Paprika u plasteniku – Paprika zahtjeva idealnu pripremu zemljišta u plastenicima. Neophodno je zemljište nekoliko puta prijeći mašinama, a kod dugogodišnje proizvodnje na istoj lokaciji, potrebno je podrivanjem razbiti plužni đon, odnosno tvrdi sloj zemljišta koji spriječava oticanje vode. Predsjetvenu pripremu obavezno izvoditi pred rasađivanje, preporučljivo je i dva do tri puta, uz obavezno dodatno ravnanje površine zemljišta. Poželjno je za papriku napraviti sitnomrvičastu, a ne praškastu strukturu zemljišta. Paprika je kultura koja dolazi na prvo mjesto u plodredu. To znači da dobro reaguje na đubrenje i organskim i mineralnim đubrivima.
Po literaturnim podacima sa 10 t/ha ploda paprika iznosi: 40–60 kg N : 20 kg P : 50–80 kg K, što je ubraja u kaliofilne biljke. Mnogi proizvođači koriste stajnjak, jer paprika dobro reaguje na njegovu primjenu. Ona, ustvari, reaguje na mehanički sastav zemljišta koji se dobije ubacivanjem organske materije. Sa druge strane, postoji velika opasnost, ukoliko stajnjak nije dobro zgoreo, da dođe do pojave gljivičnih oboljenja u zoni prizemnog dijela stabla.
Iz tog razloga se preporučuje korišćenje sterilisanog i peletiranog organskog đubriva, koje se mehanički rastura nakon osnovne obrade u količini od 150–250 g/m2. Samom predsjetvenom pripremom se i granule unose u površinski sloj zemljišta. Osnovno đubrenje u proizvodnji paprike je veoma značajno, zato što paprika ima korijenov sistem dobro razvijen samo u površinskom sloju zemljišta. Đubri se na osnovu analize zemljišta, ali u prosjeku se koristi od 50–80 g/m2 đubriva formulacije 6:12:24. Pošto se paprika proizvodi u plastenicima samo uz sistem kap po kap, prihrana se vrši različitim, vodotopivim đubrivima, po različitim fazama porasta.
| FAZA RAZVOJA | VRSTA ĐUBRIVA | Grama po /biljci/nedeljno |
| Od rasađivanja do cvjetanja | 15:30:15Ca nitrat | 0,51 |
| Od cvjetanja do prvih plodova | 14:11:25 | 1 |
| Pred berbu prvih plodova | 24:8:16Ca – nitrat K – nitrat |
111 |
| Nakon berbe | 14:11:25Ca – nitratK – nitrat | 211 |
| Tokom berbe | 10:5:26 Ca -nitrat |
21 |
Folijarna prihrana može da se izvodi uz tretman pesticidima, pri čemu se najčešće koristi 14:11:25 u koncentraciji od 0,5 %, a poželjno je papriku, u fazi pred cvjetanje, tretirati sa Ca-nitratom u koncentraciji 1%. Pri proizvodnji paprike u uslovima intenzivne agro-tehnike, često na plodovima mogu da se vide fiziološki poremećaji vezani za nedostatak ili suvišak pojedinih makroelemenata. Jedan od najčešćih je nedostatak kalcijuma (Ca) usljed čega slabi ćelijski zid ploda, pa usljed jake sunčeve insolacije dolazi do stvaranja pjega (tzv. sunčeve pjege). Ovi plodovi nemaju tržišnu vrijednost. Paprika je kultura koja ima visoke zahtjeve za vlagom zemljišta, ali se ne smije dozvoliti da dođe do zabarivanja zemljišta, odnosno do sabijanja. Time se istiskuje vazduh iz zemljišta na šta je paprika posebno osjetljiva.
Paprika se sadi u zavisnosti od vrste i namjene paprike na različite razmake. Krupnoplode sorte se sade tako da budu 3 biljke/m2, odnosno 80 cm između redova, a 40 cm između biljaka u redu. Sa druge strane, sitnoplode sorte se sade 4–5 biljaka/m2, tj. 80 cm razmak između redova, a 25–30 cm razmak u redu između biljaka. Broj biljaka se može regulisati i dodatnim orezivanjem bočnih grana.
Paprika u plasteniku
Pri proizvodnji u plastenicima se teži da se dobije što ranije paprika, pa to upravo opredeljuje i rokove sadnje. Ima ih nekoliko:
– I rok je od 10–20. 02. Ovaj rok podrazumijeva sadnju paprike u plastenike koji imaju dodatno zagrijevanje. Ovakvih proizvodnji je malo, ali ipak su zastupljene;
– II rok je od 10–20.03. Ovo je najčešći rok sadnje paprike u našim uslovima u plastenicima bez grijjanja. Iako je ovo veoma rano za papriku, iskustva poslednjih godina su pokazala da i ovako rana sadnja može dobro da uspije;
– III rok je od 10–20. 04. Ovaj rok podrazumijeva postojanje nekog usjeva u plastenicima (salata), što je dijelom odložilo raniju sadnju paprike. Ovaj rok je značajno sigurniji, posebno što se tiče uticaja niskih temperatura;
– IV rok je od 10–20. 07. Ovaj rok je posljednjih godina značajan jer obezbjeđuje svježu papriku sve do decembra. Biljka paprike iz ovog roka sadnje je znatno jača i otpornija na bolesti i štetočine.
Najznačajnija mjera za regulisanje porasta stabla predstavlja pinciranje, tj. orezivanje stabla.
Radi održavanja stabla paprike u uspravnom položaju postavlja se noseća žica na konstrukciju staklenika u pravcu pružanja redova. Žica treba da bude na najvišoj mogućoj tački da bi stablo bilo što je moguće više (bar oko 3 m). Poslije obavljene sadnje biljke slobodno rastu do prvog mesta grananja. Na tom mjestu grananja ostavljaju se dvije grane tako da se svaka biljka formira na dva stabla. Time se broj biljaka sa 3 biljke/m2 podiže na 6 biljka/m2. Orezivanje se nastavlja tako što se na svakom sljedećem kolencetu (nodusu) opredelimo za po jednu granu, a drugu uklanjamo. Time se dobije izgled biljke u obliku slova “V”. Za svaku od bočnih grana treba postaviti poseban oslonac (kanap). Kanapi se, svaki posebno, fiksiraju za noseću konstrukciju i ne postoji mogućnost njihovog popuštanja. Pri gajenju paprike uz sistem kao po kap i uz intenzivno đubrenje, moguće je gajenje i bez orezivanja.
Navodnjavanje treba izvoditi u jutarnjim časovima, uz dodavanje potrebih hraniva. U zavisnosti od faze porasta, temperature i tipa zemljišta, količina dodate vode treba da se kreće od 5–15 l/m/dan. U slučajevima kada se ne radi o sistemu kap po kap, iako je to veoma rijetko, veoma veliki problem može predstavljati temperatura vode. Papriku je opasno zalivati hladnom vodom, jer može da dođe do pojave ožegotina i do opadanja cvijetova. Najbolja temperatura za navodnjavanje je od 22–26°C.
Berba ljutih paprika u tipu duge šipke počinje za 30 do 40 dana od sadnje dok babura za 40–50 dana od sadnje. Plodovi su pogodni za berbu kada dostignu oblik, krupnoću i masu karakterističnu za sortu kao i odgovarajuću čvrstinu mesa ploda.
Plodovi ljutih papričica beru se svakih 3 do 4 dana, a sorte krupnoplodih paprika svakih 5 do 6 dana. Plodove treba pažljivo otkidati sa drškama. Berbu treba obavljati kada se plodovi osuše od noćne vlage i prije nego što se zagriju. Poslije berbe plodove treba ostaviti u sjenku ili hladovinu. Prinos paprike u tipu babure se postiže oko 15–25 kg/m2, dok kod ljutih 10–20 kg/m2 odnosno 120–150 plodova po biljci.
Slavica Kodžopeljić dipl. inž ratarstva
Izvor: agroinfonet.com
PROČITAJTE:
Proizvodnja paprike u plasteniku: Od rasada do gotovog proizvoda
Pepelnica paprike – Bolest koja smanjuje prinos i pričinjava značajne štete!
