Naslovnica Blog Stranica 84

Kako spriječiti smrzavanje vode u pojilicama?

Smrzavanje vode u pojilicama – Zima može biti izazov za stočare koji svom stadu moraju osigurati vodu za piće na otvorenom polju. Najveća opasnost je kada temperature ispod nule potraju nekoliko dana ili duže vremenske razdoblje.

Osim nedostupnosti, ovakva pothlađena voda ima negativno djelovanje na opće stanje životinja i njihovih proizvodnih performansi. U slučaju da pojilice i korita za vodu nisu smješteni u zaštićenim objektima, neophodno je da imaju grijače s termostatom koji će spriječiti stvaranje leda. Osim električnih, postoje i razne izvedbe pomoću plina ili preko solarnog napajanja.

Vrlo su efikasne i termo pojilice, ali se treba dobro izolirati priključak za vodu. Postoji mnoštvo načina da se spriječi formiranje leda na niskim temperaturama alternativnim metodama.

Porčitajte: Durok svinja – Karakteristike i značaj

Kako spriječiti smrzavanje vode u pojilicama – alternativne metode

Za malo niže i kratkotrajne niske temperature dovoljno je da su pojilice i korita s vodom zaštićena od udara hladnog vjetra i nisu izravno izložena vanjskim utjecajima. Postavljaju se na osunčanoj, južnoj strani. Izravna sunčeva svjetlost može doprinijeti bržem otapanju, kao što je to slučaj s mrazom ili snijegom na krovovima, ulicama i drugim osunčanim mjestima. Zaštićeni prostori i razni poklopci će imati sličnu ulogu.

Korita za vodu trebaju imati veću zapreminu, jer se manja količina brže zamrzava. Dodatnu zaštitu možemo napraviti postavljanjem izolacije što je jeftin način da omogućimo životinjama da piju tijekom cijele zime. Uspjeh ovisi o vrijednosti temperature. Kao izolacijski materijal koristi se slama, gume.

Jednostavan način izolacije je kad se u veće korito stavi sloj izolacijskog materijala zatim manje korito koje punimo vodom. Postoji mogućnost djelomičnog ukopavanja korita koje se dodatno zaštiti. Mogu se postavljati i zaštitni zidovi, privremeni ili trajni, koji sprječavaju hladan vjetar da rashlađuje vodu.

Na površinu korita se postavljaju predmeti koji plutaju. Voda koja se kreće se ne smrzava. Životinje ih mogu pomicati dok piju vodu i tako utjecati na kretanje tekućine. Najjednostavnije je postaviti lopte ili plovke.

U cilju sprječavanja stvaranja leda može se u korito dolijevati svježa voda nekoliko puta na dan.

Jesu li listovi vaše biljke ruzmarina pocrnili? Objasnit ćemo zašto se to događa

Može se dogoditi da lišće ruzmarina poprimi neprirodnu crnu boju

Ruzmarin je jedna od najomiljenijih i najkorištenijih aromatičnih biljaka za obogaćivanje jela, ukusne priloge, krumpir i još mnogo toga.

Također je vrlo koristan za njegu kose i vlasišta, može se koristiti i za osvježavanje kućnih prostora ili čak kao prirodni repelent protiv komaraca tokom ljetne sezone.

Ukratko, to je biljka s hiljadu namjena, u kuhinji i izvan nje. Mnogi ljudi, kako bi kod kuće uvijek imali svježi ružmarin, odlučuju ga uzgajati na balkonu ili terasi, budući da je to biljka relativno jednostavna za njegu.

Međutim, može se dogoditi da lišće vaše biljke iznenada poprimi neprirodnu tamnu boju, koja teži crnoj. Zašto se to događa i što možete učiniti da to popravite?

Zašto ruzmarin pocrni?

Ruzmarin je biljka tipična za hladna područja i na visokim geografskim širinama (raste u planinama, iznad 800 metara nadmorske visine), a za preživljavanje treba vrlo malo vode.

Čak i ako je moguće uzgajati ruzmarin na balkonu kuće, važno je zapamtiti karakteristike biljke kako biste se brinuli o njoj na najispravniji način.

Ako primijetite da lišće progresivno crni (prvo na vrhovima, a zatim po cijeloj dužini), razlog bi moglo biti pretjerano zalijevanje koje uzrokuje truljenje korijena u tlu.

Kako biste riješili ovaj problem prije nego što bude prekasno, preporučljivo je presaditi biljku.

Biljku izvadite iz zemlje i pažljivo očistite korijenje: po potrebi odrežete ono koje je trulo i nepopravljivo, a ono koje je još zdravo zadržite.

Uzmite novu posudu za vašu biljku i odaberite drenirajuće tlo, stavite sloj kamenčića ili gline na dno posude, kako biste pomogli da višak vode pobjegne.

Najbolji način za održavanje luka i češnjaka svježim do 6 mjeseci

Nakon što ste se vratili iz trgovine s vrećicom prepunom povrća, najlogičnije je to povrće pohraniti u frižideru, no ovo je jedno od najgorih mjesta za čuvanje luka i češnjaka. Luk i češnjak će postati kašasti kada se čuvaju u hladnjaku jer će uslovi biti previše hladni i vlažni. To uzrokuje da povrće postane previše mekano ili čak postane pljesnivo ako upije previše vlage.

Da bi luk i češnjak što duže ostali svježi, potrebno ih je držati u hladnom, tamnom i dobro prozračenom prostoru, gdje mogu trajati između tri do šest mjeseci. Međutim, to nije tako jednostavno jer ih treba pohraniti na pravilan način, a ne ih samo odložiti u tamnu i hladnu prostoriju.

Monica Matheny, kuvarica i osnivačica The Yummy Life, ispričala je kako je imala problema s održavanjem luka i češnjaka svježima unatoč tome što ih je držala u kuhinjskoj ladici, prenosi Express.

Međutim, Monica je otkrila savjet svoje majke koji joj je pomogao u održavanu ovih namirnica svježima. “Zadnji put kad sam je posjetila, pokazala mi je kako spremati luk, češnjak i ljutiku”, kazala je.

Pročitajte: Vađenje i čuvanje crnog luka: Kako osigurati kvalitet

Monica je nastavila: “Oduševila sam se kako stavljanje luka i češnjaka u običnu papirnu vrećicu s rupama može produžiti njihovo trajanje mjesecima. Na početku sam bila skeptična, ali sam odlučila pokušati.”

Očigledno, probušene papirne vrećice dopuštaju dovoljno cirkulacije vazduha  da se ovo povrće sačuva duže vrijeme.

Za pravilno skladištenje luka i češnjaka trebat će vam smeđa papirnata vrećica, bušilica za rupe, marker i spajalice. Provjerite jesu li luk dovoljno čvrsti i bez mrlja jer je vjerovatnije da će duže ostati svježiji.

Dovoljno je probušiti rupe na vrećici

Prvo probušite rupice duž papirne vrećice, zatim napunite vrećicu do pola lukom i češnjakom. Označite markerom što se unutra nalazi, a zatim upotrijebite spajalice na vrhu kako biste vrećicu održali zatvorenom.

Vrećice se naravno mogu koristiti sve dok se ne potrgaju.

Kada spremate luk i češnjak, pazite da ih držite na tamnom i hladnom mjestu koje nije pretrpano jer će im trebati puno cirkulacije vazduha.

Monica je napisala: “Vazduh mora cirkulisati oko vrećica – to je poanta bušenja rupa. Ova metoda bušenja papirnate vrećice trebala bi produžiti vijek trajanja luka, češnjaka i ljutike u većini situacija. Međutim, njihov specifični životni vijek može varirati ovisno o temperaturi, vlažnosti i svjetlosnim uslovima u kojima su vrećice pohranjene.”

Nemojte skladištiti luk ili češnjak pored krompira jer mladice proizvode etilen, hormon rasta koji uzrokuje brže sazrijevanje povrća na što su osjetljivi i češnjak i luk.

Ako se slijedi metoda papirnate vrećice, luk i češnjak mogu trajati mjesecima prema stručnjacima Stop Food Waste.

Uzgoj živine – Ovi faktori utiču na NOSIVOST JAJA

Nosivost je najvažnija proizvodna osobina živine svih vrsta i rasa, bez obzira na to da li se one gaje za proizvodnju jaja ili radi mesa. To je i razumljivo, jer od nosivosti živine ne zavisi samo količina mase jaja koja se od nje dobija, već i brzina razmnožavanja, što je od velikog značaja kako za proizvodnju jaja, tako i za proizvodnju mesa. Zato je nosivost jedno od osnovnih mjera rentabilnosti gajenja određene vrste, rase ili hibridne linije živine.

Nosivost je nasledna, pa zavisi od osobina vrste, rase kao i samih jedinki. Međutim, nosivost jaja se kao i mnoge druge osobine, nasljeđuje samo kao sklonost, ali da li će se ona ispoljavati kod potomstva i u kojoj mjeri zavisi i od niza drugih okolnosti, a prije svega od uslova ishrane, držanja i njege. Zato se stalnim poboljšavanjem ovih uslova, uz odabir za priplod najproizvodnijih jedinki, može znatno uticati na nosivost kao i na druge osobine živine.

Uslovi držanja – Obratite pažnju na vodu

Kada smo kod uslova držanja i njege važno je znati da voda ima poseban značaj i može biti glavni uzrok smanjenja nosivosti, posebno u kaveznom sistemu držanja. Kokoške na nedostatak vode skoro momentalno reaguju. Naime, dešava se da se zapuše neke pojilice, a da proizvođač to ne primijeti. Ako kokoške  1 dan ostanu bez hrane, neće se primjetno smanjiti nosivost, ali ako ostanu bez vode – drastično će se smanjiti. Dovoljna su samo 3 dana bez vode da bi počele da se mitare i da prestanu da nose jaja u potpunosti, navodi dip.inž.Petrović Duška iz PSSS Prokuplje.

Što manje stresa

Premiještanje kokošaka i bilo koji drugi oblik izazivanja panike, nagla promjena temperature u objektu, paraziti… sve to mogu biti uzroci stresnih situacija za kokoške, što direktno dovodi do smanjenja nosivosti ili potpunog prestanka nošenja jaja.

Brzina polnog sazrevanja

Nosivost živine u velikoj mjeri zavisi od brzine polnog sazrijevanja. Treba imati u vidu da suviše rano polno sazrijevanje nije poželjno, jer u tom slučaju podmladak zaostaje u tjelesnom razvitku, a pored toga nosi sitna jaja, i to ne samo u početku nosivosti već i kasnije.

Brzina polnog sazrijevanja jednog grla određuje se prema njegovoj starosti u momentu kada je snijelo prvo jaje. Kod kokošaka, zavisno od rase i u uslova ishrane, držanja i njege, polna zrelost nastupa u starosti od 140-240 dana.

Rase dobrih nosilja pronesu najranije, već sa 140-150 dana. Rase kombinovanih sposobnosti (jaja-meso) nešto su kasnostasnije, jer pronesu obično sa 180-195 dana. Najkasnostasnije su teške rase, koje pronesu tek u starosti od 200-240 dana, pa i kasnije.

Ćurke, takođe zavisno od rase i uslova gajenja, pronesu sa 180-240 dana, plovke sa 140-180 dana, a guske znatno kasnije, u starosti od 280-350 dana.

Vrijeme i dužina mitarenja

Vreme i dužina mitarenja takođe utiču na nosivost. Kokoške, loše nosinje, počinju mitareje već u junu ili julu, mitare dugo, po 4 i više mjeseci, i za to vrijeme ne nose. Sa druge strane, dobre nosilje mitare znatno kasnije (septembar-novembar) i kraće. Većina dobrih nosilja ne prekida nošenje u prvoj polovini mitarenja. Najbolje nosilje mitare najbrže, jer se kod njih istovremeno zamjenjuje veći broj letnog i pokrovnog perja , i što je najvažnije, ne prekidaju nošenje za sve vrijeme mitarenja.

Njega CVIJEĆA preko zime: Četiri trika koja vam mogu pomoći da ih sačuvate tokom hladnih dana

Isprobajte trikove koji vam mogu pomoći u njezi vašeg cvijeća

Standardni plan rotacije usjeva za 3 godine koji preferiraju mnogi vrtlari

Ovakva rotacija usjeva je snažno promovisana za vrijeme Drugog svjetskog rata kao dio plana usjeva koji je osmišljen kako bi pružio porodicama potrebno povrće za ishranu sa parcele standardne veličine.

Nije savšen i uvijek može bolje, ali je jednostavan za razumijevanje i lak za praćenje.

Ono što bismo istakli je da se u ovom planu pretpostavlja da ćete uzgajati puno korijenastog bilja, krompira i kupusnjača.

Najvažnija stvar koju treba imati na umu kod plodoreda je izbjegavanje uzgajanja istog usjeva na istom mjestu dvije godine zaredom.

Trogodišnji plan rotacije usjeva

Postupak se započinje na zimu, kako bi se tlo pripremilo, a bašta se dijeli na 3 dijela.

Pročitajte: Plodored u povrtarskoj proizvodnji

Na parcelu 1 stavlja se stajsko đubrivo samo na dio gdje će se posaditi krompir, što će da ga hrani tokom vegetacije. Azot u stajnjaku će tlo učini blago kiselim, što je u redu za krompir. Ostale korjenaste biljke ne vole đubreno zemljište, pa prelaze u drugu polovinu.

Na parceli 2 dodaje se kreč da bi nivo pH narastao na neutralnih 7 za porodicu kupusnjača.

Na parceli 3 se ne radi ništa, iako bi malč sa kompostom, ako je dostupan, bio od koristi.

PARCELE Prva godina Druga godina Treća godina
Parcela 1 Korjenasto povrće i krompir, nakon čega slijedi kreč u jesen Kupusnjače i mahunarke, nakon čega slijedi malč sa kompostom Sve ostalo, nakon čega slijedi stajsko đubrivo u jesen
Parcela 2 Kupusnjače i mahunarke, nakon čega slijedi malč sa kompostom Sve ostalo, nakon čega slijedi stajsko đubrivo u jesen Korenasto povrće i krompir, nakon čega slijedi kreč u jesen
Parcela 3 Sve ostalo, nakon čega slijedi stajsko đubrivo u jesen Korenasto povrće i krompir, nakon čega slijedi kreč u jesen Kupusnjače i mahunarke, nakon čega slijedi malč sa kompostom

 

Teška, glinena zemljišta vjerovatno ćete prekopati prije svake zime kako biste omogućili da mraz smrzavanjem i odmrzavanjem razbije tlo.

Kod laganih tla bilo bi dobro da se zasiju usjevi koji prezimljavaju i predstavljaju biljno đubrivo kako bi se zadržale hranljive materije koje bi kiša isprala.

Zeleno đubrivo od biljaka može da se ukopa u zemlju na proljeće kako bi se oslobodili hranljivi sastojci i poboljšao nivo humusa u tlu.

Izvor:  Allotment / agromedia.rs

Sjeme neće da klija i pored povoljnih uslova sredine?

Na uspijeh u biljnoj proizvodnji utiču brojne spoljnje osobine semena od kojih su neke vidljive, ali neke i nisu. Najznačajnije spoljne osobine sjemena su: čistoća, klijavost, energija klijanja, masa hiljadu sjemena, hektolitarska masa, udio vode u sjemenu (vlažnost), snaga nicanja, dormantnost sjemena…

Dormantnost sjemena označava njegovu privremenu nesposobnost da klija nakon fiziološkog zrenja, odnosno branja ploda. Drugim riječima, to je situacija kada klijavo sjeme neće da klija i pored povoljnih uslova sredine (povoljna vlaga, temperatura i priliv kiseonika). U pitanju je mehanizam biljke da odloži klijanje sjemena radi uspostavljanja biološke ravnoteže. Kako bi ovako sjeme klijalo, potrebno je da prođe fazu mirovanja, odnosno naknadno dozrijevanje sjemena.

Sjeme većine vrsta drveća i žbunja pokazuje različite stepene dormantnosti, ali se dešava i sa različitim povrtarskim i drugim biljnim kulturama.

Na primjer, nakon berbe plavog patlidžava određivanje klijavosti sjemena je problematično baš zbog dormantnosti sjemena. Agbo i Nwosu (2009) su ispitivali dormantnost sjemena plavog patlidžana i zaključili da najveću klijavost, od 90%, sjeme postiže poslije tri mjeseca čuvanja u skladištu. Ovaj period je različit kod različitih vrsta biljaka, kao i između različitih sorti iste vrste.

Period mirovanja sjemena može da se prekine korišćenjem različitih metoda, a u zavisnosti od vrste dormantnosti, kao što je ispiranje sjemena u tekućoj vodi čija je temperatura 20-25 °C, kod sjemena sa tvrdom semenjačom se vrši skarifikacija, hlađenjem sjemena na temperaturi od 5 °C u trajanju od 5 dana do jedne godine, zagrijevanjem sjemena na 40 °C u trajanju od 7 dana, primjena svjetlosti (kod trava).

Izvori: Agronomski fakultet u ČačkuCeon (Dormantnost semena selekcionisanih linija plavog patlidžana, Institut za povrtarstvo, Smederevska Palanka, Srbija)

Koje sobne biljke ne treba držati zajedno – Jedna drugu praktično „ubijaju“

Saznajte koje sobne biljke ne treba držati zajedno, jedna drugu praktično „ubijaju“.

Ne može svako sobno cvijeće da se razvija i raste kada dijeli prostor i „vazduh“ sa nekim drugim. Dešava se da se neke od ovih biljaka praktično takmiče za svjetlost i vlagu i tako uništavaju svoje „komšije“. Pravilno kombinovanje i držanje biljaka u stanu je ključno za njihov razvoj. Saznajte kakve su potrebe vaših biljaka, koliko treba da se zalivaju i ne stavljajte ih pored „konkurenta“.

Koje sobne biljke ne treba držati zajedno

1. Fikus i kaktus

Fikus je poznat po velikoj potrebi za vlagom i svjetlošću. S druge strane, kaktusi su sukulenti koji skladište vodu i uspijevaju uz minimalno zalivanje. Ako stavite takav par jedan pored drugog, fikus može početi da se takmiči sa kaktusom za vlagu i svjetlost, a kaktus neće tolerisati previsoku vlažnost od redovnog zalivanja fikusa. Rezultat – ovo će negativno uticati na razvoj i jedne i druge biljke.

2. Orhideja i geranijum

Orhideje su prelijepo egzotično cvijeće koje zahtijeva posebnu njegu. One rastu u tropima i navikle su na visoku vlažnost, pa se kod kuće često uzgajaju u posudama sa posebnim supstratima i zemljištima. Geranijum je u suštini otporan na različite uslove. Ona preferira suvu klimu i hranljivo zemljište. Ne stavljajte orhideju i geranijum jedno pored drugog osim ako niste sigurni da možete stvoriti dovoljno vlažnu klimu za prvu. Osim toga, ove biljke se takmiče i po mirisu, a kako je geranijum dominantan, može da „nadvlada“ delikatnu orhideju…

Pročitajte: Savjeti kako da vam orhideja cvjeta godinama

3. Fikus i ljubičica

Nezahtjevni fikus ne koegzistira dobro sa ljubičicama zbog različite njege. Velikom cvijetu je potrebno obilno redovno zalivanje i sunčano mjesto, osim toga, zahtijeva puno slobodnog prostora. Ljubičici je takođe potrebno dobro osvjetljenje. Kada fikus dostigne impresivnu veličinu, jednostavno će zasjeniti malo cvijeće i onemogućiti mu razvoj.

4. Kalateja i kaktus

Kalateje su biljke sa šarenim listovima koje vole visoku vlažnost i sjenku. Pa tako, ne može se reći da mogu da dijele prostor sa kaktusima koji preferiraju suvoću i jaku svjetlost. Ovakav spoj može da uspori ili prekine rast obe biljke.  Kaktus će dobiti previše vlage, a kalateja će dobiti premalo svjetlosti.

5. Sanseverija i ljubičica

Sanseverija, ili „svekrvin jezik“, poznata je po svojoj sposobnosti da preživi u ekstremnim uslovima, uz minimalnu potrošnju vode. Ljubičice vole obilno zalivanje i umjerenu vlažnost. Ako stavite sanseveriju pored ljubičice i ne pojačate vlagu u prostoriji, ova druga će trpiti posljedice na suvom vazduhu.

Pročitajte: Evo kako da ANTURIJUM što duže cvijeta tokom cijele godine

6. Anturijum i orhideja

Ako stavite anturijum i orhideju jedno pored drugog na prozorsku dasku, obe biljke će prestati da cvjetaju. Čak i ako se pupoljci pojave, brzo će se osušiti i otpasti. Anturijum će početi da blijedi, listovi će početi da odumiru, i generalno će prestati da se razvija i raste.

Kako vam kafa može pomoći u skidanju kilograma?

Svako od nas jutro ne može da zamisli bez kafe jutro, a vjerujemo da će vas oduševiti recept za mršavljenje koji je pred vama!

U prazničnom perodu veoma je teško odoliti svim specijalitetima koji se nalate na trpezi, zato nije retka situacija da se poslije njih suočavamo sa kojim kilogramom viška. Međutim, postoje namirnice koje ubrzavaju metobolizam i odlični su nam saveznici za efikasno skidanje težine. Možete ih staviti u jutarnju kafu, taj dodatak će učiniti vaš omiljeni napitak, a osim toga i pomoći vam da u što kraćem periodu smršate.

Pročitajte: Može li se kafa pokvariti?

Neophodno je:

  • 3/4 šolje kokosovog ulja
  • 1/2 šolje meda
  • 1 kašika cimeta
  • 1 kašika kakaa (opciono)

Način pripreme:

Sjedinite sve sastojke i miješajte dok se sve lijepo ne ujednači. Prespite u čistu staklenu posudu sa poklopcem.

Sutra ujutru kada skuvate šolju svoje omiljene kafe, dodajte jednu do dve kašičice smjese u kafu dok je još vruća. Miješajte oko pet sekundi i možete da uživate!

Ova mješavina će podstaći vaš metabolizam, i samim tim pomoći u gubitku suvišnih kilograma, a i vaša kafa će imati sjajan ukus. Probajte i ubrzo ćete primjetiti razliku!

Metoda za uspješan uzgoj bijelog luka u zatvorenom prostoru

Uzgoj bijelog luka u zatvorenom prostoru izvrsno je rješenje za baštovane s ograničenim vanjskim prostorom, a ovi savjeti koje je odobrila Martha Stewart takođe će vam pomoći da uspješno uzgajate lukovice.

Uz posebnu njegu, moguće je uzgojiti bijeli luk kod kuće, ali imajte na umu da je svjetlo ključno za rast bijelog luka u zatvorenom prostoru.

Ako vam je cilj uzgojiti bijeli luk u zatvorenom prostoru, morate mu osigurati period vernalizacije (vernalizacija biljaka pomaže u sprječavanju biljke da počne da cvjeta u doba godine kada vremenski uslovi ne podržavaju oprašivanje i reproduktivni razvoj). Vernalizacija potiče proces cvjetanja biljke izlaganjem dugotrajnoj hladnoći.

Sadnja više čenova bijelog luka u jednu posudu je izvediva sve dok postoji dovoljno prostora za svaki cvat.

Pročitajte: Ako želite kvalitetan bijeli luk, sadite ga u jesen

Preporučuje se saditi češnjeve na otprilike 10 do 15 cm jedan od drugoga kako bi se omogućio pravilan rast.

Prilikom odabira spremnika, osigurajte da imaju odgovarajuću drenažu kako biste spriječili nakupljanje vode, što bi potencijalno moglo rezultirati truljenjem korijena.

Da biste pripremili češnjeve bijlog luka za sadnju, slijedite ove korake:

Stavite željene češnjeve bijelog luka u vrećicu koja se može ponovno otvoriti zajedno s malo zemlje.

Zatim stavite vrećicu u zamrzivač na 4 do 6 sedmica, simulirajući okruženje smrzavanja kako biste potaknuli fazu rasta.

Nakon razdoblja hlađenja, razdvojite glavicu bijelog luka na pojedinačne češnjeve.

Posadite češnjebve otprilike 5 cm duboko u tlo, pazeći da šiljasti krajevi budu okrenuti prema gore.

Za optimalne uslove rasta koristite tlo bogato hranjivim materijama koje dobro drenira.

Prekrijte češnjeve s dodatnom zemljom i nježno nabijte kako biste ih učvrstili.

Temeljno zalijte tlo, kako biste osigurali dovoljno vlage za posađene češnjeve.