Naslovnica Blog Stranica 314

Kanibalizam i nervoza svinja, razlozi i posljedice

Kanibalizam i nervoza svinja: tema koja je uvijek prisutna u intezivnom svinjarstvu, takođe i pitanje koje je uvijek aktuelno kao i problemi koji idu uz njega.

Griža svinja je problem koji još nije objašnjen do kraja i ako u literaturi najčešće nalazimo nutritivni faktor kao jedan od glavnih. Sve više se griža i nervoza kod svinja vezuje i za druge faktore jer osim nutritivnih, vrlo je bitno imati jasnu sliku po pitanju kako zdravstvenog tako i genetskog potencijala samog zapata.

Griža se najčešće veže za tov svinja ali nerijetko smo svjedoci da griža počinje i u ranijoj dobi. Sama griža donosi nam kako zdravstvene probleme gdje je nerijetko potrebno liječenje nagriženih životinja, tako i značajne ekonomske gubitke. Nerijetko kod takvih životinja dolazi do produžavanja tova, većeg utroška hrane što za posljedicu može da ima veće ekonomske gubitke.

Faktori koji dovode do kanibalizma (griže) kod svinja

Kao što smo naveli u gornjem dijelu teksta više je različitih faktora koji dovode do griže kod svinja ali pokušaćemo da napravimo podjelu na nutritivne i „ostale faktore“ koji dovode do kanibalizma.

Obično se dešava da su svi ovi faktori međusobno povezani, a nerijetko u kliničkoj slici osim griže prisutna je nervoza kod tovljenika ili prasadi i obično lošije proizvodne performanse po pitanju prirasta i utroška hrane. Iskustvo nam govori da nekoliko faktora mora da se poklopi kako bi došlo do pojave kanibalizma i svih pratećih posljedica koje su uslovljene ovim problemom. Narušavanje optimalnog mikroklimata, period godine i genetika podjednako mogu imati poguban uticaj na pojavu kanibalizma i nervoze kod svinja.

Pročitajte: Šta treba raditi kada je otežano prašenje

Nutritivni faktor je jedan od najznačajnih u patogenezi ovog problema i zauzima centralno mjesto u literaturi kao glavni razlog za pojavu griže. Treba dodati da sam hemijski sastav hrane značajno utiče na pojavu kanibalizma ali i kontaminiranost sirovina mikotoksinima dodatno pojačava kliničku sliku nervoze kod svinja, gdje je na našim farmama česta pojava da hrana nije prilagođena postojećoj genetici na farmi.

Naročito se ovaj problem intezivirao u proteklih nekoliko godina sa promjenom klime i značajno većom kontaminiranošću sirovine sa mikotoksinima. Obično osim kanibalizma i nervoze, klinički česta je pojava nekrotičnih dijelova na koži repa ili ušiju na kojima dolazi i do početnog kanibalizma. Nerijetko imamo slučaj da su nekrotična mjesta i na koži kod rebara ili trbuha, kao i na donjim dijelovima ekstremiteta. Dešava se da do oporavka dolazi samom promjenom kontaminirane sirovine u smješi ili dodatnim ubacivanjem mikofikstora u hranu. U kliničkoj slici prisutna je nervoza smanjena konzumacija hrane, kao i odbijanje iste. Optimalan hemijski sastav i dobra umiješanost hrane su prvi koraci u uspiješnom rješavanju problema kanibalizma i nervoze kod svinja, prije svih drugih nutritivnih nedostataka.

svinje u svinjuc
Nervoza u okviru boksa gde je veći broj životinja aktivan
/prase.org

Od nutritivnih faktora važan nam je procenat celuloze u smješama za tovljenike ali i za prasad, gdje je on što se tiče tovljenika minimalan oko 4% prema pravilniku. Ovaj nivo je različito regulisan i zavisi od države do države ali svakako manje od 4% u smješama za tovljenika pravi probleme koji se ogledju kroz pojačanu nervozu, ređe kanibalizam i konstatnu borbu na hranilici.

Pročitajte: Postporođajna neuroza krmača

Nerijetko klinički dolazi i do prolapsusa rektuma ukoliko duže hranimo životinje ovakvom smješom. Izbalansiran odnos aminokiselina nam je takođe važan gde nam je lizin jedna od najznačajnih aminokiselina u smešama za svinje. Njegov procenat u smešjama se kreće od 0,8 do 1% za svinje od 15 do 60 kg. Ispod ovih vrijednosti nedostatak lizina može da dovede do kanibalizma prije svega, kao i smanjene potrošnje hrane. Količina soli u smješama je takođe bitna jer kako so utiče na pojačanu konzumaciju hrane tako dovodi i do „smirivanja“ životinja naročito ukoliko je hrana kontaminirana mikotoksinima ili imamo određene nutritivne nedostatke. Izbalansiranost ostalih mikro i makro-elemenata, amino-kiselina i vitamina nam je takođe važna kako bismo imali što bolju konzumaciju hrane i manje problema koji mogu biti posljedica nutritivnih faktora.

svinje jedu na hranilici
Gomilanje svinja oko hranilice i nekroze na ušima, posledica određenih nutritivnih nedostataka u hrani/prase.org

Ostali faktori

Široka je grupa faktora koji dovode do kanibalizma i nervoze kod svinja gdje treba dodati da ova grupa nije dovoljno istražena, ali se sa sigurnošću zna da i oni utiču na ovu pojavu kanibalizma i nervoze kod svinja, u ove faktore treba staviti mikroklimat, genetiku, doba godine, uvođenje novih sirovina, tehnološke razloge, gde su svi ovi faktori zajednički povezani i kao takvi za posljedicu imaju kliničku sliku kanibalizma i nervoze kod svinja različitih kategorija.

Nedovoljan broj hranidbenih mjesta, prenaseljenost boksova u kojima su smještene životinje, mali ili nedovoljan broj pojilica za napajanje naročito u ljetnjem periodu mogu biti uzrok kanibalizma i nervoze. Svi navedeni činioci mogu da budu tehnološki loša rješenja prilikom pravljenja objekta ili lošeg menadžmenta same farme. Mikroklimat odnosno položaj ventilacije ili manjak ventilatora u samom objektu mogu da budu jedan od razloga za pojavu nervoze kod svinja. Ukoliko je boks više izložen kako prirodnoj tako vještačkoj ventilaciji kao posljedicu možemo imati ovakvu kliničku sliku specifičnu samo za određene boksove koja ne mora da bude prisutna u čitavom objektu. Svjetlost i količina kako prirodnog tako vještačkog svjetla značajno utiče na ponašanje svinja.

Pročitajte: Ishrana suprasnih krmača

Period godine zima ili ljeto mogu takođe da imaju uticaj na pojavu griže ili nervoze kod svinja, gdje gomilanje životinja vrlo često dovodi do ovakve kliničke slike. Specifičnost genetike za određenu farmu ili određene grupe životinja takođe je značajno ukoliko se na farmi kanibalizam javlja periodično i karakteristično je samo za određene grupe životinja. Često se dešava da genetika nije u korelaciji sa smješom koja se koristi u ishrani životinja pa ovde klinička slika može da bude i znatno teža. Narušavanje zdravstvenog stanja, opterećenost virusnom patologijom na farmi takođe mogu biti uzrok kanibalizma na farmi.

Posljedice su različite ali matrica je ista, koja najčešće kod ovog problema dovodi do troškova liječenja u saniranju životinja kod kojih je došlo do teže kliničke slike, imamo produženje tova manji prirast i veće ekonomske gubitke na kraju turnusa. Takođe promjene nekad mogu biti i takve da dovode do letalnog ishoda kao i stvaranje većeg broja tzv. škartova, kod kojih je nemoguće završiti turnus bilo tova ili odgoja. Kanibalizam, griža su posljedica svih nabrojanih faktora, a uvod za njihov početak je obično nervoza kod životinja koja je izazvana ovim istim faktorima.

Napravite same PRIRODNI RUŽ za usne od lavande

Oduvijek ste voljeli ruž na usnama, no danas znate da oni kupovni često sadrže štetne sastojke i toksine?

Kad uzmete u obzir to da, kada se radi o ružu, dio toga i progutate, alarm za uzbunu zvoni još jače.

Studija iz 2007. godine pokazala je da većina ruževa poznatih brendova sadrži štetno olovo.

Međutim ne trebate se odreći vaše omiljene šminke.

Efektan ruž za usne možete izraditi sami, od svega nekoliko prirodnih sastojaka, te postići boju po vlastitoj želji.

Osim što njegova izrada ne zahtijeva puno truda, usto ćete se i zabaviti otkrivanjem nijanse koja vam najbolje pristaje.

A rezultat će biti prirodni mekani ruž, koji će ne samo uljepšati vaše usne nego će i podići raspoloženje.

Bazu ovog prirodnog ruža čine karite ili kakao maslackokosovo ulje i pčelinji vosak.

Tim sastojcima dodaju se još poneki, primjerice, kakao ili cikla u prahu za postizanje boje i eterično ulje po želji za dašak arome i ugodna mirisa.

Pročitajte: Napravite svoju KREMU ZA LICE – Donosimo vam 5 veličanstvenih i dugo skrivanih recepata

I vaše usne vole samo prirodno!

Ovo su sastojci vašeg novog omiljenog prirodnog ruža.

Kokosovo ulje: djeluje antibakterijski i ljekovito, pridonosi finoj teksturi ruža, omogućuje da se ruž lagano topi u dodiru s usnama

Pčelinji vosak: izvrsno štiti vaše usne od pucanja i isušenosti te odlično vlaži kožu usana

Karite (shea) maslac: obnavlja i iscjeljuje kožu usana, podstiče stvaranje kolagena, omekšava usne, omogućuje ružu da zadrži čvrstoću i na sobnoj temperaturi

Ulje lavande: ima pomlađujući i nježan učinak, a vašem ružu daje ugodan miris

Ricinusovo ulje: dodaje sjaj ružu te ga čini gušćim, zacjeljuje ispucale usne

Kako postići željenu nijansu

Da biste postigli željenu nijansu ruža, trebate se malo poigrati kombinacijom sastojaka, kao što su kakao u prahu, cimet, cikla u prahu i kurkuma.

Za smeđe nijanse ruža, birajte organski kakao u prahu (za različite smeđe tonove dodajte malo cimeta ili kurkume), za crvene ili ružičaste tonove, birajte ciklu u prahu.

Želite li postići još tamnije tonove, dodajte ¼ žličice aktivnog ugljena, a ako biste htjeli da vaš prirodni ruž bude mat (bez sjaja), u tom slučaju dodajte ¼ žličice bentonit gline.

Prednost svih ovih prirodnih sastojaka je u tome što su odlični antioksidansi, a različitim kombinacijama možete dobiti i različite boje ruža.

Dajte mašti na volju i birajte ono što vašim usnama najbolje odgovara.

Pročitajte: Napravite prirodnu kremu koja uklanja zanoktice /RECEPT/

Homemade ruž za usne s lavandom – recept

Sastojci:

  • ¾ kašičice kokosovog ulja
  • 1 kašičice pčelinjeg voska u granulama (ili naribanog)
  • 1 kašičice karite maslaca
  • ¼ kašičice ricinusovog ulja
  • 1 kap eteričnog ulja lavande
  • ¼ kašičice nekog od ovih sastojaka ili više njih (zavisno od željene nijanse): organski kakao u prahu, cimet, cikla u prahu, kurkuma, bentonit glina, aktivni ugljen

Izrada ruža:

1. Pripremite mali lončić s vodom pa zakuvajte tako da voda vrlo lagano vrije. U teglu otpornu na toplinu stavite kokosovo ulje, karite maslac i pčelinji vosak.

2. Prebacite teglu u vodu pa ostavite da se sastojci otope. Promiješajte otopljene sastojke tako da se sve lijepo poveže.

3. Dodajte ulje lavande i ricinusovo ulje. Malo promiješajte.

4. Potom dodajte i kombinaciju po želji za postizanje boje (smeđa – kakao u prahu plus cimet ili kurkuma za nijanse, crvena ili ružičasta – cvekla u prahu, tamnije nijanse – aktivni ugljen)

5. Polako izvadite teglu iz vode i ostavite da se sve ohladi.

6. Kašičicom ili nožićem prebacite sadržaj vašeg prirodnog ruža u malu posudicu s poklopcem. Čuvajte na suvom i hladnom mjestu (budući da nema konzervansa, može i u frižideru).

Pročitajte: Pet prirodnih melema za opekotine

Nanošenje

Nanesite malo ruža na srednji dio usnice pa razmažite prema rubovima. Zatim malo pritisnite papirnatom maramicom.

Želite li promijeniti aromu i miris ruža, ulje lavande možete zamijeniti uljem paprene metvice ili pak cimeta.

Ljekoviti čaj za koji se vjeruje da je bolji i od zelenog

Omiljeni plod Mediterana i neizostavan sastojak mediteranskih jela, osim jedinstvenog ukusa krasi i savršen spoj vitamina i mineralnih sastojaka. Upravo zbog toga se masline još od drevnih vremena koriste kao lijek i vjeruje se da liječe čak 60 vrsta bolesti.

Zahvaljujući visokom sadržaju vitamina E masline se svrstavaju među važan antioksidans. Pored toga u sebi sadrže mnoge hranljive i ljekovite materije, kakvi su vitamin C, D, A, K, biljne masti, bjelančevine, beta-karoten, enzime, nezasićene masne kiseline, omega-3 kiselinu, oleuropein, oliensku kiselinu, stearinsku kiselinu, palmitinsku kiselinu, hlorofil, flavonoide, fitosterole, gvožđe.

Pročitajte: Ljekoviti čaj od grančica kruške

Za šoljicu čaja od 300 mililitara vam je potrebno 15 do 20 osušenih listova masline.

Pustite vodu da prokuva, ubacite listove i kuvajte je sa njima još 2 do 3 minuta. Ostavite listove da odstoje u vodi još 10 minuta i izvadite ih. Nije dobro da listovi stoje dugo. Možete piti hladno i toplo sa medom, limunom ili bez ičega.

Čaj treba da se pije svaki dan kako biste osjetili poboljšanja za različita oboljenja. Čaj je preporučljivo piti i preventivno kako biste preduhitrili navedene bolesti. Čaj ima blagi ukus sa jedva primjetnom gorčinom. Listiće oprati ih i osušiti na vazduhu, pa čuvati u zatvorenoj posudi daleko od sunčeve svjetlosti.

Novija istraživanje potvrdila su da čaj od maslinovog lišća ima više antioksidansa čak i od zelenog čaja što ga svrstava među najzdravije čajeve na planeti.

Tri načina da produžite „život“ oguljenom krompiru

Ako ste ogulili više krompira nego što je potrebno, najvjerovatnije ćete višak baciti jer se ova namirnica veoma brzo osuši i potamni. Istina, krompir kome je uklonjena kora brzo gubi na kvalitetu. U roku od nekoliko sati nakon čišćenja, ovo povrće biva prekriveno tamnim mrljama.

Zašto se to dešava? Krompir sadrži enzime koji kada stupe u kontakt sa kiseonikom, dolazi do oksidacije i ono potamni.

3 načina da produžite „život“ oguljenom krompiru

Ako ste ga već ogulili, nemojte da ga siječete, uradite to neporedno pred pripremu jela. Cijeli komadi se mnogo bolje čuvaju, u suprotnom, povrće će brzo izgubiti i ukus i zdrave sastojke.

Oguljeni krompir dobro isperite i stavite u posudu sa hladnom vodom (voda treba da potpuno pokrije povrće). U ovom slučaju, oksidacija će se usporiti. Važno je da znate i da se krompir ovako može čuvati najdužetri do četiri sata, jer se u vodi „rastvaraju“ hranljive materije – vitamini B1, C1, PP i B2, ugljeni hidrati i organske kiseline, minerali (kalijum, gvožđe, natrijum, magnezijum i kalcijum).

Pročitajte: Kako napraviti mlijeko od krompira

Krompir možete da „poparite“ ključalom vodom. Ovakvom termičkom obradom će se razložiti enzimi u gornjim slojevima povrća. Blanširani krompir se čuva mnogo duže, ali dobija neobičan specifičan ukus.

Možete to učiniti na jednostavniji način: nekoliko oljuštenih krompira čvrsto zavežite u plastičnu kesu i stavite u zamrzivač. Ne odmrzavajte povrće prije kuvanja, već ga odmah stavite u ključalu vodu. Ako se krompir prži ili koristi za pripremu supe, u redu je da se prethodno isječe i zamrzne.

Kako napraviti DOMAĆE PASTILE – Spas za upaljeno grlo od samo dva sastojka

Domaće pastile – Zakoračili smo u sezonu gripe i prehlade, a to znači da neumorni kašalj i upaljeno grlo trebamo umiriti.

SASTOJCI ZA PASTILE:

– 1 šolja vode u kojoj se namakalo ljekovito bilje, svježe ili suvo (žalfija, majčina dušica, korijen sljeza, sljez, kamilica, menta)

– 1 i po šolja meda

Pročitajte: Napravite sami BOMBONE PROTIV KAŠLJA

POSTUPAK IZRADE PASTILA:

  1. Prokuvajte količinu vode koja stane u dvije šolje te u proključalu vodu dodajte odabrano bilje. Količina bilja zavisi od vaše preferencije, ali jedna šolja svakog bilja je najmanja količina koja je efektivna. Ostavite bilje da se natapa 20 minuta te ga zatim izvadite iz lonca.
  2. U drugu posudu za kuvanje nalijte jednu šolju vode u kojoj se namakalo bilje te jednu i po šolju meda. Temperaturu namjestite na srednju jačinu.
  3. Miješajte sadržaj na toj temperaturi oko 30 minuta, odnosno dok ne dosegne 150 stepeni Celzijusa. Možete provjeriti je li smjesa gotova tako što ćete uzeti mali komadić smjese i spustiti ga u ledenu vodu kako biste vidjeli hoće li se odmah stvrdnuti. Taj komadić treba biti dovoljno čvrst da se može razbiti ako ga se ispusti na kuhinjsku podlogu.

Pročitajte: Negro bombone i mlijeko – Domaći sirup za grlobolju!

Takođe, možete prestati s kuvanjem onda kada vidite da se smjesa počinje pjeniti i odvajati. Tada je bitno brzo skloniti posudu s vatre kako smjesa ne bi zagorila.

Smjesu potom prebacite u tepsiju koji ste prije toga namastili kokosovim uljem i ostavite je da se ohladi sve dok je ne budete mogli dotaknuti i brzo oblikovati kao pastile.

Zatim oblikovane pastile prebacite na papir za pečenje kako bi se u potpunosti ohladile te ih pospite šećerom u prahu kako biste spriječili da se slijepe jedne za druge.

Šta sve možete uraditi u bašti tokom februara

Februar je veoma prevrtljiv mjesec, tokom njega možemo doživjeti brojne vremenske prilike i neprilike – od pravog prekrasnog toplog proljeća, do debelih minusa okovanih snijegom i ledom – i sve se to može promijeniti u samo nekoliko dana. Februar je mjesec dok se ne radi puno radova u vrtu, ali ipak postoje neki radovi koje možemo ili čak trebamo napraviti.

SJETVA U ZATVORENOM

Tokom februara može se u zatvorenom početi s sjetvom paprike, feferona i patlidžana, peruanskih jagoda i tomatilla, te celera i tikve lufa. Celer se prije uzgaja na prozorskim daskama ili klijalištima da bi stigao formirati zadebljani korijen koji koristimo za jelo tokom godine, a lufa da bi stigla na vrijeme narasti i da bi joj plodovi dozorili prije mrazeva.

Od cvijeća možete probati posijati sjeme trajnica jer njima u pravilu treba više vremena za rast, a posijte i penjačice asarinu i cobaeu da bi čim ranije tokom godine počele cvasti, njima isto treba od početka malo duže vremena da narastu.

Pročitajte: Proizvodnja ranog kupusa – Sjetva, rasađivanje, đubrenje

SJETVA NA OTVORENOM

Ukoliko to vremenske prilike dozvole, tokom februara idealno je na otvoreno posijati bob. Čim je bob prije posijan, to je kasnije otporniji na crne vaši koje ga često napadaju. Osim boba, možete posijati i gredicu ranog graška za raniju berbu.

Glavninu sjetve graška najbolje je ostaviti za mart i april jer kasnije posijan bolje uspijeva – ali nije svuda isto, treba isprobati. Tokom februra i marta, kada vremenske prilike to dozvole, možete posaditi proljetni bijeli luk. Sjetva na otvorenom je puno lakše ukoliko ste si na jesen pripremili i pomalčirali gredice, tada je dovoljno samo razmaknuti malč i posijati sjeme. Ukoliko to niste biti će malo teže jer nakon obilnih zimskih oborina i smrzavanja tla treba pričekati da se tlo prosuši kako bi se mogle pripremiti gredice.

Pročitajte: Sjetva graška u rano proljeće

PRIPREMA PLEMKI VOĆKI ZA KALEMLJENJE

Januar i februar idealno su vrijeme za pripremu kalema, odnosno plemki za kalemljenje voćaka. Januar je pogodno vrijeme jer u to doba su plemke u potpunosti dozrele i vegetacija miruje. Uzimaju se vršne reznice jednogodišnjih izboja: jednostavno odrežete vrhove s grana voćaka vrtnim makazama te spremite u vlažni pijesak ili u vlažne vrećice pa u zamrzivač.

BERBE U BAŠTI TOKOM FEBRUARA

Uprkos hladnoćama i zimi, dobrim planiranjem možete imati berbe u bašti i tokom ranog proljeća. U bašti se i tokom februara mogu ubrati razne kupusnjače poput lisnatih vrsti kelja. Možete brati i matovilac i potočarku, a nerijetko preživi i blitva u bašti, kao i razne vrste salata i radiča.

U to doba su vrlo aktivne i voluharice koje kad potroše svoje zalihe hrane, nerijetko pojedu radič i salate u bašti, ali čak i kupusnjače. Tokom februara često niču i starinske vrste salata ukoliko ste ih pustili da se rasiju. Takođe možete brati i divno samoniklo bilje, poput maslačka, koprive, mišjakinje, crvene mrtve koprive… te tako proljetnim vitaminima i mineralima obogatiti svoj jelovnik.

Pročitajte: Rana i kasna sjetva mrkve

PRESAĐIVANJE GRMLJA, TRAJNICA I UKRASNIH TRAVA

Ako imate tu sreću da je tlo odmrznuto i dovoljno toplo, možete presađivati grmlje, trajnice i ukrasne trave. Naime, u vrijeme mirovanja najveća je šansa da se presađeno, pa čak i već dosta veliko, najlakše primi.

SADNJA VOĆKI I BOBIČASTOG GRMLJA

Vrijeme mirovanja idealno je vrijeme za sadnju voćki, naravno uz uslov da tlo nije smrznuto. Voćke golog korijena se mogu saditi sve od tog razdoblja, pa dok ne počnu pupati na proljeće – dakle u periodu od novembra do marta iduće godine, sve dok tlo nije smrznuto. Iako se kontejnirane voćke mogu saditi i skoro tokom cijele godine (jedino ne dok su vrućine i smrznuto tlo), i njih je najbolje saditi u vrijeme mirovanja. Stoga ne propustite ovo doba godine, a da ne posadite nova stabla voćaka.

 

 

Kada ponovo zabijeliti (okrečiti) stabla? Ne propustite pravi trenutak!

Ako propustite trenutak i ne zabijelite drveće na vrijeme, tada u vrtu postoji opasnost od opekotina od sunca. Ali to nije jedini razlog za ponovno krečenje nakon zime.

Želite li da vaša bašta bude zdrava i sa mnogo plodova u proljeće? Da biste to dobili, u jesen morate okrečiti stabla drveća. Iskusni i odgovorni baštovani upravo to rade. A nakon jesenjeg krečenja čekaju do kraja zime da ponove postupak.

Zašto obnoviti krečenje nakon zime

Jesenje krečenje pomaže u zaštiti stabla od mraza i opekotina od sunca, kao i da se riješi patogena i štetočina.

Ali nekvalitetni sastav može se isprati jesenjim kišama ili susnježicom. A do februara od njega neće ostati ni traga.

A u ovom periodu posebno je potrebna zaštita stabla – pomaže u zaštiti od opekotina od sunca koje se pojavljuju s prvim zrakama sunca. Također štiti od ekstremnih temperatura i sprječava pucanje kore.

U periodu kada dnevnu pozitivnu temperaturu naglo zamjenjuje noćni minus i pojavljuju se prvi podmukli zraci sunca, ispostavlja se da drvo nije ni na koji način zaštićeno od njih. Kao rezultat toga, otopljeni snijeg ulazi u pukotine i nabore kore, a zatim se smrzava, kidajući ga.

Pročitajte: Pravi recept za kreč masu

Sloj bijele boje ili krečnog maltera na deblu i skeletnim granama ne samo da odbija sunčevu svjetlost i održava drvo toplim, već i štiti drvo od prodiranja vlage kroz rupe u kori.

Stoga je logičnije ponovo nanijeti kreč ne u estetske svrhe u aprilu ili maju, kako neki vjeruju, već krajem februara, s prvim toplim zrakama.

Kada zabijeliti drveće nakon zime

Prilikom odabira vremena za krečenje, glavna stvar je da ne propustite trenutak kada je dnevna solarna aktivnost već porasla, a noćni mrazevi još nisu prestali.

Obično ovo vrijeme dolazi krajem februara – početkom marta, sa prvim zatopljenjem. To znači da bi drveće trebalo zabijeliti neposredno prije početka ovog perioda, otprilike početkom – sredinom februara. Međutim, uzmite u obzir vremenske prilike u vašem području. 

Drveće se može bjeliti po suvom i vedrom danu, na temperaturi ne nižoj od 5 °C.

Ako to niste uspjeli obaviti u predviđenom roku, a snijeg se otopio i mrazevi se povukli, nema smisla bijeliti drveće. Odgodite krečenje do jeseni.

Kojim tipom košnice da pčelarimo?

O pitanju tipa košnice kod nas i u čitavom svijetu mnog se pisalo i raspravljalo. To ima svoje opravdanje, pošto je velika rijetkost da pčelari u jednom kraju pčelare košnicom istih mjera. Uvijek ima pčelara koji žele da imaju nešto posebno, tvrdeći da je njihova košnica najpraktičnij i da od nje dobijaju najviše meda.

pčelarska oprema

Naše je mišljenje da idealne košnice nema. Zbog toga savjetujemo pčelare da koriste iskustva prethodnih generacija i rezulatate naučno-istraživačkog rada i da usvoje onu i onakvu košnicu kakvu je izgradilo iskustvo najvećeg broja pčelara, jer uspijeh ne zavisi samo od košnice već i od načina rada i iskustva pčelara.

Tipovi proizvodne košnice, koji se najviše upotrebljavaju i sa kojima se najviše manipuliše, a uz to postižu i najbolji rezultati, po našem mišljenju su Langstrot-Rutova, Dadan-Blatova i Lisnjača-AŽ. Koji ćemo od ova tri tipa košnice izabrati zavisiće, uglavnom, od namjene: da li ćemo proizvoditi veliki, moderan pčelinjak, ili će nam pčelarenje uzgredno zanimanje i razonoda u slobodnim časovima ili ćemo se opredjeliti za pokretno pčelarenje.

Ako želimo postići veliki, moderan pčelinjak, tada bi trebalo da se predjelimo za Lansktrot-Rutovu košnicu sa tri nastavka od po 10 okvira.

pčelarska oprema bosna i hercegovina

Pčelarima kojima pčelarenje treba da bude uzgredno tj. sporedno zanimanje i razonoda u slobodnim časovima savjetujemo da se opredijele za preuređenu Dadan-Blatovu košnicu sa plodištem od 12 okvira i polumedištem sa 9 širokih poluokivira. Radi čuvanja radne živahnosti kvalitetnih društava za ovu košnicu treba na svakih 10 košnica izgraditi još po dva rezervna polunastavka za medište.

Pčelari koji se riješe da stalno sele svoje pčele sa paše na pašu i da ugrađuju pčelinjake na motorno vozilo ili prikolicu treba da se opredjele za košnicu Lisnjaču – AŽ sa po 11 okvira u plodištu i medištu.

pčele
Foto AgroSavjet: „Med na točkovima“

Sva tri navedena tipa košnica snabdjevena su svim potrebnim uređajem za seobu pčela, za prihranjivanje pčela, proizvodnju meda u saću, za sakupljanje svijetnog praha i proizvodnju propolisa, tako da se svi navedeni poslovi odvijaju na opšte zadovoljstvo pčelara.

Odličan sirup za čišćenje pluća – Pijte samo ujutru!

Nikotinske čestice, smog i ostala aerozagađenja „prljaju“ vaša pluća. Sirup za čišćenje pluća će odlepiti sve ove mikročestiće od plućnog tkiva. Upravo zato treba da ga piju čak i bivši pušači, pasivni pušači kao i osobe koje uopšte ne puše.

Nikotin i ostale zagađivače udišu naše alveole, koža i sluzokoža.

Pušačima se čišćenje pluća na prirodan način posebno preporučuje. Duvan u sebi sadrži mnoga štetna jedinjenja, a nikotin, katran i ugljen monoksid su samo neka od njih. S vremenom toksini se talože i postaju tempirana bomba, okidač za razna oboljenja.

Ukoliko nikako ne možete da se odreknete ove zavisnosti onda je rješenje: prirodno čišćenje pluća pušača od cigareta i nikotina!

U nastavku teksta otkrijte kako pravilno očistiti pluća i zašto biste umjesto cigarete trebali da zapalite jedan „indijanski duvan“…

Pročitajte: Otkriveno je piće koje smanjuje nivo šećera u krvi

KAKO SE PRAVI SIRUP ZA ČIŠĆENJE PLUĆA

Ako želite da napravite pravi domaći sirup za čišćenje pluća trebaće vam nekoliko namirnica i 15 minuta vašeg vremena.

Za napitak za izbacivanje šlajma i nečistoća potrebne su vam biljke koje će „odlijepiti“ sluz iz pluća i očistiti ih od toksina, prvenstveno nikotina.

Postoje mnoge biljke koje pomažu kod čišćenje pluća, utiču na izbacivanje šlajma i koje ujedno olakšavaju disanje. Za djecu ste sigurno bar jednom pravili domaći sirup od lovora i žalfije, bananu i med za kašalj i razne čajeve za kašalj i liječenje bronhitisa.

Za pušačka pluća puna toksina potreban je koktel koji snažno čisti pluća i djeluje antikancerogeno:

DOBITNA KOMBINACIJA – ĐUMBIR, KURKUMA I LUK

Sastojci nisu skupi, a možete ih nabaviti u svakom supermarketu i prodavnici zdrave hrane.

Đumbir – čisti pluća, jača imunitet i ima snažno antikancegoreno dejstva.

Kurkuma (u prevodu „čudo prirode“) kao lijek za pluća koristi se od davnina. Uz to ovu biljku je preporučljivo konzumirati preventivno jer spriječava nastanak razvoj bolesti pluća i bronhija.

Bijeli i crni luk – Bijeli luk je prirodni antibiotik koji sadrži alicin koji spriječava infekcije disajnih puteva. Crni luk eliminiše suvišnu sluz u plućima i olakšava kašalj.

Ne brinite za zadah!

Ovaj sirup neće uzrokovati loš zadah iz usta. U njega se dodaje i limun koji dodatno osvježava miris. Čišćenje pluća od nikotina i katrana na ovaj način djeluje pozitivno i na jačanje imuniteta te se stoga toplo preporučuje svima.

Pročitajte: OVE ZIME BEZ KAŠLJA – Isprobajte banane kuvane na ovaj način

ZAŠTO JE JAKO VAŽNO OČISTITI PLUĆA KOD PUŠAČA

Domaći napitak od kurkume, luka i đumbira očistiće vaša pluća djelujući antimukozno i regenerišuće. Drugim riječima, izglancaće vaša pluća.

Međutim još jednom ćemo apelovati na sve pušače da se odreknu ove toksične zavisnosti. Evo nekoliko činjenica koje će vas natjerati da još jednom razmislite:

Zemljište na kome se uzgaja duvan je nerijetko nađubreno radioaktivnim polonijumom i fosfatnim đubrivima da bi prinos bio što veći. Ali ne samo zbog toga, naime stručnjaci su složili sa tim da je i ukus cigarete mnogo bolji nakon tretiranja zemljišta ovim supstancama. Dok pušite vi u stvari udišete nerastvorljive kristale radioaktivnog olova, polonijuma i kalcijum fosfata.

Sve se te izuzetno toksične supstance talože ispod sluzokože vaših disajnih puteva.

Nikotin prvo djeluje razdražujuće ali nakon nekog vremena depresivno. On sužava krvne sudove te loše utiče na cirkulaciju – dotok krvi u mozak i krvne sudove je snižen.

Ali „pušački kašalj“ se ne javlja zbog nikotina već zbog katrana – ljepljive supstance koja sužava obim bronhiola u plućima te se pluća zbog toga teško čiste.

ZAČINI I BILJKE KOJE „ZACJELJUJU“ PLUĆA

Svakom pušaču je dobro poznata žudnja za cigaretom kao što im je poznata apstinencijalna kriza koja može da traje i godinama nakon što ostave cigarete. Nažalost najveći broj ljudi nije u stanju da se izbori sa ovom zavisnošću tj. da se odrekne duvana iako im on nanosi ogromnu štetu.

Ni fleke na plućima ni strah od karcinoma ovoj zavisnosti ne mogu ništa.

Pasivni pušači su kategorija koja takođe osjeća posljedice tuđe konzumacije cigareta. Svjesno, a često i nesvjesno oni su žrtve nikotinskog zagađenja. Stoga se i njima toplo preporučuje da obave detoks pluća prirodnim napicima na bazi ljekovitog bilja.

Evo i nekoliko biljaka za koje je potvrđeno da su najbolji „čistači pluća“:

Plućnjak će vas najlakše osloboditi katrana iz pluća, odlijepiće ga tako da ga možete lakše iskašljati.

Divizma i list bokvice – sadrže saponin koji razlaže šlajm. Da biste očistili pluća konzumirajte čaj od jednakih dijelova divizme, bokvice i majčine dušice.

Korijen sladića djeluje kao antibiotik i blagotvorno djeluje na respiratorni sistem.

Pravi eliksir za čišćenje pluća i bronhija je čaj od podbela. On oblaže sluzokožu i na taj način olakšava bolno iskašljavanje. Koristi se i za liječenje astme i bronhitis zbog toga je obavezan sastojak tzv. plućnih čajeva. Djeluje antimikrobno i protivupano.

U kineskoj medicini za jačanje pluća od davnina se koristi kodriceps gljiva. Ona pozitivno utiče na disajni kapacitet i zdravlje alveola.

Pročitajte: SIRUP OD LUKA – Narodni lijek protiv prehlade, gripa i kašlja

RECEPT ZA SIRUP ZA ČIŠĆENJE PLUĆA OD NIKOTINA I KATRANA

Ovaj sirup nije namijenjen samo pušačima.

Sirup se pije deset dana po supene kašike ujutru. Već nakon trećeg dana osjetićete blagotvorno dejstvo ovog sirupa i počećete da iskašljavate šlajm. Ako želite ovaj sirup možete zasladiti medom.

Evo i kako se pravi domaći sirup za čišćenje pluća:

Recept:

3 gr. korijena đumbira
50 gr. bijelog luka
1 crni luk
2 kafene kašičice kurkume u prahu
nekoliko kolutova limuna
350 ml vode

Priprema:

Đumbir isjeckajte i ogulite mu koru. Bijeli luk razdvojite na čenove i oljuštite ga. Crni luk ogulite i sitno nasjeckajte. Zatim sva tri sastojka stavite u šerpu i prelijte vodom. Kada voda proključa dodajte i kurkumu i kuvajte na laganoj vatri oko 10 minuta. Sirup sklonite sa vatre da se malo prohladi, procijedite u staklenu teglu koju ste prethodno sterilisali i dodate kolutove limunova.

Detaljnija uputstva pogledajte u videu koji slijedi:

Može li ljudski urin da bude „tečno zlato“ za biljke

Australijski naučnici pokušavaju da recikliraju ljudski urin za koji vjeruju da bi mogao da bude „tečno zlato“ za prehranu biljaka u gradskim parkovima.

Australijski istraživači ispituju da li bi urin mogao biti jeftin i održiv izvor đubriva za biljke i travnjake u gradskim parkovima.

Studija, koju je sproveo Univerzitet Grifit, ima za cilj da otkrije da li bi „toaleti za odvođenje urina“ koji se testiraju u Brizbejnu i Sidneju, mogli da izdvoje dragocjene izlučevine kalijuma, fosfora i azota prije nego što nestanu u kanalizacionom odvodu.

„To je savršeno ‘tečno zlato’ i trenutno ga samo bacimo u toalet“, rekla je vanredna profesorka Karla Bil sa Instituta za istraživanje gradova Grifit Univerziteta.

Bil je rekla da će četvorogodišnji projekat istražiti različite dizajne toaleta i uključiti novu tehnologiju koju je razvio hemijski inženjer sa Univerziteta u Melburnu.

Ljudski urin je sterilan, ali može sadržati i nepoželjne materije kao što su bakterije, hormoni i antibiotici koje je potrebno obraditi.

„Ali dobra stvar su azot, fosfor i kalijum koje biljke vole. Imamo tehnologiju. Problem je u razmatranju regulatornih odobrenja i navođenju naših zdravstvenih i odjeljenja za planiranje da shvate ovo“, rekla je Bil.

Pročitajte: UREA – Osobine i način primjene

Ispitivanje je dio inicijative poznate kao „Nutrienti u kružnoj ekonomiji“ koju vodi Univerzitet tehnologije u Sidneju i koja uključuje druge univerzitete, kao što je Grifit, i komercijalne i vladine partnere.

Ispitivanje će razmotriti sve rizike po zdravlje od upotrebe ljudskog urina, kao i istražiti da li je ekonomski isplativ izvor đubriva.

„Identifikovane su potencijalne lokacije u parkovima u Brizbejnu i Sidneju, ali još uvijek postoje konsultacije i regulatorna odobrenja o kojima treba pregovarati“, rekla je Bil.

Specijalni toaleti bi mogli da budu postavljeni do kraja ove godine.

Bil je rekla da je proizvodnja azota energetski intenzivna, a da je fosfor ograničen resurs koji se kopa.

Pročitajte: Primjena LJUDSKIH FEKALIJA u svrhe đubrenja biljaka

„Kao društvo, ako želimo da postignemo nultu emisiju ugljenika, moraćemo da se odmaknemo od sintetičkih đubriva“, ističe profesorka Bil.

Ispitivanje će koristiti tehnologiju koju je razvio doktor Stefano Fredžia, hemijski inženjer sa Univerziteta u Melburnu, koji je dizajnirao sistem za samonapajanje koji koristi električna naelektrisanja i membrane za odvajanje vrednih elemenata iz urina.

„To je jedna od nekoliko tehnologija koje su razvijene u posljednjih 10 godina. Koristili smo ljudski otpad od početka vremena, ali smo nedavno postali opravdano izbirljivi“, rekao je on, rekavši da je savremeni život dodao zagađivače kao što su farmaceutski proizvodi i patogeni u tok ljudskog otpada. Naši stilovi života su se promijenili. Ova tehnologija koju razvijamo treba da riješi ovo“, rekao je doktor.

On je rekao da tečno đubrivo proizvedeno ovom tehnologijom – koje može biti samo kocka od 20 santimetara u zavisnosti od potrebne zapremine – ima miris amonijaka „koji nije tako težak za naše noseve“ kao ljudski urin.

Profesor Stjuart Kan, stručnjak za upravljanje otpadnim vodama na Univerzitetu Novog Južnog Velsa koji nije uključen u projekat, rekao je da će u budućnosti fosfor vjerovatno postati oskudan i da će društva biti primorana da pronađu nove izvore.

„Postoji veliko interesovanje za odvajanje urina, posebno u dijelovima Evrope i Skandinavije. Fosfor nije obnovljiv, ali ga koristimo kao đubrivo i sa njim uzgajamo svo povrće, a onda ga na kraju ispuštamo u toalet. Nemamo načina da ga povratimo iz okeana i nema novog fosfora koji se taloži“, rekao je Kan.

Postoje rizici po javno zdravlje koje treba kontrolisati, ali postoje dobri razlozi da se misli da se to može veoma dobro uraditi, smatraju istraživači.

„Jednom kada ljudi shvate važnost održivog korišćenja ograničenih resursa, mislim da će to nadmašiti faktor odbojnosti“, vjeruje Kan.