Naslovnica Blog Stranica 269

Biljka čarobnog izgleda, privlači novac i sreću ukoliko procvjeta

Agrosavjet
-
0
Biljka čarobnog izgleda, privlači novac i sreću ukoliko procvjeta

Biljke u prostor donose posebnu energiju, što zna svako ko ih njeguje, ali neke se izdvajaju i po svojim feng šui svojstvima. Jedna od njih je klivija – sobna biljka sa mesnatim i velikim zelenim listovima i čarobnim cvijetom, najčešće narandžaste boje.

Cvjeta jednom godišnje, najčešće u proljeće, a njen cvijet je u obliku trubice, biljci daje posebnu egzotičnu ljepotu. Kada procvjeta, to simbolično znači da u vašu kuću uskoro stižu dobre vijesti.

Međutim, da bi klivija uopšte procvjetala, potrebna je adekvatna njega. Prija joj sjeverna strana u kući, a nikako je ne treba izlagati jakim sunčevim zracima. Prija joj sobna temperatura, a ne treba je zimi držati na temperaturi nižoj od 10 stepeni.

Pročitajte: Vjerovanja vezana za VERBENU, a evo i kako se gaji ova nezahtjevna biljka

Biljka se zaliva po potrebni, uopšte nije zahtijevna. Zimi se zaliva na oko 20 dana, dok tokom ljeta i proljeća treba zalivati češće. Prihranjuje se tečnim đubrivom od marta do septembra, kao i u februaru kada se formiraju cvjetni pupoljci. Mlade klivije se presađuju svake godine na proljeće kad stane cvjetanje u veću saksiju. Klivija se može razmnožavati dijeljenjem velikih biljaka, odnosno, odvajanjem mladica nakon cvjetanja, a može se razmnožiti i sjemenom.

Klivija zauzima svoje mjesto u istočnoj filozofiji feng šuija. Smatra se da je njena aura dragocijena i posebna i da zrači nevjerovatnom energijom. Postoje određena feng šui pravila za ovu srećnu biljku.

Pročitajte: Tajna uspješnog rasta FREZIJA, treba im dodati samo jedan sastojak koji ne košta ništa

Kliviju ne treba stavljati u spavaću sobu, jaka energija cvijeta može uticati na snove i uzrokovati nesanicu. Biljka jeste idealna opcija za uređenje dnevnog boravka i kancelarije. U ovim prostorijama imaće blagotvoran uticaj na okolinu i eliminisati negativnosti. A ako stavite nekoliko novčića u njenu saksiju, to može privući prosperitet u kuću i poboljšati porodično blagostanje.

Ako je cvijet prestao da cvjeta ili se iznenada osušio, prema feng šuiju, to može ukazivati na troškove, negativne promjene i gubitke.

Prednosti rotacije usjeva i kako to primijeniti u vašoj bašti na zasadima povrća

Agrosavjet
-
0
Prednosti rotacije usjeva i kako to primijeniti u vašoj bašti na zasadima povrća

Rotacija usjeva je odličan način da zemljište održava zdravim te da se smanjuju štetočine i bolesti u organskom povrću. Otkrijte prednosti rotacije usjeva i kako to primijeniti u vašoj bašti na zasadima povrća.

Gajenje iste vrste na istoj lokaciji iz godine u godinu čini povrće lakšom metom za štetočine i bolesti. Povrće koje je u srodnim biljnim porodicama koristi slične hranjive sastojke i podložno je napadu istih insekata i patogena.

Iako često vidimo velike farme koje uzgajaju iste vrste povrća svake godine radi komercijalne upotrebe, takođe vidimo da se ta polja prskaju hemijskim đubrivom, insekticidom, fungicidom i herbicidima.

Rotacija usjeva uključuje izmjenu lokacije biljnih porodica koje se gaje u bašti svake sezone. Sadnja vrsta iz godine u godinu u različitim oblastima kako bi se izbjeglo iscrpljivanje tla i spriječilo da se štetne i bolesti specifične za usjev razviju tokom sezona.

Pročitajte: Dublja sadnja paradajza – veći rod

Šta je rotacija usjeva?

Rotacija usjeva jednostavno mijenja lokaciju na kojoj se botanički srodne porodice gaje svake godine, tako da ni jedna vrsta neće biti zasađena na istom mjestu. Ovo omogućava zemljištu da se regeneriše i sprečava da štetočine i bolesti da zaraze biljke iz godine u godinu.

Gajenje porodica biljaka u različitim dijelovima bašte iu dužem periodu pomaže da se smanji šteta od štetočina, ograniči razvoj biljnih bolesti i pomaže održavanje plodnosti tla.

Na primjer, paradajz je vrlo podložan biljnoj vaši, virusu mozaika duvana i duvanskom moljcu. Ove bolesti i larve štetočina mogu da prezime u baštenskom zemljištu i napadnu mlade zasade paradajza sljedećeg proljeća ako se posadi na istom mjestu.

Potrebno je oko tri godine da bolesti i štetočine specifične za paradajz izumru. Korišćenjem rotacije usjeva, vrsta koja izvlači iz tla jednu vrstu hranjivih sastojaka, sljedeće vegetacione sezone će biti zamijenjena vrstom povrća koja taj hranjivi sastojak vraća u tlo.

Pročitajte: Zagrtanje krompira za uspješno gajenje i visoke prinose

Prednosti rotacije usjeva

Sadnja usjeva na različitim lokacijama u vrtu pomaže vam da vaše vrtno tlo ostane zdravo. Prekida ciklus postojanja štetočina i bolesti, prirodno podržava obnavljanje hranljivih sastojaka i poboljšava strukturu tla.

Kontrola štetočina

Vrste biljaka koje pripadaju istoj porodici često su podložne sličnim štetočinama. Većina štetočina hrani se vašim biljkama, a zatim pada na tlo da prezimi ili položi jaja. Ako se sljedeće godine biljke gaje na istom mjestu, ove štetočine mogu se ponovo hraniti tom istom vrstom i mogu čak da porastu.

Koriščenje tehnike rotacije usjeva pomoći će u održavanju broja insekata na niskom nivou.

Sprečava bolest

Mnogi organizmi koji izazivaju bolest tj. patogeni napadaju posebne biljne porodice takođe mogu da prezime u zemlji. Ako uzgajate povrće iz iste porodice na istom području bašte iz godine u godinu, ono patogenima omogućava da prežive i da iznova budu izvor zaraze. Vremenom, bolesti se nakupljaju i povećavaju štetu na biljkama.

Premiještanje porodice povrća na drugu lokaciju u vrtu svake sezone prouzrokovaće da mnogi patogeni gladuju i umru.

Obnavlja hranljive sastojke zemljišta

Vrsta povrća koja se gaji u određenoj oblasti u bašti ima direktan uticaj na plodnost tla na tom prostoru. Svaka porodica povrća jedinstvena je po vrsti i količini hranljivih materija koje izvlači iz tla. Sadnja iste porodice biljki iz godine u godinu izvlači iz tla određene hranljive materije. Rotacijom različitih biljnih porodica omogući ćete da hranljivi sastojci nadoknade.

Sve vrste zasada uzimaju nešto od zemlje, ali neke biljke takođe poboljšavaju kvalitet tla. Sadnja specifičnih kultura kao deo rotacije može izmeniti plodnost i strukturu tla.

Grašak, mahunarke, djetelina i dragušac korisni su za povećanje azota u baštenskom tlu i odlični su za upotrebu kao zimski pokrivač usjeva. Kada biljke završe ciklus i pretvore se u tlo, one daju tlu organske materije i hranjive sastojke jer se razgrađuju pomažući mu da se regeneriše.

Rotacija usjeva uravnotežuje gubitak različitih hranljivih sastojaka u tlu i daje im vremena da se obnove.

Pročitajte: Primjeri dobre kombinacije povrtarskih biljaka

Poboljšava strukturu tla

Korijeni biljaka pomažu u poboljšanju strukture tla tako što rastu u tlo dopuštajući vazduhu i vodi da prodru. Ako na jednom mjestu tokom više sezona sadite lisnato zelenilo sa plitkim korijenom, samo će gornji sloj ostati trošan.

Struktura tla može se poboljšati sadnjom rastinja sa plitkim i dubokim korijenom naizmjenično, kao dio procesa rotacije.

Sadnja biljaka sa dubokim korijenom, kao što su kukuruz, šargarepa, daikon, i repa, čini zemlju rastresitom i sprečava sabijanje. Biljke sa dubokim korijenom takođe mogu prikupiti hranjive materije, stavljajući ih na raspolaganje za povrće sa plitkim korijenom sljedeće godine.

Svake godine rotirajte usjeve tako da se povrće iz iste porodice tri godine ne uzgaja na istom mjestu. Ovo će dati dovoljno vremena da patogeni tla i jaja štetočina specifičnih za biljku izumiru, a baštensko tlo dovoljno ozdravi za održavanje zasađenih kultura.

Kako planirati rotaciju usjeva u maloj bašti

Svake godine napravite mapu za sadnju u bašti na kojoj ćete vidjeti gdje je sve posađeno.

Skiciranje baštenskog plana na papiru ili računaru takođe omogućava evidenciju o tome šta se nalazilo na svakom mjestu iz godine u godinu. Na taj način neće morati da pamtite ili slučajno posaditi nešto u istoj porodici povrća na istoj lokaciji u roku od tri godine.

Kako poedijeliti baštenske leje

Predlog je da se usredsredite na šest porodica biljaka u svrhu planiranja rotacije usjeva:

  • Porodica Alliaceae: Uključuje lukovice, kao što su vlašac, bijeli luk, praziluk, crni luk.
  • Porodica Amaranthaceae: lisnato zeleno povrće, uključuje rukolu, cveklu, kelj, zelenu salatu, slačicu, spanać, blitvu i potočarku.
  • Porodica brassicaceae: uključuje krstasto povrće kao što su brokoli, kineski kupus, prokelj, kupus, karfiol, raštan, kelerabu, rotkvice i repu.
  • Porodica cucurbitaceae: Porodica tikava uključuje krastavce, dinje, bundeve, tikvice i lubenicu.
  • Porodica Fabaceae: obuhvata sve mahunarke, uključujući grašak, kikiriki, slanutak, grašak šećerac, pasulj, soju, sočivo, piskavicu, lucerku i djetelinu.
  • Porodica Solanaceae: Uključuje čilije, patlidžane, papriku, krompir i paradajz.

Biljke u svakoj porodici možete grupisati zajedno i saditi u istoj leji, tako da ćete ih sljedeće godine lako premjestiti ih kao grupu na drugu leju.

Ostalo povrće, poput kukuruza, šargarepe i bilja, zasadite tamo gdje ima mjesta, ali pokušajte da ih dvije godine za redom ne zasadim na istom mjestu.

Pročitajte: Fitosanitarne mjere u povrtarstvu koje sprječavaju pojavu bolesti i štetočina

Ako nemate leje, lako možete rotirati usjeve pomerajući sve zasade tri reda ili tri metra u bašti. Ovo će obezbijediti dovoljno udaljenosti da spriječi migracije patogena i štetočine na svoje omiljene baštenske biljke.

Rotacija usjeva je odličan način za održavanje zdravog tla pri gajenju organskog povrća. Promjenom mesta gdje se posije određena vrsta povrća svake godine čini baštensko tlo zdravijim, plodnijim, manje sklonim napadima štetočina i bolesti i smanjuje potrebu za korišćenjem hemikalija u bašti.

Dobro planiranje je ključno za uspješan povrtnjak

Bez obzira jeste li novi u gajenju vlastite hrane ili već godinama imate povrtnjak, određen stepen planiranja je neophodan svake godine.

Miracolina – Čudesna bobica koja može transformisati ukus hrane

Agrosavjet
-
0
Miracolina – Čudesna bobica koja može transformisati ukus hrane

Miracolina – Latinsko ime ove vrste je Synsepalum dulcificum. Može se naći i starije ime Richadella dulcifica.

Miracolina (Synsepalum dulcifucum) čudesno je voće iz Sjeverne Afrike koje ima nevjerojatnu moć zavaravanja čula. Riječ je o grmovitoj biljci koja može narasti do 6 metara visine, a čiji crveni plodovi mogu transformirati ukus hrane. 

Tačnije, prožvačete li tu bobicu prije nego što pojedete limun, imaćete osjećaj da zapravo jedete slatkiše. Neobična karakteristika pripisuje se sastojku miraculinu koji se vezuje na osjetilne receptore te kiselu i gorku hranu pretvara u slatke zalogaje.

Pročitajte: JOSTA – Bobičasto voće otporno na bolesti, a ima i visoku cijenu u inostranstvu

S druge strane, hrana bogata šećerom postaje još slađa nakon konzumacije miraculina, a slatki učinak traje od pola sata do dva sata.

O tom je voću prvi put pisao istraživač Chevalier des Marchais 1725. godine, koji je tokom svojeg putovanja po Africi zapazio da lokalna plemena beru bobice s grmlja i žvaču ih prije jela. Pokazalo se da oni vijekovima koriste ovu bobicu kako bi zasladili hranu.

Dosadašnja istraživanja nisu zabilježila štetne učinke miraculina, pa se bobica čini idealnim zaslađivačem za dijabetičare te osobe koje izbjegavaju uzimanje hrane s visokim postotkom šećera iz drugih zdravstvenih razloga.

Pročitajte: Ljekovitost kupine, cijela biljka je prirodna apoteka – Donosimo recepte za čaj, vino, rakiju i tinkturu za želudac

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Zašto je dobro jesti mladi luk svaki dan?

Agrosavjet
-
0
Zašto je dobro jesti mladi luk svaki dan?

Mladog luka ima svuda i šteta je ne iskoristiti priliku jer je bogat vitaminima i mineralima, i odličan je u zaštiti zdravlja. On ima antibakterijska svojstva, pa štiti od upala, pomaže kod prehlade, a odličan je i za poboljšanje probave.

Zeleni dio mladoga luka nikako ne bi trebalo bacati jer se u njemu nalaze sastojci odlični za naše zdravlje.

Postoji mnogo razloga da mladi luk jedete svaki dan, ovo su samo neki od njih:

Štiti srce

Mladi luk je pun antioksidansa koji štiti ćelije u telu od oštećenja izazvanih djelovanjem slobodnih radikala.

Osim toga, on drži krvani pritisak u granicama normale i smanjuje rizik od stvaranja ugrušaka.

Pročitajte: Provjeren recept – Ukiseljeni mladi luk

Dobar je za vid

Ovo povrće štiti od upala i smanjuje rizik od bolesti mrežnjače. Sadrži vitamin A koji je važan za proizvodnju proteina u očima, zaslužnog za dobar vid.

Ljudi kojima nedostaje ovaj vitamin mogu da pate od noćnog sljepila i drugih poremećaja. Jedan luk sadrži oko tri odsto dnevnih potreba za vitaminom A.

Jača kosti

Vitamin C i K kojima mladi luk obiluje, dobri su za zaštitu kostiju.

Samo jedan luk sadrži oko 20 odsto preporučene doze vitamina K i oko dva odsto vitamina C.

I jedan i drugi važni su sa gustinu kostiju, kao i za njihovu čvrstoću. Nedostatak ovih vitamina povećava šansu za razvoj osteoporoze i preloma.

Pročitajte: Mladi luk: Zelena pera zdravija od bijele glavice

Snižava holestorol

Posebno je važan zeleni dio mladog luka koji neki ljudi bacaju, a bolje bi bilo da ga pojedu. Osim što snižava nivo lošeg holesterola u krvi, pomaže i u regulisanju nivoa šećera u krvi.

Čini kožu lepšom

Mladi luk pomaže tijelu u proizvodnji kolagena koji je važan za lijepu, zdravu i zategnutu kožu. Kolagen je zaslužan za usporavanje nastanka bora na licu i nalazi se u mnogim kremama.

Za bolji prinos povrća i raskošnu baštu, sad je vrijeme da uradite ovo

Agrosavjet
-
0
Za bolji prinos povrća i raskošnu baštu, sad je vrijeme da uradite ovo

Evo šta ovog mjeseca obavezno morate da uradite za povrće, voće i cvijeće.

Šta se radi u vrtu, bašti tokom maja:

1. Ako ste sijali sjemenke u saksije, sada je vrijeme da sadnice posadite u baštu. Isto tako sjeme možete posaditi direktno u baštu, jer je zemlja dovoljno topla.

U maju možete da sjete i sadite sve od tikvica, do krompira, brokolija, kupusa, paradajza.

2. Posijte sjeme divljeg cvijeća.

3. Možete da posadite muškatle, ruže, sve vrste cvijeća iz rasada ili iz sjemena.

4. Lukovice mogu da se sade u maju. Ovde ne mislimo na tulipane ili narcise, već na neke lukovice koje se razvijaju tokom ljeta, kao što su kane, dalije itd.

5. Sve vrste cvijeća za balkone i dvorišta: kadife, muškatle, begonije, petunije itd.

6. Berite listove maslačka i jedite ih kao salatu, ostali korov čupajte iz bašte.

Pročitajte: Napravite svoju bašticu – 5 biljaka koje je lako uzgajati

7. Posadite paradajz u kante.

8. Pospite malč oko biljaka.

9. Rasadite višegodišnje biljke.

10. Nahranite, nađubrite baštu.

11. Isijecite nadzemni dio lala i narcisa.

12. Pokosite travnjak.

13. Oberite mladu koprivu, jedite je, kuvajte, sušite za čaj….

14. Bogato zalijte baštu.

Sindrom pada nosivosti kod živine

Agrosavjet
-
0
Sindrom pada nosivosti kod živine

Sindrom pada nosivosti (Adenovirosis) je infektivno oboljenje kokošaka koje se pored smanjene nosivosti karakteriše i nošenjem jaja sa mekom ljuskom i jaja bez ljuske.

Virus sindroma pada nosivosti (EDS) je tipičan adenovirus grupe III. Osim što aglutiniše eritrocite kokoši, ćurke, patke, guske, goluba i pauna, virus ne aglutiniše eritrocite velikog broja sisara. Virus poseduje Ag djelimično sličan grupi I adenovirusa.

Do sada je utvrđen samo jedan serotip virusa EDS, a analizom restriktivne endonukleaze utvrđena su tri genotipa. Jedan genotip odgovara izolatima iz kokošaka u Evropi u periodu od 11 godina. Drugom pripadaju izolati iz pataka u Velikoj Britaniji, a trećem iz kokošaka u Australiji obolelih od EDS.

Virus EDS daje visoke titre na kulturama bubrega patke, jetri embriona patke ili fibroblastima embriona i na jetri pilećeg embriona. Nešto slabije virus raste na kulturi ćelija kokošijeg bubrega, a slabo na fibroblastima pilećeg embriona. Na ćurećim ćelijama raste slabo, a na velikom broju ćelija sisara ne raste. U visokom titru raste na različitim ćelijama gusaka.

Virus vrlo dobro raste na embrioniranim SPF pačijim ili guščijim jajima, i ona su najbolji sistem za proizvodnju Ag za vakcine ili hemaglutinine, pošto se dobijaju titri 1/16000-1/32000.

U poređenju sa drugim adenovirusima, virus EDS kod kokošaka se ponaša jedinstveno. Poslije inicijalnog ulaska kroz nosnu ili gastrointestinalnu sluznicu, nakon lokalne virusne replikacije nastaje prolazna viremija. Principijelno mjesto replikacije virusa je uterus, a replikacija se u manjem stepenu odvija i u drugim dijelovima reproduktivnog trakta.

Ako je inficiran embrion, ili se pile inficira pre postizanja polne zrelosti, virus ostaje latentan do polnog sazrevanja. Na taj način osigurava se prenošenje virusa na sledeću generaciju, jer će virus biti prisutan u i na jajima do 3 nedelje. Virus se izlučuje preko kloake i nastaje u jajovodu. Za razliku od drugih adenovirusa, virus EDS ne potiče iz gastrointestinalnog trakta, pošto se u njemu minimalno replikuje.

Na infekciju su prijemčive kokoške svih uzrasta i linija, iako postoje razlike u odgovoru na infekciju. Pri eksperimentalnom inficiranju dve linije nosilja za smeđa jaja i jedna linija nosilja belih jaja, linija belih jaja pokazala je izraženiju depresiju nošenja jaja u odnosu na linije za smeđa jaja. Međutim, kod linija za smeđa jaja bilo je više snešenih jaja sa defektima ljuske.

Informacije o patogenezi virusa EDS kod plovuša su oskudne, ali prema dostupnim podacima virus se ponaša kao konvencionalni adenovirus. Plovuše su često inficirane virusom EDS.

Prepelice su prijemčive na virus i kod njih se razvijaju klasični klinički znaci. Iako se ćurke i fazani mogu eksperimentalno inficirati, nisu uočeni znaci bolesti. Biserke mogu da se inficiraju prirodno, i kod njih se razvijaju tipični znaci.

Virus sindroma pada nosivosti vezan je za tri sindroma. Klasična forma je utvrđena kad se primarno inficiralo roditeljsko jato. Pilići koji se izlegu od ovih roditelja ostali su zdravi su i nisu stvarali antitela (At) do postizanja polne zrelosti. U nekom periodu između pronošenja i pika nosivosti, došlo je do nošenja abnormalnih jaja, a ptice su stvarale At. Ova infekcija vjerovatno je inicijalno nastala nakon upotrebe vakcine dobijene na kulturi ćelija pataka u kojima je bio latentan virus EDS. Infekcija se otada iskorenjuje iz primarnog roditeljskog jata kokošaka. Međutim, virus je neposredno zatim inficirao komercijalno jato nosilja i postao endemski u nekim oblastima. Ovo je prvenstveno zbog prisustva virusa na spoljašnosti jaja, što je dovelo do kontaminacije tacni i kolica. U mnogim slučajevima, ova oprema nije adekvatno očišćena ili dezinfikovana pre vraćanja iz prostorija za pakovanje jaja za potrebe drugih farmi po slučajnom metodu. Infekcija takođe može da se prenese iz jednog jata u drugo preko ljudi koji nadziru rad i radnika koji servisiraju opremu.

Treća kategorija predstavljena je sporadičnom pojavom EDS. Sporadično se EDS javlja kad kokoške dođu u kontakt sa domaćim ili divljim vodenim pticama. Kontakt može da bude direktan ili preko kontaminirane vode za piće. Ovakvo pojavljivanje bolesti je samoograničavajuće, osim ako se infekcija proširi na druga jata, kad bolest postaje fokus endemske infekcije.

Prvi znak infekcije je gubitak boje ljuske kod pigmentisanih jaja. Ubrzo nakon toga pojavljuju se jaja tanke ljuske, meke ljuske ili jaja bez ljuske. Jaja tanke ljuske često su rapavog izgleda kao posuta peskom ili na jednom kraju granulisano rapava. Ako se isključe očigledno defektna jaja, nema uticaja na oplođenost i leženje. Opisana je i pojava malih jaja i vodenastog bjelanca.

Ako bolest nastane kao rezultat reaktivacije latentnog virusa, nosivost se smanjuje za približno 40 odsto, obično kad jato ulazi u fazu pronošenja i u periodu nosivosti između 50 odsto i pika nosivosti. Nosivost se ne vraća na tehnološki nivo sledećih 4-10 nedelja, i često kasnije u nošenju dolazi do kompenzacije, što ima za rezultat sveukupan gubitak jaja u količini 10-16 jaja po koki.

Ako se koke inficiraju u peridu nošenja lateralno, klinička slika može biti drugačija jer transmisija virusa može biti veoma spora, posebno kod ptica u kavezima. Slaba nosivost može biti pre utvrđena nego izražen pad nosivosti. Pažljivom inpekcijom uočava se da samo koke u nekoliko kaveza nose abnormalna jaja u bilo kom posmatranom vremenu. Na brzinu širenja utiče više faktora, kao što su broj inicijalno inficiranih jedinki i pozicija kaveza sa inficiranim jedinkama u odnosu na smer uređaja za sakupljanje jaja, razdeljivanje hrane i izđubravanje.

Pročitajte: Kupanje u prašini – Zašto to kokoške rade i da li je zdravo?

Inficirane ptice odaju izgled zdravih jedinki. Zapaža se inapetencija, pasivnost i usporenost. Zapažena je i prolazna dijareja, ali se verovatno radi o eksudatu iz jajovoda.

Ako se ptice vertikalno inficiraju, stvaranje antitela izostaje do postizanja polne zrelosti. Zato, za potvrdu da je roditeljsko jato slobodno od vertikalno prenetog virusa, testiranje ne treba raditi pre 32. nedelje starosti. U odsustvu kliničkih znakova, selekcija korektnih jedinki kao uzorka predstavlja problem. U slučaju da su ptice smještene u kavezima, problem može da se reši na taj način što se odabira kavez u kom su prisutna deformisana i promenjena jaja.

Testiranjem svih ptica u kavezu, kog nekih će se utvrditi At i moguće i virus. Uterus je organ izbora za histologiju, imunohemiju ili izolaciju virusa, ali patognomonične lezije i virusni Ag prisutni su samo kratko vreme. Kad se sakuplja krv za serologiju, trebalo bi uzimati krv iz onih kaveza u kojima se najduže nose defektna jaja. Ako se koke drže na prostirci, problem je mnogo teži. Za izolaciju virusa ili detekciju Ag ili lezija, najjednostavniji metod je defektna jaja davati kao hranu kokama koje nemaju At držanim u individualnim kavezima. Jaja koja snesu ove koke treba svakodnevno pegledati, a testiranje se radi kada koka snese abnormalno jaje. U nekim slučajevima uspješno je bilo ispitivanje kloakalnih briseva uzetih od slučajno izabranih koka.

S obzirom na to da se virus EDS prenosi vertikalno i da ptice ne stvaraju antitela pre polne zrelosti, potvrda o slobodnom statusu od vertikalno prenetog virusa nije moguća dok jato ne pronese izvestan broj nedelja. Test HI je zadovoljavajuć, ali vreme testiranja krvi različito je u zavisnosti od tipa roditelja. Za roditelje brojlera, prihvatljivo je da se krv uzima sa 30 nedelja, iako je 35 nedelja izabrano u programima eradikacije kako bi se obezbedila sigurnosna granica. Pošto postoje teške ekonomske posledice bolesti i virus se teško isključuje, mnogi proizvođači komercijalnih jaja rutinski vakcinišu jata komercijalnim inaktivisanim vakcinama koje su vrlo efikasne za kontrolu bolesti kad se pravilno primjene. Neuspeh vakcinacije u zaštiti posljedica je loše tehnike vakcinacije.

U profilaksi bolesti upotrebljavaju se, između ostalog, i inaktivisane vakcine u cilju preventive. I kod nas se upotrebljava vakcina koja se aplikuje pre prenošenja u starosti izmedju 14-18. nedelje.

Ne postoji efikasna terapija. Preporučuje se davanje udarnih doza vitamina uz povećanje procenta bjelančevina. Od esencijalnih aminokiselina potrebno je davati veće količine lizina, metionina. cistina, a u cilju zaštite jetre hrani dodavati betain, holin, vitamina B i E vitamin. Zbog poremećaja formiranja ljuske jajeta treba voditi računa o potrebama nosilja u kalcijumu.

Dosadila vam je zelena salata? Dajemo vam 6 prijedloga šta još možete saditi!

Agrosavjet
-
0
Dosadila vam je zelena salata? Dajemo vam 6 prijedloga šta još možete saditi!

Došlo je proljeće i želite da se hranite zdravije. Međutim, svaki od put kad se odvažite da tu ideju sprovedete do kraja uvijek se vratite na klasičnu zelenu salatu. Vrijeme je da vašu baštu i vaše trpeze obogatite drugim nekim raznovrsnijim proljećnim vrstama zeleniša. Predstavljamo vam 6 vrsta salata koje, pored zelene, možete da gajite u vašoj bašti, a koje će unijeti svježinu u vaš jelovnik.

1. Rukola

Ova biljka ima pomalo gorak ukus, ali je veoma zdrava za organizam čovjeka. Sjeme rukole se sadi u rano proljeće ili jesen.

Kada proređujete sadnice, ostavite razmak od 10 do 15 cm između svake biljke. Razmak između redova bi trebalo da bude do 25 cm. Rukolu možete brati nakon 6 do 8 nedelja.

2. Bok čoi

Često ga u svijetu nazivaju i pak čoi, a kod nas je poznatiji kao kineski kupus. On pripada porodici kupsnjača i odlikuju ga dugačke, tanke i bijele stabljike i tamnozeleno lišće. Sjeme možete saditi u rano proljeće ili u jesen. Postupak gajenja ove biljke isti je kao i kod gajenja kupusa.

Ova biljka najbolje uspijeva na niskim temperaturama. Razmak između biljaka trebalo bi da bude od 20 do 25 cm, a razmak između redova 25 cm. Prilikom berbe isjecite cijelu glavicu kupusa ili samo pojedinačne listove.

3. Cikorija

Cikorija je rođak endevije, pa se zato drugačije naziva belgijska endevija. Odličan je izbor za pravljenje salata tokom zimskih dana. Cikorija (Cichorium intybus) je višegodišnja biljka. Ona cvjeta od jula do septembra, a počinje da sazrijeva u avgustu.

Koren cikorije je najukusniji ako se vadi na jesen. Korijen možete osušiti, samljeti i od njega pripremiti napitak koji je sličan kafi. Možete ga isjeckati na komadiće i koristiti ga za čaj. Čaj od cikorije je, pre svega, veoma ukusan, ali ima i ljekovita svojstva.

Nadzemni dijelovi biljke takođe su jestivi. Plavi cvjetovi cikorije mogu završiti u salati, a u kombinaciji sa listovima mogu da se koriste kao lijek u narodnoj medicini.

4. Kelj

Ova biljka daje salatama raznovrsnost u boji, ali i veliku količinu hranljivih materija. Kelj u svojim plavo-zelenim ili ljubičasto-zelenim listovima krije veliku količinu vitamina i minerala potrebnih ljudskom organizmu.

Sjeme kelja se sije u rano proljeće ili kasno ljeto, a prilikom proređivanja ostavite razmak do 60 centimetara između biljaka.

5. Radič

Radič potiče iz Italije i postao je veliki favorit svim ljubiteljima salata. Ova biljka svojom teksturom dodaje ukus svakoj salati. Radič u plasteniku sadite u formiranim lejama.

Ako ga sadite u bašti, pravite razmake do 15 cm između svake biljke. Biljke formiraju čvrstu kupusnjaču veličine do 10 cm u prečniku.

6. Spanać

Spanać se može brati dok su mu listovi još uvek mali (bejbi spanać), ili kada sazri. Sjeme sadite u rano proljeće i kasno u ljeto. Proredite sadnice tako da razmak bude od 10 do 15 cm između biljaka.

Spanać je bogat vitaminima i mineralima, pa je kao takav jedan od najzdravijih izbora za vašu salatu.

Prirodni pripravci izliječiće vaše biljke – Umjesto štetnih hemikalija, koristite preparate iz kućne radinosti

Agrosavjet
-
0
Prirodni pripravci izliječiće vaše biljke – Umjesto štetnih hemikalija, koristite preparate iz kućne radinosti

Za rast biljaka, stvaranje plodova i cvijeća nužno je osigurati dovoljno hranjivih materija. Ako ih nedostaje, biljke će ostati male, slabo cvjetati, nositi slabe plodove i biće sklonije bolestima. Umjesto korištenja štetnih hemikalija na vašem balkonu ili u bašti radije koristite domaće, prirodne preparate.

Postoji nekoliko biljaka koje se mogu koristiti za đubrenje, jačanje biljaka i odbijanje štetočina, od kojih možete pripremiti đubrivo, ekstrakt, uvarak ili čajnu mješavinu. Za njihovo pripremanje treba vam litarska mjerna posuda, rijetko i gusto cjedilo i kutlača.

Pripravke možete po biljkama nanosti pomoću raspršivača ili ih polijevati direktno u tlo. Sve ove pripravke treba prije upotrebe na biljkama u nekim slučajevima razrijediti u pravilnom omjeru. Predlažemo vam nekoliko recepata za pripravke koji će vašim biljkama vratiti otpornost, ljepotu i sjaj.

Oparak od bijelog luka protiv sive plijesni Bijeli luk nije dobar samo za zdravlje ljudi nego i biljaka. Uz njegovu pomoć možete biljke učiniti otpornima protiv sive plijesni. Potrebno vam je 20 grama bijelog luka i litra vode. Bijeli luk isjeckajte, ubacite u lonac i prelijte vrelom vodom. Pustite, da u posudi odstoji 15 minuta, a onda ga procijedite. Pripremljenu tečnost raspršite po biljkama nerazrijeđenu i ohlađenu, s tim da se najbolji zaštitni učinak postiže na jagodama.

Pročitajte: Infuzija za biljke – oporavljaju se i cvjetaju kao lude

Takođe možete pripremiti i čajni oparak od rena koji sprječava truljenje voća i sušenje pupoljaka. Treba vam 500 g listova rena i litra vode. Čajni oparak razrijedite u omjeru 1:5 i s njim poprskajte biljke. Kako bi se suzbila plijesan razrijedite ga u omjeru 1:1, ali prskajte listove i tlo.

Za jačanje biljaka preporučljiv je i oparak od kamilice za što vam treba 20 grama cvjetova kamilice i litra vode. Za prskanje sadnica koristite čaj od kamilice u omjeru od 1:5, ili prskajte po sadnicama i po tlu.Ekstrakt koprive protiv lisnih ušiju

Ekstrakt koprive veoma je učinkovit protiv lisnih vaši. Za pripremu je potrebno 200 grama koprive i 2 litre vode. Nasjeckajte koprivu i prelijte je hladnom vodom (nikako vrućom jer bi ona uništila aktivne materije). Koprivu zatim pritisnite kamenom koji će potaknuti izlučivanje aktivnih sastojaka. Ostavite je da se tako namače 24 sata i zatim procijedite tekućinu.Tako pripremljeni ekstrakt ostavite na suncu jedan dan, a za upotrebu ga razrjeđujte u omjeru 1:5, te po potrebi prskajte biljke kad ih napadnu lisne uši.

Možete pripremiti i ekstrakt od listova kiselog ruja (rhus typhina) koji tjera lisne vaši i larve hrušta. Upotrijebite iste količine i omjere kao kod koprive.

Đubrivo od koprive – za više azota u tlu

Koprivu možete upotrijebiti i za pripremu đubriva s kojim ćete tlu osigurati dodatni azot koji je veoma važan za razvoj i vitalnost biljaka.

Za to vam je potreban kilogram koprive i deset litara vode. Najbolje je da se koprive za đubrivo uberu neposredno prije cvjetanja. Đubrivo pripremite tako da nasjeckanu koprivu ubacite u veliku kantu vode, a potom je ostavite 10 do 14 dana s tim da je svaki dan promiješate.

Nakon 3 ili 4 dana, dolazi do fermentacije. Gusta otopina je spremna kad tekućina potamni i kada se čvrste čestice istalože tako da se tekućina može i od njih odvojiti. Prije đubrenja tla, otopinu razrijedite u omjeru 1:10.

Ljutika ili luk kozjak se gaji veoma lako, a možete ga i ukiseliti

Agrosavjet
-
0
Ljutika ili luk kozjak se gaji veoma lako, a možete ga i ukiseliti

Ljutika ili, kako joj je službeni naziv, luk kozjak (lat. Allium ascalonicum) vrsta je koja potiče s područja Bliskog istoka, a u našim je područjima u uzgoju već dugi niz godina, uglavnom u priobalju i na otocima. U prošlosti se uzgajala puno više nego danas, iako je zadnjih godina opet primjetan pojačani uzgoj.

Ova vrsta prilagodljiva je mnogim vrstama tla, ali ipak preferira neutralna do blago alkalna, kakva su upravo ona u našem obalnom dijelu. Uzgaja se na potpuno osunčanim položajima, a bez problema će podnijeti kratkotrajna razdoblja s temperaturama ispod nule.

Važno je prije sadnje tlo obraditi do dubine od oko 25-30 centimetara. Zajedno s primarnom obradom tla obavlja se i đubrenje kompleksnim mineralnim đubrivima (NPK) formulacije 10:20:30, dok se poslije prihranjuje formulacijom 15:15:15.

Pročitajte: Ove biljke NIPOŠTO nemojte saditi pored LUKA u bašti – Ni jedno ni drugo vam neće uspjeti

Ono što treba izbjegavati jeste sadnja u tlo kojem je u toj godini dodan stajsko đubrivo, pa je kod izbora mjesta sadnje najbolje izabrati ono koje je bilo đubreno u prethodnoj godini.

Na ovako pripremljenoj gredici ljutika se sadi u avgustu, iako je sadnja moguća i u ostatku godine. Najjednostavniji i najčešći uzgoj, pogotovo na malim površinama, jeste uzgojem iz lučica koje su sačuvane od prethodne godine.

Lučice se sade na razmak od 10-ak centimetara jedna od druge, i to tako da vrh lučice viri iz tla. Odmah nakon sadnje nasad se dobro zalije.

Tokom razdoblja rasta agrotehničke mjere se svode na redovno plijevljenje, s obzirom da ljutici za nesmetan rast i razvoj smetaju korovi, dok se zaliva jedino za dugotrajnog sušnog razdoblja, kao i nakon prihrane.

Sama se razmnožava, pa na istome mjestu može ostati duži niz godina, ali je ipak preporučljivo svakih nekoliko godina biljku izvaditi iz tla i presaditi na novo mjesto.

Ljutiku karakterišu dugi zeleni, cjevasti listovi, viši i tanji nego kod luka, koji se pripremaju na razne načine, najčešće u zelenim salatama ili kratko prženi s jajima.

Pročitajte: Kako se razmnožava aljma ili zimski luk

Podzemni dio – lučice, konzumiraju se u raznim jelima, a ljutika je posebno cijenjena i kao „kiseliš“ pripremljen u vinskom sirćetu – kvasini, kao zimnica. Ukus ljutike je blaži nego što je ukus luka.

Ako i nemate baštu, ljutiku možete uzgojiti i na balkonu u dovoljno velikoj posudi u mješavini komposta i vrtnog tla. Kod uzgoja u posudi, ipak će trebati nešto češće zalijevanje.

KAKO UKISELITI LJUTIKU?

Nakon vađenja ljutike iz tla, odstranite sve ostatke tla, a lučice ostavite da se prosuše na zraku. Uklonite veći dio vanjske kore, ipak ostavljajući jedan njen sloj, toliki da se kroz njega nazire žućkasto „meso“ lučice. Ovako pripremljenu ljutiku ugusto složite u tegli i prelijte vinskom tečnošću. Ostavite na polusjenovitom položaju.

Nakon otprilike mjesec dana lučice su spremne za konzumaciju. Tečnost u kojoj su se kiselile, procijedite kroz fino sito ili gazu. Dobijenu odličnu aromatizovanu tečnost možete koristiti za salate, pogotovo one od kupusa.

Indijski jorgovan – Uzgojite veoma atraktivan ukras bašte

Agrosavjet
-
0
Indijski jorgovan – Uzgojite veoma atraktivan ukras bašte

„Lagerstroemia indica“, ili kako je u narodu još zovu indijski jorgovan, je jedan od najatraktivnijih ukrasa bašte. U pitanju je listopadna žbunasta biljka ili drvo porijeklom iz Kine, Japana i sjeverne Australije koja može da izraste do osam metara, a u našim uslovima tri do četiri metra.

Ima veoma dekorativno stablo neobičnih boja. Kora je izuzetno dekorativna, veoma glatka i u osnovi bež boje, po kojoj su razlivene zelenkasta i crvenkasta, i prošarana tamnobraon linijama nepravilnog oblika, pa djeluje kao da raste bez kore!

Mlade grančice izrazito su četvorouglaste, a listovi su naspramni, jednostavni, elipsasti, glatki, kožasti i jarkozeleni, dok su mladi izbojci crvenkaste boje. U kasnu jesen, prije opadanja, listovi dobijaju narandžastu boju. Buketi izuzetno atraktivnih purpurnih, bijelih ili tamnoroze, skoro crvenih cvjetova, pojavljuju se sredinom ljeta i traju do kasne jeseni. Metličaste cvasti koje mogu da dostignu dužinu i do 25 centimetara. A onda se formiraju interesantni braonkasti plodovi elipsoidnog oblika, odrvenile čaure, koji ostaju na granama sve do proljeća.

Pročitajte: San svih ljubitelja biljaka – Upoznajte jednu kojoj ne trebaju ni zemlja ni saksija

Može se gajiti na terasi kao pojedinačan žbun ili drvo sa okruglastom krošnjom. Idealno stanište je toplo i sunčano, ali malo zaštićeno od jesenjih vjetrova koji mogu da oštete cvjetove. Da biste zadržali žbunastu formu, a ujedno i postigli veću cvjetnost, potrebno je orezati prošlogodišnje izdanke. Orezivanje se vrši svakog proljeća. Sadi se u dobro drenirano zemljište sa dosta humusa. Indijski jorgovan možete saditi cijele godine ukoliko je u kontejneru.

Ova biljka je pravi izbor za one koji zapažaju promjene u prirodi i koji im se raduju. Unesite neku novinu u vaš vrt ili na terasu i uživajte u bojama cvjetova i stabla „Ponosa Indije”.

Uslovi za gajenje

Indijskom jorgovanu odgovaraju sunčana ili svijetla mjesta, kao i dobro drenirano, plodno zemljište koje nije bogato azotom i koje je slabo kisele reakcije. Da bi biljka lijepo napredovala mjesto na kojem se nalazi trebalo bi da bude zaštićeno od hladnog vjetra. Na proljeće obavezno dodajte đubrivo sa produženim dejstvom. Indijski jorgovan je najosjetljiviji tokom prve godine poslije sadnje i zato je neophodno da ga redovno zalivate i prihranjujete, a ukoliko je potrebno i da ga zaštitite od niskih temperatura.

Orezivanje

Biljka se orezuje svakog proljeća. Da biste zadržali žbunastu formu i postigli intenzivnije cvjetanje potrebno je da orežete prošlogodišnje izdanke i odstranite slabe i suvišne grane.

Indijski jorgovan se može gajiti kao samostalna biljka, u grupama ili u drvoredima, dok se niže forme mogu gajiti i na terasi, najčešće na Mediteranu. Jedno je sigurno, ukoliko odaberete indijski jorgovan sigurno nećete da pogriješite, jer je riječ o veoma dekorativnoj biljci koja je jednostavna za održavanje. Indijski jorgovan pogodan je i da se oblikuje u bonsai drvo.

Pri kupovini sadnica vodite računa o rasporedu grana i da li želite grmolike, mini-biljke ili manje drvo. Takođe, obratite pažnju i na izbor sorte, jer nisu sve podjednako otporne na niske temperature.

Pročitajte: Savjeti za gajenje GERBERA – Ipak mogu cvjetati cijelo ljeto

Razmnožavanje

Indijski jorgovan se razmnožava sjemenom ili reznicama. Sjeme prije sjetve treba potopiti u vodu na jedan dan, a ondase posije u dubinu koja je jednaka prečniku sjemena. Za klijanje sjemena je potrebna temperatura od oko 24 stepena i dosta vlage. Indijski jorgovan se može razmnožavati i poludrvenim reznicama tokom ljeta i rane jeseni.

1...268269270...1.016Stranica 269 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia