Naslovnica Blog Stranica 385

Dika iz Goražda i Dragica iz Rudog među rijetkim ženama na ovom području koje se bave pčelarstvom

Goraždanka Dika Maslan je među rijetkim ženama na ovom području koje se bave pčelarstvom. Sve je krenulo iz radoznalosti, da bi hobi vremenom postao biznis.

Na svom imanju u Barama kod Goražda ima više od 130 pčelinjih društava i uživa u ovom poslu.

„Pet godina se bavim proizvodnjom meda. Kad je tek počelo nisam razmišljala šta će biti dalje jednostavno mi se svidjelo. Danas imam 135 košnica i iako je ovo naporan posao ni jednog momenta se nisam pokajala. Radi se od jutra do mraka, u ovom poslu nema radnog vremena, treba sve pratiti, da nisu bolesne, voditi ih na ispašu“ priča Dika.

U svijetu pčela

Svijet pčela je upoznala zahvaljujući prijateljima koji se bave pčelarstvom i sa kojima danas odlično sarađuje. U međuvremenu je registrovala vlastiti biznis, a osim meda proizvodi i različite preparate i kreme na bazi voska, sa kantarionom, nevenom, propolis kreme, propolis u etanolu ili maslinovom ulju.

„Sebi mogu zaraditi mjesečnu platu. Proizvodim razne vrste medova i primjesa, polen, propolis, med sa žarom, kunicom, bokvicom, sve je to dobro za imunitet, zatim borove pupoljke koji su odlični za disajne puteve i u periodu korone su pomogli mnogim ljudima. Mnogi mi se čude što to radim, ali u pčelinjaku uvijek ima posla. Rad u prirodi sed zavoli, a i same pčele. Što si duže s njima, sve ih više voliš i poštuješ“, priča Dika.

Bila je ovo teška godina za sve pčelare, jedino je avgust mjesec donekle „izvukao“ situaciju ispričala nam je vrijedna pčelarka.

Teška godina

„Tad je krenula šuma i bilo je lakše. Moje pčele su ljetovale u Vinči u Hrenovici, zimovale su na Buni, tamo proljeće ranije počinje. Zahvaljujući pčelama upoznala sam i neke krajeve koje nikad prije nisam vidjela, bili smo i u selu Kljune kod Miljevine, tamo smo imali i malu nezgodu sa medvjedom. Kad medvjed nađe pčelinjak znate kako to već izgleda“, priča Dika.

Svoje proizvode izložila je i na sajmu meda u Goraždu, a to je i prilika da ljudi upoznaju kvalitet njenih proizvoda.

Među ženama pčelarima iz ovog kraja je i Dragica Novaković iz Rudog. Poput Dike priznaje da je posao oko pčela težak, ali i da se voli.

„Mi se ne bavimo ničim drugim osim medom i pčelama. Posljednjih pet, šest godina su bile teške, ali ova je izuzetno teška jer proljeće je bilo hladno kad je trebao biti razvoj, poslije toga vrućine do 42 stepena, a pčele to ne podnose“, kaže Dragica.

Ona i njen muž vlasnici su oko 200 pčelinjih društava, a Bogdan proizvodi matice i rojeve.

„Zavisi ko šta hoće, neko voli paketne rojeve neko rojeve na ramovima. Teško se može živjeti od pčelarstva, zahtjeva mnogo rada, po noći sanjate pčele. Rudo nema dobre pašnjake i mi tu samo zimujemo, seleći smo, idemo za pašom, imamo elektronske vage i prema njima se orjentišemo, gdje bude unosa tu se zadržavamo“, kaže Dragica.

Dani tikve u Istočnom Sarajevu: Najteža tikva ima 50 kilograma (VIDEO)

Nagrada za najveću tikvu na ovogodišnjoj manifestaciji „Dani tikve“ u Istočnom Sarajevu pripala je Milanku Stanojeviću iz Foče, za tikvu tešku 50 kilograma.

Osmi „Dani tikve“ okupili su 65 izlagača iz 10 gradova.

Na štandovima mnoštvo domaćih proizvoda i rukotvorina.

Tikva Milanka Stanojevića je prošle godine za samo dva kilograma bila lakša od pobjedničke. Uprkos suši, ovaj put imao je više sreće.

Nije nikakva posebna sorta tikve u pitanju, sjeme je bačeno s kraja njive i u ovoj sušnoj godini je porasla do te težine. Nije jedina, ima ih na desetine, možda malo manje“, izjavio je Srni Stanojević, dodajući da je i prije dvije godine učestvovao na ovoj manifestaciji.

Dodijeljene su nagrade i za najmanju i najljepšu tikvu. Na ovogodišnjoj manifestaciji, bogat asortiman poljoprivrednih proizvoda, prerađevina i rukotvorina predstavilo je 65 izlagača. Za sljedeću godinu planirano je da manifestacija bude regionalnog karaktera.

– Krenuli smo prije osam godina, vrlo skromno sa nekoliko jela koja smo držali na štandu.p Poslije se ideja sama od sebe razvijala i došli smo danas do ovog trenutka kada imamo 65 izlagača i kada sa pravom možemo da nazovemo sajam hrane pića, poljoprivrede i preduzetništva – istakla je Roksanda Mičić, predsjednica UG „Probudi se“.

Proizvođači i samostalni preduzetnici ponos su lokalne zajednice.

Uprkos kišnom i hladnom vremenu, manifestacija je protekla svečarski uz prigodan nastup kulturno-umjetničkih društava iz Istočnog Sarajeva kao i defile i plesni performans mažoretkinja iz Čapljine.

Banka sjemena Kragujevac – Zdravlje na usta ulazi

Da li ste znali da su lokalne banke sjemena, sjajan način da poljoprivrednici obezbijede sjemena domaćih starih sorti voća povrća i žitarica?

Stare sorte su zdravije za našu ishranu, jer se manje prskaju štetnim pesticidima. One su dobro prilagođene domaćoj klimi i otpornije na bolesti, pa ih zato nije potrebno prskati. Osim što su zdravije, one su i ukusnije. Samo probajte jednu jabuku šareniku ili krompir mjesečar!

Nakon što je u Mionici osnovana prva lokalna „banka semena u Srbiji“, banke sjemena počele su da niču i razvijaju se širom naše zemlje. Jedna takva banka, planirana je da se osnuje u Kragujevcu.

Lazar Mitrović, polaznik Liderskog trening programa ORCA Akademije, pokrenuo je inicijativu “Banka semena Kragujevac”. Ovom inicijativom, Lazar je planirao da osnuje banku sjemena i okupi poljoprivrednike iz Kragujevca, koji čuvaju, umnožavaju i razmjenjuju sjemena starih sorti povrća, voća i žitarica.

Lazarev san je da građani Kragujevca konzumiraju lokalno proizvedenu zdravu hranu od starih sorti.

Mast.inž.polj. Lazar Mitrović

Lazar Mitrović je master agronom i zaposlen je kao menadžer prodaje u poljoprivrednoj apoteci u Kragujevcu. Kroz rad u apoteci, Lazar se bavi prodajom preparata za zaštitu biljaka, ali i savjetovanjem poljoprivrednika u vezi sa tehnologijom proizvodnje, zaštitomi đubrenjem biljaka. Tokom studija bio je član naučno-nastavnog veća na Agronomskom fakultetu, kao i predsjednik naučnog resora na kragujevačkom univerzitetu. Pohađao je preduzetničku obuku u organizaciji USAID-a, a takođe je učestvovao u izradi veb aplikacije Agro-expert. Iskustvo iz oblasti organske poljoprivrede sticao je na plantaži jabuka, gde je pratio njihov razvoj i učestvovao u praćenju i suzbijanju pojave bolesti i štetočina. Kao učesnik Liderskog trening programa, želi da unaprijedi svoje prezentacione i liderske vještine, kao i da nauči kako da napiše projekat, kojim bi pomogao širenju organske poljoprivrede u svojoj lokalnoj zajednici i time doprineo očuvanju ekosistema.

ZAŠTO JE VAŽNO DA SE OSNUJE BANKA SJEMENA?

Lokalne banke sjemena okupljaju zajednice ljudi – poljoprivrednih proizvođača, koji na malim poljoprivrednim gazdinstvima gaje stare sorte voća povrća i žitarica. Oni svake godine, međusobno razmjenjuju sjemena starih sorti i na taj način ih čuvaju.

Stare sorte su naše biološko i kulturno nasljeđe. One su nastajale vijekovima, kroz napore naših poljoprivrednika da ih odaberu, odneguju i održe. Zbog toga su one tako ukusne i zdrave. Banke sjemena obezbijeđuju zajednici poljoprivrednih proizvođača da uvijek imaju sjemena spremna za korišćenje. Na taj način pruža se podrška lokalnim poljoprivrednicima i podstiče proizvodnja zdrave domaće hrane u korist nas potrošača.

KAKO BANKA SJEMENA ŠTITI PRIRODU I LJUDE?

Čovječanstvo danas zavisi od veoma malog broja komercijalnijalnih sorti voća, povrća i žitarica. To su one namirnice koje možemo kupiti u prodavnici, a koje potiču sa industrijskih farmi.

Industrijska proizvodnja voli genetičku uniformnost. To znači da se zbog visokih prinosa radije gaji jedna sorta usjeva na velikoj površini (monokulture). Genetička uniformnost je opasna, jer ukoliko dođe do pojave štetnih organizama ili neke bolesti, ona će se brzo proširiti s obzirom da su svi usjevi genetički isti.

Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija navodi da je od početka 21. veka, 75% genetske raznolikosti već izgubljeno. Banka sjemena štiti i čuva genetsku raznolikost biljaka. Imati raznolikost gena je važno, jer to omogućava prirodi da se prilagodi sve većim promjenama klime i drugih uslova naše sredine.

Podršku za inicijativu “Banka semena Kragujevac”, obezbijedili smo kroz ORCA Akademiju. ORCA Akademija, podržana je u okviru projekta “Tvoje mesto u Srbiji”, koji finansira Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Ovaj projekat, ORCA realizuje zajedno sa partnerima Nacionalnom koalicijom za decentralizaciju, organizacijama CRTA, MRCN i Fondacijom Jelena Šantić. Cilj projekta je podrška inicijativama širom Srbije koje žele da učine nešto dobro za svoju zajednicu, prirodu i životinje.

Kompostiranje lišća – Zašto je važno i kako se pravi

Kompost daje velik doprinos vrtu u plodnosti tla.

Kompostiranje se dešava kada se organska tvar raspada u kompostnoj hrpi uz prisustvo korisnih aerobnih bakterija i mikroskopskih gljivica.

Kompostiranje lišća

Kako bi se mikroorganizmi razmnožavali, potrebni su zrak, azot, vlaga i nešto topline. Za kompostiranje možete izraditi drvenu kutiju čija veličina ovisi o količini komspostne hrpe, a možete je i napraviti sami od dasaka.

Na dno drvene kutije stavite debeli sloj grančica. Ako želite da prozračivanje bude dobro, nikad nemojte previše vlažiti kompost, a grančice ne smiju biti zbijene. Lišće možete kompostirati zajedno s travama, ali isto tako i samo. Ono se samo kompostira zato što se sporo razgrađuje te treba manje zraka i topline.

Lišće koje ste skupili stavite u sanduk, a kad dodate novi sloj lišća, čvrsto ga pritisnite. Kompost od lišća ne treba veliku pozornost, osim zalivanja u sušnom periodu. Humus od lišća može nam poslužiti kod malčiranja.

Kako da od lišća naparvite organsko đubrivo pročitajte na linku ispod:

Besplatno organsko đubrivo od lišća

Fosforna đubriva u VOĆARSTVU povećavaju prinos i pospješuju razvoj kroijena – Evo kada i kako se koriste!

Pored povećanja prinosa, fosforna đubriva pospješuju razvoj korjenovog sistema biljaka, obrazovanje više listova, povećavaju usvajanje azota, povećavaju sadržaj proteina i fosfora u biljkama.

Fosfor se u zemljištu nalazi u organskom i neorganskom obliku. U neorganskom obliku ima ga u zemljišnom rastvoru, na adsorptivnom kompleksu u raznim fosfornim mineralima. Biljka usvaja fosfor u obliku H2PO4 i HPOO4 jona. U kiseloj sredini preovladava H2PO4 jon, u neutralnoj i alkalnoj HPO4 jon.

Za većinu gajenih biljaka fosfor je najpristupačniji u intervalu pH vrijednosti od 5,5 do 7,0. Pri ovoj pH vrijednosti najmanja je fiksacija fosfora i njegovo prevođenje u teže pristupačne oblike.

Voćke imaju potrebe za znatnim količinama fosfora i stoga se u voćnjacima često javlja nedostatak ovog elementa. Jedan dio deficitarnog fosfora može se nadoknaditi upotrebom organskih đubriva (stajnjak, kompost). Međutim kada se uzme u obzir da su godišnje potrebe drvenastih voćnih vrsti i preko 30 kg/ha čistog fosfora, jasno je da se ove potrebe ne mogu podmiriti samo unošenjem organskih đubriva. Ovaj deficit se nadoknađuje unošenjem nekog od fosfornih đubriva, koja u sebi sadrže neko od fosfornih jedinjenja.

Efikasno korišćenje fosfora iz đubriva je veoma važno, prvenstveno jer su nalazišta sirovih fosfata od kojih se proizvode fosforna  đubriva ograničena i neobnovljiva, i stoga se fosfor mora efikasno koristiti kako bi se što više produžio vijek njihovog eksploatisanja. Postoji potreba da se poboljša, održi i unapredi fosforni status mnogih zemljišta. Ispiranje zemljišnog fosfora koji potiče od mineralnih đubriva i stajnjaka, je glavni uzrok eutrofikacije u površinskim vodama, što predstavlja veliki ekološki problem.

Pročitajte: Azotna đubriva u voćarstvu – Evo kada se primjenjuju

Proizvodnja fosfornih đubriva se se vrši iz jedinjenja koja sadrže fosfornu kiselinu u nerastvorljivom obliku, pri čemu je glavni zadatak prilikom proizvodnje da se nerastvorljiv oblik fosfora prevede u rastvorljiv. Fosforna kiselina je rastvorljiva u vodi i smatra se najpristupačnijim oblikom fosfora u fosfornim đubrivima. Eksperimenti izvedeni posljednjih nekoliko decenija pokazuju da je pristupačnost fosfata rastvorljivih u vodi i fosfata rastvorljivih u rastvoru neutralnog amonijum – citrata približno ista.

Od fofsornih đubriva u poljoprivredi se koriste:

  • Superfostat
  • Sirovi fosfat
  • Tomas-fosfat(Tomasovo brašno)
  • MAP (monoamonijum – fosfat)
  • DAP (diamonijum – fosfat)

SUPERFOSFAT

Superfosfat koji je najčešće prisutan na tržištu dobija se iz sirovih fosfata i sumporne kiseline. Sirovi fosfati se nalaze u stijenama koje su vulkanskog porijekla, ili sedimentnog porijekla (mogu biti organskog ili neorganskog porijekla). Fosfor u sedimentnim stijenama neorganskog porijekla vodi porijeklo od fosfata iz morske vode. Naslage biološkog porijekla nastaju od izmeta ptica i njihova nalazišta su ograničena i većinom već iscrpljena. Najveće rezerve fosfatnih naslaga nalaze se u Maroku i čine 45% ukupne rezerve fosfata u svijetu.

Zbog ograničene količine sirovog fosfora u prirodi, cijena fosfornih đubriva je nešto viša u poređenju na primjer sa kompleksinim đubrivima. Osim toga cijenu đubriva dodatno povećavaju razne primjese u fosfatnim rudama. Tako na primjer velike količine karbonata u sirovim fosfatima poskupljuju proizvodnju superfosfata, jer se sumporna kiselina troši na razaranje karbonata umjesto na razaranje fosfata.

Reakcije između sumporne kiseline i fosfatne stijene se postižu mješanjem u naročitim sudovima koji se okreću oko osovine. Vrednost superfosfata zavisi i od njegovog sazrevanja, pa se zbog toga superfosfat ne pušta odmah u prodaju, već se izvesno vrijeme čuva u magacinu. Superfosfat osim fosfata kalcijuma (25%) sadrži i oko 50% gipsa.

Superfosfat se upotrebljava u voćnjacima podignutim na neutralnim i alkalnim zemljištima. Na kiselim zemljištima ovo đubrivo treba primjenjivati samo u granulisanoj formi ili primjenjivati u kućicama ili trakama. Ako se đubrivo unosi u voćnjak površinski (što je najčešći slučaj) treba ga unijeti prije oranja. Obično se đubrenje vrši količinom 400 – 800 kg/ha u zavisnosti od snadbjevenosti zemljišta fosforom što se utvrđuje agrohemijskom analizom zemljišta.

Trostruki superfosfat se dobija tretiranjem fosfatne stijene fosfornom kiseline. Unošenje đubriva se vrši na isti načan kao i pri upotrebi superfosfata sa napomenom da su norme đubrenja našto niže.

SIROVI FOSFAT

Sirovi fosfat se može primjenjivati u voćarstvu na kiselim zemljištima u obliku fino samljevene fosfatne stijene. Sirovi fosfati moraju biti fino samljeveni radi povećanja dodirne površine sa zemljom. Efikasnost fosfata u obliku sirovih fosfata je znatno manja nego u obliku superfosfata, pa je za postizanje istog efekta potrebno unijeti 2 – 3 puta više fosfora u obliku sirovih fosfata nego u obliku superfosfata.

TOMAS – FOSFAT

Tomas – fosfat (Tomasovo brašno) se dobiva kao sporedni proizvod pri proizvodnji čelika.  Ovo đubrivo se dobija mljevenjem Tomasove šljake pri čemu se dobiva sivocrni prah velike specifične težine. Zbog male higroskopnosti lako se čuva. Tomas – fosfat sadrži 16 – 22 % fosforne kiseline (prosečno  17,6 %). Fosfor iz Tomasovog fosfata je rastvorljiv u limunskoj kiselini i najbolje efekte ostvaruje na kiselim zemljištima.

MAP

MAP (monoamonijum – fosfat) i DAP (diamonijum – fosfat) dobijaju se neutralisanjem fosforne kiseline amonijakom. MAP sadrži 48% fosfor (V) oksida koji je skoro u potpunosti odmah dostupan voćkama. Mana ovog đubriva je što dovodi do zakiseljavanja zemljišta ali je njegova primjena zbog brzog dejstva na voćke veoma ekonomična. Slične osobine ima i DAP s tim što on sadrži 46% fosfor (V) oksida. Obično se đubrenje vrši količinom 100 – 300 kg/ha u zavisnosti od snadbjevenosti zemljišta fosforom što se utvrđuje agrohemijskom analizom zemljišta, piše pssrs.net

Uslovi za nastanak početnog zimskog mirovanja voćaka

Početno zimsko mirovanje voćaka nastaje znatno prije otpadanja lišća, kao vidljivog znaka završetka vegetacije voćaka. Javlja se po prestanku intenzivnog rastenja i završetku usporenog rastenja, kada se u voćaka formiraju terminalni pupoljci i kada oni pređu u fazu latentnog života.

Pored toga, ono se karakteriše i migracijom i izvjesnim preobražajem rezervnih organskih materija, otpadanjem lišća i kaljenjem, pod kojim se podrazumijevaju biohemijski procesi podstaknuti zahlađenjem u pravcu sinteze zaštitnih supstanci i pojačanja otpornosti prema mrazevima.

Početno zimsko mirovanje voćaka uslovljeno je osobenostima vrsta i sorti, činiocima sredine, fitotehnikom i nizom drugih endogenih i egzogenih faktora, pri čemu znatan uticaj ima vrijeme zrenja plodova, kao i stepen rodnosti voćaka.

Pročitajte: Voćnjak u jesen – Produženje vegetacije

Najbolje su obezbijeđene rezervnim materijama ljetnje i jesenje sorte voćaka, koje su dobro njegovane, a u uslovima tople jeseni i najpoznije – zimske sorte voćaka.

Nedovoljna vlažnost, zasjenjenost krune voćaka, oštećenja lišća, iznurenost voćaka, otpadanje lišća tokom ljeta usljed fizioloških ili patoloških činilaca, kao i jače mehaničke povrede, djeluju nepovoljno na obezbijeđenost tkiva i organa voćaka rezervnim organskim materijama.

Pored preobražaja i migracija organskih materija, otpadanju lišća voćaka prethodi formiranje apcisnog sloja ćelija sa oplutnjavanjem i tankim ćelijskim zidovima, prekid daljeg priticaja materija i vrlo često promjene boje lišća usled demaskiranja pigmenata antocijanina.

Hladnoća izaziva, pored ostalog, i migriranje zelene komponente hlorofila, dok se žuta komponenta, koja je postojanija prema hladnoći, održava.

Pročitajte: Pozno kalemljenje voćaka

U umjerenoj klimatskoj zoni lišće voćaka otpada u jesen, kada srednja dnevna temperatura pada ispod 15ºC, a dan postane kraći od 12 časova. Međutim, ako je vlažnost obilna, a temperatura nešto viša, umjesto otpadanja lišća može se manifestovati jesenje rastenje ljetorasta, a nije isključena ni mogućnost cvjetanja, što je veoma nepovoljno za dalju rodnost voćaka.

U područjima sa žarkim ljetima i izraženom atmosferskom sušom, lišće maline, kupine, ribizle otpada već u drugoj polovini ljeta. Skoro na isti način se ponašaju i neke sorte jabuke i kruške u izrazito sušnim klimatskim zonama.

U toku jeseni, poslije pojave prvih mrazeva, otpada lišće većine sorti domaće šljive, svih sorti iz grupe trnošljiva, biotipova džanarike, svih sorti bresaka, pa i pojedinih sorti trešanja, višanja, krušaka i jabuka.

Procesi kaljenja dešavaju se postepeno na temperaturi -2 do -5ºC, i karakterišu se djelimičnom dehidratacijom ćelija i prelaskom izvesnih količina skroba u šećere i lipoide.

Pročitajte: Kako spriječiti bolest plodova poslije berbe

Najviše uslovljene genotipom, kao sigurnim sredstvom obezbjeđenja od opasnosti, koje bi u zimskom periodu mogle proizilaziti iz jačeg kolebanja temperature, biološko mirovanje voćaka manifestuje se ranije, ili kasnije, pod uticajem različitih endogenih i egzogenih činilaca u toku jeseni, čak i ako se tada ne javljaju niske temperature, ili, ako bi se voćke, gajene u sudovima, još krajem ljeta unosile u prostore sa kontrolisanim uslovima gajenja, na primjer staklare.

Autor: Mr Branko Tanasković, PSSS Čačak

Sistem gajenja kupine sa rotirajućim krstastim naslonom (RCA™) ima brojne prednosti

RCA™ sistem gajenja kupine pretstavlja najnoviju tehnologiju gajenja ove voćke u državama srednjeg Zapada SAD-a. Gotovo da nema nove, savremene plantaže kupine u Ajovi, Kanzasu, Ohaju, Pensilvaniji i dr. državama širom SAD-a koja nije podignuta po ovom sistemu posljednjih godina.

O ovome svjedoče i riječi vodećih američkih stručnjaka za sitno voće, koji ističu da se radi o revolucionarnom otkriću koje će preobraziti kupinarstvo SAD-a.

Nova tehnologija gajenja kupine stvorena je u Zapadnoj Virdžiniji (Appalachian Fruit Research Centre, Kerneysville) od strane jednog od vodećih američkih hortikulturnih stručnjaka u oblasti sitnog voća, dr Fumiomi Takede krajem prošlog vijeka.

Zahvaljujući grantovima USDA SBIR-programa rezultati njegovih naučnih istraživanja pretočeni su u inovaciju, a sada i u patentirani proizvod kompanije TGS.

Tokom 2009. godine dr Takeda je kompletirao istraživanja rješavajući nekoliko problema koji su ograničavali američku industrijsku proizvodnju kupine, poput stradanja izdanaka od zimskih mrazeva i vjetrova, ožegotina od sunca na plodovima kupine, visokih troškova berbe.

Pročitajte: Njega kupine poslije berbe utiče na rod u sljedećoj godini

Rješenje je sumarno pronađeno u inovativnom pristupu rotiranja naslona u sistemu špalirskog gajenja kupine. U pitanju modifikovani Y-oblik naslona sa rotirajućim ukrštenim stubovima različite dužine i sa galvanizovanom žicom razapetom u više nivoa duž naslona. Stubovi su napravljeni od standardnih kovanih cijevi promjera 38 mm i obezbijeđuju dobru stabilnost cijelom sistemu.

Ovaj sistem dozvoljava razdvajanje mladih i zrelih izdanaka kupine u špaliru putem školovanja rasta mladih izdanaka u prvom dijelu vegetacije, što uveliko olakšava berbu i rezidbu.

Pročitajte: Priprema izdanaka KUPINE za sađenje

Protokol upravljanja rastom izdanaka kupine predviđa obaranje cijelog sistema u horizontalan položaj, blizu površini zemljišta kasno u jesen. Ovaj zahvat, uz upotrebu agril folije omogućava kompletnu zaštitu rodnih pupoljaka na izdancima za rod od mrazeva, što doprinosi višestrukom uvećanju prinosa.

Kasno u proljeće, kada se većina primarnih cvjetova na rodnim grančicama otvori, krstasti naslon se opet uspravlja. Ovim zahvatom sve rodne grančice su postavljene na jednoj strani špalira, što drastično smanjuje troškove berbe, dok se izbili mladi izdanci i njihovi postrani izboji školuju za horizontalan tj. vertikalan rast na nižim žicama dužeg stuba.

Pročitajte: Zemljište, položaj i klimatski uslovi za podizanje zasada kupine

U roku od dvije nedelje nakon uspravljanja naslona listovi na rodnim grančicama se reorijentišu i postavljaju u poziciju iznad plodova, štiteći ih tako od direktnog sunčevog zračenja.

Otvoren i generalno uži biljni sklop špalira u RCA sistemu gajenja takođe omogućava bolju cirkulaciju vazduha i veću efikasnost zaštite kupine u programu prskanja protiv truleži plodova (prouzrokovač Botritis cynerea) ali i novih invazivnih štetočina (Drozophila suzukii).

Prodor svjetlosti u unutrašnjost špalira je znatno veći u poređenju sa klasičnim načinom gajenja kupine (vertikalni špalir), što je od naročite važnosti za bolju diferencijaciju rodnih pupoljaka na mladim izdancima.

RCA sistem ima i svojih mana. Najveća je to što su povećani troškovi podizanja zasada, s obzirom da preko 50 % početnih investicija čini materijal za naslon i njegova instalacija. Koristi, međutim, koje ovaj sistem omogućava mnogo su značajnije.

Pokrivanje zemljišta i usjeva u proizvodnji povrća

Gajenje povrtarskih biljaka na zemljištu prekrivenom različitim folijama u odnosu na gajenje na golom zemljištu ima više prednosti.

Najvažnije prednosti su:

  1. temperatura zemljišta ispod neprozirne polietilenske folije na dubini od 5 cm je u prosjeku 2 do 2,5 º C viša. Viša temperatura zemljišta djeluje na brži razvoj biljaka tako da pri gajenju na neprozirnoj foliji biljke za berbu dospijevaju do 2 nedjelje ranije, a pri gajenju na prozirnim folijama i do 3 nedjelje.
  2. Zemljište ispod folije ostaje rastresito i takvo zemljište omogućuje bolju snabdjevenost korijena biljaka kiseonikom, podstiče mikrobiološku aktivnost u zemljištu, što ima pozitivan uticaj na razvoj biljaka.
  3. Prekrivanjem zemljišta različitim folijama sprečava se evaporacija, a akumulirana vlaga u zemljištu služi za rast biljaka. Za uspješnu povrtarsku proizvodnju neophodno je i navodnjavanje i to kapanje pomoću cijevi koje su postavljene ispod neke od folija.
  4.  Brži razvoj biljaka gajenih na zemljištu prekrivenom nekom od folija pospješuje veću koncentracija ugljen dioksida, značajnog za razvoj biljaka koji kao produkt mikrobiološke aktivnosti iz zemljišta izlazi isključivo kroz rupe na folijama gdje se nalaze biljke i one ga mogu upijati u znatno većoj koncentraciji.
  5. Većina plodova nalazi se na foliji tako da su oni čistiji od gajenih na golom zemljištu, a kako nisu u dodiru s zemljištem manje su skloni bolestima. Upotreba nekih od folija povećava troškove proizvodnje ali povećanjem prinosa, dobijanjem kvalitetnih plodova i ranijim dozrevanjem, upotreba etil-vinil-acetatne folije je ekonomski isplativo ulaganje.

Pročitajte: Kako boja folije za malčiranje utiče na gajene biljke

Vrste folija i njihove karakteristike

U proizvodnji kvastavca i brojnog drugog povrća najraširenija je crna neprozirna folija koja je djelotvorna zaštita od korova i dobro čuva vlagu zemljišta ali je nerazgradiva pa je potrebno sklanjati sa proizvodne površine.

Bijela neprozirna folija se koristi u svrhu održavanja temperature zemljišta za kulture koje su osjetljive na visoke temperature, kao što je salata. Neprozirnost ove folije takođe onemogućava rast korova i gubitak vlage iz zemljišta.

Pročitajte: Agrotekstil kao zaštita biljaka od temperaturnih kolebanja

U proizvodnji povrća uglavnom se koriste fotorazgradive folije koje se sa sazrijevanjem povrća potpuno razgrade i na taj način ne narušavaju ekološku ravnotežu u zemljištu. Kako su te folije propusne za svjetlo, ispod njih se mogu razviti korovi pa je potrebno prije njihovog postavljanja da se primjene herbicidi.

U proizvodnju povrća postepeno se uvode –IR folije koje prekrivaju usjeve, selektivno propuštaju sunčeve zrake, griju zemljište, onemogućavaju rast korova. Zemljište se ispod njih brže zagrijava nego ispod neprozirnih, a povrće dolazi na berbu 7-10 dana ranije nego pri gajenju na neprozirnim folijama.

Prekrivanje usjeva sintetičkim materijalima

Osim prekrivanja zemljišta u proizvodnji povrća sve se više koristi i prekrivanje usjeva sintetičkim materijalima pod nazivom – Agryl, Lutrasil ili Verteks.

Koriste se za zaštitu usjeva od niskih temperaturama u ranoproljećnom i kasnojesenjem gajenju, najviše u gajenju krastavaca, mrkve, salate.

Pročitajte: Šta je AGRIL folija i kako se koristi za zaštitu biljaka?

To su tanke, poluprozirne folije propusne za svjetlo, vazduh i vodu. Male su težine i ne oštećuju prekrivene biljke. Uz njenu primjenu moguće je obaviti sjetvu desetak dana od optimalnog agrotehničkog roka za određeno proizvodno područje, a početak plodonošenja može biti i 2 nedjelje ranije.

Folija predstavlja fizičku prepreku za ptice, ublažava udarce kišnih kapi na zemljište čime se sprečava stvaranje pokorice. Folija ne smije biti prenapregnuta kako ne bi sprečavala rast biljaka. Može se koristiti 3 sezone uz pažljivo rukovanje, a sve prednosti rezultiraju višim prinosom kvalitetnijih plodova i čine proizvodnju isplativijom.

Literatura: Savremena proizvodnja povrća

Ljiljana Vuksanović, psss.rs

Kako odabrati najbolje mjesto za baštu i kako je organizovati

Mjesto na kojem želimo zasnovati povrtnjak ili, kako bi to naš narod rakao, baštu ili ljetinu, mora biti pažljivo odabrano.

Kako odabrati mjesto za baštu

Trebalo bi da se nalazi u sklopu kompleksa, na osunčanom mjestu, propisno ograđeno. Poželjno je da zemljište ima blagi nagib ili pad, kako bi se obezbijedilo nesmetano ocjeđivanje suvišne vode. Zemljište, treba da je rastresito, nezaraženo korovima i štetnim insektima i nadasve plodno. Za popravku zemljišta koristiti, stajnjak, treset, kompost i malioracione materijale koji popravljaju fizičke osobine zemljišta.

U sklopu ili u neposrednoj blizini bašte, trebao bi se nalaziti izvor vode za zalivanje i pranje. Ako je taj izvor bunar, bilo bi jako dobro kada bi se od njega do bašte, uradili kanali za navodnjavanje natapanjem, kako se ne bi morala nositi voda, sem u onim slučajevima kada se vrši rashlađivanje biljaka pa se navodnjavaju preko lista.

Bunar bi trebao biti bezbijedan, fino, ne kitnjasto ukrašen i da se sa svojom konstukcijom uklapa u cjelinu. Pumpa ili česma se veoma lako uklapaju u cjelinu bašte, prije svega zbog svoje veličine.

Pročitajte: Zašto je ručno zalivanje povrća loše?

Ograda bi trebalo da bude srednja visine, da ne pravi zasjenu usjevu i da bude atraktivna. Najbolje je koristiti prirodne materijale (nisko prošće, šimšir, živu ogradu…), kako bi se sve uklopilo u kompletan ugođaj.

Bilo bi jako poželjno, kada bi se izbjegla upotreba zaštićenog prostora, za gajenje povrća u sklopu dvorišta. Ne bi prijalo opštem utisku.

Povrće je najbolje planirati za sjetvu, sadnju u leje po vrsti, vremenu stasavanja i po visini, vodeći računa o toleranciji povrća. Obavezno između različitih vrsta povrća planirati mjesta za baštensko cvijeće i ljekovito bilje.

Koje vrste gajiti

Posebno se mora voditi računa o povoljnim alelopatskim odnosima u bašti. Povrtnjak mora biti uredan i čist od korova.

U njemu bi trebale biti zastupljene sve vrste sezonskog povrća, kao i povrća od koga se mogu spravljati nacionalni specijaliteti. Tu se prije svega misli na ajvar, pinđur, mljeveni paradajz, začinski suvu papriku, papriku za kišeljenje, feferonke, ren, turšiju i dr.

Svježe povrće bi se na trpezu trebalo iznositi u adekvatnoj ambalaži koja bi opet bila od pripodnoh materijala. Za tu svrhu je najbolje koristiti pletene korpice ili drveno posuđe.

Treba gajiti sorte i hibrida paradajza sa krupnum plodom, do ploda srednje veličine, kao i čeri paradajz. Paradajz sa izrazito krupnim plodovima pored vizuelnog utiska, koji ostavlja na gosta i svoje hranidbene vrijednosti, koristiće se i za pripremu prerađevina.

Pročitajte: Najviše gajene niske sorte i hibridi paradajza krupnih plodova

Plodovi srednje veličine su namijenjeni prevashodno za konzumnu upotrebu, dok čeri paradajz se može koristiti i za mariniranje. Dobro bi bilo gajiti i paradajz žute boje ploda, pa čak i po cijenu zauzimanja mjesta u bašti. Ali on će to nadoknaditi svojom neobičnom bojom i oblicima ploda.

Što se paprike tiče, treba uzgajajati različite sorte i vrste paprika. Njihova upotreba je različita. Bilo u svježem stanju, kao prerađevina ili kao začin.

Krastavac se može uzgajatu i bašti, ali isto tako uspješno i van nje. Nije toliko zahtjevna kultura i može isponiti svaki kutak dvorišta, a može se koristiti i kao zasjena ili hladnjak, za sjednje.

Lukovičasto, korijenasto povrće treba uzgajati u višeredim pantljikama, naizmenično. Tako će najviše doći do izražaja sva ljepota tih povrtarskih kultura. Primjera radi, lukova muva ne podnosi usjev mrkve, a mrkvina usjev luka. Iz tog razloga treba sijati mrkvu pa saditi luk. To je najbolje uraditi u tri reda, naizmjenično.

Krompiru se mora posvetiti dosta pažnje, prevashodno zbog napada zlatice. Jer usjev koji je izložen napadu štetnika ostavlja jako loš uticaj na gosta. Poželjno je između redova krompira, rasaditi ren. To se čini iz razloga što zlatica izbjegava prelazak pored biljaka rena. Ovime se smanjuje napad zalatice na krompir.

Jako su interesantne tikvice. One se mogu gajiti i za potrebe suvenira – tutlići, natege, krbanji…

Pročitajte: Patišon tikvice – Neodoljivog su ukusa ali i izgleda!

Kupusnjače svojim oblikom, bojama krase svaku bašti, pogotovo u proljetnjem i jesenjem periodu. Ukrasni kupus, salate plijene svojim izgledom.

U bašti bi obavezno morali izdvojiti jedan mali prostor za uzgajanje kukuruza. Za takav način gajenja, jako su zahvalni kukuruz šećerac i kokičar, kao i domaći bijeli kukuruz, popularno zvan osmak. Ujedno bi kukuruz mogao poslužiti i kao oslinac za pasulj i boraniju.

Potporni stibovi za pasulj, boraniju, krastavac, trebali bi biti iste veličine i oblika, od prirodnih materijala. Najbolje je da to budu koraći od oljuštenog bagrema.

Đubrenje i zaštita

U ovakvom povrtnjaku, trebalo bi forsirati upotrebu organskih preparata za đubrenje i zaštitu bilja. To je od posebnog značaja, jer je organska proizvodnja trend.

Od đubriva koristiti stajnjake, kao i njihove rastvore za prihranu. Za folijarnu prihranu je jako dobar kokošiji stajnjak, rastvoren u vodi, posle čega je neophodno dobro zaliti biljke.

Polivi se mogu spravljati od luka, bosiljka, žare, rena, nekih vrsta insekata i dr.

Pročitajte: Evo kako da napravite organsko tečno đubrivo: Ovo djeluje kao raketno gorivo za rast svih biljaka!

Međusobnim kombinovanjem ovih biljaka ili njihovih dijelova, u spravljanju preparata ili otopaka, može se postići veoma dobra zaštita usjeva.

Autor: Dušan Despotović, dipl. ing. ratarstva i povrtarstva

Mala porodična vinarija: Želimo da kupci osjete ljubav utkanu u svaki grozd

Mislim o svakidašnjim običnim stvarima i o radostima koje imamo od njih. Mislim o vinu. U ovom trenutku ne znam šta su pjesnici rekli ni šta mudri ljudi misle o njemu. Ono što pjesnici govore, to je kao vjetar, a o mišljenju ljudi ne vrijedi voditi računa, jer se ne živi od mudrih ljudi ni zbog mudrih ljudi, nego mimo njih i protiv njih.

Grožđe je voće koje simbolizuje jesen, berba i sve popratne radosti sastavni su dio tradicije i kulture naših krajeva, a da je vino, spravljeno od najboljih i najkvalitetnijih sorti obranog grožđa, stvarna i vječita radost, znaju i Banjalučani Nebojša Milovanović te Boban i Bojan Kovačić, mladi ljudi, koji su zajedničkim snagama u Gornjoj Česmi 2018. godine podigli vinograd i vinariju „Crveni Brijeg“.

A mjeseci rada u vinogradima svakog vinara vode do željene tačke – berbe grožđa, te banjalučki vinari za „Nezavisne“ govore kako se određuje vrijeme pogodno za berbu plodova koje su gajili.

„Kada govorimo o trenutku odluke za berbu grožđa, pratimo više parametara, od kojih su najbitniji procenat šećera, pH vrijednost, ukupna kiselost i fenolna zrelost grožđa. Naravno, vremenska prognoza je veoma bitna, idealno je da imamo u kontinuitetu tople dane sa prosjekom dnevne temperature od 25 stepeni i prohladne noći. Na našu veliku radost, imali smo takvo vrijeme ove jeseni“, govori vrijedni trojac.

Pročitajte: Poljoprivredna Zadruga KLEKOVAČA – Njeguje ekološki način uzgoja i prerade autohtonih žitarica i uljarica /VIDEO/

Tokom ručne, tradicionalne ovogodišnje berbe plodova, porodica i prijatelji su zasukali rukave i kroz segment zajedništva stvorili uspomene za cijeli život.

„Mašinsko branje grožđa ima prednost samo kod velikih vinarija koje posjeduju vinograde na velikim površinama, gdje nije moguće obaviti ručnu berbu. U svim ostalim slučajevima ručna berba je bolja verzija. Nama su ti dani berbe posebni u svakom segmentu, jer ubiremo plodove rada, a u tome nam nesebično pomažu naši prijatelji, kumovi, komšije i rodbina. Naravno, na kraju dana se zalije sve čašom dobrog vina, razgovara, smijeha…“, navode predstavnici banjalučke vinarije.

Dalje objašnjavaju da je za nastanak vrhunskih vina preduslov grožđe visokog kvaliteta, jer je činjenica da kvalitetna tečnost bogova nastaje u vinogradu te da je veoma bitno prilagoditi tehnologiju kvalitetu grožđa.

„Na našu veliku radost, ova berba je jedna od najboljih u proteklih nekoliko godina i sada je na nama da izaberemo jedan od mnogih načina za preradu grožđa da bismo dobili što kvalitetnija vina od ove berbe“, ponosni su vinari.

A kvalitetna vina već se mogu naći u podrumima vinarije „Crveni Brijeg“ – bijelo vino Safikada, crveno vino Castell Nostro te ove godine predstavljeno roze vino.

„Safikada je bijelo vino koje već tri berbe proizvodimo od kupaže tri različite sorte, Sauvignon Blanc, Rajnski rizling i Bronner. Vino je svijetložute boje, naglašene svježine i voćnosti te sa ugodnim i izbalansiranim kiselinama. Roze berba 2019, je vino koje smo takođe izbacili na tržište, a napravljeno je od dvije sorte, Prior i Merlot. Nježne roze boje sa ugodnim kiselinama i diskretnom aromom šumskih jagoda. Castell Nostro je naše crveno suho vino nastalo od dvije najpoznatije francuske sorte iz regiona Bordoa – Merlot i Cabernet Sauvignon. Trenutno na tržištu imamo berbu iz 2018. godine, za koju smo i ove godine dobili srebrnu medalju u Beču (AWC Vienna), što nam je pokazatelj da smo na dobrom putu. Castell Nostro je crvene rubin boje, ekstraktno i bogato taninima, sa aromama na bobičasto voće, čokoladu i blagim notama dima“, govore Milovanović i Kovačići.

U vinskim podrumima u Gornjoj Česmi u pripremi je još jedna etiketa koja će se uskoro naći na tržištu, a za koju su banjalučki vinari takođe dobili srebrnu medalju u Beču – u pitanju je bijelo vino Morava nastalo od istoimene novonastale srpske sorte koja ima potencijal za veliko vino, a za nju je karakteristično da je svijetložute boje sa sivkastom nijansom, naglašenih kiselina i mirisom koji podsjeća na bijelo cvijeće, posebno na jasmin.

Uz jednu od fotografija na Facebook profilu vinarije stoji citat: „Vina imaju tu moć da očvrsnu prijateljstva, stvore nova i unesu radost u život. Jer nastaju iz iskrene ljubavi, one koja mora postojati prema zemlji kada želiš da nešto stvoriš“, te smo ljude čiji je moto „Generacija uzgoja vinove loze i pravljenja vrhunskog vina počinje od nas“ pitali da li se u ovim riječima satkala i njihova vizija i misija za uspješno poslovanje.

Pročitajte: BAŠ BAŠČA organska plantaža voća na 100 dunuma zemlje – JEDINSTVENO U BIH

„Apsolutno! Želimo da stvaramo kvalitetna i prepoznatljiva vina, da naši kupci i potrošači osjete koliko je ljubavi uloženo u svaki grozd i svaku kap ovog božanskog pića. Svoju djecu učimo kako se voli zemlja, rad i stvaranje, da bismo im u nasljeđe ostavili divnu priču koju smo započeli“, naglašavaju ljudi koji znaju da je „život prekratak da bismo pili loše vino.“

A priča o osnivanju vinarije u Gornjoj Česmi zapravo je započela 2004. godine, kada je nakon analize zemljišta zasađen eksperimentalni vinograd sa 20 vrsta vinove loze, a radi pronalaženja najbolje sorte u odnosu na lokalitet i klimu ovog područja, sa svrhom proizvodnje vrhunskog vina.

Vinograd se nalazi na 360 metara nadmorske visine, a zasadi vinove loze prostiru se na dva hektara površine – prvi čokoti zasađeni su na brijegu, na zemlji crvenkaste boje, čije su nijanse crvene posebno izražene kada pada kiša, te vinarija simbolično nosi naziv „Crveni Brijeg“.

Kada sa tačke na kojoj su danas pogledaju na te prošle dane i početke, vinare smo pitali da li je put kojim su išli bio težak u smislu postavljana vinograda“na noge“, proizvodnje vina, te da li su ostvarili ciljeve koje su pred sebe postavili.

„Istini za volju, prvi čokoti posađeni su iz radoznalosti koja je prerasla u hobi, a hobi je prerastao u biznis. Na početku nismo mogli ni pomisliti da ćemo biti tu gdje smo danas, sa registrovanom vinarijom i dobijenim nagradama sa najprestižnijeg svjetskog ocjenjivanja vina. Daleko smo od uspjeha, jer trnovit je put da budemo prepoznati na tržištu u masi vina koja već postoje sa izgrađenom reputacijom. Ovo je biznis koji se radi generacijama i gdje prva generacija mora da ponese najveći teret na svojim plećima. Ali ako vratimo film unazad i vidimo šta smo uradili u nekoliko godina, ne možemo da ne budemo zadovoljni. Pa, hajde da kažemo da smo na dobrom putu da budemo prepoznati i da predstavljamo naš grad i našu Krajinu kao vinski region i jednu od novih mapa u svijetu vinarstva i vinogradarstva“, pričaju vinari.

Pročitajte: Lješnik kod sanskog proizvođača izgurao jagodu

Vinograd i vinariju podigli su Milovanović i Kovačići od vlastitih novčanih sredstava, od lokalne zajednice nisu imali nikakvu pomoć, ali kako kažu, nadaju se da će lokalne vlasti prepoznati potencijal ove privredne i turističke grane te da će u budućnosti pomoći, kako njima, tako i ostalim vinarima i vinogradarima na području grada Banjaluka.

„Na kraju krajeva, to je jedan od vrlo interesantnih turističkih potencijala za sam grad. Moramo spomenuti da smo dobili subvencije od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva RS i na tome smo izuzetno zahvalni te se nadamo da će nastaviti sa trendom dodjeljivanja podsticaja za širenje vinograda širom RS, jer potencijal postoji, kako u Hercegovini, tako sigurno i u sjeverozapadnom dijelu RS“, zaključuju vrijedni ljudi za „Nezavisne“, potvrđujući misao sa početka priče – vino je stvarna i vječita radost.