Selo Igrište, prema istorijskim podacima, jedno je od najmlađih leskovačkih sela, a pretpostavlja se da je ime dobilo baš po igrama.
To je samo pretpostavka, a ono što jeste tačno to je da su ovi brđani veseli, pitomi i ljubazni ljudi.
Brdovito selo Igrište sa tri mahale i sa veselim ljudima jedno je od rijetkih sela na udaljenosti od 18 kilometara od Leskovca u kome se broj stanovnika nije drastično smanjio u odnosu na popis iz 2011. godine kada ih je bilo 258, iako je subjektivni osećaj meštana da je mnogo ljudi otišlo ili preminulo.
Ovo selo, koje sa svih strana okružuje šuma, nalazi se preko puta napuštenih višnjika nekadašnjeg preduzeća “Porečje”, preko puta “srpske Kalifornije” ili “Kalifornije na jugu Srbije”, kako su je nekada nadahnuti zvali ne bi li privukli svu medijsku i političku pažnju.
“Sada je sve to uraslo u korov i jedino što je ostalo iza buke jeste jedno vještačko jezero iznad sela koje je takođe uraslo”, priča mještanin na ulazu koji ne preporučuje vožnju do te vode jer “ćete polomiti kola”.
Do Igrišta se stiže preko Jajine, Slavujevca i Drvodelja, davno asfaltiranim i lepezasto ispucalim uzanim putem na kome ne mogu da se mimoiđu ni dva traktora ni dva manja automobila.
Selo ima četvororazrednu školu sa sedam učenika, dvije prodavnice – donju i gornju, i zgradu mjesne zajednice, koja “zvrji” prazna.
“I to je centar sela. Tu se okupljamo, družimo, a kada poželimo više od druženja u mraku, palimo automobile i idemo u Leskovac”, priča Miloš Tasić, radnik “Jure” koji se sa bratancem i njegovom majkom šeta kroz školsko dvorište.
Mještani ovog sela završili su sve sezonske poslove, a oni se svode na uzgoj i branje voća.
“Ovde se živi od voćarstva, ovaj kraj dušu je dao za višnje, šljive i maline. Sada je sezona skupljanja drva. Neko sprema samo za sebe, drugi za prodaju. Svaštarimo i preživljvamo”, pričaju Dragan Spasić i njegov komšija.
Ljudi su ovdje skromni i ne traže ništa drugo do dobar put do sela.
“Da se proširi i da se ponovo asfaltira put do sela kako bi brže stizali do Leskovca i da se asfaltiraju mahalski putevi. To samo tražimo jer znamo da drugo i ne možemo da dobijemo”, pričaju oni stariji, dok mlađima nedostaje osvjteljenje u centru.
Ovde se, kažu, niko ne doseljava, ali niko i ne odlazi zauvijek.
“Svako ima kuću i ovde i u Leskovcu, ali mnogi od nas i ne odlaze iz sela jer ovakvog mira nema nigdje”, priča mještain.
Svoj kutak u Igrištu je našla i autentična Francuskinja iz Nice Irinea Mitrović, ljekar patolog.
Supruga je upoznala u Francuskoj i pored njega selo Igrište. Sada ona čuva njegovu kuću i imanje, a on radi u njenoj domovini i povremeno dolazi.
“Prvo sam htjela da naučim srpski jezik, a onda sam se zaljubila u Igrište i odavde ne idem. Ljudi su ovde dobri, ali ja tražim pomoć za ovo selo”, priča na solidnom srpskom, odnosno, leskovačkom govoru.
Ona se ne miri sa situacijom da u jednom ovakvom “raju” ne može da se naprave sadržaji za zabavu preostale djece i oni koji bi privukli turiste. Ipak je ona Francuskinja koja drukčije vidi i razmišlja.
“Gore je velika plantaža, a u njoj jezero. Put nam treba da bi se napravio akva-park u jezeru”, smatra Irenea, a ne zna, izleda, da je riječ o pustim snovima.
“Selo od masovne seobe spasavaju ove strane fabrike u Leskovcu. Svi mladi odavde rade po tim fabrikama, a pošto plate nisu velike više im se isplati da putuju i da se ne sele”, pričaju mještani ispred jedne od prodavnica.
Šta više, tvrde, mnogi su mladi ljudi pomogli da se obnove stare ili podignu nove kuće.
“Gradi se ovde, vidite, skoro svako domaćinstvo u dvorištu ima po dvije kuće”, objašnjava mladi Tasić i dodaje da u selu Igrištu uspijeva i povrće i da se ovde pravi odličan sir, te da svako ko ima krave ima svoje mušterije po Leskovcu.
Oni što se razumiju u glasanje i u politiku tvrde da je na poslednjim izborima bilo oko 200 glasača, znači starijih od 18 godina. Ako se toj brojci, računaju, dodaju deca i tinejdžeri, onda ih u Igrištu ima najmanje 230.
Ako je krivudavi put pred vama prazan, od Igrišta do ulaza u Leskovac stiže se za 20 minuta. U Igrištu prije tih 20 minuta bili smo u majicama zbog nevjerovatne toplote, na ulazu u Leskovac dvadeset minuta kasnije kroz automobil ulazi hladnoća i bez jakne se ne može.
Pa, moguće je da Igrište i Kaliforniju povezuje samo sunčana strana svijeta.