Naslovnica Blog Stranica 101

Zbog čega ljudi sve češće stavljaju kašiku šećera u svoje dvorište? Savjet koji se širi internetom velikom brzinom

Jeste li znali da su trećinu hrane koju jedemo oprašile pčele i da su one zapravo zaslužne za hranjenje 90 posto svjetske populacije? Zbog toga britanski prirodnjak Dejvid Atenboro savjetuje da se u svakom dvorištu treba naći kašika šećera kako bi se pčele mogle da se nahrane i dobiju energiju da se vrate do svoje košnice.

Naime, pčele često znaju da se umore pa nemaju snage da se vrate se do košnice zbog puta koji su prevalile. Kada bi pčele nestale iz našeg ekološkog sistema, čovječanstvo bi imalo ozbiljan problem, ali to, nažalost, radimo svakodnevno koristeći se pesticidima, ali za izumiranje pčela kriva je i urbanizacija kao i klimatske promjene zbog kojih se broj pčela drastično smanjuje.

Pročitajte: Pčele kao nezamjenjivi oprašivači: Uticaj oprašivanja na prinos i kvalitetu voća

– Kada bi pčele nestale s planete, ljudima bi ostalo samo četiri godine života – rekao je svojevremeno Atenboro, piše Mirror.

Kako da vam kiseli kupus bude žut kao dukat

Tokom zimskih dana kiseli kupus jedna je od omiljenih namirnica. Od njega se mogu praviti jela poput sarme, podvarka, kuvanog kupusa ali i salate koje su veoma bogate vitaminima i jačaju metabolizma.

Iako se danas može naći u gotovo svakoj prodavnici, većina ipak voli da sama kiseli kupus i uzima ga po potrebi. Ono što se razlikuje kod domaćeg i kupovnog kupusa jeste upečatljiva žućkasta boja koja mu daje poseban šmek. Tajna je u postupku kiseljenja kupusa.

Prvo očistite glavice kupusa od prvog sloja listova i operite ih. Zatim izdubite glavice u sredini kako biste uklonili koren i tu udubinu napunite solju. Prvi red koji ide u posudu je naribani kupus.

Nakon što naređate kupus u buretu za kiseljenje, na vrh dodajte nekoliko parčića dunje kako bi kupus bio žut i dva lovorova lista. Dunja će pustiti svoju žutu boju i dati izgled ali i dodatni ukus kupusu.

Oko tri nedjelje kupus treba da stoji kiseljen u buretu, međutim, bitno je da provjeravate da li je rasol dovoljno bistar i da li kupus nije promijenio miris.

Preporučuje se da je najbolje vrijeme za kiseljenje kupusa sredina oktobra. Proces biofermentacije u kiselom kupusu zahtjeva da temperature budu stabilne bez previše oscilacija i to od 18 do 21 stepeni. Najbolje mjesto za čuvanje kupusa je u podrumu, gdje nema prevelikih razlika u temperaturi, kao što nije slučaj ukoliko ga držite na balkonu.

Domaći sok od BUNDEVE /RECEPT/

Zima dolazi, a s njom i sezona bundeva. Umjesto da samo pripremate bundeve za kolače ili pite, zašto ne iskoristiti ovu zdravu i ukusnu namirnicu za pripremu osvežavajućeg soka? 

Sastojci:

  • 1 kg bundeve
  • 3-4 šargarepe
  • 1 l vode
  • 2 l vode
  • 300-500 g šećera (prilagodite prema vašem ukusu)
  • 1 limontus
  • Sok od 1 do 2 limuna (prilagodite prema vašem ukusu)
  • Ekstrat od kajsije, ananasa ili narandže (opcionalno)
  • Sterilisane flaše

Uputstva za pripremu:

  1. Operite bundevu i šargarepe, a zatim ih nasjeckajte na manje komade.
  2. U velikoj šerpi, obarite bundevu i šargarepe u 1 litru vode dok ne postanu mekane i lako se probadaju viljuškom. Ovo obično traje 20-30 minuta.
  3. U drugoj posudi, pripremite sirup tako što ćete kuvati 2 litre vode sa šećerom. Kuvajte dok se šećer potpuno ne otopi, a zatim sklonite sa vatre i ostavite da se ohladi.
  4. Kada su bundeva i šargarepe skuvane, procijedite ih ili, još bolje, izblendajte ih štapnim mikserom da dobijete glatku smjesu.
  5. U smjesu od bundeve i šargarepa dodajte sok od limontusa i soka od 1 do 2 limuna, prilagodite količinu limuna prema svom ukusu. Takođe, možete dodati ekstrat od kajsije, ananasa ili narandže ako želite dodatnu aromu.
  6. Spojite obarenu vodu sa šećerom i smjesom bundeve i šargarepa. Dobro promiješajte kako bi se svi sastojci sjedinili.
  7. Nalijte gotov sok u sterilisane flaše, ostavite malo prostora na vrhu kako bi se sok širio tokom zamrzavanja, a zatim dobro zatvorite flaše.
  8. Stavite flaše u frižider i ostavite da se ohlade. Sok će biti najukusniji kada se posluži dobro rashlađen.

Kako sačuvati voće i povrće od propadanja

Da biste izbjegli nepotrebno bacanje voća i povrća – ali i novca – važno je znati kako pravilno skladištiti određene namirnice. Primjerice, jeste li znali da paradajz ne bi trebao ići u frižider te da bi krompir i luk trebalo držati odvojeno?

U odnosu na prosječne prihode domaćinstva, hrana u Hrvatskoj druga je najskuplja u Evropi – samo u Rumuniji ljudi troše veći postotak svoje mjesečne plate na hranu i bezalkoholna pića. U Hrvatskoj prosječno domaćinstvo troši na hranu 13 odsto zarade, a prosjek EU gotovo je upola manji i iznosi 7 odsto. Glavni razlog ovoj lošoj statistici je to što im je prosječna mjesečna plata za trećinu niža od prosjeka EU, a cijene hrane gotovo nekontrolisano rastu iz mjeseca u mjesec.

Tako su cijene dobara i usluga za ličnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u avgustu 2023. u odnosu na avgust 2022. u prosjeku bile više za 7,8 odsto, a u odnosu na jul ove godine u prosjeku su više za 0,5 odsto, ističe Državni zavod za statistiku. Upravo se zato mnogi trude uštediti na namirnicama koliko god je to moguće.

A jedan od načina je izbjegavanje nepotrebnog bacanja hrane. Naime, voće i povrće često završi u smeću zato što ne zadovoljavaju visoke standarde „ljepote“, iako je u većini slučajeva takva hrana i dalje jestiva. Bacanje hrane je vrlo loša navika, u to nema sumnje, a svako od nas može poduzeti nešto protiv toga. Na to ukazuje i trgovački lanac Kaufland koji kampanjom „Reci neću hrani u smeću“ želi osvijestiti građane o važnosti ove teme, a donirajući proizvode pred istek roka Hrvatskom Crvenom krstu i Hrvatskom Caritasu doskočiti preranom bacanju namirnica.

U nastavku donosimo vrijedne savjete o tome kako pravilno skladištiti voće i povrće da bi ga zaštitili od prebrzog propadanja, a koje već danas možete početi praktikovati.

1. Krompir

Nemojte ga hladiti nego ga čuvajte na hladnom i tamnome mjestu s relativno visokom vlagom, uz cirkulaciju zraka, savjetuje The New York Times. Držite ga odvojeno od luka, banana i drugih namirnica koje proizvode etilen. Krompir može potrajati duže od tri sedmice, a slatki krompir malo kraće – jednu do dvije sedmice. Izbjegavajte skladištenje u frižideru i u plastičnim vrećicama.

2. Ostalo korijenje i gomolji

Uklonite sve lisnate zelene vrhove. Za najduži vijek trajanja čuvajte ovo povrće u frižideru u plastičnoj kesi, a za kraći rok, do dvije sedmice, pohranite u ladicu frižidera. Pastrnjak, repa, rotkvica, rutabaga i repa tako pohranjeni trajaće i duže od tri sedmice, a mrkva će biti dobra do najviše tri sedmice. Želite li produžiti vijek mrkvi, stavite je u posudu napunjenu vodom, zatvorite plastičnom folijom i spremite u frižider. Za đumbir je savjet da ga držite u frižideru u hermetički zatvorenoj posudi, gdje može izdržati i duže od tri sedmice.

3. Luk i češnjak

Čuvajte ga na hladnom i tamnome mjestu s niskim nivoom vlage i malo cirkulacije vazduha, u poluotvorenom ili otvorenom spremniku. Takođe, držite ga odvojeno od krompira i slatkoga krompira te izbjegavajte pohranjivanje u frižider i plastične vrećice. Životni im je vijek dvije sedmice ili malo duže od toga. S obzirom na to da luk vrlo lako upija vlagu, zbog koje brže truli, dobar je trik zamotati luk u čiste najlonke i objesiti ga jer će tako ostati duže prozračan i suv.

4. Kupus i paradajz

Nerezane glave kupusa mogu se čuvati u ladici frižidera, a nakon što ih izrežete, zatvorite ih u hermetički zatvorenu posudu. Ne stavljati ih blizu krušaka i jabuka. Što se tiče paradajza, nemojte ih držati u frižideru jer će izgubiti idealan okus i teksturu, ali ako baš morate, stavite ih tek onda kad postanu zrele da biste odgodili truljenje.

5. Bundeve i šparoge

Tikve čuvajte na sobnoj temperaturi, gdje je suvo i svježe te podalje od banana i drugih proizvođača etilena. Vijek trajanja im je između tri i šest mjeseci. A šparoge stavite u frižider, i to ih posložite uspravno s odrezanim rubovima uronjenim u zdjelu ili čašu vode. Preko vrhova stavite plastičnu vrećicu.

6. Lisnato povrće

Glavate salate, kelj, potočarku i endiviju ne treba prati unaprijed nego malo prije konzumacije te ih s brokulom i karfiolom možete pohraniti u hermetički zatvorenim posudama. Glavate salate trajaće do jedne sedmice, a ostalo povrće izdržaće i do dvije sedmice. Treba izbjegavati skladištenje s jabukama i kruškama. U slučaju da ste shvatili kako ste oprali previše zelene salate, višak možete pohraniti u zdjelu s papirnatim ručnikom na vrhu te prekriti još plastičnom folijom. Ubrus će upiti vlagu, zbog kojeg bi u suprotnome listovi salate vrlo brzo posmeđili. Osim ubrusa, savjetuje Reader’s Digest, listove možete posuti s malo soli, što također pomaže u izvlačenju dodatne vlage.

7. Jabuke i kruške

Kruške mogu ostati na sobnoj temperaturi dok malo ne dozru, a potom ih možete s jabukama premjestiti u hladnjak, gdje će biti u plastičnim vrećicama. Izbjegavajte držati kruške i jabuke pokraj kupusa, lisnatog povrća i mrkava. U idealnom slučaju upotrijebite ladicu koju ste odredili za voće koje nije osjetljivo na etilen, poput jagoda, borovnica, naranči i malina. Preporuka je iskoristiti ih u dvije sedmice, iako jabuke mogu izdržati i duže od toga.

8. Mango i avokado

Nezreli mango čuvajte na sobnoj temperaturi, a nakon što sazre, stavite ga u frižider, ali ne blizu jabuka i krušaka. Što se tiče avokada, pustite ga na sobnoj temperaturi da dozre, a ako ga nakon toga ne mislite ubrzo iskoristiti, stavite ga u frižider. U slučaju da ipak iskoristite samo polovicu, kako biste izbjegli poprimanje neželjene smeđe boje, poprskajte ga sokom od limuna ili limete jer će to odgoditi tamnjenje barem na jedan dan. Isti će učinak imati i ako avokado pohranite u hermetički zatvorenu posudu s lukom, samo treba imati na umu da će u takvom stanju sigurno upiti okus luka.

9. Citrusno voće

Čuvajte ga na sobnoj temperaturi do sedam dana, a za duže skladištenje stavite ga u frižider. Grejpovi, naranče, limuni i limete na sobnoj temperaturi mogu izdržati od jednu do dvije sedmice, a u frižideru više od dvije sedmice. Preporučuje se ne stavljati limune i limete u plastične vrećice te ne blizu jabuka, krušaka i banana.

10. Bobičasto voće

Prije nego što ih spremite u frižider, operite jagode, maline i drugo bobičasto voće mješavinom octa i vode – neka vam omjer bude otprilike 1:3. Zatim isperite vodom i temeljito osušite. Ovo je inače dobra taktika dezinfekcije, koja sprečava pojavu plijesni, što može produžiti rok trajanja za nekoliko sedmica.

Šta saditi zimi u plasteniku?

Zimski period ne znači da morate prestati sa poljoprivredom. Plastenici bez grijanja omogućavaju uzgoj lukova, spanaća i salate, stvarajući priliku za prihod i svježe povrće tokom hladnih mjeseci.

Zima može predstavljati izazov za poljoprivrednike, ali uz upotrebu plastenika, čak i bez grijanja, postoji mogućnost da se gaje biljke koje će zadovoljiti potrebe tržišta za svježim povrćem tokom hladnih mjeseci. Crni luk, spanać i salata su kulture koje se izdvajaju kao izvrsni izbori za zimski uzgoj, jer mogu podnijeti niske temperature, čak i do -6°C.

Iako su plastenici obično povezani s ljetnim sezonama, njihova upotreba se ne mora ograničiti samo na toplije dane. U stvari, zimi mogu biti neprocjenjivi resursi za poljoprivrednike koji žele nastaviti s proizvodnjom svježeg povrća i održati svoje prihode tokom zimskih mjeseci.

Crni Luk – Izdržljiv i trajan

crni luk čuvanje
Foto: agrosavjet.com

Crni luk, s svojim karakterističnim okruglim glavicama, nije samo svestran u kuhinji, već i izuzetno izdržljiv kada su niske temperature u pitanju. Luk može podnijeti hladnoću i mraz, čak i temperature do -6°C. Ovo ga čini savršenim izborom za zimski uzgoj u plastenicima. Proizvodnja crnog luka tokom zime može zadovoljiti potražnju za ovim ključnim sastojkom u mnogim receptima, čak i kad su lokalni izvori ograničeni.

Spanać 

spanać
Foto: Pixabay

Spanać, bogat hranjivim tvarima i vlaknima, često je omiljeni sastojak salata i jela punih vitamina. On također spada u kategoriju povrća koje se odlično nosi s niskim temperaturama. Spanać može podnijeti hladnoću i održava svoj kvalitet tokom zime u plastenicima. Ovo je posebito korisno jer se potražnja za zdravim zelenim povrćem tokom zimskih meseci povećava.

Pročitajte: Kako zaštititi plastenik od snijega?

Zelena salata 

Iako se zelena salata često povezuje s toplijim godišnjim dobima, ona može uspješno rasti i zimi, pogotovo u plastenicima. Salata je biljka dugog dana, ne zahtijeva veliku toplotu, klija pri minimalnoj temperaturi od 2-3ºC a optimalna je 18-20ºC. Najbolji porast biljke je pri temperturama 15-20ºC. Mlade biljke mogu da izdrže mrazeve i do – 6ºC. Salata traži dosta svjetla i vlage. Održavati redovno dobru vlažnost zemljišta 70 – 75% poljskog vodnog kapaciteta i imaćemo odličnu sočnost i kvalitet salate. Period od rasađivanja do obrazovanja glavice predstavlja najosjetljiviji period kod salate u slabo provjetrenim objektima. Najbolji predusjevi za salatu su paradajz crni luk, radič, a loši celer i peršun. Prilikom površinske obrade vršimo unos 30-35 kg/ha azota, 50-60 kg/ha fosfora i 20-30 kalijuma kg/ha.

Isplativost zimskog uzgoja

Gajenje lukova, spanaća i salate tokom zime u plastenicima bez grijanja može biti isplativ posao. Potražnja za svježim povrćem tokom hladnih mjeseci često prelazi ponudu, što omogućava poljoprivrednicima da ostvare pristojan prihod. Cijene svježeg povrća su često više zimi, a smanjeni troškovi održavanja plastenika bez grijanja mogu povećati profitabilnost.

 

Priprema zimnice za početnike

Priprema zimnice vraća se na gastroscenu u velikom stilu.

Svoj povratak duguje visokim cijenama namirnima, ali i ljubiteljima dobre, zdrave i kvalitetne hrane koji su prigrlili običaje naših baka.

Što trebate znati o pripremi zimnice?

1. Birajte zrele plodove

Možda je najvažnija to da za zimnicu birate zrele i zdrave plodove koji nisu ni na koji način oštećeni.

2. Čistoća je važna

Drugo pravilo kojeg se jako bitno držati odnosi se na čistoću, kako samih namirnica tako i pribora koji se koristi pri pripremi i poslije pri skladištenju. Sterilizirani pribor osiguraće vam dugotrajnost i kvalitet pripremljene zimnice.

3. Krenite s jednostavnim receptima

Ako ste totalni početnik, najbolje je da krenete s manje zahtjevnim receptima, odnosno pripremom onih jela s kojima je mogućnost da pogriješite minimalna.

4. Pazite na konzerviranje

Ako želite uvijek i u svakom trenutku biti sigurni da znate što konzumirate, koristite prirodne konzervanse, među kojima je odličan izbor bosiljak.

Bosiljak služi kao konzervans jer sadrži linalol, cineol i druge antiseptičke sastojke koji uništavaju štetne bakterije u hrani i sprečavaju njihov rast.

Uz bosiljak, prirodni konzervansi su gorušica i hren koji se uz šećer, so, ocat ili alkohol dodaju hrani kako bi se spriječilo kvarenje.

5. Tegle dobro operite

Naravno, osim na konzervanse, valja paziti i na tegle u koje ćete pohraniti zimnicu. Tegle operite i dobro osušite u rerni. Neka budu vruće ako se u njih stavlja vruća tekućina ili smjesa. Najbolje ih je držati na 70 stepeni oko pola sata, tako ćete biti sigurni da su potpuno sterilizirane. Koristite li gumene čepove, kod konzerviranja napravite vakuum.

6. Pohrana na suvo mjesto

Napunjene tegle pohranite na suvo i tamno mjesto, a idealno bi bilo da je temperatura prostora u kojem ih čuvate stalno 10°C.

Prije nego što se bacite u akciju, dobro je znati da se sve voće i povrće ne priprema na isti način, nego ima neke svoje zakonitosti kojih se valja držati. Tako, primjerice, mrkvu, celer, ciklu i ostalo slično povrće za zimnicu režite na kockice, ploške ili štapiće jednake veličine kako bi se ravnomjerno ukiselilo.

Kiselite li pak gljive, prije samog postupka obrišite ih vlažnom krpom, a paprike prije kiseljenja izbockajte čačkalicom.

7. Dodavanje octa

Kada dodajete ocat, pazite da prekriva povrće barem dva centimetra, odnosno da povrće ne izviruje. Za kraj svakako valja napomenuti da ukiseljeno povrće nutritivno ne odudara puno od svježeg, a slično je i s energetskom vrijednošću – uprkos konzervansima šećeru i octu, domaća zimnica ima nisku kalorijsku vrijednost.

Smije li se jesti voće u kojem ima crva?

Mnoge vrste voća mogu u sebi skrivati neželjenog „gosta“: crva.

Ako ste pažljivi i režete voće prije nego što ga pojedete, nije teško uočiti prisutnost crva, ali ponekad vam može promaknuti i možda ste već pojeli ko zna koliko voća prije nego što ste shvatili da je u njemu bio crv.

Koji su rizici za zdravlje ako se crv „nastanio“ unutar vašeg voća? Možete li ga ipak jesti ili je za bacanje?

Bijeli crv kojeg nalazimo unutar ploda, čija je dužina između tri i 12 milimetara, nije ništa drugo do larva muve, a njegova prisutnost je dokaz da je voće zaraženo i da zato više nije dobro za jelo, piše Novi list.

Zapravo, larve mogu biti prenosnici bakterija iz otpada ili čak iz fekalija sa kojima su muve došle u kontakt i tako pretvoriti voće u prijetnju vašem zdravlju.

Među bakterijama koje najčešće prenose larve muve nalazimo bakterije salmonele, Escherichie coli i mijaze, odgovorne za crijevne infekcije s ponekad dramatičnim rezultatima, prenose Vijesti.

Ako ste slučajno pojeli voće koje je napala larvai dobili crijevnu infekciju, mogli biste registrovati simptome kao što su:

  • grčevi u stomaku
  • proliv
  • povraćanje
  • povišenu temperaturu
  • krv ili larve u stolici

Kada se jave ovi simptomi, preporučljivo je odmah kontaktirati ljekara kako biste izbjegli ozbiljnije posljedice.

Pregledajte voće prije jela

Prije nego što počnete jesti voće, posebno ono u kojem bi mogla biti larva muve, preporučljivo je pregledati kožicu i unutrašnjost voća.

Dodirnite voće po cijeloj površini tako da vidite ima li mekših dijelova i provjerite kožicu da li ima rupa na njoj.

Zatim uzmite nož i prerežite voće prvo na pola, a zatim na manje komade, provjeravajući svaki put ima li u njemu rupa ili larvi.

Međunarodni dan žena na selu: Snaga i uloga žena u ruralnim sredinama

Međunarodni dan žena na selu je poseban dan koji se obeležava širom svijeta kako bi se istakla značajna uloga žena u ruralnim zajednicama. Ovaj dan nam pruža priliku da bolje razumijemo izazove s kojima se suočavaju žene na selu, ali i da proslavimo njihove doprinose poljoprivredi, porodici, i društvu u celini. 

Međunarodni Dan Žena na Selu obilježava se 15. oktobra svake godine, a njegova svrha je podizanje svijesti o životu žena u ruralnim sredinama. Ovaj dan ima za cilj da istakne mnoge izazove sa kojima se ove žene suočavaju, kao što su ograničen pristup obrazovanju, zdravstvu, zapošljavanju i ekonomskim resursima. Takođe, podstiče se globalna zajednica da preduzme korake kako bi se poboljšao položaj žena na selu.

Uloga Žena u Poljoprivredi

Žene igraju ključnu ulogu u poljoprivredi, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou. Prema podacima UN Women, žene čine čak 43% poljoprivredne radne snage u razvojnim zemljama. One su odgovorne za obrađivanje zemlje, sjetvu, žetvu i često brigu o stoci. Ove žene često rade na malim porodičnim farmama i doprinose obezbeđivanju hrane za svoje zajednice.

Osim toga, žene na selu igraju ključnu ulogu u očuvanju tradicionalnih poljoprivrednih metoda i praksi koje često predstavljaju osnovu održive poljoprivrede. Njihov doprinos u očuvanju biološke raznolikosti i održivom korišćenju prirodnih resursa ne može se preceniti.

Izazovi sa kojima se Žene na Selu Susreću

Međutim, žene na selu često se suočavaju s nizom izazova. Pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti je ograničen, što može smanjiti njihovu sposobnost za donošenje informisanih odluka o svojim životima. Takođe, žene se često suočavaju s diskriminacijom i nasiljem, kako unutar porodice, tako i u širem društvu.

Ekonomska nejednakost takođe je izražena među ženama na selu, jer im je često onemogućen pristup resursima kao što su zemljište, krediti i tehnologija. Ovo otežava njihovu mogućnost da ostvare svoj puni potencijal i doprinesu ekonomskom razvoju svojih zajednica.

Zaključak

Međunarodni Dan Žena na Selu je prilika da se podigne svijest o izazovima sa kojima se žene suočavaju u ruralnim sredinama i da se proslavi njihov doprinos poljoprivredi i društvu u cjelini. Žene na selu igraju ključnu ulogu u obezbjeđivanju hrane, očuvanju tradicije, i održivom razvoju. Međutim, da bi se poboljšao njihov položaj, potrebno je da se prepoznaju njihovi izazovi i preduzmu konkretni koraci za poboljšanje njihovih životnih uslova.

Ovog Međunarodnog Dana Žena na Selu, dajmo svoj doprinos podržavajući programe i inicijative koje promovišu rodnu ravnopravnost i bolji život žena u ruralnim sredinama.

Najljepši jesenji cvijet – Veoma se lako gaji i buja do zime, a jednom zasađen ostaje godinama u dvorištu

Ukoliko tražite cvijet koji će lako opstati i krasiti vaše dvorište do same zime, onda izaberite pjetlovu krestu.

Ova divna biljka obožava sunce, odlično podnosi sušu i u stanju je da cvjeta do prvih mrazeva. Čim precvjeta, skinite uveli dio i ona će se oporaviti i ponovo procvjetati.

Pošto sadrži cijeli dijapazon boja, na vama je da izaberete koju boju pijetlove kreste želite da gajite: žutu, crvenu, narandžastu ili ružičastu. Postoje čak i dvobojne sorte.

Grmolikog je rasta i može da poraste i do dva metra u visinu, a najčešće do 120 centimetara. Cvjetovi traju do 8 nedjelja, a čim joj odstranite uveli dio, biljka će ponovo da procveta.

Pročitajte: 3 NAJLJEPŠA JESENJA CVIJETA KOJA ĆE KRASITI BALKON I BAŠTU SVE DO DECEMBRA: Cvjetovi otporni na nevrijemene

Kada su sadnice posađene u grupi, cvjetovi izgledaju kao plamen, zbog čega je ovaj prelijepi cvijet i dobio ime celosia, što na grčkom znači „goreti“.

Postoji nekoliko sorti pjetlove kreste koje se razlikuju i po boji listova koja pak zavisi od boje cvijeta. Po nijansi na koju vuče mala biljka, lako se može predvideti koje će boje biti cvijet. Na primjer, biljka žutog cvijeta ima zeleno-žućkaste listove i stabljiku, crvena zeleno-crvene, itd.

Najbolje kod ove biljke je to što kada se jednom posije, dalje se sama uspješno razmnožava, samo je potrebno da je, kada nikne na proljeće, rasadite s mjesta na kojem je rasla prošle godine. Sije se u rano proljeće u martu, najprije u teglicama, a kasnije kada biljka dostigne visinu od nekoliko centimetara, rasađuje se. U aprilu se može direktno saditi na otvorenom.

Pročitajte: Djevojačko ili carevo oko – Cvijet koji uživa u suncu i vrućini, a može i bez vode

Rasađivanje

Kada cvjetovi precvjetaju, počinju da gube boju, a u sredini ostaju crne sjemenke. Skupite ih u širu posudu, stavite je ispod precvjetalih cvjetova i lagano ih ugnječite prstima tako da sjeme pada u posudu koju držite ispod.

Iduće godine dočekaće vas eksplozija boja i lijepo iznenađenje kada je riječ o kombinaciji boja koje zavise od toga koliko ste vrsta pijetlove kreste imali i kako su uspjele međusobno da se ukrste.

Sjetva peršuna korjenaša tokom jeseni – Izbjegnite najčešće greške u uzgoju

Postoje dvije vrste peršuna: peršun korjenaš i peršun lišćar. Mi ćemo se baviti uzgojem peršuna korjenaša jer on ne daje samo aromatično lišće nego i zadebljao korijen koji se koriste kao dodatak jelima. Biljka peršuna može bez ikakvih problema da prezimi na niskim temperaturama: naime dobro razvijene biljke lako podnose mrazeve i temperature do -10 stepeni. Takođe, za nicanje sjemena je potrebna temperatura od samo 2 stepena pa ovu biljku možete posijati u oktobru ili novembru.

Kako bi obavili što uspješnuju sjetvu peršuna korjenaša i dobili pravilan korijen koji nije deformisan i napadnut od strane bolesti ili štetočina, važno je izbeći neke od grešaka koje se ponavljaju.

Pročitajte: Sve što treba da znate o SJETVI PERŠUNA – Vrijeme, mjesto, đubrenje, njega

Tablica pogrešnih i ispravnih stavki u sjetvi i gajenju peršuna korjenaša:

Pogrešno Ispravno
Previše kisela, teška zemljišta u kojima je visok nivo podzemnih voda Ovakav tip zemljišta dovodi do deformisanih korjenova. Pored toga korijen ćete teško izvaditi kada za to dođe vrijeme. U takvim zemljištima u kojima se zadržava voda može doći do truljenja korijena. Za uzgoj peršuna korjenaša izaberite pjeskovita i aluvijalna zemljišta. Zemljište treba da ima pH vrijednost 6-8. Peršun korjenaš ima sitno sjeme i sije se specijalizovanim sijačicama na međuredni razmak od 30 do 40 centimetara.
Gajenje peršuna korjenaša u monokulturi Ovo je velika greška koja sprječava pravilan rast i razvoj biljaka iz dva razloga: zemljište je iscrpljeno jer ova biljka uzima veliku količinu hranljivih materija iz tla, a sa druge strane mogu se razvijati bolesti. Na istoj parceli peršun korjenaš može se gajiti najmanje poslije 2 godine.
Direktno đubrenje peršuna korjenaša stajnjakom Kako ova biljka ne podnosi direktno đubrenje tim organskim đubrivom, posijte ga nakon kultura koje su njime đubrene. To može biti paradajz, paprika, kupus, krompir. Odličan predusjev su mu i jednogodišnje leguminoze i đubrene okopavine jer osim što ostavljaju hranljive materije u zemljištu, nema korova na njemu. Peršun korjenaš može se gajiti i poslije kultura iz svoje familije: paštrnaka, celera i šargarepe. Primjena plodoreda je važna jer ćete na taj način izbeći bolesti: pepelnicu, plamenjaču, rđu, pjegavost lista.
Nedovoljna količina vode tokom nicanja i debljanja korijena Nakon što su sjemena peršuna korjenaša položena u zemlju, potrebno ju je obilno zaliti. Ukoliko nakon sjetve nema kiše važno je obezbijediti mu redovno zalivanje kako bi pravilno nicao. Ako nema dovoljno vode imaćete prorijeđen sklop i doćiće do stvaranja pokorice, a ako se desi da biljka tokom intenzivnog debljanja korijena nema potrebnu količinu vlage korijen neće biti dugačak i glatak, već žilav, deformisan i kratak.
Ne radite predsetvenu pripremu Sjeme peršuna korjenaša je veoma sitno, te će izostanak predsjetvene pripreme tla pomoću koje se dobija njegova mrvičasta struktura dovesti do neujednačenog nicanja i njegovog sporog tempa.