Naslovnica Blog Stranica 67

Kako sačuvati drvo novca od propadanja

Drvo novca ili krasula, predstavlja simbol obilja i prosperiteta. Njegovi okrugli mesnati listovi asociraju na kovanice, te se smatra da privlači novac. Međutim, iako nije zahtjevno za održavanje, postoje neki koraci koje treba preduzeti kako bi se osiguralo da vaša krasula ostane zdrava i cvjetna.

1. Pravilno zalijevanje: Krasula zahtijeva umjereno zalijevanje, posebno tokom zimskih mjeseci kada je potreba za vodom manja. Prekomjerno zalivanje može dovesti do truljenja korijena, što rezultira propadanjem biljke. Važno je pratiti stanje supstrata i izbjegavati zadržavanje viška vode u saksiji.

2. Prihrana: Da bi krasula bila zdrava i procvjetala, potrebno je obezbijediti joj adekvatnu ishranu. Kalcijum i fosfor su ključni za razvoj korijenja i novih izdanaka, dok azot podstiče zelenilo biljke. Organska prihrana poput praha od jajašca i banane može biti korisna za stimulisanje rasta.

Pročitajte: Krasula – Da li ste znali da ima ova ljekovita svojstva?

3. Svjetlost: Nedostatak osvjetljenja može negativno uticati na krasulu, uzrokujući gubitak boje i opadanje listova. Obezbedite biljci dovoljno svjetlosti, izbjegavajući prostorije sa nedostatkom prirodnog svjetla.

4. Temperatura: Krasula preferira toplije temperature i ne podnosi niske temperature ispod 10°C. Izlaganje hladnom vazduhu može uzrokovati stres i opadanje listova, stoga je važno izbjegavati izloženost propuhu i temperaturnim šokovima.

5. Rezidba i održavanje: Redovna rezidba starih grana i biljaka može pomoći u očuvanju zdravlja krasule. Odsjecanje starih dijelova podstiče rast novih izdanaka i osigurava atraktivan izgled biljke.

Zaključak: Uz malo pažnje i pravilnu njegu, krasula može biti izuzetno otporna i dekorativna biljka koja donosi pozitivnu energiju i obilje u vaš dom. Prateći navedene savjete, možete osigurati dug i prosperitetan život svog drveta novca, navodi portal Agro Savjet.

Omiljeno ljetnje cvijeće – Ovo su trikovi kako da vaše muškatle cvjetaju nikad ljepše

Muškatle, poznate po svom raskošnom cvijeću, ukras su svake bašte. Ove biljke brzo rastu, jednostavne su za održavanje, otporne su i što je najvažnije – cvjetaju obilno i neprekidno od proljeća do jeseni.

Dobra stvar je što ne morate biti stručnjak da bi vaša muškatla procvjetala, jer to mogu da urade čak i početnici u baštovanstvu, samo sledite nekoliko savjeta. Stručnjaci iz inicijative Pelargonijum za Evropu (PfE) tačno znaju šta je važno prilikom sadnje i njege, a evo i njihovih savjeta:

Kada je najbolje vrijeme za sadnju muškatli?

Vjerovatno ćete želeti da počnete da sadite na svom balkonu i terasi u prvim danima proljeća, ali budite oprezni jer muškatle ne podnose dobro hladnoću. Bezbijedno ih je saditi samo kada su noći stalno bez mraza, a dnevne temperature su redovno iznad 10°C. Ako jedva čekate, budite spremni da ih zaštitite od povremene hladnoće. Na primjer, kada je spoljna temperatura niska, vaše biljke će se bolje snaći na prozorskoj dasci, postolju na zidu kuće ili ispod pokrivača, nego na balkonskoj ogradi na promaji ili u saksiji na hladnom tlu.

Noću ih možete zaštititi od mraza baštenskom vunom, mjehurićima ili običnom čaršavom. Ako tokom dana ponovo postane veoma hladno, privremeno stavite biljke u zaštićeno zatvoreno područje. Zimske bašte, skladišta ili garaže u kojima nema straha od smrzavanja su pogodna skloništa za hitne slučajeve, a idealno bi bilo i dovoljno prirodnog svjetla.

Pročitajte: Proljeće je, vrijeme je za MUŠKATLE

Šta treba uzeti u obzir prilikom sadnje muškatli?

Bilo da se nalazi na balkonu, saksiji ili visećoj korpi, muškatle se svuda osjećaju kao kod kuće – pod uslovom da imaju dovoljno prostora. Rastojanje između biljaka treba da bude najmanje 20 centimetara, a visina saksije ne smije biti manja od 18 centimetara. Prilikom sadnje koristite visokokvalitetan kompost. Ne zaboravite da stavite sloj drenaže na dno posude kako bi višak vode mogao da iscuri iz posude. Na taj način ćete spriječiti zadržavanje viška vode, što može izazvati trulež korijena.

Koje je idealno mjesto za muškatle?

Muškatle su biljke osjetljive na svjetlost – najbolje se osjećaju na mjestima sa puno svjetlosti, ali dobro se snalaze i na mjestima sa djelimičnom sijenkom. Ukratko, što više sunčeve svjetlosti dobijaju, to obilnije cvjetaju. Ako ste tek počeli sa sadnicama muškatli, kupite dobro razvijene biljke sa puno pupoljaka i gustim lišćem kako biste brzo uživali u puno cvijeća. Muškatle vole vodu, ali ne i stalnu kišu, pa ih stavite pod krov u slučaju da vremenska prognoza predviđa više padavina. Sorte sa krupnim ili duplim cvjetovima posebno vole da budu pod krovom tokom kišnih dana, pa ih zaštitite na vrijeme.

Kako zalivati muškatle?

Muškatle mogu da skladište dosta vlage u svojim listovima i stabljikama, tako da nekoliko dana bez vode nije problem. Međutim, potrebno ih je redovno zalivati da bi obilno cvjetale. U veoma toplim ljetnjim danima, dobro je to raditi ujutru i uveče. Kutije za rezervoare i automatski sistemi za navodnjavanje mogu značajno smanjiti potrebe za zalivanjem.

Kod grmolikih biljaka vlaga ponekad ne dopire do tla, čak ni po kišnom vremenu. Da biste saznali da li je vašim biljkama potrebna voda, prstom provjerite vlažnost zemlje u koju su posađene. Ako je toplo i suvo, odmah zalijte biljku. S druge strane, za one koji žive u područjima gdje često pada kiša, stručnjaci preporučuju da ne koriste stalno navodnjavanje jer muškatle ne vole da budu natopljeni vodom. Plus savjet: kišnica ili voda koja odstoji je idealna za zalivanje.

Kako pravilno đubriti muškatle?

Muškatlama je potrebno puno hranljivih materija. Trebalo bi da počnete da ih đubrite oko četiri do šest nedjelja nakon sadnje. Do tada su hranljive materije iz zemlje često već potrošene, čak i sa prethodno đubrenim kompostom. Za optimalnu ishranu, jednostavno dodajte komercijalno đubrivo za cvijeće u vodu jednom nedjeljno. Alternativno, možete koristiti štapiće za đubrivo. Traju otprilike dva do tri mjeseca.

Pročitajte: Muškatle cvjetaju bez prestanka uz jednu kap ovog elementa!

Ako je pri sadnji korišćeno đubrivo sa sporim oslobađanjem, možete produžiti vrijeme do prvog prihranjivanja. Koliko dugo zavisi, između ostalog, od vrste đubriva i temperature i vlažnosti zemljišta. Od kasnog ljeta nadalje, vašim muškatlama će vjerovatno biti potrebne dodatne hranljive materije, čak i ako ste ih hranili đubrivom sa sporim oslobađanjem. Nedostatak hranljivih materija prepoznajete po tome što više ne cvjetaju kako treba ili im listovi požute, iako je sve ostalo u redu, savjetuje Pelargonijum za Evropu (PfE), a prenosi Tportal.hr

Uklonite ocvale cvjetove

Redovno uklanjanje osušenog cvijeća i listova, kao i odumrlih stabljika, čuva muškatle zdravim i podstiče stvaranje novih cvjetova. Postoje i samočisteće sorte, a najviše ih možete naći među visećim muškatlama. Oni sami bacaju uvenulo cvijeće i obično odmah proizvode nove. Međutim, osušene listove i dalje treba ukloniti ručno.

Prezimljavanje muškatli

Muškatle su višegodišnje biljke, pa je preporučljivo prije prvog noćnog mraza biljke isjeći na oko 15 centimetara i premjestiti na svijetlo i hladno mjesto. Zimi im nije potrebno đubrivo ili zalivanje. U proljeće biljke presadite u svjež kompost i stavite na toplije mjesto i uz malo sreće ponovo će niknuti.

Evo kako da uzgojite najslađi paradajz

Paradajz je biljka koja je veliki potrošač, uzima sve minerale i vitamine iz zemlje, a ako je zemlja siromašna – paradajz neće uspjeti.

„Ma znate, onaj jabučar“

Koji? Imam ih desetak, iz raznih krajeva. I još toliko iz regiona. I još toliko iz cijeog svijeta. Vjerovatno oko 40. Različitih. Crveni, roze, braon, zeleni, žuti, slatki, kiselkasti, odimljeni, mesnati, vodenasti,… A postoji ih na hiljade. Koji od njih je vaš?

Najčešći oblik, okruglast, malo spljošten na polovima, podsjećao je na – jabuku. Zato valjda ne postoji dio ove planete u kojem se ikad gajio paradajz da bar jedan njegov varijetet nije dobio ime „jabučar“ ili nešto slično tome. Ne, nismo mi izmislili ovo ime, ima ga po cijelom svijetu. U svijetu paradajza koji je prebogat različitim varijetetima, jedno ime za jedan oblik je postalo premalo, pa sad imamo na hiljade imena za različite sorte paradajza koje su u osnovi, po obliku, jabučari.

Jabučari, najbrojnija grupa varijeteta svih zamislivih boja, ukusa i čvrstine plodova.

Manji, blago izduženi plodovi su dobili ime po drugoj voćki koja je već uveliko bila poznata – šljiva. Šljivari koje smo znali pre 40 i više godina sve više nestaju. Želja da imamo što veće plodove i da iz bašte donosimo sve punije košare su još i prije nego su se pojavili hibridi, popričično smanjile broj posijanih šljivara i danas ih je sve manje.

Treća grupa je pomalo nejasna jer ime su neki plodovi dobijali zbog oblika, a neki zbog veličine. Volovsko srce. U vrijeme kad su imena paradajza nastajala, veliki plodovi su povezivani sa najjačom i najvećom domaćom životinjom, volom ili bikom (pade mi na pamet, možda u Indiji imaju Slonovo srce, valja provjeriti). Vo i bik su oličenja snage i veličine, pa su mnogi veliki plodovi dobijali ime Volovsko srce ili Bikovo srce. Sa druge strane, mnogi plodovi su baš oblika srca iako po veličini spadaju u „normalne“. Većina sorti označenih kao ****-srce su teški oko 200 gr, u prosjeku tek malo veći od jabučara. Ali većinu karakteriše stakast ukus i umjerena količina vode.

Pročitajte: Zašto je pametno izbjegavati sadnju paradajza blizu krompira?

I četvrta grupa, često zapostavljena i proglašavana za ukrasne biljke, nejestive, a povremeno i da su GMO proizvedeni u mračnim laboratorijama ukrštanjem riba, pauka i divljeg paradajza (da, upravo tako čuh). U pitanju su čeri paradajzi koji su dobili ime jer po veličini i obliku podsjećaju na trešnju (cherry). Kasnije, otkrivanjem sve većeg i većeg broja varijeteta različitih boja, veličina i oblika, ova grupa je podeljena na više podgrupa, od mini (do 1cm veličine) do velikih čerija (do 5 cm prečnika što se smatra gornjom granicom za veličinu čerija). Ima ih svih boja, od bijelih do crnih, prugastih, duguljastih,..

Tek mali dio svjeta cherry paradajza koji broji vjerovatno par hiljada varijeteta. A ovo su samo osnovne, grube odrednice. Da li vam je sad bar malo jasnije, zašto vam neki stari jabučar koji ste nabavili uopšte ne liči na onaj „vaš stari jabučar“ jer je vodenastiji, kiseliji, drugačije boje,… a opet nosi ime jabučar.

Zato, kad sljedeći put potražite neki paradajz iz vašeg detinjstva, potrudite se da opišete boju, veličinu, ukus, da li ima više ili manje vode u sebi,…. Pomoćićete i sebi i onome od koga tražite sjeme.
I ne odustajte od starog paradajza. Sve dok ga neko traži, sve dok ga je bar u jednoj bašti, preživeće.

Evo kako da uzgajate najbolji i najslađi paradajz na svjetu:

1. Izaberite najbolju sortu paradajza

Prvi paradajz je bio manji i svjetlije boje. Vremenom je napredovala proizvodnja paradajza, što je stvorilo primamljiv plod jarko crvene boje. Izaberite sortu koja vam odgovara i uzgajajte je.

2. Uzgajajte sortu koja dobro uspijeva u vašoj bašti

Morate znati ph vrijednost tla u vašoj bašti. Da li je to mjesto sa velikim padavinama, da li imate dovoljno sunca? Kada shvatite kakvo dvorište imate, zapitajte se koja sorta paradajza najbolje uspijeva u tim uslovima, a zatim je pronađite i posadite.

3. Ranije posadite paradajz

Paradajz voli toplu zemlju. Stoga, posijte ga 8 nedjelja nakon posljednjeg mraza. Ako ste potpuno sigurni da neće biti većih vremenskih kolebanja, tek onda posadite paradajz u bašti. Ova biljka ne voli izlaganje niskim temperaturama.

4. Obezbijedite mu sunce

Paradajzu je potrebna sunčeva svjetlost. Da biste dobili sočne i slatke plodove paradajza, posadite ga na mjesto gde će imati 6 do 8 sati direktne sunčeve svjetlosti.

Pročitajte: Ovako posadite paradajz: Trik da bude otporan na bolesti i rađa kao lud

5. Posadite ga u bogato zemljište

Zemljište mora biti dobro đubreno visokokvalitetnim organskim đubrivom. Takođe se uvjerite da je tlo dobro drenirano i da ne zadržava višak vlage. Paradajz voli kalcijum i magnezijum, pa se pobrinite da to dobije. Ljuske jaja su idealne kao kompost u zemljištu paradajza, a takođe su i dobra zaštita od puževa.

6. Posadite sadnice paradajza duboko

Što dublje zakopate sadnicu paradajza – to bolje! Prvo postepeno izlažite sadnice suncu i sakrijte ih sedam do deset dana. Kada se sadnica paradajza navikne na sunce, presadite je. Napravite veliku rupu u koju ćete prvo dodati kompost ili organsko đubrivo, dobro zalijte, a zatim ukopati sadnicu. Cilj ove duboke sadnje je da se obezbijedi da korijeni biljke nisu izloženi tokom bilo kog perioda rasta.

7. Neka bude toplo

Neko koristi crnu foliju oko biljke paradajza, koja će spriječiti rast korova ali i dodatno sačuvati toplotu oko paradajza. Ova folija će reflektovati sunčeve zrake u plodove, ali će zaštititi biljku od štetočina.

8. Što više pažnje to bolje

Paradajz voli da ga paze i maze. Redovno ga zalivajte, zatvorite praznine i zaštitite od štetočina. Pored nje obavezno posadite somot koji će ga zaštititi od krompirove zlatice, koja ponekad zna da je napadne.

Postoji čak 5 stvari koje možete staviti u rupu u koju ćete saditi paradajz, a to su:

Kompost

Obavezno stavite gletericu ili dve pune komposta u rupu u koju ćete posaditi paradajz.

Riblja glava

Da, dobro ste čuli. Glava sirove ribe će polako trunuti i tako će otpuštati đubrivo, a paradajz će uzeti sve potrebne minerale.

Azot

U rupu u koju ćete posaditi paradajz treba staviti đubrivo na bazi azota. To je ono što paradajz treba da raste i daje im fosfor kada su u fazi cvetanja. Ovako zasađen paradajz neće trebati prihranjivati azotom do cvjetanja.

Trulo lišće

Trulo lišće će vratiti sve hranljive materije u zemlju i zadržati vlagu unutar rupe u koju ste posadili paradajz. Osim toga, tlo će biti rastresito i paradajz će moći da razvije jake korijene.

Obrađeni stajnjak

To je suvo zlato za svaku baštu. Ako ga imate, obavezno ga koristite prilikom sadnje paradajza.

Snagu i rast biljaka nećemo povećati budemo li biljkama sve servirali, zalijevali svaki dan. Bolje je zaliti jače svakih nekoliko dana, a u međuvremenu neka se malo bori sama. Inače će imati plitko korijenje i neće se sama moći braniti od suše, bolesti i slično. Čim joj omogučimo upijanje hranjiva iz dubine, biljka će biti jača.

Zakopajte malo ovoga na dno saksije kad sadite biljke i vidjećete čudo već za dan-dva

Baštovanske tajne uvijek su dobrodošle, pa evo još jedne zbog koje će vam biljke rasti i cvjetati kao nikad prije.

Ako ste početnik u baštovanstvu, možda ne znate koliko su jaja korisna za biljke. Sadrže kalcijum, kao i tragove drugih elemenata, uključujući magnezijum i fosfor, te su zato izvanredna za dodavanje hranljivih materija u tlo i kompost.

Sve što je potrebno da učinite jeste da stavite malo zemlje u posudu i položite sirovo jaje na vrh. Zatim pospite još malo zemlje po vrhu i zakopajte sjeme biljke po vašem izboru. Nakon nekog vremena jaje će početi da se razgrađuje ​​i djelovaće kao prirodno đubrivo.

Ali, ako ne želite da koristite cijelo jaje, ne morate. Umjesto cijelog jajeta možete koristiti i ljuske, koje su takođe bogate kalcijumom, kiseonikom i fosfornom kiselinom – svim esencijalnim materijama koje podstiču rast biljaka.

Već za dan-dva videćete dobrobiti i vaša će biljka izgledati ljepše i zdravije, a vama više neće padati na pamet kupovina skupih vještačkih đubriva – poručuju baštovani.

Smrdibube su opet tu: Evo nekoliko načina da ih se riješite, a jedan trik je veliki hit

Ponovo je najezda dosadnih smrdibuba kojih iz godine u godinu, čini se, ima sve više, a evo kako biste mogli da ih se otarasite.

Nalazimo ih na odjeći koja se suši na balkonu, na prozorima, u kuhinji… Mogu se zavući svugdje, ali ima načina kako ih se riješiti ili barem smanjiti njihov dolazak u dom.

Prvo i osnovno jeste da zaštitite svoje prozore i balkonska vrata. Ako nemate novca za skupe komarnike koji se ugrađuju na stolariju, uvijek možete kupiti one jeftine mrežice i polijepiti ih na okvire prozora koje često otvarate. Pobrinite se i da nemate nikakvu rupu na prozoru ili vratima, jer su smrdibube kao i komarci, kroz najmanju rupu će se uvući u vaš dom.

Kako biste spriječili njihov ulazak u vašu kuću, poslužite se trikom koji je mnoge iznenadio – žutim papirom. Naime, ove insekte privlači žuta boja, pa u dvorištu vaše kuće ili na balkonu stana polijepite žuti papir na koji će ove dosadne bube dolaziti.

Kalemljenje dinje i lubenice: Veća otpornost na bolesti i bolji prinosi

Proizvodnja lubenice na otvorenom i u plastenicima posljednjih nekoliko godina postala je vrlo riskantna.

Proizvođače tako najviše muče bolesti korijenovog sistema koje se razvijaju u sprovodnim snopićima. Tu se u prvom redu misli na Fusarium i Verticilium vrste. Ti uzročnici bolesti su prisutni na gotovo svim tlima, a pogotovo na onima gdje je već uzgajana lubenica i dinja.

Bolest za svoj razvoj traži povoljne uslove, a to je visoka temperatura i visoka vlaga u tlu. Biljke napada u ranoj fazi uzgoja, pa čak i u rasadu. U početku biljka usporeno raste, postupno vene tj. gubi turgor od sredine vriježe prema vrhu, što na kraju može dovesti i do potpunog propadanja nasada. Takvo zemljište više nije preporučljivo za uzgoj lubenice najmanje 4-5 godina.

Pročitajte: Kada i kako posijati sjeme lubenice – Korak po korak vodič za početnike

Upravo su ranije spomenuti problemi natjerali proizvođače lubenice da razmišljaju o kalemljenju, odnosno, kalemljenju lubenice. Za tu svrhu kao podloga pokazala se najprikladnija tikva vrg ili hibridi tikava kao npr. Macis, S1, Emphasis i slične. Razlog zbog čega se kao podloga koristi tikva je taj što ona ima jak korjenov sistem, s vrlo visokom otpornošću na bolesti i nematode. Danas se u nekim zemljama kao Grčka i Italija kalemljenje obavlja na 80 % površina.

A osnovne prednost kalemljenja lubenice na tikvu iznosimo po dolje navedenim stavkama:

  • veća otpornost na bolesti i nematode
  • na istoj površini kalemljena lubenica se može uzgajati čak 8-10 godina
  • veća otpornost na hladnoću (rast biljke na kalemljenoj lubenici prestaje na +10 stepeni C, a na nekalemljenoj na +15 stepeni C)
  • jaki porast biljke, što rezultira manjim sklopom (kalemljenje 2,5-3 biljke na 1 kvadratni metar, nekalemljene 6-7 biljaka na metar kvadratni)
  • plodovi su veći i prinos je veći

Polovicom travnja lubenica se sije u kontejnere s 80 ili 100 rupa ili u neke druge posude od plastike ili stiropora. Nakon 2 – 4 dana sije se podloga tj. tikva u plastičnim kontejnerima promjera 8-12 cm. Tikva je spremna za kelemljenje kad ima razvijena dva kotiledona lista. Prvo se na tikvi oštrim nožem ili rukom odstrani vegetacijski vrh, a zatim se na tom mjestu (između kotiledona) pravi oštrim nožem ili žiletom procjep dužine 1-1,5 cm. Nakon toga se vadi biljka lubenice i odsječe se 1,5 cm ispod kotiledona. Potom se zareže na klin tako da legne u procijep na tikvi. Kada je lubenica stavljena u procjep pričvrsti se posebnom štipalicom za tu namjenu. Ovim postupkom kalemljenje je završeno.

Iako je malo zamršen za objasniti postupak kalemljenja lubenice na tikvu više je nego jednostavan. Međutim, potrebno je voditi računa da se sa kalemljenjem nipošto ne kasni već da se ono obavi 2-3 dana poslije nicanja, odnosno, u fazi razvijenih kotiledona a što je ranije pomno i opisano. I na kraju spomenimo kako iskustva u proizvodnji lubenica pokazuju da berba kalemljenih biljaka počinje oko desetak dana ranije od berbe nekalemljenih. Zar je potrebno još što i nadodati…

Begonija: Nježna, a raskošna, najljepše izgleda na balkonu

Dolaskom toplijih mjeseci sve više vremena provodimo na balkonima, a ugođaj je još ljepši kad smo u društvu balkonskih ljepotica. Jedna od njih je i čarobna begonija, cvijet upečatljivih boja koji ima jedno od najmanjih sjemena na svijetu, nalik prašini.

Begonija pripada porodici begonijevki, koju čini oko dvije tisuće različitih biljaka, trajnica i grmova. Prirodno raste u SAD-u, Africi i južnoj Aziji, a svoj naziv duguje guverneru Haitija, botaničaru Michaelu Begonu. Njezin latinski naziv – semperflorens, u doslovnom prijevodu znači stalno cvjetajući.

Jedna od najvećih posebnosti ove biljke jest njezina raznolikosti – može narasti od 10 centimetara, sve do dva metra visine.Begonija

Može puzati, uspravno stajati i privlačiti pažnju u tegli na balkonu, a cvjetovi unutar vrsta mogu se toliko razlikovati da uopće ne bismo na prvu prepoznali da se radi o begojini.

Točkasta, vlaknasta, gomoljasta – samo su neki primjeri impresivnog cvijeta, a postoji i begonija imena anđeoska krila (kod nas poznata kao solunac), koja doista izgleda poput anđeoskih krila.

Treba napomenuti da je većina begonija otrovna za kućne ljubimce, ali za ljudsko zdravlje je blagotvorna. Primjerice, pomaže kod izostanaka menstruacije, kod artritisa, a dobra je i za jetru. Neki izvori čak govore da je pomaže i kod ugriza zmije.

Ako vam se svidjela ružičasta ljepotica, u nastavku možete pronaći nekoliko savjeta kako da uspije i na vašem balkonu.

Begoniju treba posaditi u proljeće, kad smo sigurni da nas neće iznenaditi mraz, a najbolje ju je posaditi u vlažno tlo.

Iako nije previše zahtjevna, više voli vrućinu nego hladnoću, ali treba paziti da nije na direktom suncu. Ne odgovaraju joj temperature niže od 16 stupnjeva, stoga, ako je želimo posaditi vani, moramo biti sigurni da temperatura noću neće pasti ispod 16 stupnjeva.

Kod nas uspijeva i na balkonu, ali najbolje se snalazi u zatvorenom prostoru. Ako begoniju želite posaditi u tegli, treba znati da ona voli skučeni prostor. Begoniju treba zalijevati svaki put kad se tlo osuši. Treba paziti da je tlo vlažno, ali ne i natopljeno.

Ako pazimo da ima dovoljno svjetlosti, ali da nije na direktnom suncu i ako je pravilno zalijevamo – uspjeh je zagarantiran, prenosi N1.

Zašto je pametno izbjegavati sadnju paradajza blizu krompira?

Krompir i paradajz, iako su omiljeni sastojci mnogih jela, ne bi trebalo da budu najbliži susjedi u vašem vrtu. Iako možda izgledaju kao savršen par, ove biljke dijele više od samo zajedničkog mjesta na tanjiru. Kada se sade jedna pored druge, mogu izazvati ozbiljne probleme.

Krompir i paradajz su podložni istim bolestima koje se šire zemljom. Ove bolesti mogu ostati prisutne u zemljištu tokom dužeg vremenskog perioda, čekajući priliku da napadnu biljke. Kada su krompir i paradajz zasađeni blizu jedan drugog, dolazi do povećanog rizika od širenja ovih bolesti, što može ozbiljno ugroziti njihov rast i prinose.

Jedna od bolesti koja posebno može napasti ove biljke je plamenjača (Phytophthora infestans), koja se širi sporama koje ostaju u zemljištu. Kada se krompir i paradajz sade blizu jedan drugog, plamenjača može lako preći sa jedne biljke na drugu, stvarajući idealne uslove za njen razvoj i širenje.

Pročitajte: Plamenjača paradajza – Simptomi i zaštita tokom cijele vegetacije

Pročitajte: Plamenjača krompira je najopasnija bolest ove biljke – Na vrijeme se spremite za zaštitu i sačuvajte prinos

Pored plamenjače, još jedna uobičajena bolest koja može uticati na krompir i paradajz je crna pjegavost (Alternaria solani). Ova bolest takođe može preživeti u zemljištu i brzo se širiti ako su biljke zasađene u blizini jedna druge.

Iako je primamljivo kombinovati ove biljke u vrtu zbog njihove slične potrebe za suncem i vodom, važno je razmotriti dugoročne posljedice. Umjesto toga, preporučuje se rotacija usjeva i sadnja krompira i paradajza na različitim mjestima u vrtu svake sezone. Rotacija usjeva pomaže u sprječavanju nakupljanja bolesti u zemljištu i održavanju zdravog biljnog okruženja.

Uzimajući u obzir sve ovo, jasno je zašto je pametno izbjegavati sadnju paradajza blizu krompira u vrtu. Ulaganje malo truda u planiranje rasporeda usjeva može dugoročno donijeti zdravije i produktivnije biljke, što će rezultirati obilnim i ukusnim prinosem.

Šta sve treba znati za uspješnu inkubaciju jaja

Ukoliko planirate da se bavite tovom pilića potrebno je znati kako da pravilno inkubirate jaja. Savjete kako da obavite ovaj posao daje Radovanović Branislav iz „Poljoprivredne Savetodavne i Stručne Službe Mladenovac“.

Dezinfekcija

Priplodna jaja koja dolaze sa živinarskih farmi u određenoj ambalaži smještaju se u inkubatorsku stanicu. Prvo, jaja dolaze u prostoriju za fumigaciju gdje se parom, sa 2-3% kalijum permanganata, dezinfikuju u trajanju od nekoliko minuta.

Smještaj prije inkubatora

Posle toga odlaze u inkubatore, predležionike u kojima borave 18 dana. Nakon toga se smještaju u inkubatore (izvodnike) gdje borave 3 dana, kada 21-og dana počinje ležanje pilića.

Šta su inkubatori i kako funkcionišu

Inkubatori za ležanje pilića su specijalizovane „mašine“ sandučastog oblika većih ili manjih dimenzija u kojima vladaju odgovarajući (kontrolisani) uslovi neophodni za proizvodnju (ležanje) pilića.

Inkubatori mogu biti veći ili manji u zavisnosti od potreba. Kod nas se danas i u posljednjih nekoliko desetina godina koriste inkubatori marke Simplex, Bekoto, Pass Reform i mnogi drugi.

Ovi inkubatori primaju veliku količinu jaja tako da u manje staje od nekoliko hiljada do onih većih koji mogu primiti stotine hiljada jaja odjednom.

U samim inkubatorima nalaze se određeni broj kolica, na kojima su smješteni lesovi (ramovi) za pakovanje jaja.
Ovi ramovi povezani su sa elektronskim uređajima, pa se u određenim vremenskim intervalima jaja okreću pomoću mehanizma za okretanje. Ovo je neophodno kako se zametak ne bi zalijepio za ljusku i tako uginuo.

Temperatura

U inkubatorima vlada odgovarajuća temperatura neophodna za leženje pilića. Ona najčešće iznosi oko 37,8 stepeni celzijusovih plus, minus 1 stepen manje ili više, kada elektronika na inkubatoru reaguje i temperaturu vraća na zadati nivo od 37,8 stepeni celzijusovih.

Vlaga

Takođe, treba napomenuti da vlaga unutar inkubatora mora biti takva da se spriječi isušivanje jaja, a time i uginuće pileta u ljusci.

Vlaga se takođe kontroliše pomoću odgovarajućih sondi koje su povezane sa elektronskim uređajem. Ovi uređaji vraćaju vlagu na zadati nivo nedozvoljavajući niti da se povećava niti da se smanjuje.

Posle inkubiranja od 21 dan počinje leženje pilića.

Izvodljivost zavisi od mikroklimatskih uslova u inkubatoru i kvaliteta priplodnih jaja. I kod najboljih inkubatora, aukoliko su priplodna jaja lošeg kvaliteta neće doći do očekivanog procenta ležanja i obrnuto i kod najboljih jaja ako inkubator radi loše smanjiće se procenat izvedenih pilića.

Ovo je jako važno za svakog inkubatoristu jer je za uspijeh u proizvodnji potreban veći postotak ležanja.

On se najčešće kreće od 70-85 %. Svi rezultati ispod ovog procenta dovode u pitanje rentabilnost ovog posla.

Izvor: Poljoprivredne stručne i savetodavne službe /agromedia.rs

Autor: Dipl.inž. Radovanović Branislav PSSS Mladenovac 

Starinski recept za sok od zove

Saznajte kako da napravite sok od zove koji je omiljen napitak mnogima jer ima specifičan primamljiv ukus.

Ovo je mjera za otprilike četiri litra sirupa od zove. Ako želite više ili manje, prilagodite mjere svojim potrebama. To znači da ćete na 10 cvjetova koristiti litar vode, kilogram šećera i jedan limun, odnosno na 100 cvjetova trebaće vam 10 litara vode, 10 kilograma šećera i 10 limuna, po mogućnosti neprskanih.

Pročitajte: Za ovu biljku svi kažu da je ZAŠTITNICA SEOSKOG IMANJA – Evo kako se gaji ZOVA!

Trebaće vam i veće posude, kao i čiste pripremljene staklene boce s čepovima za skladištenje.

Sok od zove sastojci:

  • 30 cvjetova zove
  • 3 l vode
  • 3 limuna
  • 3 kg šećera

Sok od zove priprema:

Potopite cvjetove u vodu sa limunskom kiselinom i na kriške izrezanim limunom s korom. Dobro izmiješajte i ostavite da odstoji na hladnom i tamnom mjestu 24 sata.

Drugog dana procijedite, pa dodajte šećer i dobro promiješajte. Ostavite da stoji još 24 sata uz povremeno miješanje, piše zadovoljna.hr.

Nakon 48 sati sirup je spreman za pretakanje i skladištenje u staklene boce. Na taj način ga možete čuvati do godinu dana na hladnom i tamnom mjestu.