Prezimljavanje za sobno cvijeće je veoma važno. Od temperature i svjetlosti uglavno zavisi da li će biljka da dočeka proljeće.
Prije nego saksije sa vašim cvijećem unesete unutra, treba da ih očistite i operete, zatim da uklonite svo suvo i polusuvo lišće i sve suve grančice. Ljeti mora da se vodi računa i kad cvijet precvjeta, ili list počne da žuti, peteljku nikad ne treba odkinuti do kraja , već do polovine. Na koljenu se stvara ožiljak i onda biljka boluje. Poslije par dana , pri dodiru ili sama od sebe, peteljka odpadne. Osim saksija, grančice i lišće treba dobro da se opere i pregleda da nema parazita, jer se zaraženo cvijeće ne smije unijeti da prezimi, jer takva biljka slabi i vrlo brzo propada.
Biljke koje imaju uvjek zeleno lišće kao što su lijander, lovorika, mirta, aspidistra i druge najbolje prezimljavaju na temperaturi od 2-5 °C ,tada miruju i na proljeće su jače. Muskatle i fuksije mogu da se stave na polumračno mjesto, i na proljeće će da budu bujnije.
Premeštanje saksija je uvjek zahtjevan posao, ali kada ga valjano uradite, vaše biljke će lijepo prezimiti. Ako imate zastakljenu terasu, većina saksija može na njoj i da ostane. Stavite ih na zid, a za to će vam dobro doći jednostavne police ili dekorativni držači. Biljke osjetljive na hladnoću ipak unesite u kuću.
UNOSITE POSTEPENO
U stanu odredite mjesta na koja ćete postaviti saksijsko cvijeće i prostor raspremite. Prvo unesite cvijeće koje teže podnosi hladne noći, a vrste koje bolje podnose niže temperature ostavite još neko vrijeme na balkonu, na svjetlom mjestu, ali u zavjetrini.
PRIPREMITE MESTO
Saksije u kući rasporedite tako da se listovi i cvjetovi ne dodiruju. Možete da ih grupišete po bojama koje se slažu ili prave lijep kontrast – piše Blic Žena.
ŠTO MANJE VODE
Cvijeće lakše podnosi sušu nego višak vode i zato prestanite sa svakodnevnim zalivanjem koje ste uobičajili tokom vrelih dana. Dva puta nedeljno biće sasvim dovoljno, ali pazite da voda bude odstajala i sobne temperature. Najbolje je da uvjek imate nekoliko flaša punih vode koje će služiti samo za zalivanje cvijeća.
ŠTO VIŠE SVJETLOSTI
Većina biljaka voli svjetlost, pa ih stavite na pod, na nisku komodu ili stočić ispod prozora. Kada se dan jako skrati, ujutru sklonite ili razmaknite zavjese kako bi u prostoriji bilo što više sunca. Kad počne sezona grijanja, saksije odmaknite od izvora toplote i redovno orošavajte biljke kako bi imale neophodnu vlagu.
U svakom trenutku, u svako godišnje doba u svom domu možete imati svjež mladi luk koji ste lično posadili.
Iako se bašta u stanu čini nemogućom misijom. Ipak, postoji nekoliko načina da sami uzgojite poneku vrstu povrća koju ćete primjenjivati u ishrani, a mi vam donosimo jedan odličan eksperiment na koji ćete posebno biti ponosni.
Ovo je jednosatavan metod da u svom domu uvjek imate svjež i tek ubran mladi luk, u bilo koje doba godine. Uz naše jednostavne savjete imćete neograničenu zalihu mladoga luka i tokom predstojeće zime.
Odrežite glavicu
Mladi luk se uglavnom prodaje sa puštenim korijenjem što je idealno za ponovni uzgoj. Odrežite krajeve luka tako da, osim korijenja, preostane i dio bijele glavice. Ostatak luka iskoristite kako ste i planirali.
Stavite glavice u vodu
Činija u koju stavljate glavice ne smije biti preduboka kako one ne bi potpuno potonule, a potom i istrunule, a ne smije biti niti previše plitka da se luk ne osuši. Položite korijenje prema dolje tako da dio glavice viri iz vode.
Stavite ih na osunčano mjesto
Biljke vole svjetlo tako da bi bilo idealno kada bi vaš luk bio smješten na osunčanom prozoru.
Mijenjajte vodu
Potrebno je da vodu mijenjate svaki drugi dan, odnosno kad se zamuti. Ako primjetite da je voda mutna, odmah je promjenite. Luku je za rast potrebna čista voda.
Ubrzo ćete primijetiti da su vaše glavice počele rasti i puštati zelene nastavke. Kada luk dosegne otprilike deset centimetara vrijeme za selidbu ili za rezanje.
Naime, ukoliko ga ostavite u vodi, luk će ubrzo prestati da izdaje mladice, ali uvjek ga možete odrezati i koristiti prilikom kuvanja i pripreme jela. Ako želite više luka, preselite ga u zemlju u kojoj će više narasti, a možda pustiti i cvjetove koje potom možete koristiti u salatama.
Kora od banane je čisto zlato za baštovane i to znaju samo oni najupućeniji. Naučite djecu da koru bace u baštu pored biljke, čim pojedu bananu.
Pored kalijuma, kora od banane sadrži i neke vitalne hranljive materije za opšte zdravlje biljaka – kalcijum, mangan, sumpor i magnezijum. Svaki od ovih hranljivih sastojaka igra važnu ulogu u održavanju zdravlja biljaka.
Ako ste strastveni proizvođač paradajza, znajte da banana ne sadrži azot i savršena je kao kompost i savršeno odgovara i paprikama, krastavcima pa čak i rotkvicama.
Tečno đubrivo od kore banane
Koru od banane isjeckajte i stavite u teglu. Nalijte je sa destilovanom vodom i ostavite nedjelju dana da se natapa. Nakon toga razblažite dobijenu vodu 1:4 sa običnom vodom i time zalijte svoje biljke.
Poželjno je ovim đubrivom zaliti biljke jednom nedjeljno.
U baštovanstvu koru od banane možete jednostavno da isjeckate i stavite oko korijena paradajza ili paprike. Imaće isti učinak kao i zalivanje đubrivom od banane, prenosi Stil.
Kada dođe jesen u prirodi se stvari mijenjaju, a mijenjaju se i potrebe naših sobnih biljaka. Kako da ih njegujete kako bi pravilno rasle, razvijale se i cvjetale tokom jesenjih dana – evo četiri važna savjeta:
1. Smanjite zalivanje
Ljeti je više svjetlosti, više temperature, suv vazduh u periodima kada nema kiše, što znači da biljke aktivno upijaju vodu i rastu. U jesen postaje hladnije, zemlja u saksijama se sporije suši, pa je potrebno smanjiti učestalost zalivanja. Da ne biste pogrešili sa zalivanjem, uvek je vredno provjeriti da li je zemlja u saksiji suva ili još nije. Mnogi ljudi preporučuju da se to uradi drvenim štapom, ali najlakši način je da to uradite prstom. One biljke koje su zahtijevale zalivanje dva ili čak tri puta nedeljno tokom ljeta, mogu se zalivati jednom nedeljno u jesen.
2. Biljke prenosimo sa balkona u sobu
Ako ste u leto premestili biljke na balkon, onda je u jesen vrijeme da ih vratite na njihova uobičajena mjesta. Štaviše, ovo se mora uraditi prije nego što temperatura noću počne da pada ispod 12 stepeni. Izuzetak od ovog pravila su balkonske biljke koje se mogu čuvati na otvorenom tokom jeseni. Glavna stvar je da zapamtite: što je hladnije, to ređe zalivate.
3. Uključite dodatno osvjetljenje
Naravno, vrijedi razmisliti gde da smjestite biljke u zavisnosti od osvjetljenja. Ako su svi prozori okrenuti prema jugu i jugoistoku, onda ne morate žuriti sa dodatnim osvjetljenjem. Svi ostali treba unaprijed da razmišljaju o dodatnom osvjetljenju. Naravno, možete odabrati vrste biljaka koje se mogu nazvati tolerantnim na sijenke. Preživeće zimu, ali se neće osjećati dobro. Odgovarajuće osvjetljenje može nadoknaditi nedostatke u njezi. Ako slučajno previše zalivate biljku, veća je vjerovatnoća da će njeno korijenje istrunuti u mraku. Takođe, uz dodatno osvjetljenje, biljke su manje podložne napadima štetočina.
4. Prehrana, presađivanje
Ako biljku treba presaditi – korijenje je previše izašlo, zemlja je siromašna i korijenje je počelo da trune od pretjeranog zalivanja i lošeg sušenja zemlje – potrebno je ponovo posaditi bez obzira na godišnje doba. Prehrana se može smanjiti, ali ne i potpuno ukloniti. Morate se fokusirati na stanje biljke: ako nastavlja da proizvodi nove listove, naravno, vrijedi je prihraniti. Ali budite pažljivi sa dozama.
Postoji nebrojeno mnogo recepata i načina stavljanja kupusa u buriće i kace. Svima je zajedničko to da se kupus ređa, soli i naliva vodom. Međutim, vi ste ih već skoro sve probali i nijedan nije zadovoljio ono što tražite od kiselog kupusa?
A vi samo želite kiseli kupus koji sve do proljeća ima lijepe i čvrste glavice? Onda ste na pravom mjestu jer donosimo dva provjerena recepta za kiseljenje kupusa koji može da izdrži cijelu zimu (ako ga ne pojedete prije kraja sezone)!
Kiseli kupus je tradicionalna zimska salata na srpskoj trpezi i namirnica od koje se spremaju nadaleko čuvena zimska srpska jela, kao što su podvarak (bez mesa i sa mesom – pačetinom, guščetinom, piletinom, svinjetinom, junetinom, ovčetinom, koljenicom, mljevenim ili suvim mesom ili koskama, sa povrćem ili bez, klot ili sa tjesteninom…) i neizostavna sarma.
Upravo zbog tih delikatesa u svakom domaćinstvu koje drži do sebe veoma je važno imati kupus tokom čitave zimske sezone.
A mnogi ga na kraju sezone stavljaju u zamrzivače, ne toliko iz razloga „da se ne baci“, koliko zbog toga što je sarma od kiselog kupusa mnogima omiljenija od bilo koje druge sarme.
Postoji nebrojeno mnogo recepata i načina stavljanja kupusa u buriće i kace. Svima je zajedničko to da se kupus ređa, soli i naliva vodom.
Ljiljana Grozdanović, rodom iz zaplanjskog sela Veliki Krčimir, koja živi u babušničkom selu Zavidince, nikada nije sama stavljala kupus za zimu.
Tajna je u tome što se potrebna količina soli ne vezuje za količinu kupusa, nego za količinu vode koja se sipa preko njega.
„Od srednjoškolskih dana zapisivala sam sve recepte svoje majke i već 20 godina, od kako sam se udala, sama stavljam svu ostalu zimnicu, i slanu i slatku, osim kupusa“, kaže Ljiljana, za Agromediju.
„Kiseljenje kupusa je po nekom prećutnom dogovoru ostalo obaveza moje svekrve, ali pošto živimo u zajedničkom domaćinstvu, podrazumijeva se da na neki način i ja učestvujem u tom poslu. Mislim da je recept po kojem se kupus stavlja u našoj kući najbolji, što dokazuje i činjenica da se kupus održi i tokom ljeta. Tajna je u tome što se potrebna količina soli ne vezuje za količinu kupusa, nego za količinu vode koja se sipa preko njega“, dodaje ona.
Olivera Karan iz Beograda kupus stavlja po receptu svoje bake, Šumadinke, koji se malo razlikuje od standardnog recepta.
„Mi kupus slažemo na uobičajen način“, objašnjava Olivera.
„Zatim u veći lonac stavimo so, nalijemo vrućom vodom i čekamo da se so rastvori pa sve to nalivamo u kacu, dodajući još obične vode do vrha. Obično dodamo dve manje očišćene glavice cvekle koje se iseckaju na četvrtine, pokrijemo tankom pamučnom krpom i stavimo preko tanak porcelanski plitki tanjir. Preko njega smo ranije stavljali kamen, a ja sada stavim veću zatvorenu teglu napunjenu vodom, otprilike je to 1,5 litar“, ističe Olivera dodajući:
„Ne pretačemo rasol, nego na početku, sve dok rasol ne počne da zri, svaki drugi ili treći dan otvorimo bure i izvadimo kamen ili teglu pa uz onaj tanjir pritiskamo kako bismo protresli tečnost u buretu. Teglu i krpu svaki put operem, skinem onaj cvijet koji se nakupio. Ovako kiseljen kupus sve do juna mjeseca je kao da je juče stavljen.“
Prema nekim receptima između redova glavica kupusa dodaje se sloj kupusa ribanca ili krupnije sječenog kupusa, a savremene domaćice su izmislile caku – plastične kese napune ribancem, vežu ih da se sadržaj ne prosipa i izbuše ih na nekoliko mjesta kako bi se kupus ukiselio.
Predlažemo vam dva recepta za kiseljenje kupusa
Kiseli kupus – kilogram soli na 30 kg kupusa
Prema tom receptu kupus se tradicionalno kiseli u mnogim pirotskim domaćinstvima.
Osim kupusa potrebno je:
Kilogram soli na 30kg kupusa
Gušća pamučna krpa
Kamen ili tegla zapremine 1,5l
Priprema kiselog kupusa:
Glavice kupusa očišćene od površinskog sloja listova oprati, zarezati krstić na korjenu i ređati ih u bure.
Nekoliko glavica kupusa preseći na četvrtine i polovine i njih ugurati između cijelih glavica kako bi se zaglavile, odnosno čvrsto stajale.
Naliti vodu dva prsta iznad kupusa.
Staviti preko kupusa drveni ili plastični pritiskač.
Preko pritiskača staviti kamen ili teglu punu vode.
Raširiti krpu i na nju staviti potrebnu količinu soli, uviti je i staviti pored kamena.
So će se polako otapati i padati do dna, tako da nije potrebno pretakanje rasola.
Zatvoriti bure i povremeno kontrolisati količinu vode nekoliko dana. Dolivati vodu po potrebi, da glavice kupusa ne budu van vode. Pritom ispirati kamen, a ukoliko se koristi tegla, obavezno je oprati spolja.
Kiseli kupus – na 40 litara vode 1,6 kg soli
I ovo je jedan od onih recepata koji garantuju da kupus ostaje čvrst do narednog ljeta.
Pored kupusa, neophodno je:
1,6 kg soli na 40 l vode
Tanka pamučna krpa
Kamen ili tegla zapremine 1,5l
Kiseljenje kupusa:
Oprane i očišćene glavice kupusa, na čijem je korenu zasečen krst ili je nožem napravljeno udubljenje, slagati u buriće.
U veću posudu sipati so, preliti vrućom vodom i sačekati da se otopi.
Sipati vodu sa solju preko kupusa i dodati sveže vode po potrebi.
Pokriti tankom pamučnom krpom.
Preko kupusa staviti pritiskač i kamen ili teglu i zatvoriti bure.
Na početku povremeno dolivati vodu, po potrebi.
Ukoliko je potrebno – dolivati vodu. Pritiskati s vremena na vrijeme (na dva do tri dana) i tada ispirati kamen i krpu, a ako koristite teglu, potrebno ju je isprati spolja.
Evo sada imate dva odlična recepta za kiseljenje kupusa! Ostaje još samo da ih probate i vidite koji vam više leži.
Jesen donosi sa sobom prepoznatljivu paletu boja i mirisa, ali također predstavlja izvrsno vrijeme za početak jesenje sadnje luka. Luk, sa svojom karakterističnom aromom i širokim spektrom upotreba u kulinarstvu, postaje neizostavni dio mnogih jesenskih vrtova. Upravo u ovom periodu, kada se priroda priprema za hladnije mjesece, jesenja sadnja luka omogućuje nam da planiramo i pripremimo svoje usjeve za narednu godinu. U ovom tekstu istražit ćemo važnost i korake koji vam mogu pomoći da uspješno provedete ovu sezonu sadnje luka, pružajući vam svježi i ukusni sastojak za brojne jesenske i zimske recepte.
Odaberite prave sorte luka: Prije sadnje, odaberite sorte luka koje su tolerantne na hladnoću i niske temperature, jer će bolje uspijevati u jsenjim uslovima.
Razmotrite plodoredu: Pazite da luk ne sadite na parceli gdje su nedavno rasli srodnici iz iste biljne porodice, kako biste izbjegli štete od nematoda. Luk se može ponovno uzgajati na istoj parceli tek nakon tri godine.
Pripremite dobro tlo: Pripremite gredicu s rahlim i rastresitim zemljištem. Idealno je imati pH-vrijednost tla između 6 i 7. Možete dodati drveni pepeo u omjeru od 10 g po kvadratnom metru.
Pravilno vrijeme sadnje: Optimalno vrijeme za sadnju luka je druga polovina oktobra, ali prilagodite termin vremenskim uslovima. Luk treba imati dovoljno vremena da se dobro ukorijeni prije zime.
Pazite na dubinu sadnje: Lukovice trebate posaditi na dubini od otprilike 5 cm. Ne sadite ih preduboko ili preplitko kako biste izbjegli izmrzavanje ili isušivanje.
Razmislite o razmaku: Razmak između redova kanalića trebao bi biti između 20 i 30 cm, dok je razmak između lukovica unutar reda obično između 7 i 10 cm. Za mladi luk, razmak unutar reda može biti manji, od 5 do 7 cm.
Pravilan položaj lukovica: Pazite da lukovice budu okrenute s korijenom prema dole prilikom sadnje.
Pripazite na veličinu lukovica: Lukovice crvenog luka mogu biti sitne (do 1 cm promjera), srednje veličine (1 do 3 cm promjera) ili krupne (preko 3 cm promjera). Krupnije lukovice obično brže klijaju i daju više vegetativne mase.
Održavajte dobar kontakt korijena i zemljišta: Pazite da korijeni lukovica imaju dobar kontakt s tlom kako bi se osiguralo dobro ukorijenjavanje.
Pratite vremenske uslove: Pratite vremenske uslove nakon sadnje i poduzmite odgovarajuće mjere zaštite, kao što su pokrivanje lukovica slamom ili agrotekstilom u slučaju iznenadnih hladnih valova.
Pelargonije su jedna od najpopularnijih biljaka koje vrtlari sade i uživaju u njihovim cvjetovima tijekom toplih proljetnih i ljetnih mjeseci
Tražite kako spasiti svoje pelargonije ove jeseni i s lakoćom im omogućiti da prezime? Vjerovali ili ne, iako se pelargonije često tretiraju kao jednogodišnje biljke, one su zapravo trajnice – i mogu jednostavno i sigurno prezimiti kako biste ponovno uživali u njihovoj ljepoti sljedeće godine.
Pelargonije su jedna od najpopularnijih biljaka koje vrtlari sade i uživaju u njihovim cvjetovima tijekom toplih proljetnih i ljetnih mjeseci. Jedno je sigurno, njihovi svijetli cvjetovi jedni su od najboljih u otpornosti na vruće ljetno sunce i vrućinu. Čak štaviše, ne samo da su izvrsni za uzgoj u posudama – već se nevjerojatno dobro ponašaju i kada rastu izravno u cvjetnim gredicama. To je sve dok ne dođe surovo, hladno vrijeme.
Nažalost, kada se ostave vani kasno u jesen, ove biljke osjetljive na hladnoću odumiru nakon prvog jakog mraza ili smrzavanja. Ali za razliku od jednogodišnjih biljaka poput nevena, petunija i cinija – pelargonije ne moraju doživjeti istu sudbinu na kraju sezone.
Uz samo malo dodatne njege, pelargonije se mogu čuvati tijekom cijele – što može biti odličan način da uštedite na biljkama svakog proljeća. Imajući to na umu – evo tri jednostavne metode koje sve s lakoćom funkcioniraju za spašavanje pelargonija tokom zime.
Vrste pelargonija
Prije prezimljavanja, važno je razumjeti da postoje dvije glavne vrste pelargonija – otporne i neotporne sorte. Obje vrste se smatraju trajnicama, ali s njima treba drugačije postupati prilikom zime.
Otporne pelargonije imaju manje cvjetove koji nisu u grozdovima. Ove pelargonije mogu izdržati boravak vani tokom cijele godine bez dodatne njege. Sve što je stvarno potrebno za zaštitu otpornih pelargonija je debeli sloj malča u jesen. Biljke možete odrezati nakon što odumru i zatim nanijeti dva do tri inča iznad baze biljke.
Neotporne pelargonije jednostavno odišu velikom snagom cvijeta. No, da bi se spasile ove ljepotice – potrebno je malo više posla na jesen. Neotporne pelargonije su najčešće vrste pelargonija koje susrećete u vrtnim centrima i trgovinama. Imaju legendarne duge stabljike i velike cvjetne grozdove.
Jedan od najvažnijih dijelova održavanja neotpornih geranija na životu tokom zimskih mjeseci je započeti proces PRIJE nego što se biljke suoče s preniskim temperaturama. Čekajući da dođe do jakog smrzavanja ili mraza, biljke će se osušiti.
Pelargoije postaju vrlo krhke na hladnom vremenu. Njihovo lišće, cvjetovi i stabljike sadrže veliku količinu vlage koja će se smrznuti ako budu izloženi preniskim temperaturama. Kako biste spasili neotporne pelargonije, morate ih unijeti unutra prije nego što dođe do mraza. Što prije napravite korak u jesen kako biste ih pripremili za prezimljavanje u zatvorenom prostoru, to će se biljkama lakše prilagoditi.
Zapravo postoje tri različita načina za prezimljavanje pelargonija. Svi funkcioniraju prilično dobro, ali izbor se zapravo svodi na to koliko prostora imate i što najbolje odgovara vašoj situaciji.
Prva metoda za održavanje neotpornih pelargonija zimi izvrsna je za biljke koje rastu u gredicama ili izravno u tlu. U ranu jesen ili mnogo prije nego što dođe prvi mraz, iskopajte pelargonije ili ih izvadite iz spremnika. Očistite svu pričvršćenu zemlju kako biste otkrili korijenje. Zatim odrežite vrh biljke tako da bude oko jedne polovice do trećine svoje izvorne veličine. Pazite da korijenje ostane netaknuto.
Sve dok je korijenje suho, stavite biljke u veliku smeđu papirnatu vrećicu ili kartonsku kutiju, s korijenom prema gore. Čuvajte ih na tamnom, hladnom mjestu.
Prije proljeća posadite biljke s golim korijenom u posude i stavite ih u osunčanu sobu ili na prozor. Koristite kvalitetno višenamjensko tlo za posude kako biste korijenju dali najbolju priliku za oživljavanje. Zalijevajte biljke dok ne postanu malo vlažne. Nova izraslina trebala bi se početi pojavljivati za nekoliko tjedana. Kad vrijeme zatopli, možete ponovno posaditi biljke s golim korijenom izravno u tlo ili natrag u posude kako bi nastavile rasti i cvjetati tijekom cijele sezone.
Ako vaše neotporne pelargonije već rastu u posudama, njihovo održavanje na životu tokom zime može biti jednostavan proces ako ih tretirate kao sobne biljke. Sve što trebate učiniti je premjestiti ih unutra! Započnite s brzim pranjem biljaka prije nego što ju unesete unutra. Dobro pošpricajte tlo i lišće kako biste lakše uklonili sve nametnike. Također, uklonite mrtvo ili smeđe lišće prije nego što ih unesete unutra kako biste im dali novi početak.
Pelargonije koje nisu otporne dobro će rasti u zatvorenom prostoru sve dok imaju dovoljno svjetla i topline – baš kao i normalne sobne biljke. Ako imate svijetli prozor okrenut prema jugu, postavite ih na to mjesto tako da mogu primati jaku, neizravnu svjetlost. Uvijek izbjegavajte postavljanje pelargonija na mjesto s propuhom. Osim toga, držite ih podalje od otvora za grijanje, kamina i izvora visoke topline. I propuh i pretjerana toplina mogu brzo oštetiti biljke, što im otežava preživljavanje u zatvorenom prostoru.
Ako odlučite ne uzgajati svoje neotporne pelargonije kao sobne biljke, možete ih umjesto toga pustiti da miruju tokom zime. U osnovi, čuvati ćete ih u njihovim posudama na hladnom, tamnom mjestu. Prestat će rasti sve dok se vrijeme ponovno ne zagrije. Započnite rezanjem biljke na otprilike polovicu svoje izvorne veličine. Zatim morate pronaći sigurno mjesto za prezimljavanje biljke. Hladan, vlažan podrum odlično je mjesto za održavanje neotpornih pelargonija na životu tokom zimskih mjeseci. Druga mogućnost je negrijana šupa ili garaža, pod uslovom da ima izolaciju ili toplinu. Opet, ne želite da temperature padnu ispod nule ili će biljke uginuti.
Pokrijte pelargonije smeđom papirnatom vrećicom kako biste spriječili da svjetlost dopre do lišća. Pričekajte da se tlo prilično osuši prije nego što ga prekrijete kako biste izbjegli plijesan.
Provjerite uspavanu, neotpornu pelargoniju svaka dva tjedna kako biste bili sigurni da se listovi ne suše previše. Ako se to događa, lagano zalijte tlo kako biste biljci dali samo malo vlage. Kada stigne proljeće, možete ukloniti pokrivač i iznijeti biljku van. Započnite tako da ju premjestite u zaštićeno područje i počnete ju zalijevati kao i obično, pazeći na novi rast. Čim vrijeme dopusti, možete premjestiti pelargoniju na njezino stalno mjesto. U ovom trenutku, dobra doza višenamjenskog gnojiva pomoći će mu da brzo oživi.
Nedomaćinskim korišćenjem – čestim gaženjem teškim mašinama, upotrebom neodgovarajućih formulacija mineralnih đubriva, a izostankom unošenja organskih hraniva – mnogi hektari plodnih oranica pretvoreni su u kisele, zapuštene njive koje daju „mršav“ i nekvalitetan rod. Do prije koju deceniju malo ko je razmišljao o posljedicama takvog, bahatog odnosa prema zemljištu. A, greške, nehotice napravljene, sada dolaze na naplatu.
Vraćanje plodnosti
O degradiranim parcelama, i o mogućnosti da im se vrati plodnost, pričali smo sa diplomiranim inženjerom poljoprivrede Bobanom Stankovićem, savjetodavcem u PSS službi u Leskovcu.
– Kada se s jedne parcele više uzastopnih godina dobije rod koji ni po kvalitetu, ni po težini nije ni približan onom koji se ubirao do samo prije jedne decenije, jasno je da je zemljište na neki način „bolesno“ – konstatuje ovaj stručnjak.
– To ne znači da su ove njive izgubljene za proizvodnju, već da ih treba „liječiti“, jer je zemljište kiselo, rN vrijednosti su mu daleko ispod optimalnih. Podsjetimo se da se zemljišta čija je rN vrijednost 7 ili nešto manja, smatraju neutralnim i optimalnim za proizvodnju – objašnjava Stanković.
Prvi posao u procesu „liječenja“ je agrohemijska analiza zemljišta sa spornih parcela. Tek upoređivanjem rezultata dobijenih u laboratoriji sa graničnim vrijednostima obezbijeđenosti zemljišta određenim hranljivim materijama, koje se poštuju u bezmalo svim zemljama Evrope, dobija se konkretna slika koliko je to zemljište degradirano. Pošto na svakom listiću rezultate analize prate i preporuke za „liječenje“, odnosno, određuju se ne samo količine, već i vrijeme i način primjene, kako organskih, tako i mineralnih đubriva, može se očekivati da će ispitivana parcela za koju godinu potpuno „ozdraviti“.
Zašto usjevi masovno propadaju
Kisela reakcija zemljišta, nizak sadržaj humusa i smanjena pristupačnost biljkama dostupnih formi najvažnijih hraniva, jesu ograničavajući faktori u postizanju visokih i stabilnih prinosa. Niski prinosi najčešće su rezultat blokade pojedinih hraniva u uslovima kisele reakcije, loše strukture zemljišta, nedostatka organske materije kao i nepovoljnog vodno-vazdušnog režima. Na zemljištima čija je rN vrijednost manja od 4,0 primjećeno je ubrzano opadanje prinosa gajenih biljaka. One se uglavnim nalaze u stanju stresa i često usjev masovno propada.
– Vlasnici ovakvih parcela ne bi trebalo te njive unapred da otpišu. Neutralisanje kisele reakcije unošenjem kreča je mjera koja se redovno preporučuje za popravljanje kiselih zemljišta. U kombinaciji s organskim i mineralnim đubrivima, ovakvim „liječenjem“ najefikasnije i najbrže će se otkloniti nepovoljne i loše proizvodne osobine kiselih zemljišta. – ukazuje inž. Stanković, dodajući da se unošenjem krečnih materijala, pored smanjenja kiselosti zemljišta obezbijeđuje i kalcijum, povećava se sadržaj lako pristupačnog fosfora, ubrzava se mineralizacija organskih i žetvenih ostataka, a smanjuje se sadržaj toksičnih materija i teških metala u zemljištu.
Na našim zemljištima najčešće se za kalcifikaciju koristi 5-15 tona kalcijum-karbonata, 2-4 tone kalcijum-oksida, ili 7-17 tona saturacionog mulja. Valja znati da materijal za kalcifikaciju treba da je dobro usitnjen i ravnomjerno raspoređen prije zaoravanja. Kalcifikacija se radi u jesen, kada na njivama nema usjeva, a rezultati se vide tokom narednih 6-7 godina. Tokom tog perioda treba kontrolisati obezbijeđenost zemljišta makroelementima i mikroelementima koja se unose kroz đubriva.
Vrt je magično mjesto, a iskusni vrtlari tvrde kako pravila koja u njemu vladaju mogu napraviti itekakvu razliku i učiniti da vaši plodovi tamo bujaju, cvatu, napreduju i budu lijepi, ukusni i raskošni. Jedno od pravila glasi i kako je u povrtnjaku važno izmjenjivati biljke koje imaju različite zahtjeve. Nekada se to riješavalo plodoredom, ali danas je trend sadnje mješovite kulture u povrtnjaku. Naime, ako posadite različite biljke na istu gredicu u povrtnjaku i to gušće, maksimalno ćete iskoristiti prostor što je posebno korisno ako imate manji vrt tj. manji povrtnjak.
Biljke je potrebno odabrati tako da lišćem i plodovima ne ugrožavaju jedna drugu, a uvijek mora biti dovoljno mjesta za svjetlost i zrak. Važno je kombinovati biljke koje ne crpe iste tvari iz tla i nisu osjetljive na iste bolesti. Papriku, primjerice, nije dobro saditi uz paradajz, no kupusnjače će dobro iskoristiti prostor ispod paradajza i postati otpornije jer paradajz izlučuje tvari koje odbijaju štetočine kupusnjače. U cvjetnu gredicu dobro je uvrstiti i nešto začinskog bilja jer ono ponekad popravlja okus biljkama koje rastu uz nju. Tako je rani krumpir zasađen kimom i korijanderom ukusniji nego inače. Kopar i mrkva imaju sličan odnos, čak se mogu sijati zajedno u jedan red. Također, rotkvica posađena uz humus imat će bogatiji okus.
Evo što bi trebali posaditi kraje čega u povrtnjaku.
1. Patlidžan
Patlidžan možete pokušati zaštititi od napada štetočina tako da pored njega posijete amarant ili grah.
2. Luk
Luk se sadi uz mrkvu jer on tjera mrkvinu muhu, a mrkva lukovu muhu. Posijete li kamilicu uz luk, poboljšat ćete mu aromu.
3. Paradajz
Bosiljak tjera bijelu mušicu (Trialeurodus vaporarium). Dobro ide uz paradajz. Na kraju svake stabljike paradajza posadite po tri sadnice bosiljka. Dobri susjedi paradajzu su i salata, radič, češnjak, korabica, mrkva, kukuruz, grašak, rotkvica, suncokret, luk, češnjak, cvekla, celer i kumin. Ne slaže se s komoračem i graškom, a sadite ju što dalje od krumpira.
4. Brokula
Bolje raste ako se posadi uz kopar ili metvicu. Dobro se slaže i s jagodama.
5. Grašak
Sadnja graška s kukuruzom potiče rast kukuruza. Dobri susjedi grašku su salata, korabica, kopar, mrkva, radič, kupus, komorač, tikvice i rotkvice. Loši susjedi su luk, češnjak, krumpir, rajčica, poriluk i bob.
6. Krompir
Kako biste mu povećali otpornost, uz krumpir posadite malo rena. Dobri susjedi krumpiru su i korabica, mahune, mahune, metvica, špinat, batat, kumin i blitva.
U oktobru se rađaju i posljednje pčele iz ovogodišnjeg legla, matica prestaje polagati jaja i te pčele uz one iz avgusta i septembra preživljavaju zimu pa su kao takve bitne za opstanak zajednice. Naime u proljeće upravo se te pčele koje ulaze u zimu brinu o novim tek rođenim pčelama koje susrećemo u proljeće. U oktobru pčele radilice raspoređuju zadnju preostalu hranu kako bi je najlakše koristile kad formiraju zimsko klupko, te zatvaraju sve pukotine propolisom.
Pčelari po potrebi ako tako procjene vrše zadnje premještanje okvira za usmjeravanje klupka iako je to već trebalo odraditi još početkom / sredinom septembra. Padom vanjskih temperatura ispod 12°C pčele polako prelaze u klupko, a formiraju ga na praznom saću iz kojeg su zadnje pčele izašle iz legla tako da se usmjeravanjem tih okvira po potrebi centrira položaj samog zimskog klupka. Pčele su sve više stisnute u ulicama između saća. U sredini zimskog klupka je matica, oko nje su mlađe pčele, a prema rubu klupka starije.
Pčele na rubu klupka povremeno mijenjaju mjesto s drugim pčelama iz klupka. Temperatura u sredini klupka kreće se od 25 do 30°C, a prema rubu klupka pada na 10°C. Ove temperature u klupku pčele zadržavaju bez obzira na vanjske niske temperature.
Klimatskim se promjenama i taj dio pčelinjih aktivnosti polako mijenja pa se u nizinskim dijelovima, kao i na obalnom području uočava kako su pčele većim dijelom zimskih mjeseci aktivne. To je dobro zbog pročisnih letova, no s druge strane pčele dok aktivno stalno izlijeću bez da unose nektar troše više hrane – što je samo po sebi razumljivo.
Pčelinja zajednica lakše prezimi u klupku ako u njoj ima više pčela, jer lakše održavaju samo temperaturu pa iako ih ima više troše manje hrane tokom zime. Potrošnja hrane u oktobru iznosi oko 1,5-2 kilograma no to naravno ovisi o godini i mjestu samog pčelinjaka.
Radova na pčelinjaku za pčelara je sve manje, ali u oktobru ipak moramo obaviti predviđene poslove:
Čišćenje i održavanje zelenih površina
Postavljanje češljeva na leto
Zadnja kontrola sumnjivih zajednica
Osnovno je da pčelar mora učiniti sve kako bi pčelinja zajednica preživjela najkritičnije razdoblje – zimu. Dobro zimovanje omogućuju neki faktori: jaka zajednica i zdrava zajednica, dovoljno kvalitetne i pravilno raspoređene hrane, mlada matica, dobra ventilacija košnice, mir na pčelinjaku, zaštita košnica od vjetrova i glodara.
U posljednjem ovogodišnjem pregledu zajednica utvrđujemo uglavnom ima li zajednica maticu, jer bez matice nema smisla takvu pčelinju zajednicu pripremati za ulazak u zimu, a sve drugo vezano za hranu, raspored okvira i zamjenu matica trebali smo obaviti prije hladnih oktobarskih dana. Za pregled treba iskoristiti ljepši dan, a moramo ga obaviti brzo, kako ne bi u mjesecu bez paše izazvali grabež.
Košnice u pravilu ne treba posebno pripremati za zimu, dovoljno je ispod krovišta LR košnice na hranilicu ili poklopac samo staviti stiropor, nekoliko listova novinskog papira ili valovitu ljepenku. Ovisno o vremenskim uslovima i lokaciji / nadmorskoj visini to se može odraditi po potrebi kasnije.
Kod AŽ košnica na matičnu rešetku preko poklopca stavljamo također novine kao i na ventilacijske mreže. Zajednica normalne jakosti, bez problema stvara dovoljno topline za zimovanje. Važno je u košnici osigurati dobru ventilaciju / cirkulaciju zraka kako se voda ne bi kondenzirala na stjenkama košnice ili na poklopcu kao i na saću naročito saću uz zidove košnice.
Trošenjem meda tokom zimovanja oslobađa se veća količina vode iz zimskog klupka koju moramo odstraniti iz košnice dobrom ventilacijom. Utroškom kilograma meda zajednica proizvede oko litru vode! U prirodnim okolnostima tu vlagu upija ili deblo ili zidove no u košnicama to nije moguće.
Kod LR košnice mogu se koristiti otvori na poklopcu za ventilaciju, koje okrenemo prema prednjoj strani košnice i napola iz zatvorimo ili se stavlja „jastuk“ napravljen od zbjega košnice koji je popunjen upijajućim materijalom.
Svakako najkasnije do prvih mrazeva no i to je bilje odraditi u septembru, treba na leta košnica staviti češljeve kako u košnicu ne bi mogli ući miševi. Ako to ne učinimo, miševi znaju napraviti velike štete u košnici, izjedaju saće, na podnici stvarju nered, uznemiruju pčele, te takva zajednica može tj. najčešće će uginuti.
Niti u oktobru ne smijemo zaboraviti varoozu. Tada u zajednici ima relativno malo legla, pčelinje paše su završene, zajednici smo osigurali dovoljno hrane te se može provesti efikasno suzbijanje varoze pčela.
Nakon završetka svih radova vrijeme možemo iskoristiti za bojenje košnica u kojima pčele zimuju te za namještanje košnica tako da imaju mali nagib prema prednjoj strani zbog oticanja vode.
Na pčelinjaku treba osigurati mir pčelinjim zajednicama, zaslužile su!
Pčelar već sada može pomalo planirati što će raditi zimi u svojoj pčelarskoj radionici.
