Naslovnica Blog Stranica 986

Nije bilo uvoza u BiH sporne govedine iz Poljske klaonice “Elkopol”

U BiH nije bilo uvoza sporne govedine iz klaonice “Elkopol” iz poljskog mjesta Kalinovo jer nije evidentirana u registar kao klaonica iz koje je moguć uvoz goveđeg mesa u BiH, saopšteno je danas iz Kancelarije za veterinarstvo BiH.

To je utvrđeno uvidom u veterinarsko informacioni sistem Kancelarije za veterinarstvo BiH.

“Upis u registar klaonica je preduslov da bi određeno meso moglo da bude uvezeno u BiH”, ističe se u saopštenju.

U sistemu za brzo uzbunjivanje za hranu i hranu za životinje EU /RASFF/ objavljeno je da je meso iz navedene klaonice distribuirano u Estoniju, Finsku, Francusku, Njemačku, Mađarsku, Letoniju, Litvaniju, Portugal, Rumuniju, Slovačku, Španiju i Švedsku.

U saopštenju Kancelarije za veterinarstvo BiH napominju da je u ovom spisku vidljivo da sporno meso nije distribuirano u BiH.

Proizvodnja duvana u Bijeljini 2018. godine povećana za 72 odsto

Proizvodnja duvana na području Semberije i Posavine u 2018. godini bila je jedna od rekordnih i veća je za oko 72 odsto nego godinu ranije, rekao je direktor bijeljinskog preduzeća “Duvan” Svetozar Mihajlović.

– U prošloj godini imali smo saradnju sa 85 poljoprivrednih proizvođača čiji je duvan bio zadovoljavajućeg prinosa i u prosjeku je iznosio 1.600 kilograma osušenog duvana po hektaru. Sav otkupljeni duvan, ukupno 770 tona, obradili smo u proizvodnim pogonima u Gradačcu i Orašju – rekao je Mihajlović. On kaže da duvanari nisu zadovoljni otkupnom cijenom duvana koja nije mijenjana već desetak godina.

– Podsticaji za duvan su u posljednje vrijeme smanjeni. Oni su prije desetak godina iznosili 1,20 KM od resornog ministarstva, a sada su od 35 do 40 feninga za kilogram predatog duvana – naveo je Mihajlović. On dodaje da su, u međuvremenu, energenti i ostali repromaterijal poskupjeli pa proizvođači duvana imaju sve više problema da bar pokriju svoje troškove. Mihajlović kaže da je preduzeće „Duvan“ proizvođačima davalo dodatne podsticaje, odnosno dio svoje dobiti preusmjeravalo i na proizvođače, kako bi se proizvodnja koliko-toliko zadržala na ovim prostorima. Prema njegovim riječima, „Duvan“ je proizvođače pomagao sa 30 feninga za kilogram duvana treće klase, 35 feninga za kilogram druge klase i 40 feninga za kilogram duvana prve klase. On kaže da je jedan broj duvanara, ipak, najavio da će odustati od ove proizvodnje, a drugi da će je smanjiti, tako da se u ovoj godini očekuju manje površine pod duvanom u odnosu na 2018. Mihajlović je ukazao i na „maćehinski odnos“ Uprave za indirektno oporezivanje /UIO/ BiH prema duvanarima, ne samo u Bijeljini, nego u cijeloj BiH.

– UIO smatra, a to je po nalogu multinacionalnih kompanija prisutnih u BiH, da je proizvodnja duvana njihov `remetilački faktor`, da im kvari prodaju cigareta, te oni svim snagama žele da proizvodnju duvana eleminišu sa područja BiH – kaže Mihajlović. On je najavio da će oko 15. februara biti održan sastanak sa duvanarima na kojem će imati priliku da sagledaju planove i program preduzeća, odnosno šta mogu da očekuju i od resornog ministarstva, nakon čega će lakše moći da odluče da li i sa kojim površinama ulaze u proizvodnju duvana.

Izvor: Srpskainfo.com

Koji je hljeb zdraviji?

Žitarice su bitan izvor ugljenih hidrata, bjelančevina, mineralnih soli i vitamina, pa su zbog toga proizvodi od njih vrlo značajne namjernice u ljudskoj ishrani. Pod brašnom u užem smislu podrazumjevamo proizvode dobijene mljevenjem žitarica.

U zavisnosti od „tvrdoće“ žita, postoje meka (za hljeb prije svega) i tvrda brašna (za kolače). Prije upotrebe brašna za pravljenje hljeba ili kolača potrebno je da se brašno prosije kroz sito, kako bi se dobila vazdušasta struktura tijesta i bolji kvalitet hljeba i kolača.

U zavisnosti od veličine rupa na situ brašna su više bijela ili tamnija. Bijelo brašno je od jezgra žita tj. u njemu nema spoljne košuljice od zrna. To su brašna Tip-400 ili Tip-500. Ova brašna nemaju vitamine i minerale kao crna brašna Tip-800 ili Tip-1100. Zato je crni hljeb zdraviji.

Tip brašna se ustanovljava spaljivanjem istog u kalorimetru i procentom pepela koje ostaje pri sagorevanju. Tip-400 je npr 0.4% pepela, Tip-500 je 0.5% pepela i td.

Njegujte vaše biljke i one imaju čula kao i ljudi

Jeste li se ikad pitali šta trava pod vašim nogama osjeća, šta jabuka miriše ili neven vidi? Biljke konstantno stimulišu naša čula, ali većina nas ih ne smatra osjetilnim bićima.  U stvari čula su izuzetno važna za biljke. Biljke nemaju nos, oči, uši, usta i kožu, ali s onim što slijedi, nadam se da ću vas uvjeriti da svijet biljaka nije toliko različit od našeg.

Vid

Šta biljke vide? Očigledan odgovor je da, kao i mi, vide svjetlo. Baš kao što mi imamo fotoreceptore u našim očima, one ih imaju u njihovim stabljikama i lišću. To im omogućava da razlikuju crvenu i plavu boju, a čak mogu vidjeti i talasne dužine koje mi ne možemo, u daleko crvenom i ultraljubičastom dijelu spektra. Biljke takođe vide smjer iz kojeg svjetlo dolazi,  mogu zaključiti je li svjetlo intenzivno ili prigušeno i mogu prosuditi koliko davno su se svjetla ugasila. Istraživanja su pokazala da se biljke savijaju prema svjetlu kada su gladne sunčevih zraka.

Dodir

Biljke žive u vrlo taktilnom svijetu.  Grane se njišu na vjetru, insektii puze po lišću, a stabljike traže podlogu na koju će se nasloniti.

Biljke su čak osjetljive na toplo i na hladno, što im omogućava da reaguju na vrijeme, radeći stvari kao što je mijenjanje njihove stope rasta i moduliranja njihovog korištenja vode. Jednostavno diranje ili trešnja, često je dovoljna da se smanji njen rast, što je razlog zašto je vegetacija na vjetrometini usporena.

Miris

1920. godine, istraživači i američko Ministarstvo poljoprivrede pokazali su da tretiranje nezrelog ploda s plinom etilena uzrokuje njegovo sazrijevanje. Od tada je postalo jasno da svi zreli plodovi emitiraju etilen u obilnim količinama, nezreli plodovi mogu ga namirisati i odgovoriti zrenjem.

Ukus

Naša čula mirisa i ukusa su intimno isprepletena. Koncepcijski, miris pojačava ili ublažava ukus koji osjećamo našim jezicima. Fizički, naša usta i nosna šupljina su povezani, tako da naši nosevi mogu pokupiti mirise koji se otpuštaju žvakanjem hrane.

Ta dva čula također imaju i biljke. To se najbolje vidi u njihovim odgovorima na napade insekata ili patogenih bakterija. Kao što smo već vidjeli, biljke pod napadom emitiraju razne hlapljive hemikalije kako bi upozorile svoje susjede, ali jedna hemikalija pod nazivom metil jasmonat je osobito važna.

Iako je metil jasmonat  plin i zbog toga je djelotvoran zračni glasnik molekula, nije vrlo aktivan u biljkama. Umjesto toga, kada difundira kroz  pore na lisnoj epidermi – on se pretvara u jasmoničnu kiselinu koja je topljiva u vodi. Ona se veže na specifični receptor u ćelijama i aktivira reakciju obrane lista

Sluh

Muzika nije ekološki relevantna za biljke, tako da ne treba očekivati da će uticati na njih. No, tu su zvukovi koje, barem teoretski, bi im moglo biti korisno čuti. To uključuje vibracije proizvedene od strane insekata, kao što su zujanje pčela ili tihi zvukovi koji bi mogli nastati od još manjih organizama.

Biljke bi čak mogle imati koristi od određenih zvukova koje proizvede  druge biljke. Na primjer, istraživači na Institutu biljnih nauka u Bernu, u Švicarskoj, u posljednje vrijeme bilježe ultrazvučne vibracije koje izlaze iz borova i hrastova tokom suše, možda daju signalizaciju drugim stablima da se pripreme za sušne uslove.

Bacačem plamena protiv korova u organskoj poljoprivredi (VIDEO)

U američkoj kompaniji Flame Engineering koja je specijalizirana za uklanjanje korova plamenom, objašnjavaju kako se ovdje radi o uništavanju strukture u samom listu biljaka, tako da više ne mogu obavljati fotosintezu i rasti.

Smanjenje pesticida i hemije uopšte, sve je veći trend u poljoprivrednoj proizvodnji. Kako bi tome doskočili, pojedini poljoprivrednici u organskoj proizvodnji pronašli su, navodno djelotvorno rješenje za smanjenje upotrebe pesticida – paljenjem korova.

No, ne radi se o klasičnom paljenju strništa koji je opasan za ljude i imovinu i loš za samu kvalitet zemljišta.

Kao što se može vidjeti u videu iznad teksta, traktor je opremljen bacačima plamena koji temeljno uništavaju korov.

U američkoj kompaniji Flame Engineering koja je specijalizovana za uklanjanje korova plamenom, objašnjavaju kako se ovdje radi o uništavanju strukture u samom listu biljaka, tako da više ne mogu obavljati fotosintezu i rasti.

Paljenje korova je nešto što volimo nazivati „sporim ubijanjem“. Ovako uništavate ćelijsku strukturu u listu biljke, čime sprečavate fotosintezu, a tako uništavate i korijenov sistem Da, plamen će uništiti i korijenje, čak i na velikim korovima. Primjeti ćete efekt zaostajanja u rastu, a korov će biti uništen u roku od nekoliko dana, ovisno o tome koliko je korijenov sistem već uspostavljen i koliko dugo je biljka bila izložena plamenu„, kažu u kompaniji Flame Engineering gdje ističu kako plamen uništava i staništa insekata.

.Ipak, treba podsjetiti da pravi organski proizvođači i oni koji poštuju prirodu, neće uništavati korov i štetočine paljenjem jer se na ovaj način gubi potencijalna organska masa. Tu su iživi organizmi zemljišta koji su itekako potrebni za razgradnju tvari, fiksaciju azota iz vazduha i druge procese koje zemljište čini živim.

Izvor: Agroklub

Koliko je zdrav mladi luk?

Koliko je zdrav mladi luk? Samo jedna stabljika mladog luka sadrži oko 20 mikrograma vitamina K i 1.6 mg vitamina C. Kada su u pitanju potrebe žena za pomenutim vitaminima, stabljika mladog luka sadrži 22% od preporučene dnevne doze vitamina K i 2,1% preporučene dnevne doze vitamina C.

Pročitajte: Luk vlasac i njegove zdravstvene prednosti

Kod muškaraca, to iznosi 16% od preporučene doze vitamina K i skoro 2% vitamina C. Oba vitamina od ključnog su značaja za rast, razvoj i održavanje jačine i zdravlja kostiju. Ako vaša ishrana ne sadrži dovoljne količine ovih vitamina, povećava se vjerovatnoća od razvoja osteoporoze i većeg procenta lomljivosti kostiju. Zato je jako bitino da jedete mladi luk.

Kinezi otkrili biljku koja sprečava pijanstvo

Kineski naučnici tvrde da su otkrili prirodnu supstancu koja će ljude održati treznim bez obzira na konzumiranu količinu alkohola. Osim toga, ova supstanca neutrališe mamurluk i može pomoći alkoholičarima u borbi protiv bolesti zavisnosti od koje svake godine umre veliki broj ljudi širom sveta.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, čak 2,5 miliona ljudi godišnje umre od posljedica pretjerane upotrebe alkohola, a lijek za ovu bolest zavisnosti se možda krije u drvetu latinskog naziva Hovenia dulcis. Ekstrakt ovog drveta u kineskoj narodnoj medicini koristi se više od 500 godina za liječenje mamurluka, zahvaljujući komponenti dihidromicetinu (DHM) koja predstavlja blokator intoksikacije.

Izvor: Ekapija

Hidrogel – spas protiv suše u bašti!

Hidrogel iako veoma korisno sredstvo, nije naišlo na značajniju upotrebu od strane poljoprovrednih proizvođača, vjerovatno iz razloga nedovoljne informisanosti istih. Ipak, posljednjih godina situacija se po tom pitanju nešto izmjenila i značajnije su ga počeli koristiti cvjećari, naročito u obliku kuglica. U cvjećarstvu osim svoje prvobitne funkcije upijanja vlage ima i dekorativnu ulogu.

Hidrogel upija veliku količinu vlage

Hidrogel je bijeli kristal ili prah, može biti različite granulacije. Njegov glavni značaj se ogleda u tome što ima sposobnost da upija veliku količinu vlage i na taj način možemo rješavati problem s nedostatkom vlage u zemljištu. Unosi se u zemljište ili se miješa sa suspstratom. Upija površinsku vlagu iz vazduha i kapilarnu iz zemljišta. Održava vlagu u zemljištu ne dozvojava njen gubitak. Višak vode propušta u dublje slojeve zemljišta i akumulira za kasniju upotrebu. Moć upijanja je 150 do 200 puta veća u odnosu na čestice zemlje ili gline iste veličine.

Ostaje u zemljištu 4 godine obavljajući svoju funkciju akumuliranja i održavanja vlage. Vodu otpušta samo onoliko koliko je biljkama potrebno. Osim adsorpcije vlage on adsporbuje i hranjive materije koje isporučuje direktno u korijen, dakle utiče i na ishranu biljke.

Od uzgoja povrća do pošumljavanja

Namjenjen  je za sve vrste zemljišta izuzev močvarnog  i za gajenje svih biljnih vrsta. Najviše se upotrebljava na području aridne i semiaridne klime, dakle u području okarkterisanom sa nedovoljno padavina, zatim na nagnutim terenima. Takođe za hidrosjetvu trava na nepristupačnim terenima i revitalizaciju terena na jalovištima i pepelištima. Naročito se upotrebljava gdje nije moguće stalno zalijevanje, a područje je sa nedovoljnom količinom padavina. Takođe dosta se koristi za travnjake vikendica gdje domaćin stalno ne boravi te nije u mogućnosti često zalijevati travnjak.

Namjenu ima u biljnoj proizvodnj, pri zasnivanju travnjaka, revitalizaciji novih voćnjaka, i pošumnjavanja. Najviše se koristi kod sadnje voćaka i vinove loze, sjetve travnjaka ili kod proizvodnje presadnica povrća i cvijeća. Prah hidrogel se nanosi na sjeme kulturnog bilja čime se stimuliše tzv.amiloproces i povećava energija klijanja, nicanja i ukorjenjavanja biljaka.

Proizvođači loznih kalemova ga najviše koriste za transport istih i u gel smjesi kao i cvjećari. Njegova ph vrijednost je neutralna 7,0 do 7,5 tako da se može dodavati i u kiselo zemljište. Pogodan je i za organsku proizvodnju t.j za proizvodnju zdrastveno bezbjedne hrane.

Doze zavise od namjene

Njegova primjena zavisi od namjene. Npr. za revitalizaciju terena inkorporira se, unese se sa površinskom zemljom na dubini od 10 do 15 cm sa količinom od 300 g/m2. Za zasnivanje travnjaka upotrebljava se unošenjem u zemljište na dubinu od 5 – 6 cm u količini od 1 kg/100m2, za proizvodnju rasada se mješa u supstrat zemljišta 5kg/ m3.

Ako se vrši rasađivanje biljaka tada se  korjenov sistem  umače u gel smjesu praškastog oblika ili se u rupu gdje će biti zasađena biljka satvlja od 5 do 15 g  što opet zavisi od vrste biljke, da li se radi o voćarski ili portarskim kulturama. Ako se sredstvo unosi sa sjetvom u redove to se čini sa sijačicama koje imaju depozitore gde se unosi kristalni oblik sam ili pomješan sa nekim insekticidom, količina se kreće zavisno od kulture. Za paradajz i papriku ta količina je do 40 kg /ha. U koliko je doza povećana ona doprinosi ne samo čuvanju vlage nego i sprečava stvaranje pokorice na zemljištu.

Kod revitalizacije starije zasađenog voća ili vinograda, malinjaka unosi se odgrtanjem zemlje oko biljke na dubinu oko 15 cm  za odrasle biljke se stavlja 30 g po biljci za maline 10 g /biljci kod sadnje krompira se stavlja ispod krtole 1 g ili se unosi u cio red ispod krtole u količini od 40 do 50 kg/ha. Kod proizvodnje presadnica povrća i cvijeća, hidrogel se miješa sa supstratom tj. zemljom kojom se pune rupe u kontejnerima. Optimalna preporučena količina za primjenu u ovom slučaju je 1 do 3 g hidrogela po litri supstrata.

Zbog visoke cijene, neracionalno ga je koristiti na većim površinama, tako da je i to jedan od razloga male upotrebe hidrogela, iako ima izvrsne osobine koje olakšavaju poljoprivrednu proizvodnju.

PROČITAJTE:

Genijalan trik za savršeno cvijeće – tajna je u pelenama!

Suše vam se biljke? Evo nekoliko načina kako da ih oživite

Proizvodnja rasada povrća – Savjeti pri izboru sjemena

Proizvodnja rasada povrća je vrlo bitna stavka u proizvodnji povrća, jer od njega zavisi i uspjeh cjelokupne proizvodnje. Iskusni povrtari znaju da od kvaliteta proizvedenog rasada direktno zavisii prinos i kvalitet, odnosno ekonomska opravdanost proizvodnje.

Uspješna i ekonomski isplativa proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru podrazumijeva upotrebu zdravog i kvalitetnog rasada. Osnovni uslovi za uspješnu proizvodnju rasada povrća su: temperatura, relativna vlažnost vazduha, kvalitet, jačina i dužina trajanja osvjetljenja, temperatura i sastav podloge u kojoj se proizvodi rasad, voda, sadržaj hranljivih materija, vegetacioni prostor.

Rana proizvodnja rasada u našim uslovima najčešće se obavlja u toplim lejama koje mogu biti različitog tipa i namjene zavisno od ekonomske moći proizvođača. U poslednje vrijeme veliki broj proizvođača koristi kontejnerske sisteme, saksije, hranljive kocke ili plastične vreće koji su praktičniji ali su skuplji, dok kod “sitnijih proizvođača” i dalje je zastupljen tradicionalni način proizvodnje (proizvodnja u lejama).

PREPORUKA ZA SJETVU RASADA

Preporuka je da za sjetvu treba koristiti dezinfikovano i kvalitetno sjeme visoke biološke vrijednosti. Kvalitet i porijeklo sjemena je od velikog značaja za proizvodnju i prinos gajenih biljaka.

Biljke proizvedene od kvalitetnog sjemenskog materijala imaju brži porast, daju zdrave biljke koje su otpornije na spoljašnje faktore. Specifičnost proizvodnje rasada povrtarskih vrsta vezana je za osobine sjemena. Većina povrtarskih vrsta ima jako sitno sjeme, vrlo često sa slabim i neujednačenim nicanjem.

Sporo i neujednačeno nicanje onemogućava dobijanje ujednačenog usjeva, što se kasnije odražava na problem prilikom organizovanja berbe i dobijanje visokih prinosa. Zbog toga primjena različitih metoda i priprema sjemena za sjetvu i predsjetvenog tretiranja ima u povrtarstvu veliki značaj, jer se kod većine povrtarskih vrsta troši malo sjemena za sjetvu, posebno u proizvodnji rasada.

Predsjetveno tretiranje ima za cilj da ubrza klijanje usjeva, što se kasnije odražava na dalji razvoj. Energija klijanja predstavlja sposobnost da što više sjemena klija za što kraće vrijeme. Sjeme veće energije klijanja ima brže nicanje. Sjeme veće mase i ima obično i veću klijavost i energiju klijanja.

Sjemenski materijal mora da bude zdrav i neoštećen od štetočina. Sjeme zaraženo bolestima i štetočinama ne samo da ima smanjenu vrijednost kao sjemenski materijal već se može prenijeti i na zdravo sjeme.

Najvažnije osobine sjemena od kojih zavisi uspješnost poljoprivredne proizvodnje su čistoća sjemena, klijavost i zdravstveno stanje.

Sjeme se može smatrati čistim ako u njemu nema nikakvih primjesa. Klijavost sjemena predstavlja sposobnost sjemena da klija u određenom vremenskom periodu i pod određenim uslovima.

Prilikom proizvodnje rasada koji se ne pikira, treba planirati oko 20%, a ako se pikira 10-15 % biljaka više nego što je potrebno za određenu površinu.

PROČITAJTE:

Proizvodnja ranog kupusa – Sjetva, rasađivanje, đubrenje

Najčešće greške u proizvodnji rasada

Proizvodnja rasada paradajza – Rani, srednje rani, kasni

Clostridium botulinum – opasnost koja vreba iz hrane

Koja je jedna od najopasnijih bolesti koja se unosi putem hrane? Jednu od najopasnijih bolesti izaziva bakterija Clostridium botulinum, tj. otrovi koje ona luči, i naziva se botulizam.
U početku se smatralo da ovo trovanje izazivaju kobasice. Po tome je i nastao naziv, jer botulus znači crijevo ili kobasica. U danasnje vrijeme se zna da botulizam ne izazivaju samo kobasice, već i druge mesne i biljne prerađevine koje su zaražene klicama botulinusa.

Kako bakterija dospjeva na hranu?

Na voće i povrće dospjeva putem zemlje, a na meso i mesne prerađevine preko glodara. Do kontaminacije može doći i prilikom nestručne proizvodnje konzervi.

Da li na zaraženim namjernicama ima promjena u vidu izgleda, mirisa i ukusa?

Namjernice koje su zaražene često ne pokazuju nikakve promjene, pa se ne može ni znati da su zagađene. Ukoliko pokazuju promjene, to je obično miris na užegli maslac.

Da li se češće javlja kod ljudi ili kod životinja?

Botulizam se češće javlja kod životinja, zbog higijene njihove ishrane.

Koji su simptomi botulizma?

Simptomi bolesti se mogu javiti za pola sata, ali se češće javljaju nakon 12-16h. U početku su to glavobolja, nesvestica, napetost u stomaku, povraćanje, a kasnije čovek ne može da guta, ima proširene zjenice, spuštene kapke, osjeća oduzetost želuca, grla (bolesnik nije u stanju da govori), creva i bešike.Smrt nastupa za jedan ili dva dana, jer čovek nije u stanju da diše i guta.
Kod životinja se javljaju slične promene. Botulizam je češći kod životinja, jer se ne vodi dovoljno računa prilikom pripremanja i čuvanja hrane koja je njima namenjena.

Kako se zaštititi?

Najviše treba voditi računa o higijeni prilikom pripremanja namjernica. Ne smije se dozvoliti da bakterija dospije u hranu.
Rast bakterija se sprečava visokom kiselosti, visokim sadržajem soli, visokim nivoom kiseonika, visokim odnosom rastvorenog šećera i veoma niskim sadržajem vlage.
Prilikom klanja, obrade i pripremanja mesa važno je održavati čistoću. Rastvor kuhinjske soli sprečava razvoj ovih klica, pa prilikom salamurenja treba koristiti jači rastvor od 10% koncentracije kuhinjske soli. Marinade koje imaju 2% sirćetne ili limunske kiseline sprečavaju kontaminaciju.

Da li se botulizam može preneti i konzumiranjem ribljeg mesa?

Može. Ne nalazi se u sjvežem ribljem mesu, nego samo u ribljim konzervama koje se pripremaju u nehigijenskim uslovima. Konzerve koje se prave sa sirćetom, kao i žele konzerve, ne mogu izazavati ovu bolest, jer bakterije ne preživljavaju u kiseloj sredini. Isto je i sa solju. Soljene ribe ne izazivaju ovu bolest.

Koje još namjernice mogu biti zaražene?

Može se naći u konzervisanom kukuruzu, boraniji, paprici, supama, pečurkama, cvekli, piletini, pilećoj džigerici i pilećim paštetama, šunki, kobasici…

Koji su najčešći uzroci trovanja?

To su konzerve, jer su hermetički zatvorene i predstavljaju idealne uslove za razvoj ove bakterije. Zaražene konzerve se mogu prepoznati po ispupčenju poklopca (bombaži), koje je nastalo usljed nagomilavanja gasova unutar konzerve. Sadržaj isto ima miris na užegli maslac.

Izvor: Zdrav zalogaj

PROČITAJTE:

Ljubičasta MRKVA – zbog BOJE ima veću ulogu po naše ZDRAVLJE

Šta je samoodrživ povrtnjak i kako da ga podignete?

Zašto je ORAH otrovan i zašto se ne smije SADITI u blizini KUĆE?