana

Zato je korisno znati kako da čuvate ovo povrće koje sadrži malo kalorija, a mnogo vitamina.

Naime, paradajz na nižoj temperaturi gubi aromatičnost, sočnost i miris, što utiče na njegov kvalitet. Zato, bez obzira na vrstu, držite ga na sobnoj temperaturi, na osvijetljenom mestu, ali nikako ne smije da bude direktno izložen sunčevim zrakama, naročito u ljetnem periodu jer će se brže pokvariti, piši Magazin Novosti.

Ako ga budete čuvali na sobnoj temperaturi osjetićete da ima intenzivniji ukus i da ga je veći užitak jesti.

Malo drugačiji KOMPOT OD BRESKVE – Svi će vam tražiti recept

Ukoliko ovako napravite kompot od breskve, svi će vam tražiti način kako ste ga pripremili.

Priprema zimnice je u jeku, ali osim slanih stvari tu su i slatke, mnogima omiljene.

Prave se džemovi, kompoti, sirupi, slatka, ali kompot od breskve je nešto što uvijek dobro prolazi i rado ga probaju. Po ovom receptu biće nešto neobičniji, ali svakako i dalje jako ukusan.

Pročitajte: Kako da omekšate tvrde breskve, kajsije i nektarine?

Sastojci za kompot od breskve:

  • 2 šoljice sjeckanih zrelih bresaka
  • 50 gr šećera
  • pola kašike svježeg limunovog soka
  • 2 kašike vode
  • prstohvat soli
  • malo ekstrakta vanile
  • malo cimeta

Pročitajte: Najbitnije zdravstvene prednosti breskve

Priprema:

Breskve oljuštite, skinite im kožu, pa ih isjeckajte. Njima u šerpu dodajte šećer, limunov sok, vodu i so i stavite da se krčka; pritom lagano gnječite breskve na nepravilne komade. Kuvajte na tihoj vatri oko pet minuta dok smesa ne počne da liči na sok.

Kada se to desi, sklonite sa ringle, pa potom dodajte ekstrakt vanile i cimet. Obavezno probajte smjesu da provjerite da li vam treba još šećera.

Kako se kompot ohladi, tako će se sve više zgušnjavati.

Ohlađen kompot možete slobodno čuvati u frižideru najviše do nedelju dana ili čak i u zamrzivaču oko tri mjeseca.

Riješena misterija? Otkriveno da li su zdrave sjemenke lubenice

Sjemenke lubenice su prirodni izvor mangana, fosfora, kalijuma, proteina, esencijalnih masnih kiselina.

Lubenicu je dugo pratila priča kako ukoliko progutate njene sjemenke, one mogu da vam proklijaju u želucu. Danas rijetko ko vjeruje u taj mit, međutim, mnogi se pitaju da li sjemenke imaju neka štetna dejstva po organizam.

„Sjemenke lubenice prirodni su izvor mangana, fosfora, kalijuma, proteina, folata, esencijalnih masnih kiselina, gvožđa i cinka. Ove različite hranjive stvari, poput mangana, pomažu pravilnom funkcioniranju mozga i nervnog sistema, dok fosfor pomaže u zdravom formiranju kostiju i poboljšava probavu“, navodi jedna dijetetičarka.

Pročitajte: Savjeti za odabir savršene lubenice

4 RAZLOGA DA OVU JESEN POSADITE LUK: Savjet baštovana koji ne smijete da zanemarite

Pravi baštovani znaju da je jesen idealna za gajenje osnovnih kultura i da je povrće najlakše uzgojiti baš u ovom godišnjem dobu.

Jesen je godišnje doba koje mnoge asocira na propadanje, prolaznost. Sve osim baštovane koji znaju da je jesen vrijeme za sjetvu, godišnje doba kada je najlakše uzgojiti određene kulture.

Luk je jedna od tih kultura koja se sadi u jesen, pokriva malčom da biste s prvim proljećnim zracima imali mladi luk sa zelenim peruškama – zdravo i ukusn povrće za salatu.

Pročitajte: Ovo su najbolje sorte luka za proljetnu sadnju

Donosimo vam 4 valjana razloga da ovu jesen posadite luk:

  1. Jak koren – luk koji je zasađen tokom jeseni pustiće jak korijen i biće otporniji u proljeće
  2. Veći luk – u proleće ćete dobiti stamenu biljku koja odoleva vremenskim uslovima.
  3. Ukus – pojedini baštovani smatraju da jesenji luk ima bolji ukus
  4. Ranije sazrijevanje – ako ga posijejete u jesen, luk će brže i kvalitetnije da izraste.

Kako se sadi luk?

Zemlju dobro prekopajte, pa grabuljama poravnajte tako da bude rastresita i čista, bez korenja drugih biljaka. Na pripremljenoj zemlji napravite brazdice i rukama sadite luk, slobodno gusto. Kada izraste, vi ćete čupati luk i jesti ga i tako stvarati mjesto za onaj koji želite da ostane duže u zemlji. Prekrijte luk sa malim slojem zemlje tako što ćete grabuljama da poravnate zemlju.

Preko posađenog luka stavite malč od suve slame ili jednostavnu neki od pokrivača za baštu. Zalivajte jednom nedeljno, ako je jesen suva, a ređe ako pada često kiša.

PLODOVI DRENA su izvrstan dodatak u ishrani ŽIVINE

Prođete li uz živice i rubove šuma možete pronaći plodove divljeg voća koje u jesen i zimu unosi dobrodošlu promjenu u jelovnik vašeg jata peradi i opskrbljuje ga vrijednim vitaminima. Purani, kokoši, fazani i biserke s užitkom će pojesti svježe plodove drena (Cornus mas) zajedno s košticama.

Plodovi drena su zdravi dodatak prehrani koji treba davati umjereno, sa svrhom da se životinjama ponudi raznovrsnost, zaposlenost i produžetak obroka. U posljednje vrijeme rezultati brojnih istraživanja pokazali su da prirodni, aktivni spojevi biljnog porijekla imaju veliku važnost zbog svoje sposobnosti poboljšanja rasta peradi, probavljivosti hranjivih materija, održavanju zdravog probavnog sustava i stabilnosti mesa na policama tokom dugog razdoblja skladištenja u frižiderima. Među tim spojevima je ekstrakt drena koji se sastoji od pet antocijana s antioksidativnim i antibakterijskim svojstvima.

Pročitajte: ŠTA kad kokoške PRESTANU da nose jaja? IMA REŠENJA!

Bogat je flavonoidima i fenolnim spojevima. Osim toga sadrži vitamin C, minerale u tragovima, organske kiseline, iridoide, pektine i tanine koji se kreću unutar sigurnosnih standardnih nivoa hrane. Količina ovih komponenti zavisi od genotipa biljke, uzgoju, uslovima rasta i zrelosti ploda.

Dosadašnje studije o biološkim učincima pokazale su najveću antioksidacijsku aktivnost kod plodova kultivara. Takođe je utvrđeno značajno smanjenje koncentracije štetnih bakterija poput Escherichia coliBacillus cereusBacillus subtilis i Serratia marcescens. Budući da je ukupna količina bioaktivnih komponenti procijenjena korištenjem različitih ekstrakata u studijama, uočene su značajne razlike u vrijednostima.

Dren je listopadni grm ili omanje drvo koje samoniklo raste u umjerenim zonama Evroazije, no može se naći i širom Evrope izvan svog prirodnog rasprostranjenja, budući da se vijekovima izvozio prvo kao voće i ljekovita biljka, a zatim kao ukrasni grm. Kod nas raste na osunčanim i kamenitim mjestima koja nisu izložena kasnim mrazevima.

Rasprostranjen je po ravnicama i planinama, u područjima listopadnih šuma hrasta kitnjaka, bijelog i crnog graba, medunca, sladunca i cera. Uspijeva na vapnenastom tlu, a dobro podnosi plitka i rahla ilovasta tla.

Može narasti šest do osam metara i obično raste s više debla, rjeđe s jednim deblom kao stablo. Godišnje naraste oko 30 centimetara u visinu i 25 centimetara u širinu i stoga spada u spororastuće vrste koje u dobrim uslovima staništa dosežu starost više od 200 godina.

Važna medonosna biljka

Zbog rane cvatnje (februar/mart) drijen je uz vrbu posebno važna medonosna biljka, a njegovi plodovi koji sazrijevaju u avgustu i septembru služe kao prirodni izvor hrane brojnim vrstama ptica, koje rasprostranjuju njegove sjemenke izmetom. Tamnocrveni ovalni plod s elipsastom košticom sadrži između 70 i 130 mg vitamina C (tri puta više od limuna), bogat je mineralima, posebno kalijumom, magnezijumom i kalcijumom. Uz to sadrži oko 8 posto šećera (glukoza i fruktoza), voćne kiseline, sluz i tanine.

Pročitajte: Prevencija i rano otkrivanje: Ključni koraci u suzbijanju infektivnog kokošijeg bronhitisa

Plodovi drena (drenjine) cijenjeni su u narodnoj medicini kod liječenja tegoba probavnog trakta jer blago skupljaju tkivo poput sluznice čime se smanjuje površina za napad klica i oduzima im se njihova hranjiva osnova.

Time se jača flora u cijelom probavnom traktu. Najlakši način za berbu drenjina je da ispod grma/stabla postavite ceradu ili gusto pletenu plastičnu mrežu i zatim ga lagano protresete. To morate ponavljati svaka tri dana s obzirom na to da plodovi ne sazrijevaju svi u isto vrijeme, već u razdoblju od otprilike četiri do pet sedmica.

Odabir idealne pozicije za sadnju

Ako želite posaditi drijen onda trebate odabrati sunčano do polusjenovito mjesto. U izvornom staništu on ima svoju ekološku nišu na prilično suvim, vapnenačkim padinama jer na takvim tlima više ne rastu veća stabla koja bi mu mogla konkurirati za svjetlost. U vrtu podnosi blago kiselo, umjereno vlažno tlo, ali ne podnosi vlaženje.

Tlo treba biti propusno i bogato hranjivim materijama. Raste prilično sporo i nakon deset godina dosegne visinu od oko tri metra. Osim što nude dodatni izvor hrane, grmovi i stabla drena pružaju peradi zaštitu od napada ptica grabljivica te hlad i sklonište od vremenskih nepogoda.

KAKO DA VAŠE MUŠKATLE PREŽIVE JESEN I ZIMU? Uz ove savjete cvijeće će bujati i sljedeće godine

Jesen i zima definitivno nisu razlozi da bacite svoje cvijeće koje ste njegovali tokom ljeta, potrebno je da slijedite par koraka.

Jesen je već na pragu, a temperature su u padu. Vrijeme je da se posvetimo brizi o našem dragocenom cvijeću, a danas ćemo se posvetiti muškatlama, tim omiljenim ljepoticama koje krase prozore i balkone mnogih ljubitelja cvijeća. U nastavku teksta pronaći ćete korisne savjete o tome kako pravilno zbrinuti svoje muškatle kako bi ostale bujne i zdrave i tokom zime, ali i kako biste ih pripremili za narednu godinu.

Prvo i osnovno pravilo je da ne verujete onima koji tvrde da muškatle ne mogu prezimiti. Sa samo nekoliko jednostavnih koraka, možete osigurati da vaše muškatle prežive i zablistaju sledećeg ljeta.

Gorki jesenji čajevi za dobro zdravlje zimi

Kasno ljeto i rana jesen idealno su vrijeme za ubiranje ljekovitog bilja koga je u našoj zemlji toliko da mnogima i imena ne možemo da popamtimo. Zbog toga i postoje travari, ljudi kojima nije teško da se upute u zabite predjele, oberu, osuše i ponude nam ih u vidu čajeva ili tinktura. Miodrag Todorović, jedan je od njih i svoje znanje je podijelio sa portalom Dobro jutro.

Čemerika

– Kada je u pitanju čemerika u ljekovite svrhe se koristi rizon sa korijenjem, koji se vadi poslije cvijetanja, krajem ljeta ili u jesen. Cijela biljka je gorkog i oporog ukusa. U suvom stanju je poznata kao burmut i nekada su je ljudi u obliku praha usisavali u nos. Djeluje na koštano zglobne probleme, giht, razne vrste neuralgija i reumatskih bolesti. Najviše se koristi u veterini, kao vrlo jako sredstvo protiv šuge, vaši i buva, što je prva pomoć za sve poljoprivrednike.

Pročitajte: Estragon – Mirisna i ljekovita biljka

Prečica

– Prečica, crvotočina ili lisičjak je biljka koja uživa veliko povjerenje u narodu kao dobar lijek za bolesti bubrega, bešike i jetre. Upotrebljava se i protiv reumatizma i bola u kostima. Polenom se posipaju rane i pomaže u zarastanju dekubitisa.

Divizma

– Divizma, biljka zlatnožutih cvjetova koja raste obično na zapuštenim livadama, posnom zemljištu i napuštenim kamenolomima, vijekovima se koristi kao pouzdan i neškodljiv lijek protiv kašlja. Divizma cvjeta preko cijelog ljeta i u ranu jesen. Za spremanje čajeva, sirupa i obloga koristi se cvijet, ređe list i korijen. Cvjetove treba sakupiti po sunčanom danu, ujutru kad spadne rosa sa biljke. Suše se rašireni na čist platneni stolnjak u hladu. Dobro osušene cvjetove treba čuvati u papirnoj ili platnenoj kesi i potrošiti ih u roku od godinu dana, jer stajanjem gubi ljekovitost.

Hmelj

– Hmelj ima blago umirujuće dejstvo, opušta glatke mišiće. Pomaže kod problema sa bubrezima, cirkulacijom, kožom, valunzima i nesanice.

Kora hrasta

– Kora hrasta se koristi tako što se mlada, glatka kora ubira u rano proljeće, prije olistavanja ili u kasnu jesen poslije opadanja lišća. Pored ljekovitog ploda i lista, čaj od kore hrasta ima pozitivan učinak na slabost organizma, gdje vraća snagu organizmu i jača krv.

Pročitajte: RUTA – Otrovna i ljekovita biljka, ima je skoro svako dvorište

Pirevina

– Pirevina je biljka odlična za čišćenje organizma, krvnih sudova. Najčešće se koristi kod problema upalnih procesa bešike, bubrežnih i žučnih kamenčića. Reguliše masti i smanjuje nivo lošeg holesterola, triglicerida u krvi, djeluje kao diuretih, daje dobre rezultate kod osoba koje žele da izgube višak kilograma jer uz dijetu ubrzava sagorijevanje masnih naslaga. Svekodnevnim konzumiranjem jedne šolje čaja od ove biljke podstiče se izlučivanje žuči i detoksikacija organizma.

Zečji trn

– Zečji trn – drmo trn je višegodišnji, razgranat polužbun koji raste na suvom, zapuštenom zemljištu kao zeljast, otporan i veoma bodljikav korov. Listovi su sa kratkom drškom ili sjedeći, donji tročlani, dok su gornji naročito u cvjetnom regionu, prosti. Cvjetovi su leptirasti, najčešće ružičaste ili ljubičaste boje. Cvjeta od juna do septembra. Kao ljekoviti dio biljke koristi se korijen. Korijen sadrži izoflavonske glikozide, triterpene, sterole, etarsko ulje. Pospješuje izlučivanje mokraće te se uglavnom koristi kao sastojak čajnih mješavina koje se preporučuju za upale bešike, za sprečavanje pojave pijeska i kamenja u bubrezima. Koristan je i kod reumatskih bolesti i gihta.

Čaj od zečjeg trna: jednu kafenu kašičicu usitnjenog korijena preliti sa 200 ml hladne vode, kratko prokuvati, poklopiti i poslije 15 minuta procijediti. Pije se dva do tri puta dnevno po šolja čaja.