S obzirom da rogatost odraslih jedinki koza nije poželjna osobina, preporučuje se obezrožavanje jaradi kako bi se izbjeglo odlučivanje rogatih grla iz priploda jer se prirodno šuta grla odlukuju nekim karakteristikama koje nisu poželjne.
Naime, utvrđeno je da su šute koze manje otporne, da donose na svijet više muške jaradi, da su jarad šutih koza manje tjelesne mase, kao i da je velika vjerovatnoća da će se parenjem oba šuta roditelja dobiti neplodno potomstvo. Zato je poželjno da barem jedan od roditelja bude prirodno rogat ali i da se obavi obezrožavanje jaradi.
Obezrožavanje jaradi najbolje je obaviti u prvim sedmicama života i to u periodu kada se rogovi tek počnu pojavljivati. Najčešće se za obezrožavanje jaradi koriste razna hemijska sredstva, te preparati na bazi jakih kiselina i baza, ali i probor za termičko obezrožavanje. Tom prilikom je potrebno da se rog koji je tek počeo da raste potpuno odstrani kako se više ne bi razvijao.
Postupak obezrožavanja je potrebno izbjegavati kod odraslih grla iz razloga što je obezrožavanje u starijoj dobi veoma bolno i neprijatno za životinje, jer se najčešće obavlja testerisanjem rogova ili uz pomoć jakih gumenih prstenova koji se stavljaju na osnovu roga.
Ovih dana se često govori o mogućem kasnom mrazu, budući da smo dobili prilično proljećni februar. Znamo da baba Marta umije da se oglasi i da nas rashladi, a nje se najviše plaše svi koji uzgajaju voće.
Zato se i pribjegava krečenjenju stabala voća, jer je to najefikasniji način borbe protiv mraza.
Zašto se kreče stabla?
Krečenje stabala voćki sprječava pucanje i cijepanje kore stabla, do čega može doći zimi pri izloženosti izrazito niskim noćnim temperaturama i jakom suncu tokom dana. Bijela boja kojom se stablo premazuje, omogućava refleksiju svjetlosti i odbija sunčeve zrake, pa se krečenjem stabla smanjuje naglo zagrijevanje kore biljke ujutru i usporava kretanje vegetacije za nekoliko dana, što je posebno važno za kasne proljećne mrazeve, koji se očekuju i ove godine.
To je posebno važno za koštičavo voće (kajsije, šljive, breskve, višnje) koje je posebno osjetljivo na pucanje i ukoliko se ne okreči ima znatno manje šanse da opstane.
Krečenje je dobro i zbog visokih temperatura, kada se na stablu zbog jakih sunčevih zraka mogu pojaviti ožegotine, a štiti ga i od različitih glodara, kao što su miševi i zečevi, koji tokom zime mogu oštetiti koru stabla.
Napravite sami premaz za krečenje stabala
U pripremi smješa za krečenje stabala, može se koristiti gašeni ili negašeni kreč (uglavnom se preporučuje gašeni). Takođe, pored osnovnih sastojaka, u smjesu možete dodati i plavi kamen, ukoliko niste prije toga imali plavo prskanje, piše Agromagazin.
Napominje se da količinu sastojaka možete prilagoditi u odnosu na broj voćaka koje planirate da krečite, ali je bitno da razmjera sastojaka ostane ista.
Smješa za krečenje voća – sa gašenim krečom
Potrebno je:
– 5 kg gašenog kreča – u obliku tijesta ili prah kreč
– 500 g kuhinjske soli
– 0.5 kg sumpora u prahu
– 8-10 l vode
– 100 g plavog kamena kristala
Priprema:
U plastičnu kofu od 15 litara sipajte kreč i u njega dodajte sumpor, so i plavi kamen. Izmiješajte drvenom varjačom, pa postepeno dodajte vodu uz blago miješanje. Pomiješajte sve sastojke da se lijepo sjedine i ostavite da odstoji najmanje dva dana. Što duže stoji to je veća lepljivost smeše. Prije upotrebe smješe potrebno je procijediti par puta.
Recept sa negašenim krečom
Potrebno je:
–5 kg negašenog kreča
– 500 g kuhinjske soli
– 250 g sumpora u prahu
– voda
Priprema:
Prvo treba zagasiti kreč i ostaviti ga da odstoji nekoliko dana. Nakon toga u njega dodajte kuhinjsku so i sumpor i dobro ih izmiješati. U smjesu dodajte vodu u onoj količini da gustina smjese bude malo gušća od mlijeka. Ukoliko krečite uz pomoć prskalice, neophodno je dodatno razrediti smjesu. Ostaviti da odstoji najmanje dva dana prije premazivanja kako bi bolje prijanjala na koru, procijediti prije upotrebe.
Gašeni kreč za voćke
Gašeni kreč koristi se za obradu zidova, kao i za premazivanje stabala voćki. U pitanju je bijeli prah koji se dobija miješanjem kreča sa vodom.
Sumpor za krečenje voća
Sumpor u prahu je žute boje, karakterističnog mirisa. Može se nabaviti u poljoprivrednim apotekama.
Vrijeme za krečenje voća
Premazivanje stabala se radi tokom jeseni i zime, preporuka je 2 do 3 puta – isključivo kada su temperature iznad 0 stepeni Celzijusa, i po mogućstvu kada je sunčan dan, kako bi se smješa dobro osušila (u suprotnom, krečna opna će se zalediti i odvojiti od drveta). Najbolje vrijeme za krečenje je kraj novembra i početak decembra kako bi voćke bile svježe okrečene prije niskih temperatura.
Koristite deblju farbarsku četku ili valjak za krečenje, a farbu nanosite od vrha stabla ka dole zbog slivanja kreča. Bitno je popuniti sve pukotine na kori. Kod starijih voćki kreči se samo stablo, dok se kod mlađih preporučuje krečenje cijelog stabla i dela odakle ramene grane polaze iz debla.
Mart je udarnički mjesec za radove u bašti, voćnjaku, povrtnjaku, zato je sada krajnje vrijeme da uđete u svoje bašte, i zasučete rukave kako biste započeli sa prvim radovima. Iskusni poljoprivrednici znaju šta im je raditi, ali mladi i početnici, kao i amateri koji se za kućne potrebe bave ovim poslom, često su u nedoumici šta je to što bi mogli sada da rade.
Priprema zemljišta
Mart je idealan mjesec za pripremu zemljišta za sadnju. Možete da ga okopate motikom ili koristite ašov, sve zavisi kog tipa je zemljište odnosno njegova zbijenost. Ukoliko je površina veća preporučuje se da to učinite poljoprivrednim mašinama. Prije okopavanja trebalo bi da stavite tanak sloj zrelog stajnjaka, onda prekopajte ili ga nakon okopavanja obogatite mineralnim đubrivom.
Ako kojim slučajem sadite na pjeskovitom i rastresitom zemljištu bilo bi poželjno da preko njega rasporedite sloj humusa, treseta ili zrelog stajnjaka, pa onda da prekopavate, pošto ćete na taj način popraviti fizičku strukturu zemljišta, a ujedno ćete zemlju obogatiti i mineralnim sastojcima.
Ako kojim slučajem živite u brdsko-planinskim predjelima i imate ovaj tip zemljišta, obavezno ga obogatite organskim đubrivom, zrelim stajnjakom ili tresetom. Veliko kamenje i komade kamenja povadite iz zemlje, zatim dodajte još humusa, a onda ga pažljivo obradite.
Ako želite da imate povrće u svojoj bašti, sada je idealno da u prvoj dekadi posijete blitvu, luk, špinat, grašak, mrkvu, zelenu salatu, celer i čičoku. U drugoj polovini ovog mjeseca trebalo bi da posijete celer, rotkvice, kopar, peršin, pastrnjak. U trećem dijelu mjeseca je idealno vrijeme za sadnju kupusa, kelja i korabe.
Pripremite rasad
Mart je idealan mjesec za zasnivanje rasada sezonskog povrća, kao što su prokulice, brokula, karfiol, kupus, krastavci, paradajz, paprika, lubenica, dinja i patlidžan čije se sjeme može pronaći u poljoprivrednim apotekama. Za rasadu treba da pripremite stare gajbice ili sandučiće sa mješavinom pijeska i zemlje.
Nakon što ste to uradili rasporedite sjeme i blago ga sabijte u zemlju. Zalivajte ga i ostavite na osunčanom i toplom mjestu dok ne proklija.
Ukoliko nemate plastenik ili staklenik, sandučići odnosno gajbice mogu se pokriti i nekim staklenim ili plastičnim zvonom, pa čak i providnom folijom ili celofanom. Ovo je veoma bitno, jer na taj način obezbjeđujete veću vlažnost i toplotu, radi boljeg i bržeg klijanja. Ukoliko se odlučite za alternativu, što češće provjetravajte, pošto ovakvi uslovi pogoduju razvoju patogenih organizama.
Ukrasno bilje
Mart je takođe i idealan mjesec za sadnju pojedinih vrsta ukrasnog bilja, a posebno je pogodan za proljetnu sadnju ruža. Tokom ovog mjeseca trebalo bi da prorijedite i presadite ljekovito i začinsko bilje. U ovom mjesecu se orezuje voće i žbunasto bilje koje cvjeta tokom ljeta, a neke od njih su ruže, hortenzije, perena, kao i živa ograda.
Još nije kasno da posadite voćnjake, ali pod uslovom da zemlja nije smrznuta i previše vlažna. Oko stabala starih voćaka možete da stavite stajnjak ili kompost. Na ovaj način ćete održati veću plodnost zemlje, suzbiti korove i omogućiti duže zadržavanje vlage. Sada je dobro vrijeme da počnete sa pravljenjem komposta.
Kompostiranje je savršen način za recikliranje svog biljnog otpada, kao i određenog smeća iz kuće, a zauzvrat dobijete idealno đubrivo.
Dok je za neke običan, dosadni korov, za neke ljude maslačak je pravi eliksir.
Svi dijelovi ove biljke su ljekoviti – i listovi i korijen i stabljika, a oni koji imaju mogućnost da skupljaju čiste i zdrave biljke treba da znaju kada se šta bere. Listovi prije cvjetanja, a maslačak cvjeta od marta do maja, korijen se vadi u proljeće i u jesen, a stabljika u periodu cvjetanja.
Pri vađenju korijenja treba voditi računa da se korijen ne isiječe da maslačak ne bi ostao bez sokova. Izvađeno korijenje treba da se suši dva-tri dana na suncu.
Kako se pravi salata od maslačka?
Potrebno je:
svježi listovi maslačka
maslinovo ulje
morska so
limun
bijeli luk
Priprema:
Svježe listove maslačka operite, nasjeckajte i stavite u činiju. Prelijte ih maslinovim uljem, blago posolite i začinite s nekoliko kapi svježe iscijeđenog limuna i dodajte dva, tri čena bijelog luka.
Sok od maslačka upotrebljava se za ublažavanje stomačnih tegoba, a najbolje rezultate daje svježe iscijeđen sok.
Sok može da se napravi i kombinacijom listova i korijena koji se iscijede. Dvije kašičice tako dobijenog soka sipajte u čašu mlijeka, zasladite medom i pijte ujutro na prazan želudac tri nedjelje.
Sirup od maslačka za jačanje organizma
Sirup čisti krvne sudove, reguliše varenje i jača organizam, a priprema se jednostavno:
Dvije šoljice cvjetova maslačka prokuvajte u dva litra vode, procijedite, dodajte kilogram meda i sok od dva limuna. Smjesu kuvajte na tihoj vatri uz neprestano miješanje dok ne postane sirupasta. Sirup sipajte u flašu, zatvorite je i uzimajte dva-tri puta dnevno po jednu kašiku.
Čaj od maslačka
Priprema:
Preko dvije kašičice maslačka sipajte šolju hladne vode i kuvajte minut-dva. Sklonite s vatre i ostavite da odstoji 15 minuta, a zatim procijedite.
Čaj za čišćenje jetre
Potrebno je:
20 g maslačka
10 g smilja
20 g mente
10 g kantariona
20 g nevena
20 g koprive
Priprema:
U 4 dl vrele vode sipati 2 supene kašike bilja, ostaviti pod poklopcem pola sata, a onda procijediti. Pijte tri puta po jednu šolju na 10 minuta prije obroka. Ovaj čaj je odličan za čišćenje jetre.
Kada su jagode posađene, može se pristupiti drugoj fazi. Obavlja se prije nego što jagode procvjetaju.
Ovdje će vam za istu količinu litara vode biti potrebno 15 kapi joda, jedna čaša visokokvalitetnog drvenog pepela i jedna kašičica borne kiseline.
Faza 3
Ovaj period nastupa kada jagode već cvjetaju i potrebno je podržati intenzitet cvjetanja. Ovdje đubrenje jagoda ima više efekat održavanja, pa će vam trebati 10 litara vode i 10 kapi joda.
Dovoljno je od pojedinačnih sastojaka napraviti rastvor kojim ćete u prvoj fazi zalijevati tlo, a u narednim zalijevati same jagode.
I to tako da svaka dobije otprilike 500 ml datog rastvora, što je bolje od bilo kakvog đubriva.
Zašto koristiti jod?
Jod igra važnu ulogu u vitalnoj aktivnosti biljaka, kao i u normalnom toku njihovih fizioloških procesa.
Učestvuje u sintezi pojedinih aminokiselina i proteina (sadržanih u njihovom sastavu), prirodni je antiseptik, sudjeluje u disanju, fotosintezi i metabolizm azota.
Ovaj element u tragovima je efikasan protiv većine gljivica, virusa i bakterija – posebno je efikasan protiv plijesni i pepelnice.
Nedostatak joda u biljkama može dovesti do smanjenja njihove otpornosti na razne bolesti.
Razlog za nedostatak joda može biti nedostatak ovog elementa u tlu (posebno u tresetnim, pjeskovitim zemljištima i zemljištima osiromašenim usjevima).
Previše kisela tla su nepovoljna za jod – u njima jod odmah prelazi u niže slojeve i postaje nedostupan biljkama.
Najprirodniji jod je u plodnoj crnici, u nizinama i posebno u primorskim područjima.
Vizuelno utvrditi nedostatak ovog elementa u tragovima u biljkama je prilično teško, jer se neki poklapaju sa simptomima drugih bolesti i djelovanjem štetočina.
Stoga preporučujemo barem preventivno đubrenje biljaka jodom – biće korisno u svakom vrtu i sigurno neće štetiti biljkama.
Uzgoj proljećnog bijelog luka nije težak, ukoliko znate šta treba uraditi tokom priprema, sadnje i za vrijeme vegetacije. Iako većina povrtara i baštovana bijeli luk sadi u jesen, jer su glavice veće, postoje prednosti proljećnog bijelog luka koje nisu zanemarljive.
U proljeće se sade čenovi bijelog luka takozvanog proljetnjaka, dok se u jesen sadi ozimi ili jesenjak. Razlike spolja su gotovo nevidljive, osim veličine glavice, ali se razlikuju u unutrašnjosti. Proljećni bijeli luk u lukovici ima više manjih čenova, dok jesenji ima manji broj krupnijih čenova pravilno raspoređenih oko lažnog stabla.
Većina povrtara sadi ozimi bijeli luk u jesen. Postoji nekoliko razloga za to:
1) čenovima bijelog luka potreban je hladan period da bi pokrenuli razvoj lukovica,
2) jesenjom sadnjom čenovima se daje vrijeme da puste korijen prije zime.
Kada u proljeće nastupi toplije vrijeme i zemlja se zagrije, biljke tada mogu da nastave svoj rast.
Međutim, ukoliko se propusti jesenja sadnja, bijeli luk se može posaditi u proljeće, ali je potrebno znati nekoliko bitnih stvari.
Tajna uzgoja proljećnog luka dobre veličine je sadnja čenova u zemlju što je moguće ranije, a zatim pružanje adekvatne pomoći tokom rasta i razvoja. Idealno bi bilo posaditi ga u martu, ali nije kasno ni da se posadi u aprilu. U nekim literaturama piše da može da se sadi do 15. maja.
Ipak, treba napomenuti da će bijeli luk posađen u proljeće biti nešto manji od onih koji su posađeni u jesen, ali će imati veći broj čenova (češnjeva).
Ova razlika u veličini lukovice nije proizvod neke greške povrtara, već zato što jesenji bijeli luk ima prednost u sezoni rasta. Druga razlika je što se sezona berbe pomijera. Jesenji bijeli luk stiže ranije, dok proljećnom je potrebno nekoliko dodatnih nedelja. Treća razlika su, zapravo, prednosti proljećnog bijelog luka: čvršći je, bogatiji eteričnim uljima i može da se čuva duže tokom zime od jesenjeg.
Proizvodnja kvalitetnog proljećnog bijelog luka
Mjesec dana prije sadnje je potrebno pripremiti tlo, kako bi se lijepo sleglo. Takođe, prije sadnje je potrebno uraditi selekciju čenova koji će se saditi. Odbacuju se oštećeni, oboljeli i jako sitni. Ovom selekcijom se odvajaju čenovi relativno ujednačene krupnoće, čime se kasnije dobijaju usjevi ujednačenog porasta i krupnoće glavica.
Zatim, potrebno je uraditi dezinfekciju, što se može uraditi jačim čajem od kamilice.
Kada se gaji bijeli luk, važno je posaditi nekoliko sorti, jer neke mogu da podlegnu određenim bolestima ili neće napredovati kao što se očekivalo zbog različitih faktora. Imajući više vrsta bijelog luka na svojoj parceli ili u svojoj bašti, možete da osigurate uspješniju sezonu i berbu.
Za razliku od jesenjeg bijelog luka, koji se sadi na dubinu od 4-5 cm, proljećni bijeli luk se sadi nešto pliće, 2-3 cm u zemlju.
Bijeli luk zahtijeva hladan period, kako bi se obavio proces vernalizacije (jarovizacije). Ona je neophodna da bi luk obrazovao čenove i glavicu. Kada se biljka posadi u jesen, majka priroda brine o vernalizaciji tokom zime. Međutim, kada se bijeli luk posadi u proljeće, možda neće biti dovoljno izložen hladnim temperaturama da bi se ovaj proces dogodio. U tom slučaju, može da dođe do formiranja jedne glavice umjesto lukovice sa čenovima. Ovakav bijeli luk može da se konzumira, ali ukupni prinos je umanjen.
Dobra vijest je da proces vernalizacije bijelog luka možete sami da izvedete prije poljećne sadnje, kako bi se pospiješio razvoj lukovice. Sjemenski čenovi se stave u plastičnu kesu i u frižider na nekoliko nedelja (dvije do četiri). Prije nego što se smesti u frižider, na kesi se probuši par rupa zbog protoka vazduha. Čenovi se provjeravaju svake nedjelje i prati se da se ne nakuplja vlaga i da se ne stvara plijesan. Ako se primijeti da su počeli da niču ili da se formira korijen, čenove je potrebno odmah posaditi.
Bijeli luk je najbolje posadi na mjestu u bašti ili na parceli gdje su bile mahunarke (grašak, pasulj), zatim paradajz i parika, ali nikako drugi lukovi, poput crnog luka ili praziluka.
Njega proljećnog bijelog luka
Jako je važno obezbijediti postojanu vlagu. Ukoliko je vruće i suvo vrijeme, bijeli luk je neophodno zalivati svakih 7 do 10 dana. Biljke pod stresom zbog nedostatka vode neće proizvesti velike glavice. Zalivanje bi trebalo da se smanji 2-3 nedjelje prije vađenja biljaka, jer će to pospiješiti njihovo sušenje. Naime, prirodan je proces da suvi vremenski uslovi šalju signal bijelom luku da je vrijeme da uđe u finalnu fazu razvoja.
Uklanjanje korova je druga mjera koju je neophodno sprovoditi. Ne treba dopustiti da se korovi takmiče sa bijelim lukom oko vlage i hranljivih materija, jer bijeli luk nije toliko jak borac u tom segmentu. Najbolje je pustiti korov da malo poraste i sjeći ga, ne čupati. Na ovaj način će se smanjiti rizik od oštećenja korijena (pogotovo mladog) bijelog luka, s obzirom da je on dosta plitak. Ukoliko imate manju baštu, malčiranje biljaka nakon sadnje smanjiće pojavu korova.
Redovno okopavanje je treća mjera, kako bi se održala rastresitost gornjeg sloja zemlje, što će omogućiti optimalan razvoj lukovica.
Prihrana je obavezna. Bijeli luk voli bogato, organsko tlo i veliki je potrošač azota. Ukoliko se bavite organskom proizvodnjom luka, zemlju je potrebno nahraniti kompostom u proljeće, te organskim đubrivom bogatim azotom. Ovo će pospiješiti zdrav razvoj nadzemne mase, što će pomoći biljci da razvije veće lukovice. Dalja primjena tečnog organskog đubriva svake dvije do tri nedelje osiguraće stalno prisustvo hrane. Prihranjuje se u fazi 3-4 lista, te u vrijeme formiranja lukovica.
Takođe, važno je da se ukloni cvjetno stablo, tamo gdje se pojavi. Ono se pojavljuje otprilike početkom ljeta. Najbolje je odsjeći ga baštenskim makazama. Odstranjuje se da biljka ne bi trošila energiju na cvjetanje i reproduktivni proces. Cvijetno stablo je jestivo i može da se koristi za pravljenje pesta ili kao zamjena za čen bijelog luka u salatama ili nekom drugom jelu.
Zaštita od bolesti i štetočina
Kao i sve biljke i beli luk napadaju razne bolesti i štetočine. Najčešće se javlja plamenjača i rđa bijelog luka. Dobru preventivnu zaštitu daju preparati na bazi bakra.
Što se tiče insekata, najveću štetu pravi muva bijelog luka, odnosno njihove larve.
Muva bijelog luka prezimljava kao odrastao insekt u zemlji i u rano proljeće izlazi da se hrani nektarom cvjetova različitih biljaka. Let lukove muve se poklapa sa cvjetanjem jabuke ili maslačka (otprilike sredina aprila). Zatim, slijedi razmnožavanje. Jaja polaže po listovima luka i na zemlji tik uz biljke. Larve se ubušuju u lažno stablo i tu se hrane listovima, prodirući prema glavici. Prva generacija larvi napada jesenji bijeli luk, ali druga i treća mogu da oštete proljećni. Biljke zaostaju u razvoju, žute im listovi, dolazi do truljenja i na kraju do propadanja.
Lukova muva
Protiv ove muve postoje razni insekticidi a, ukoliko ne želite da ih koristite u svojoj bašti, najlakši način je da se pored luka posade biljke koje svojim mirisom tjeraju muvu bijelog luka, kao što su šargarepa, celer, paradajz, nana i kamilica. Jedna od tehnika koji su koristili naši stari je posipanje drvenog pepela. Ono se ponavlja na svakih mjesec dana tokom cijele vegetacije, u manjim količinama, baš zbog nekoliko generacija ove muve.
Momenat vađenja bijelog luka je, takođe, veoma važan, da ne bi prezreo i da bi mogao dugo da se čuva. Vrlo je lako procijeniti, a to je kada 60 posto listova požuti i svene.
Prirodno đubrivo od kog cvijeće buja pravi se vrlo lako, a rezultati očaravaju!
Iskusni baštovani koriste rastvor od kvasca kojim poboljšavaju ne samo kvalitet biljke, već i zemljišta. Naime, ukoliko vam cvijeće ne napreduje dobro, dovoljno je da primijenite sljedeći trik stručnjaka i samo posmatrajte kako će na proleće bujati!
Naime, kvasac u sebi sadrži vitamine B kompleksa, fitohormone i auksin, a svi ti sastojci i te kako prijaju biljkama i pospiješuju njihov rast i razvoj. Ova priodna prihrana daje cvijeću novi sjaj za vrlo kratak period. Dobijamo brži rast, bolje cvjetanje, ljepše listove i jači korijen.
Foto: printscreen youtube kanal „Brzi recepti i saveti“
Nedostatak hranljivih materija u supstratu se ogleda u promjenama na samim biljkama. Ako biljka sporo raste, neće da cvjeta, ima promjene na listovima, korijen se slabo razvija i slično, to su pokazatelji da joj nešto fali, te da je neophodna bolja njega. Kada je riječ o cvijeću, obično se daje tečno đubrivo, poželjnije je da bude prirodno.
Rastvor od kvasca
Potrebno:
10 kg kvasca
1 mala kašika šećera
1 litar vode
Sve sastojke sjediniti i dobro pomiješati, a potom ostaviti da rastvor odstoji nekoliko sati. Prije nego što zalijete biljke, dobro ga promućkajte.
Stručnjaci savjetuju da se uvijek pravi svjež rastvor, a biljke se njime dohranjuju na 10 do 15 dana, dok ljeti može i jednom nedeljno. Može se koristiti i za baštenske i za sobne biljke.
„Leptir“ plastenici dizajnirani su kako bi omogućili najučinkovitije korištenje raspoloživog prostora. Njihova struktura olakšava njegu biljaka i omogućuje optimalno korištenje svjetlosti i prostora.
Osim toga, ovi plastenici su izdržljivi. Njihov dizajn može izdržati čak i teže uslove, uključujući i zimske snježne nanose.
Ventilacijski otvori u leptir plastenicima omogućuju jednostavno prozračivanje, što je ključno za održavanje optimalnih uslova rasta za biljke.
Nadalje, izgradnja leptir plastenika ne zahtijeva značajne financijske troškove ili veliko iskustvo u sličnim radovima.
Izgradnja leptir plastenika
Za izgradnju ovih plastenika najčešće se koristi drveni okvir ili metalne cijevi, ovisno o vještinama i resursima graditelja. Preporučuje se inpregnacija drvenih dijelova radi produženja vijeka trajanja.
Krov plastenika može biti prekriven polikarbonatom, polietilenskim folijom ili staklom, ovisno o potrebama i budžetu. Ovi materijali osiguravaju zaštitu biljaka od štetnih UV zraka.
Važno je odabrati odgovarajuće mjesto za plastenik, preferirajući lokaciju duž linije sjever-jug radi maksimalnog osvjetljenja.
Njega leptir plastenika
Staklenik leptira zahtijeva redovnu njegu kako bi se osigurala dugovječnost i uspješan uzgoj biljaka. Preporučuje se odvajanje različitih usjeva trakama plastične folije te redovito prozračivanje i zalijevanje.
Prije zime, važno je očistiti plastenik i provesti potrebno održavanje kako bi se spriječile štete od hladnoće i snijega.
Zaključak
Leptir plastenici ili staklenici pružaju praktično i ekonomično rješenje za uzgoj raznih usjeva. Njihova jednostavna konstrukcija i prednosti čine ih popularnim izborom među vrtlarima. Uz odgovarajuću njegu, leptir plastenici mogu osigurati obilan urod paradajza, paprika, patlidžana i drugih usjeva, što ih čini neprocjenjivim alatom u vrtlarskoj praksi.
Paradajz je prilagođen širokom rasponu uslova uzgoja, ali niske temperature i kratke vegetacijske sezone ograničavaju rast. Dobro uspijeva na pjeskovitim ilovačama ili ilovačama srednje teksture, ali se može uzgajati na mnogim tipovima tla, od laganog pijeska do težih glinenih ilovača, sve dok je tlo dobro drenirano. Potrebno je održavati dovoljnu vlažnost za pravilan rast i razvoj. Paradajz preferira blago kisela tla s pH od 6,0 do 6,8. Za ranu proizvodnju prednost imaju pjeskovita tla, koja se u proljeće brže zagrijavaju. Odabirom položaja s dobrom cirkulacijom zraka smanjit će se problemi s biljnim bolestima kao i mogućnost pojave ranih proljetnih i kasnih jesenskih mrazova.
Priprema tla započinje unošenjem organske materije (40 do 60 t/ha stajskog gnoja) ili pokrovnih usjeva. Pokrovni usjev potrebno je pokositi najmanje 3 sedmice prije sadnje. Pokrovni usjev (posebno raž, pšenica, zob ili dlakavi grahorica) može se sakupiti u traku uz planirane redove biljaka kako bi se osigurala zaštita od vjetra nedavno presađenih biljaka
Najčešći je uzgoj iz presadnica
Paradajz za potrošnju u svježem stanju se najviše uzgaja iz presadnica, međutim paradajz za preradu se može uzgajati i direktnom sjetvom. Sjeme koje se koristi za proizvodnju presadnica treba biti dobiveno iz ekološke proizvodnje ili koristiti vlastito sjeme. Supstrat za uzgoj presadnica može se napraviti na domaćinstvu ili se može nabaviti gotovi komercijalni supstrat koji udovoljava propisima ekološke proizvodnje. Sadnja se obavlja na oblikovane uzdignute gredice prekrivene malčem. Uzdignute gredice se zagrijavaju ranije u proljeće i olakšavaju procjeđivanje viška vode. Međutim, u suvim uslovima, uzdignute gredice mogu zahtijevati pojačano navodnjavanje. Sistem za navodnjavanje kap po kap postavlja se ispod malča. Gredice su obično visoke 10-20 cm i široke 90-120 cm.
Ovisno o bujnosti sorte i planirane dužine uzgoja sade se 3 do 4 biljke/m2. To znači da je razmak redova 80 cm, a između biljaka u redu 30 do 40 cm. Međutim, češće se sadi u dvoredne trake. Na gredicu se sade dva reda razmaknuta 60 do 70 cm, a između dvije trake se ostavlja razmak 90 do 100 cm, koji se koristi kao prolaz za njegu usjeva i berbu.
Paradajzu su dobri susjedi grah, češnjak, kupusnjače, salata, poriluk, kukuruz, mrkva, peršin, cikla, celer, a loši susjedi grašak, koromač, krumpir. Dragoljub zasijan uz paradajz, štiti ga od lisnih vaši, a kadifica od nematoda. Paradajz dobro podnosi samog sebe, a ispred njega u plodoredu ne mogu biti vrste iz iste porodice npr. krompir ili paprika, a nakon paradajza sade se mahunarke.
Najbolje je koristiti kišnicu
Vlažnost tla se navodnjavanjem održava na nivou 70 do 85 % poljskog vodnog kapaciteta. Za vrijeme kratkih dana navodnjava se jednom nedeljno ili rjeđe, a za toplijih i sunčanih dana i u toku plodonošenja najmanje dva puta tjedno. Iza sadnje obroci navodnjavanja su 10 do 15, a kasnije 20 do 30 L/m2. Za navodnjavanje najbolje je koristiti kišnicu kad je to moguće.
Suzbijanje štetnih organizama (bolesti i štetnika) u ekološkom uzgoju prvenstveno se provodi preventivim mjerama. Za pojačanu otpornost bilja koriste se različiti biljni pripravci, ekstrakti i čajevi (kopriva, paprat, luk, hren, preslica, i dr.), homeopatski i biodinamički pripravci. Protiv gljivičnih bolesti, paradajz je najbolje preventivno zalijevati tekućim đubrivom od preslice i koprive. Čaj od preslice bogat je silicijevom kiselinom i djeluje preventivno na paradajz. Protiv bolesti koristi se sumpor u prahu, sumporni pripravci u kombinaciji, obrano mlijeko, vodeno staklo (kalijev silikat), kameno brašno, kalijev permanganat, bakar i bakreni pripravci.
Njega pardajza sastoji se od uklanjanja uvelih cvjetova i listova te zaperaka. Zaperci koji rastu iz glavne stabljike paradajza moraju se otkinuti dok su mali čime se sprječava stvaranje grmolikog izgleda i slabije prozračnosti. Zakidanjem vrhova nakon što biljka razvije 4-6 cvjetnih grančica ubrzava se zrioba plodova. Radi boljeg provjetravanja uklanjaju se donji stariji listovi.
Ovisno o sorti i uslovima uzgoja, paradajz dozrijeva 70-125 dana nakon sadnje. Plodovi sazrijevaju 6-8 nedelja od zametanja. Preporučuju se sorte i kultivari otporni na štetočine i prilagođene lokalnim pedoklimatskim uslovima, te treba dati prednost zavičajnim (autohtonim) sortama. Na tržištu se mogu naći sorte Volovsko srce, Jabučar, Zagrebačka rana, Amerikanac, Floridade, Šljivar, Moneymaker, Sun ray i dr.
Početak proljeća je prijelazno razdoblje za vrtlare, vrijeme je sve toplije, no večeri i jutra su ipak još uvijek dosta hladna. Ipak, vrijeme je da se krene i sa sadnjom, neko je povrće idealno za to.
Naime, biljke koje vole niže temperature, preferiraju malo vlage, ne vole vruće ljetno vrijeme i mogu podnijeti povremeni mraz, super su za ranoproljetni vrt.
One uglavnom dolaze iz obitelji kupusnjača te korjenastih usjeva. Sada sadimo biljke koje imaju dovoljnu otpornost na hladnoću i vlagu, koje su tipične za početak marta.
Kako pripremiti svoj vrt za proljeće
Prije nego počnete saditi rano proljetno povrće, treba pripremiti vrt. Priprema vrta trebala bi početi u rano proljeće. Započnite s uklanjanjem svih ostataka ili neželjenih biljaka iz prošlogodišnjeg vrta.
Zatim izmjerite kvalitetu tla. Ako je kompaktan, razmislite o oranju ili dvostrukom kopanju. Dajte svoje tlo testirati tako da ga pošaljete u laboratorij ili pomoću testa kod kuće, koji će vam reći čime vaše tlo treba biti dopunjeno. Kad to saznate, možete (i trebate) dodati kompost i organsko granulirano gnojivo jer je povrće teška hranilica. Također, pobrinite se da područje u kojem sadite povrće ima drenažu i odgovarajući pristup suncu i vodi.
Kada početi s ranim proljetnim povrćem
To ovisi o vrstama povrća koje sadite, vremenu i godišnjem dobu, klimatskom području u kojem živite, koliko dugo povrću treba da naraste od sjemena do žetve i dostupnosti određene sorte.
Biljke kojima je potrebno dugo vremena da narastu treba posijati u zatvorenom prostoru sedmicama prije nego što ih planirate saditi na otvorenom. To će vam olakšati i osigurava da biljke budu prave veličine kada dođe vrijeme da ih posadite vani.
Brokula i kupus izvrstan su primjer za to – možete ih posijati četiri do osam sedmica prije nego što ih posadite na otvorenom. Korjenasti usjevi mogu se posijati odmah na otvorenom, pišu 24sata, dok se biljke poput salate mogu uzgajati na bilo koji način, ovisno o situaciji i sorti.
Najbrže rastuće proljetno povrće su rotkvice, salata, špinat, rikula, kelj, repa i grašak. Sve ovo povrće treba pognojiti, posaditi u rahlu zemlju i osigurati dovoljno sunca i vlage. Nijedna ne zahtijeva obrezivanje i sve se mogu uzgajati u gotovo bilo kojoj zoni.
Rotkvica
Foto: agrosavjet.com
Rotkvice su jedan od najbržih usjeva koje možete uzgajati – potrebno je oko šest tjedana da povrće naraste od sjemena do žetve. Možete ih posaditi u bilo kojoj zoni, a vrlo brzo sazrijevaju. Spremni su za žetvu kada se čini da je korijen odgovarajuće veličine. Da biste pobrali rotkvice, samo ih izvucite izravno iz zemlje. Jestivi su i korijen i listovi.
Repa
Repa je vrlo slična rotkvicama u smislu kada početi i kako je brati. Jedina je razlika u tome što je žetvi repe potrebno još tri do četiri sedmice. Manje bijele japanske vrste slađe su i brže sazrijevaju. Berba ljubičastih i bijelih većih sorti traje najmanje 60 dana. Jestivi su i listovi i korijen.
Zelena salata
Brzina rasta salate ovisi o vrsti koju sadite. Lisnate vrste rastu najbrže i spremne su za 45 do 60 dana. Salata se može saditi iz sjemena ili presaditi (sjeme zahtijeva svjetlost za klijanje). Sadite salatu oko aprila, jer većina sorti može podnijeti hladno vrijeme, ali ne i duboku hladnoću ili jak mraz.
Kada narastu, uberite listove u veličini u kojoj ih planirate jesti, bilo da su mladi listovi ili potpuno zreli. Možete brati pojedinačne listove selektivno ili cijelu glavicu odjednom. Za berbu samo odrežite oko 2 i pol centimetara iznad razine tla. Nakon žetve, lisnate vrste mogu se ostaviti u zemlji da izrastu još jedan ili dva lista, dok se glavate vrste trebaju ponovno posaditi.
Špinat
Špinat je izvrstan izbor za ranoproljetne vrtove jer mu je potrebno hladnije vrijeme kako ne bi postao previše gorak okusom. Može se saditi u redove ili posvuda na gredici. Možete ga posijati u rano proljeće i ubrati nakon otprilike šest sedmica, iako će ostavljanje u zemlji dati veće lišće. Ako odrežete oko 2 i pol centimetara iznad tla, možete dobiti drugu žetvu. Narežite špinat na manje listove ili ga pustite da raste nekoliko sedmica dulje i uberite cijelu biljku odjednom.
Rukola
Rukola
Rukola može podnijeti niske ili visoke temperature, tako da je možete saditi u rano proljeće ili kasnije. Samo prorahlite zemlju, posipajte sjeme po vrhu i zalijte. Žetvu možete imati već nakon mjesec dana, ali što dulje rikulu ostavite u zemlji, listovi će biti pikantniji. Rikula obično daje dovoljno za samo jedno rezanje, tek ponekad za dva. Ponovno je posadite nakon što je uberete, kako biste je stalno imali.
Kelj
Foto: Kelj/Pixabay
Kelj je od svih povrća najotporniji na hladnoću i možete ga saditi vrlo rano jer hladno vrijeme pojačava slatkoću lišća. Kelj dolazi u raznim nijansama zelene, crvene i ljubičaste. Manje lisnate vrste mogu se saditi iz sjemena razbacanog po tlu i žeti vađenjem cijele biljke odjednom. Vrste za uzgoj mogu se rano posijati u zatvorenom prostoru, a zatim presaditi u vanjski vrt. Vrste glavica rastu otprilike mjesec dana ili dulje i mogu se brati uklanjanjem pojedinačnih listova ili cijele biljke odjednom. Nož je najlakši alat za berbu kelja.
Grašak
Foto: pixabay.com
Grašak treba saditi vrlo rano, oko 15. marta. Ta biljka ne voli toplinu i njegova rana sadnja omogućuje povrću da raste i sazrijeva tijekom hladnog vremena. Možete posaditi bilo koju od tri glavne vrste — snježna, snap, ljuštena — ovisno o tome koji dio mahune jedete. Dobro je da sjeme prije sadnje namočite preko noći u vodi. Berba graška traje oko 60 do 90 dana, ovisno o sorti. Berite ih kad su mahune napunjene, ali prije nego što postanu žilave. Sadite grašak svakih nekoliko sedmica u dvije do tri uzastopne žetve prije nego što nastupi vrućina ljeta, piše Martha Stewart.
