понедељак, септембар 15, 2025
spot_img
Naslovnica Blog Stranica 64

Napravite sami melem od zove za akne

Saznajte kako napraviti melem od zove za akne i kako se tačno koristi. Priroda ima rješenje za bubuljice. Otkrivamo vam ga.

Melem od zove za akne – recepti

Melem od voska i zove

Ovo je jedan od najjednostavnijih, ali opet i najefikasnijih melema od zove. Par koraka i malo truda mogu zaista učiniti čudo, bar kada se radi o tome da čistimo kožu od akni. Primjenite sljedeće sastojke i uvjerite se u moć zove:

Spojite:

  • Zovu (2-3 cvijeta – grupe cvjetova, ali pazite da ne budu precvjetali, jer u tom slučaju nemaju efekat)
  • Vosak – najbolja je primjena pčelinjeg voska (oko 50 grama)
  • Ruzmarin (par kapi ekstrakta)

Napomena: Moguće je da se cvjetovi raspadnu ako su precvjetali, ili da ostavljaju jak miris.

Priprema: Cvjetove potopite u ključalu vodu i ostavite da leže tako potopljeni oko pola dana. Kada primjetite da se sav polen rastvorio u vodi, uzmite gazu i procijedite tečnost. Cvjetovi bi trebali da ostanu na tkanini gaze. Procijeđenu tečnost sipajte u posudu i uzmite oko 10 ml. Vosak rastopite na vatri (vreloj ringli), i dodajte 10-ak ml tečnosti. Najbolje bi bilo da dodate ruzmarin, tek kada se smjesa prohladi. Promiješajte i sjedinite lijepo sastojke.

Primjenjujte ga na očišćeno lice, bez šminke. Dobro je da ga koristite bar dva puta tokom dana, minimum mjesec dana.

Pročitajte: Bakin recept za sirup od zove

Melem od lista zove za bubuljice

Šteta bi bila da ne iskoristimo ovako dobre sastojke:

  • 5 – 10 svježih listova zove (ako su počeli da venu postoji šansa da nećete moći da izvučete dovoljno hranljivih sastojaka).
  • Vazelin ili vosak (odaberite supstancu koja vam najviše odgovara).
  • Eterično ulje limuna (može i sok).

Priprema: Skuvati listove sa 1 šoljom vode. Kada proključa ostavite sa strane da se ohladi i procijedite. Prije dodavanja ostalih sastojaka uvjerite se da je tečnost ohlađenja i lijepo procijeđena. Vazelin se lakše topi, dok je za topljenje voska ipak neophodno da primjenite malo višu temperaturu.

Napomena: Limun ne podnosi dobro visoke temperature, pa ga dodajte kada se smjesa prohladi.

Primjena: Očistite temeljno lice i nanesite malu količinu ovog melema. Nakon upotrebe lijepo zatvorite posudicu i stavite na hladno mjesto.

Melem od kore zove za akne

Melem od kore zove možete napraviti prokuvavanjem kore. Pazite da prilikom skidanja ovog sastojka, ne oštetite previše biljku. Ako budete skinuli previše kore sa nje, počeće da vene.

Sastojci koji su vam neophodni:

  • Kora (oko 100 grama – dovoljna je i jedna srednja grana)
  • Voda (200 ml obične vode)
  • Kokosovo ulje (omekšava kožu i pomaže da se smanje akne)
  • Maslinovo ulje – njeguje i čuva lice
  • Vazelin

Priprema: Koru morate kuvati duže vrijeme. Oljuštite dio drveta ili granu, i stavite u jednu malo širu šerpu. Nalijte dovoljno vode i ostavite da ključa bar nekoliko sati. Kada voda promijeni boju, iscijedite vodu, i procijedite. Prohladite malo, i u 50-ak ml tečnosti sipajte oko 10 ml kokosovog ulja i par kapi maslinovog. Promućkajte dobro i stavite u malo razmućen vazelin. Promiješajte dobro. Držite na tamnom i hladnom mjestu.

Primjenu radite dva puta dnevno (ujutru i uveče).

Pročitajte: Za ovu biljku svi kažu da je ZAŠTITNICA SEOSKOG IMANJA – Evo kako se gaji ZOVA!

Melem od ploda zove

Mada ih ne viđamo često, postoje i bobice ove biljke, koje su važan izvor vitamina za kožu. Prilikom odabira ovih plodova morate paziti, jer bobice zove mogu imati i štetno dejstvo. Nekuvane bobice sadrže cijanid, koji je jako štetan, ali kuvanjem bobica ga možemo ukloniti. Činjenica da se moramo paziti sa njima, ne umanjije nihovu efikasnost kod čišćenja kože. Koristite ih pravilno i možete spriječiti pojavu tih dosadnih akni. Sve što bi trebalo upotrebiti je:

  • 5-6 bobica zove – Iscijediti ih i koristiti njihov sok.
  • Sok od limuna – Upotrebite nekoliko kapi
  • Žalfija – Čaj
  • Pčelinji vosak

Priprema: Iscijeđen sok od bobica skuvajte i sjedinite sa ostalim sastojcima. Pazite da lepo otopite vosak prije upotrebe.

Napomena: Koristite malu količinu voska za pripremu melema.

Kako se koristi melem od zove za akne?

Melemi od zove se drži na tamnim mjestima jer ne sadrže konzervanse. Koža lica morate očistiti adekvatnim sredstvom za čišćenje. Na taj način spriječićete širenje bakterija i bubuljica po licu.

Zašto se koristi toliko dugo? Ovaj melem nema aditive, ali nema ni veliku količnu aktivnih sastojaka koji bi ubrzali djelovanje melema. Za prve rezultate treba vremena, zbog čega se upotrebljava malo duži vremenski period.

Melem od zove – dobar i za opekotine!

Opekli ste se i šta sad?

Jedna od interesantnih namjena ovog melema jeste mogućnost da ga primenimo i za opekotine. On smanjuje otok, spriječiće infekciju, moći brže zarastanje i sprečiti pojavu otoka. Vitalnu ulogu u ovome imaju njegova antiupalna dejstva i sposobnost dobre regeneracije, i pojačane cirkulacije krvi.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Optimalno đubrenje voćaka u proljeće – KAN đubrivo kao ključni faktor za zdrav rast i obilan plod

KAN đubrivo je mineralno đubrivo koje sadrži tri osnovna hranljiva elementa: azot (N), fosfor (P) i kalijum (K). Naziv KAN dolazi od njihovih hemijskih simbola: kalijum-nitrat.

Evo kako se koristi KAN đubrivo za voćke:

  • Pravilan izbor: KAN je posebno pogodan za voćke zbog svog sastava koji sadrži azot, kalijum i malu količinu fosfora. Azot je važan za rast vegetativne mase i zelene boje lišća, dok kalijum pomaže u jačanju otpornosti voćaka na bolesti i stresne uslove.
  • Vrijeme primjene: KAN se obično primjenjuje u proljeće kada voćke počinju aktivno da rastu, obično od marta do maja, u zavisnosti od regiona i vrste voćaka. To je period kada voćke imaju najveću potrebu za hranljivim materijama kako bi podržale rast novih izdanaka i formiranje plodova.
  • Doziranje: Doziranje zavisi od vrste voćaka, starosti voćnjaka, kvaliteta zemljišta i opšteg stanja biljaka.

    Što se tiče OKVIRNIH količina đubriva, oko sadnica starih jednu i dvije godine se stavlja oko jedna do dvije šake, tj 50-100 grama đubriva. Oko voća koje je u rodu se baca od 300 do 500 grama, tačnije zemljište se ravnomjerno pokrije u širini kolika je krošnja, tačno ispod krošnje, za stare i velike trešnje na primjer to znači nekad i 10 šaka odnosno pola kilograma vještačkog đubriva.

  • Primjena: KAN se obično ravnomjerno raspoređuje oko korijena voćke, a zatim se lagano ugrađuje u zemlju. Primjenite ga prije zalivanja kako bi se hranjive materije bolje rastvorile i doprle do korijena. Pazite da ne stavite đubrivo direktno uz stablo voćke.

    Đubrivo treba baciti pred kišu i pred cvetanje, ako nam djeluje da kiša neće pasti par dana, onda je dobro i unijeti ga u zemlju okopavanjem ili freziranjem, u suprotnom dobar dio azota iz đubriva će ispariti u vazduh.

Pročitajte: Mineralno ulje za voćke – Koje vrste postoje i kako se koristi
  • Zalivanje: Nakon primjene KAN-a, važno je dobro zaliti voćke kako bi se hranljive materije bolje rastvorile i doprle do korijena.
  • Pratite efekte: Nakon primjene KAN-a, redovno posmatrajte stanje voćaka kako biste procjenili njihov odgovor na đubrenje. Ako primjetite bilo kakve neobične simptome poput prekomjernog rasta ili promjena u boji lišća, možda će biti potrebno prilagoditi doziranje ili način primjene.

Pravilna primjena KAN đubriva za voćke može poboljšati njihov rast, zdravlje i prinos, ali je važno pažljivo pratiti uputstva proizvođača i potrebe vaših voćaka.

Riješite se opadanja kose – Provjeren domaći sprej od samo tri sastojka

Protiv opadanja kose bore se oba pola, smatra se da je gubitak od 60 do 100 dlaka na dnevnom nivou normalna pojava, koja ne treba da zabrinjava. Sve preko toga može biti znak za neki ozbiljniji zdravstveni problem, pa je potrebno posjetiti ljekara, kako bi se utvrdio uzrok pojačanog gubitka kose.

Međutim, u borbi protiv opadanja kose mogu biti od pomoći i mnogi prirodni preparati koji će dati dugoročne i vidljive rezultate. Jedan od provjerenih domaćih pripravaka protiv opadanja kose vam donosimo u nastavku teksta.

Pročitajte: Zaustavite opadanje kose na prirodan način uz ova 3 sastojka

Domaći sprej protiv opadanja kose

U teglu od 1 litar staviti kesicu malo istucanih karanfilića i dve manje glavice neoljuštenog (najbolje sa žuto suvom ljuskom) crvenog luka isječene na tri do četiri parčeta. Teglu dopunite sa ljutom lozovačom rakijom (komovicom) zatim je dobro zatvorite i naredne dvije sedmice svake večeri protresite da rakija prožme luk.

Na kraju druge sedmice tečnost iz tegle procijedite pošto ste dobro istisnuli parčiće luka i sipajte u bocu sa rasprskivačem.

Upotreba: Svaki put poslije pranja kose na vlažnu, opranu kosu naprskajte dobijeni sprej i utrljajte u tjeme. Nije potrebno ispirati.

Kako pomoći krompiru koji je oštećen mrazom: Savjeti stručnjaka za oporavak usjeva

Niske temperature i jutarnji mrazevi posljednjih dana ostavili su značajne posljedice na usjeve krompira širom regije. Proizvođači su suočeni s problemima poput potamnilih vršnih listova i oštećenja na stabljikama, što zahtijeva hitne mjere kako bi se minimalizovala dalja šteta i omogućio oporavak usjeva.

Prognozno-izveštajna služba zaštite bilja (PIS) uputila je preporuke proizvođačima kako da se nose s posljedicama mraza i osiguraju oporavak usjeva. Važno je da se preduzmu koraci kako bi se spriječilo dalje propadanje i osigurali uslovi za oporavak, naročito imajući u vidu da hladno i vlažno vrijeme pogoduje razvoju bakterijskih oboljenja, kao i infekciji od strane patogena koji izazivaju crnu pjegavost krompira (Alternatia solani).

Preporučene mjere za oporavak usjeva:

  1. Hemijski tretman: Proizvođačima se preporučuje primjena hemijskih tretmana u zasadima koji su pretrpjeli oštećenja. Ovo će pomoći u zaštiti usjeva od daljeg propadanja. Preparati na bazi aktivnih materija poput bakar-oksihlorida ili metirama su preporučeni za ovu svrhu.
  2. Prihrana kroz list: Važno je obezbijediti adekvatnu prihranu kako bi se podstakao oporavak biljaka. Preparati koji sadrže aminokiseline ili vodotopiva đubriva sa fosforom, azotom i kalijumom mogu biti korisni u ovom procesu.

Stručnjaci ističu da je brza reakcija ključna za minimalizovanje štete i osiguranje što boljeg oporavka usjeva. Proizvođačima se preporučuje da prate dalji razvoj situacije i preduzmu dodatne korake prema potrebi.

Savjeti za dalje postupanje:

  • Redovno pratite stanje usjeva i posmatrajte eventualne promjene.
  • Blagovremeno reagujte na znakove daljeg propadanja ili pojave bolesti.
  • Konsultujte se sa lokalnim stručnjacima ili poljoprivrednim savjetnicima za dodatne savjete i preporuke.

Uz pravilno vođenje i brzu reakciju, moguće je ograničiti štetu i osigurati što uspješniji oporavak usjeva krompira oštećenog mrazom. Ovo je važan korak ka očuvanju prinosa i stabilnosti poljoprivredne proizvodnje u datoj regiji.

Od čega zavisi nosivost kokošaka

Nosivost kokošaka u zimskom periodu je najčešće smanjena zbog niskih temperatura. Takođe, ako su i uslovi gajenja loši, može doći do potpunog prestanka nosivosti. Naravno, to se ne dešava uvijek. Neophodno je kokoškama obezbijediti suv i topao kokošinjac, dobru ventilaciju, dovoljno svjetlosti i ako se dobro hrane, onda im se i u zimskom periodu, može održati nosivost.

Iznad svega je neophodno održavati higijenu na zavidnom nivou. Potrebno je da kokošinjac bude prostran kako bi mogle da se slobodno kreću i da pri tom održavaju svoju normalnu tjelesnu temperaturu od 40,5 do 43°C.

Nosilje zahtijevaju dobro osvetljenje prostorije u kojoj borave pa je potrebno voditi računa da ono bude oko 3,5 W/m. Potrebno je da temperatura vazduha u prostoriji u kojoj borave bude oko 20°C, a vlažnost vazduha od 65-75%.

Tokom jeseni i zime je potrebno obezbijediti izuzetno kvalitetnu hranu i treba ih pustiti da same odrede koliko im je dovoljno (najmanje 110gr na jednu koku). Najčešće se koriste žitarice, prvenstveno kukuruz, ječam, zob, i mahunarke. Kako bi se proces varenja odvijao bez problema potrebno je dovoljno pijeska i kamenčića. Za ishranu koka nosilja koristi se i kupus, mrkva i stočna repa. Ovaj zeleniš može se okačiti na visinu od oko 50 cm. To se radi kako bi ih nosilje kljucale po želji. Mrkva je izuzetno korisna zbog visokog sadržaja provitamina A, koji podstiče nosivost. Kokama nosiljama je moguće spremiti i naklijale žitarice, kao što su ječam i pšenica. Naklijavanje žitarica se vrši u mračnom prostoru, jer takve klice sadrže velike količine vitamina E. koji takođe utiče na povećanje nosivosti kokošaka.

Voda ima poseban značaj i može biti glavni uzrok smanjenja nosivosti, Kokoške konzumiraju dva puta više vode u odnosu na hranu. Ako jedan dan ostanu bez hrane, nosivost će se malo smanjiti, ali ako ostanu bez vode – drastično će se smanjiti nosivost. Ako ostanu bez vode samo tri dana tada počinju da se mitare i prestaju da nose jaja u potpunosti. Na konzumiranje vode može da utiče i temperatura same vode. Preporučuje se da voda bude nešto hladnija i da se drži u nekoj sijenci.

Vrhunac proizvodnje jaja je u između 26. i 27. sedmice starosti, kada proizvodnja jaja uz optimalne uslove dostiže i 92%. Sa starošću nosilja povećava se masa jaja i ona u 34. nedelji starosti iznositi oko 60gr.

Promjena temperature u objektu, pojava parazita, uznemiravanje životinja,  premeštanje kokošinjca na drugo mjesto, sve to izaziva stres kod životinja, a to direktno dovodi do smanjenja nosivosti ili potpunog prestanka nošenja jaja.

Takođe treba napomenuti i da na gazdinstvu treba imati jednog pijetla na dvanaest kokošaka.

Pročitajte: Kokoške ne trebaju mužjaka da nose jaja. Čemu onda služi pijetao?

U suprotnom pijetao može postati agresivan prema kokama, pa se mogu primijetiti ogoljeni dijelovi tijela kokošaka. Tada će i proizvodnja jaja biti sporadična. 

Mitarenje kokošaka može biti prirodno i prisilno. Kod prirodnog mitarenja koke gube perje sa glave, pa sa vrata, prsa, onda sa bataka, krila, leđa i na kraju sa repa. Kraći dani u jesen, kao i niže temperature takođe su uzrok mitarenja. Prisilno mitarenje je proces gde se koristi redukcija svjetla, vode i hrane. Najjednostavnije je da se koke ostave dva dana bez vode, hrane i u mraku, pa se nakon toga puste na ispust osam sati da same nalaze hranu, minimalno im se dodaje kukuruz, a voda im se daje po volji. Posle tridesetak dana povećava im se dužina svjetlosti i postepeno se uvodi hrana. Tada kreće ponovo nosivost. Manja nosivost nakon mitarenja nadoknađuje se krupnijim jajima, piše savjetodavac stočarstva Kosovka Jakšić

CVIJET KOJI JEDNOSTAVNO NE MOŽE DA SE UNIŠTI: Širi se kao korov, podnosi vrućinu, što ga manje zalivate on sve ljepši

Ako ovaj cvijet posijejete danas, za mjesec dana ćete imati baštu punu veselih cvjetića koji dočekuju sunce prelijepo raširenih latica.

Kakvo drugo ime može imati cvijet koji podnosi i sušu i jaku vrućinu i to što ga ne morate okopavati, ako ne PRKOS.

Prkos je ovo ime dobio jer odolijeva nepovoljnim uslovima za život, a cvjeta neprekidno od juna do prvih mrazeva.

Sve što ga manje dirate i na njega obraćate pažnju on je sve bujniji i ljepši. Može da cvjeta u žardinjerama na balkonu, u bašti, kao pokrivač zemlje oko ruža…

Povoljno vrijeme za sađenje prkosa, iz sjemena ili sadnica su mart i april. Sadi se u kamenjare, cvijetne gredice, ili u cvijetne leje u vrtovima. Na sunčanim terasama, balkonima ili prozorima može da se gaji i u saksiji, žardinjeri, sandučiću.

Jedino što je neophodno je da im obezbijedite dobru drenažu. Ukoliko ih sadite u saksije na samo dno stavite malu količinu pijeska. Zalivanje prkosa je rijetko, eventualno preko ljeta za vrijeme velikih vrućina.

Ova biljka se i sama razmnožava. U vrtu gdje padne sjeme, koje može da preživi zimske uslove, prkos će nići i sledeće godine samo malo kasnije, tek u maju. Ako neko želi da iskorijeni ove biljke nastaje mali problem, jer jako osipaju sjeme, i potrebno je nekoliko godina da se iskorene do kraja.

Ne postoji osoba kojoj uzgajanje ove biljke nije uspjelo.

Njegovi cvjetovi se otvaraju sa prvim zracima sunca, a skupljaju kada padne mrak.

Cvjetovi prkosa su jednobojni ili šatirani, u raznim bojama: bijeli, žuti, narandžasti, ružičasti, crveni, ljubičasti, a same latice se mogu razlikovati od talasastih do ravnih.

Ima crvenkastu zeljastu stabljiku i igličaste, mesnate, kratke listiće, a raste u visinu od 10 do 15 santimetara.

ISJEKAO JE KOLUTOVE PARADAJZA I STAVIO IH U SAKSIJU: Evo šta se desilo 2 nedjelje poslije! Najbolji način sadnje

Paradajz možete gajiti na terasi ili u bašti, a sve što treba da uradite je da ga posijete i to odmah.

Ukoliko nikad ne znate koju sortu paradajza treba da posijejete, možda je upravo ovo pravi način sadnje za vas.

Kada kupite onaj paradajz koji volite da jedete, jedostavno ga isijecite na kolutove i četiri koluta stavite u saksiju sa zemljom. Prekrijte malim slojem zemlje preko i redovno zalivajte.

Dvije nedelje kasnije ćete videti da su počeli da izbijaju sitni izdanci paradajza iz saksije.

Kada izdanci ojačaju, postanu dovoljno snažni, presadite ih u baštu. Ali sačekajte barem maj za to, kako biste bili sigurni da je zemlja dovoljno topla za vaše sadnice.

Zašto je bitno ogrtanje krompira i kada nije preporučljivo?

Ogrtanje ili zagrtanje krompira je ključna agrotehnička mjera koja ima značajan uticaj na uspijeh i kavalitet uzgoja ovog važnog usjeva. Ovaj postupak ne samo da efikasno suzbija korovske biljke već i doprinosi optimalnom razvoju krtola, čime se obezbjeđuje veći prinos i kvalitetniji proizvod.

Jedan od osnovnih ciljeva ogrtanja krompira je da se oko biljaka nagrne što više rastresite zemlje. Ovo omogućava bolji razvoj podzemnih dijelova biljke, posebno krtola. Kroz ovaj proces, korijenje krompira ima više prostora za rast i razvoj, što rezultira većim i zdravijim krtolama. Osim toga, zagrtanje štiti krtole od izlaganja direktnom sunčevom svjetlu, čime se sprječava pojava zelene boje na površini krtola, koja može biti toksična i nepoželjna za konzumaciju.

Još jedna važna funkcija ogrtanja je suzbijanje korova. Kroz ovaj proces, korovi se pokrivaju slojem zemlje, što im oduzima svjetlost i sprječava njihov rast i razmnožavanje. Na taj način, ogrtanje smanjuje konkurenciju korova za vodu, hranljive materije i svjetlost, što omogućava krompiru da optimalno iskoristi resurse iz zemlje i vazduha.

Pročitajte: Stručni savjeti za postizanje visokih prinosa krompira

Međutim, važno je istaći da primjena ove agrotehničke mjere treba da bude prilagođena specifičnim uslovima zemljišta i klime. Na primjer, u krajevima sa vlažnom klimom, gdje je zemljište sklonije zadržavanju vlage, ogrtanje može znatno isušiti zemljište. U ovim uslovima, primena ogrtanja može biti obavezna, posebno na zbijenim i glinovitim zemljištima. Sa druge strane, u područjima koja su podložna dužim ljetnjim sušama, kao što su ravničarski reoni, ogrtanje možda nije preporučljivo. Umjesto toga, mogu se primjeniti alternative poput povećanja nagiba redova ili dodatnog zalivanja, kako bi se obezbijedila adekvatna vlažnost zemljišta.

U zaključku, ogrtanje ili zagrtanje krompira je ključna agrotehnička mjera koja doprinosi uspješnom uzgoju ovog važnog usjeva. Kroz suzbijanje korova i unapređenje rasta krtola, ogrtanje omogućava farmerima da ostvare veće prinose i proizvedu kvalitetnije proizvode. Ipak, važno je da se primjena ove mjere prilagodi specifičnim uslovima svake lokacije kako bi se postigao optimalan efekat uz minimalne negativne posljedice.

Vodič za održavanje, prihranu i presađivanje orhideja

Za orhideje kažu da su najljepše cvijeće na planeti, ali ako ih gajite, vrlo je važno znati osnovna pravila za njihovo održavanje, prihranu, zalivanje i presađivanje.

Zbog ljepote i nevjerovatne raznolikosti orhideje su bez premca u biljnom svijetu. Ove egzotične ljepotice čine najveću porodicu cvjetnih biljaka na zemlji, sa preko 30.000 različitih vrsta i najmanje 200.000 hibrida. Orhideje se mogu naći širom svijeta jer imaju nevjerovatnu sposobnost da se prilagode okruženju. Ipak, važno je znati kako ih njegovati pravilno da bi bile najljepši ukras stana.

Vrste orhideja

U Srbiji se najčešće mogu pronaći vrste kao što su phalaenopsis, cymbidium, i dendrobium. Ove vrste su posebno popularne jer su prelijepe i relativno jednostavno se održavaju. Orhideje se obično svrstavaju u dvije kategorije u odnosu na način rasta.

Monopodijalne orhideje imaju uspravnu stabljiku sa listovima raspoređenim jedan naspram drugog duž te stabljike. Cvjetna stabljika se pojavljuje iz osnove gornjih listova. Orhideje koje spadaju u tu grupu su phalaenopsis i vandas.

Simpodijalne orhideje rastu horizontalno i izbacuju nove izdanke iz starog rizoma. Na vrhu novih izdanaka formiraju se listovi i cvjetovi. Mnoge simpodijalne orhideje formiraju nabrekle izdanke koji skladište vodu i hranljive materije kako bi pomogli biljci da preživi periode produžene suše. Simpodijalne orhideje su cattleya, cymbidium, oncidium, dendrobium. Orhideje se takođe mogu klasifikovati prema njihovom prirodnom staništu, a to govori kakva temperatura, vlaga i svjetlost im prija. Orhideje koje potiču iz vlažnih tropskih krajeva, kao što je phalaenopsis, preferiraju dnevne temperature od 22 stepena do 29 steneni, sa vlažnošću od 80 do 90 procenata. Najsrećnije su na istočnom ili jugoistočnom prozoru gdje svjetlost nije previše intenzivna.

Orhideje iz tople klime, uključujući cimbidijume i dendrobijume, navikle su na prosječnu temperaturu od 12 do 22 stepena, stalnu vlagu i dobru cirkulaciju vazduha. Uglavnom im je prijatno na prozoru okrenutom prema jugu, iako će im možda trebati malo sjenke tokom ljeta.

Cattleya i oncidium rastu tamo gdje su dani suvi i relativno hladni. One su u stanju da tolerišu dugu sušnu sezonu sa temperaturama od 26 do 32 stepena, nakon čega slijedi izrazita kišna sezona. Njihova potreba za svjetlom je velika, pa ih treba postaviti na sunčan prozor okrenut prema jugu.

Održavanje orhideja

Svjetlost

Iako postoji 30.000 orhideja, opšte pravilo je da generalno sve one vole svjetlost. Da bi bile najljepše moguće, treba im 12 do 14 sati svjetlosti svakog dana, tokom cijele godine. U tropskom okruženju trajanje i intenzitet prirodnog svjetla ne varira kao u umjerenoj klimi. Zato ćete možda morati da pomjerate svoje orhideje tokom godine i da im date vještačkog svjetla kako bi im bilo prijatno tokom zimskih mjeseci. Prozori okrenuti prema jugu i istoku obično su najbolje mjesto za orhideje. Na zapadnim prozorima im može biti previše toplo, a na sjevernim previše mračno. Ako vam prozori nisu na idealnom mjestu za držanje orhideja, biće im dovoljno i vještačko svjetlo. Nekim orhidejama sa veoma velikim potrebama za svjetlošću, kao što je vandas, možda će biti potrebno svjetlo jakog intenziteta da bi cvjetale.

Zemljište

Orhideje poput pafiopediluma i nekih cimbidijuma, rastu u zemljištu. Ali većina tropskih orhideja su epifiti, što znači da ne rastu u tlu. Njihovo mesnato korjenje prekriveno je slojem bijelih ćelija koje djeluju kao sunđer i apsorbuju vodu. Premaz takođe štiti korjenje od gubitka toplote i vlage. Podloga za uzgoj orhideji mora da da dobru cirkulaciju vazduha i brz odvod vode. Takođe na toj podlozi mora biti nešto sigurno za šta će se korjenje držati. U zavisnosti od vrste orhideje, one mogu da lijepo rastu u tresetnoj mahovini, kori jele, sušenom korijenu paprati, grumenima plute, na kamenju ili mješavini tih materijala. Grumenčići kore jele su najpopularnija podloga za uzgoj.

Vlažnost

Većina tropskih orhideja preferira vlažnost od 60 do 80 procenata. A pošto je u većini domova vlažnost tokom zime oko 30 procenata, uzgajivači orhideja često koriste ovlaživač vazduha ili postavljaju svoje orhideje u posude sa šljunkom i sa dovoljno vode, ali tako da se ne dodiruje korijenje.

Zalivanje orhideja

Orhideje uglavnom mogu tolerisati sušu mnogo bolje nego što mogu tolerisati višak vlage. Ništa ne ubija orhideju brže od toga da je držite u saksiji prepunoj vode. Bez adekvatne cirkulacije vazduha biljka će se ugušiti i umrijeti. Opšte pravilo je da orhideje treba zalivati jednom nedjeljno. Između zalivanja treba pustiti da se podloga osuši, a višak vode ne smije doći u kontakt sa korijenjem ili podlogom za uzgoj. Znajte i da nakon presađivanja većina orhideja neće nastaviti da aktivno raste nekoliko mjeseci. Tokom tog perioda prilagođavanja zalivajte svoju orhideju vrlo malo.

Prihrana za orhideje

Orhidejama je neophodna dobra prihrana da bi zdravo rasle. Koristite tečno đubrivo i razblažite ga više nego za druge biljke. Đubriva treba primjenjivati samo kada su biljke u aktivnom rastu. To znači da većinu orhideja ne treba prihranjivati sredinom zime ili odmah nakon što su rasađene.

Saksije za orhideje

Orhidejama obično najviše odgovaraju relativno male saksije. Plastične saksije su poželjnije jer, kada dođe vrijeme za rasađivanje, korijenje se može lakše odvojiti.

Presađivanje orhideja

Nježno izvadite orhideju iz stare saksije i pažljivo olabavite svaki korijen pojedinačno. Postepeno punite novu posudu komadićima kore jele ili nekim drugim supstratom koji koristite. Čistim makazama odstranite trulo korijenje. Prilikom postavljanja orhideje u saksiju stariji dio korijena treba da ide prema dnu, a noviji prema stranama gdje ima više prostora za širenje. Gornji dio korijena treba da bude na istom nivou kao u prethodnoj saksiji. Većina korijena treba da leži ispod površine, a novi izdanak iznad površine. Neke orhideje treba presađivati svake godine, dok će druge biti sasvim u redu u istoj saksiji i više od sedam godina. Orhideje nemojte po svaku cijenu presađivati jer ne vole kad ih uznemiravamo. Presadite ih ako je podloga za uzgoj počela da se razlaže ili ako korijenje izlazi dosta iz saksije.

Razmnožavanje orhideja

Razmnožavanje orhideja iz sjemena je prilično teško. Za razliku od drugih biljaka, sjeme orhideja ne sadrži tkiva za skladištenje hranljivih materija. Da biste razmnožavali orhideje iz sjemena, morate to raditi u sterilnim laboratorijskim uslovima. Sjeme se mora uzgajati u želatinoznoj supstanci koja sadrži hranljive materije i hormone rasta. Takođe morate biti veoma strpljivi. Potrebni su mjeseci da se razviju prvi listovi, a i tada će biti vidljivi samo pomoću lupe. Korjenje se pojavljuje kasnije. Proći će najmanje tri, a moguće i osam godina prije nego što vidite prve cvjetove. Mnogo je lakše razmnožavati orhideje podjelom. Razmnožavanje dijeljenjem je uobičajen način razmnožavanja orhideja i vrlo je jednostavan.

Mlade lukovice sa majčinske biljke se odstranjuju i presađuju svaka posebno. Ali znajte da podjela biljke znači da ona vrlo moguće neće cvjetati najmanje godinu dana, prenosi „Zadovoljna“.

Prirodno i jeftino rješenje za brz oporavak biljaka nakon mraza

U dane vikenda širom regiona pale su temperature i pojavio se mraz koji je nepovoljno uticao naročito na povrtarske kulture.

Mraz nije bio jak i voće nije stradalo, bio je prizeman i prilično je stradao krompir, navodi se na Instagram stanici tragbiljke.

Tu je sa pratiocima podijeljen i jedan recept kako prirodno oporaviti biljke nakon mraza.

„Za pripremu preparata potrebne su vam ljuske luka. Tri šake ljuski luka skuvate u dvije litre vode. Kuvate dva sata dok ne dobijete gustu tečnost, dodajete kašiku kurkume, koja se bori protiv gljivičnih i bakterijskih infekcija. Nakon toga dodajete tri kašike kvasca, kao izvor aminokiselina. Pomiješate, ostavite da odstoji dva sata“, navodi se.

Na dvije litre ove tečnosti dodate deset litara vode i time prskate vaše biljke i one će vrlo brzo da se oporave.

Pogledajte video na instagram stranici tragbiljke: VIDEO