Naslovnica Blog Stranica 269

Šta je ključno kod proljećne njege cvijeća

Proljeće je uveliko stiglo, iako se to prema promjenljivoj vremenskoj prognozi ne bi moglo zaključiti. Svakako pred nama su sve ljepši dani, a šarenilo proljećnog cvijeća to i najavljuje. Cvjetnice koje će krasiti balkone, terase i dvorišta jedan su od najljepših segmenata ovog godišnjeg doba.

Međutim, da biste mogli da uživate u raskošnim bojama i bujnom cvijeću, važno je da biljke što bolje pripremite.

Kada su u pitanju cvjetne bašte, savjet je da početkom proljeća ukrasne biljke ne zalijevate previše. Ako se cvjetnice nalaze u hladovini, po pravilu se zalijevaju manje, dok one koje su na sunčanim pozicijama iziskuju više vode.

Pročitajte: Dolazi sezona petunija, ako uradite jednu stvar cvjetaće do jeseni

Slični savjeti važe i za sobne biljke i balkonsko cvijeće. Vodite računa da saksija bude dobro vodopropusna, kako bi cvijeće bilo ravnomjerno zaliveno, a zemljište ne previše natopljeno.

Sobne biljke dobro očistite od prašine, a onda ih istuširajte. Sa malim biljkama ovo je lako, dok one veće možete obilno isprskati vodom iz raspršivača.

Proljeće jeste i period kada se biljke presađuju, a treba ih premjestiti u saksije za broj ili dva veće. Za drenažu mogu poslužiti šljunak ili glinene kuglice. Drenažni sloj štiti biljku od propadanja u slučaju velike vlage, što je najčešći razlog sušenja sobnih biljaka.

Pošto biljku presadite u novu saksiju i u novu zemlju, nije potrebno da je prihranjujete u sljedećih mjesec-dva.

Pročitajte: Kako uzgojiti ZUMBULE u kući?

Sa dolaskom toplijih dana biljke treba premjestiti sa prozora na južnoj ili istočnoj strani na prozore koji se nalaze na zapadnoj ili sjevernoj strani kako ne bi bile izložene proljećnom suncu koje zna biti dosta jako. Izuzetak su kaktusi i sukulenti kojima jako sunce ne smeta.

Sa bilja treba redovno uklanjati osušene listove i grančice, bilo da je riječ o sobnom cvijeću ili onom koje krasi vaše dvorište.

Bez razlike, biljke ne vole fizički dodir, te ih nije poželjno stavljati na prometna mjesta.

Kako se sadi i njeguje kadifica – Traži malo truda, a daje raskošne cvjetove

Za kadificu kažu da je pravi vatreni prizor za ljetne bašte. Ovaj predivni, laticama gusto okićeni cvijet raste u visinu od 20 centimetara do pola metra. Uspravnog je rasta, a glavna je razlika među vrstama kadifice je u kombinaciji boja u cvijetu i veličini cvijeta.

Većina vrsta ima zelene listove u obliku pera, a cvjetovi su u zlatnoj, narandžastoj, žutoj i bijeloj boji, veoma često sa bordo detaljima.

Kadifice se sade kao jednogodišnji cvijet, iako su višegodišnje vrste sve popularnije za uzgoj i njegu.

U zavisnosti od vrste, kadifica dobro raste u gotovo bilo kojoj vrsti zemljišta. Većina vrsta kadifica koje se koriste u hortikulturi najbolje uspijevaju na dobro dreniranom tlu, iako neke vrste mogu dobro da tolerišu i sušne periode.

Ovaj cvijet je poznat kao biljka veoma zahvalna za njegu. Ipak, njega podrazumijeva da ovoj biljci obezbijedite neophodne uslove za dobar rast i bujno cvjetanje. Zrelu kadificu treba gajiti samo na sunčanim mjestima.

Kadifica će proizvesti više cvijeća, ali manje listića ukoliko se uzgaja na tlu koje nije previše kvalitetno. Odlično se uzgaja i u saksiji, kao baštenska biljka, a vrlo često se koristi i kao rezani cvijet u buketima.

Pročitajte: Ovo je tajna simbolika kadifica

Kako da ih zasadite?

Kadificu zasadite u bašti sa razmakom najviše do 40 centimetara između biljaka, pošto prođe sva opasnost od mrazeva. Lako se uzgaja i iz sjemena, a najbolje uspijeva ako je posijete prvo u zatvorenom prostoru, a onda premjestite na otvoreno.

Zalijevajte kadificu redovno dok se novi zasadi ne uspostave dobro, nakon čega biljke postaju prilično tolerantne na sušu, osim u periodima visokih temperatura, kada će ponovo morati redovno da se zalijevaju.

Zalijevajte ovu biljku na dnu, a nikako od vrha. Ukoliko voda dospije na listove i cvjetove, oni mogu da istrule.

Njega i održavanje kadifica podrazumijeva i da redovno uklanjate procvale cvjetove, kako bi produžili sezonu cvjetanja.

Proso – Žitarica koja čuva vitkost

Proso – Otkako su ovsene i lanene kaše postale redovne na trpezama za doručak, žitarice poput kukuruza, pšenice i prosa pale su u drugi plan.

To je, smatra specijalista nutricionista-dijetetičar i sanitarni inženjer Dušanka Lacmanović, velika šteta, makar kad je riječ o prosu, jer je ono jedna od namirnica koje su i te kako dobre za zdravlje stomaka, ali i kompletnog urinarnog sistema.

„Proso sadrži obilje gvožđa, kalijuma, flora, joda i fosfora“, kaže Lacmanović.

„Pored toga, u malenom zrnu žute boje nalazi se i kompleks vitamina B, kao i vitamini A, C, D i E, ali i vlakna i biljni proteini. S obzirom na to da ne sadrži gluten, lako se vari i ne prianja za zidove creva. Najzad, proso je prava riznica magnezijuma i stimuliše izbacivanje viška tečnosti iz organizma.“

Pročitajte: PROSO – Žitarica broj jedan!

Ona ističe da blagotvorno utiče na rad gastrointestinalnog trakta, a ujedno je dobro i za zdravlje jetre. I to nisu sve zdravstvene prednosti prosa – ono je idealan saveznik i u sticanju vitke linije.

„Za osobe koje žele da izgube višak kilograma proso je idealna žitarica koju možete jesti kao kašu za doručak ili kao prilog uz ručak. Neće opteretiti stomak, a ako se kombinuje sa povrćem i zdravim masnoćama, dugo će držati sitost. S obzirom na to da ima blag orašast ukus, proso će utažiti i želju za slatkim. Ono je, takođe, dobro i za osobe koje žele da održe vitku liniju“, nabraja nutricionista.

Ukoliko se opredijelite da uvrstite proso u ishranu, trebalo bi da znate kako da na najjednostavniji način pripremite kašu.

Pročitajte: Evo kako najbolje da pripremite KVINOJU

„Sipajte 50 grama prosa u šerpicu, prelijte ga hladnom vodom, pa tu vodu ocedite i sipajte novu. Dokle god se na površini vode pojavljuju mehurići, trebalo bi da ispirate proso kako biste eliminisali fitinsku kiselinu koja daje gorak ukus. Kad voda konačno ostane bistra, ostavite proso da tako prenoći. Ujutro ga procedite, sipajte 200 mililitara vode i kuvajte na tihoj vatri kao pirinač. Kad proso upije vodu, skinite šerpu sa ringle, sipajte malo himalajske soli i dve kašike maslinovog, lanenog ili kokosovog ulja, lagano promešajte i obrok je spreman“, preporučuje nutricionista.

Takođe, možete da ga kombinujete i sa barenim brokolijem ili karfiolom, kao i sa sezonskom salatom i komadićima sira.

Recept za prirodnu smjesu protiv anemije – Jednostavno se priprema i veoma je ukusna

Anemija je stanje koje nastaje kada organizam nema dovoljno zdravih crvenih krvnih zrnaca koja bi prenijela kiseonik u sve dijelove tijela. Zbog toga se možete konstantno osjećati umorno i slabo.

Simptomi anemije su umor, slaba koncentracija, oslabljen imunitet, nizak krvni pritisak, zapaljenje jezika, ubrzan rad srca, groznica, vrtoglavica, slabost, blijedilo, osjećaj hladnoće u ekstremitetima, tuga, depresija, poremećaji spavanja i smanjen apetit.

Određeni oblici anemije su nasljedni, a žene su posebno podložne anemiji zbog nedostatka gvožđa izazvanog gubitkom krvi usljed menstruacije i povećane potrebe za snabdijevanjem krvlju tokom trudnoće.

TAMJAN – dr Nestorović otkrio kako se koristi ljekovito ulje biljke

Tamjan je smola drveta kore bosvelije, koja raste u sjevernoj Africi, na Bliskom istoku i u dijelovima Azije, a o njegovim ljekovitim svojstvima za TV Prva govorio je dr Branimir Nestorović, pedijatar, pneumolog i alergolog.

„Tamjan je vrlo ljekovit. Nije slučajno korišćen u ajurvedskoj medicini, a koristio se i u raznim religijama. Može da se pravi ulje iz same biljke, ne mora da bude samo smola iz drveta. Ulje sadrži oko 10 kiselina, od kojih je najvažnija bosvelična za koju se vežu mnogu terapeutski efekti. Koristi se naročito u reumatologiji, a za bolje rezultate treba ga piti u kombinaciji sa kurkumom, a postoje i razni preparati na tržištu“, kaže dr Nestorović i dodaje da se ulje tamjana dobro podnosi.

Pročitajte: Supa od voćne smole i tinktura od tamjana – Kako se prave i koriste?

„Samo u velikim količina može da ošteti jetru i moguće su alergijske reakcije. Opisani su rijetki slučajevi alergije na miris tamjana – uglavnom kod onih ljudi koji boluju od astme“, ističe Nestorović i kaže da miris tamjana ima psihoaktivni efekat.

Pet namirnica koje bi trebalo jesti tokom proljeća – Jačaju imunitet i čuvaju zdravlje

Pet namirnica koje bi trebalo jesti tokom proljeća- Nutricionisti kažu da postoje namirnice koje je važno uvrstiti u ishranu tokom ovog godišnjeg doba.

Za razliku od korjenastog i nekog mahunastog povrća koje jedemo zimi, proljeće je idealan period u godini da se više okrenemo sirovoj ili kraće kuvanoj hrani.

Prepručuju pet namirnica koje su poželjne u ishrani u proljećnim mjesecima.

1. Jagode

Ovo bobičasto voće jedno je od najzdravijih, a možemo ga jesti svježe samo u ovo doba godine. Jagode su bogate vitaminom C, manganom i vlaknima, pa jačaju imunitet i doprinose sprečavanju mnogih oboljenja. Ubrzavaju metabolizam, a time pospješuju i mršavljenje.

One su odličan sastojak raznih deserta, smutija, a možete ih jesti i za doručak i užinu.

2. Srijemuš

Biljka srijemuš je bogata mineralima i vitaminom C, tako da može pomoći kod raznih zdravstvenih problema. Listovi sadrže veću količinu vitamina C nego lukovica, tako da se uglavnom za upotrebu preporučuju listova srijemuša.

Možete ih konzumirati u obliku salate ili kao dodatak jelima.

Pročitajte: Srijemuš je spasitelj koji će očistiti i zaštititi naš organizam

3. Rotkvice

Rotkvice su  ukusno povrće koje jelima pruža specifičan gorki ukus i crvenkastu boju. One sadrže brojne vitamine, minerale i vlakna, zahvaljujući kojima jačaju srce i regulišu nivo šećera u krvi.

Možete ih jesti u salatama, uz sendviče ili od njih napraviti zdrav namaz.

4. Nana

Nana i predstavlja mnogo više od osvježavajuće, začinske biljke koju najčešće konzumiramo kao čaj. Zahvaljujući antibakterijskim i antivirusnim svojstvima, odlična je u borbi sa različitim upalama. Nana poboljšava varenje i umiruje stomačne tegobe.

Svježu nanu možete dodati u salate, čorbe, potaže, smutije, ali i u razne poslastice.

Pročitajte: Nana je jedna od najkorisnijih biljaka koju možete imati u svojoj bašti

5. Grašak

Ova proljećna mahunarka bogata je proteinima. Sadrži vitamine C, E i K i veliku količinu biljnih vlakana. Za grašak je dokazano da jača nervni sistem, kosti i srce. Možete ga jesti kao varivo, potaž ili prilog uz razna jela.

Međutim, grašak može biti i sastojak mnogih salata.

 

Infuzija za cvijeće od koje će rasti kao ludo, a pravi se od samo dva sastojka

Infuzija za cvijeće – Ovim rastvorom možete zalivati ili prskati biljke, jednom sedmično za najbolje rezultate.

Nije tajna da biljke, posebno u fazi rasta, trebaju dodatnu njegu, prije svega redovnu prihranu, no, ako vidite da vaše biljke posustaju posegnite za receptom od kojeg će momentalno živnuti. Baš zbog toga kolokvijalno se naziva i infuzijom za biljke.

Tu dolazimo do dobro čuvane tajne, naime, aspirin, osim što se koristi u medicinske svrhe, može poboljšati i rast biljaka te im pomoći da se oporave.

Pročitajte: Kako voda od banane može naštetiti biljkama?

Razlog tome je salicilna kiselina koja pomaže u rastu biljaka.  Aspirin je koristan za sve vrste biljaka, bilo da ih uzgajate u dvorištu ili u teglicama na balkonu.

Sve što vam je potrebno za ovu infuziju jedna je tableta aspirina i decilitar destilovane vode. Izmrvite tabletu i ubacite u vodu, miješajte sve dok se ne otopi. Ovom otopinom možete zalivati ili prskati biljke, jednom sedmično za najbolje rezultate.

Ova otopina pozitivno će djelovati na razvoj korijena, omogućuje cvijeću da bude raskošnije i bujnije, spriječava pojavu gljivica, a ova otpina odlična je i za rezano cvijeće. Samo je dodajte u vazu želite li da vam buket duže potraje.

 

5 biljaka koje bi trebalo zasaditi do kraja aprila: Sada je njihovo vrijeme

Botaničari tvrde da, ako biljku zasadimo u pravo vrijeme i njegujemo je kako je potrebno, veće su šanse da ona da svoj maksimum u cevjetovima i ljepoti.

April je pravo vrijeme za sadnju pojedinih vrsta ukrasnih biljaka koje će sve do jeseni davati bajkoviti izgleda vašim terasama i dvorištima.

Botaničari tvrde da, ako biljku zasadimo u pravo vrijeme i njegujemo je kako je potrebno, veće su šanse da ona da svoj maksimum u cevjetovima i ljepoti.

Prema mišljenju stručnjaka, april je idealno vrijeme da posadite ovih pet vrsta cvijeća za bašte i balkone.

Jagorčevina

Jagorčevina ili jaglac

Ona se smatra vesnikom proljeća, a zapravo pravo vrijeme za njenu sadnju je polovina aprila.

Odgovara joj supstrat za geranijume sa 20% peska ili perlita. Prija joj položaj u polusenci i temperatura od pet do 18 stepeni. Neka pre presađivanja jagorčevine bude obezbedjeno vlažno, hranljivo i propusno zemljište. Kad presadite svoje sadnice mlade jagorčevine, zalijte ih i sačekajte još malo do prvih kompletnih cvjetova.

Dan i noć

Dan i noć
Foto: AgroSavjet/Dan i noć

Dan i noć se obično sadi u jesen, ali je april takođe pogodan za sadnju ove veoma posebne biljke. Vjeruje se da infuzija napravljena od cvijeta ove biljke pomaže slomljenim srcima. Ova biljka spada  u porodicu ljubičica, pa je često zovu i poljska ljubičica.

Kod nje su cvjetovi najčešće veliki, ljubičaste boje, ali mogu biti i dvobojni. Može biti jednogodišnja ili dvogodišnja u zavisnosti kada je posađena. Najlakše se razmnožavaju sjemenom. Sade se u saksije. U saksiju srednje veličine stavite ¾ zemlje za cvijeće, potom u nju stavite oko pet sjemenki. Prekrijte sjemenke zemljom do vrha saksije. Postavite na sjenovito mjesto i redovno zalivajte.

Petunije

Petunije
Cvijeće

Petunija je omiljena vrsta cvijeća mnogim ženama, kako za terase, tako i za dvorišta. Njihova ljepota je u cvjetovima različitih boja i nijansi, a april je idealno vrijeme da ih zasadite.  Ukoliko želite da veše petunije cvjetaju punim sjajem, redovno ih zalivajte i uklanjajte stare cvjetove.

Za uspješan uzgoj petunije trebaće vam, osim kvalitetnog sjemena i kvalitetan supstrat za sadnju. Petunija voli rastresito zemljište. Ako je supstrat nešto teži, dodajte mu pijeska kako ne bi postao previše zbijen. Pravilan razmer peska i supstrata trebao bi da bude 1:5.

Cinija

Cinija
Foto: AgroSavjet

U narodu poznata kao „lijepi čovek“ , cinija  podsjeća na hrizanteme, ima čvrstu stabljiku i ima je u raznim bojama.

Cinije se mogu naći u velikom broju boja i oblika cvijeta. Ova biljka se gaji na otvorenom i voli puno sunca. Odgovara joj mjesto zaštićeno od vjetra, bogato hranljivo i umjereno vlažno zemljište. U  aprilu se sadi sjeme u vrtu ili u saksijama, a kasnije se rasadi, iako značajan broj mladih biljaka prilikom presađivanja ugine. Zemljište se redovno zaliva, i već posle od šest do osam sedmica mlade biljke cvjetaju.

Kadifica

kadifica

Kadifica je cvijeće čije je idealno vrijeme sadnje april. Ova biljka je veoma otporna na različite vremenske uslove. Kada dostigne visinu od pet do 10 centimetara, trebalo bi je rasaditi na stalno mjesto, gde će ostati tokom cijelog ljeta.

Razmak između biljaka treba da bude od 15 do 25 centimetara. Potrebno joj je redovno zalivanje i prihrana. Mogu biti različitih visina, ali najčešće dostignu visinu oko dvadesetak centimetara. Precvjetale cvjetove trebalo bi odstranjivati.

Kadifica je jednogodišnja biljka, ali možete sačuvati njeno sjeme za sljedeću godinu. Kadifa cvjeta u predivnim narandžastim, bijelim ili žutim nijansama. Ukoliko imate balkon, ovo otporno cvijeće je idalan izbor i za ukrašavanje tog prostora.

Fitosanitarne mjere u povrtarstvu koje sprječavaju pojavu bolesti i štetočina

Posljednih godina poljoprivredni proizvođači sve više se opredjeljuju za proizvodnju povrća kako na otvorenom, tako i u zatvorenom prostoru.

Kako su površine za ovu proizvodnju ograničene, često se dešava da se jedna biljna vrsta na istom mjestu više puta uzastopno gaji. Zbog prethodno navede činjenice ovakva proizvodnja sa sobom nosi visok rizik od pojave biljnih bolesti, štetočina i korova, što može dovesti da se onemogući bezbjedno i ekonomično gajenje biljnih vrsta.

Posebna pažnja mora se posvetiti i preventivnim – agrotehničkim mjerama koje imaju za cilj smanjenje infektivnog potencijala prouzrokovača biljnih bolesti i smanjenje broja jedinki štetočina. Uspješno gajenje povrtarskih usjeva nezamislivo je bez primjene fitosanitarnih mjera i održavanja rigorozne higijene, posebno u zaštićenim prostorima. Sprovođenjem ovih mjera smanjuje se i korišćenje hemijskih preprata, što je od vitalnog značaja jer se povrće koristi u ishrani u svježem stanju, i zato mora biti zdravstveno bezbjedno.

Preventivne agrotehničke mjere podrazumjevaju sljedeće: plodored, izbor otpornih hibrida i sorti za proizvodnju, sakupljanje i uklanjanje biljnih ostataka iz prethodne proizvodne godine, izbor parcele, adekvatna obrada zemljišta koja stvara optimalne uslove za razvoj korjenovog sistema, optimalno vrijeme sjetve i sadnje, odabir zdravog sadnog materijala (krtole, rasad), uništavanje korova kako na samim parcelama tako i oko plastenika, optimalno navodnjavanje biljaka, pravovremena i izbalansirana upotreba đubriva koja obezbjeđuje pravilan razvoj biljaka, pravilno provjetravanje u zaštićenom prostoru.

Najznačajnije fitosanitarne mjere i mjere higijene, prije početka novog proizvodnog ciklusa su: dezinfekcija i sterilizacija zemljišta u zaštićenom prostoru, dezinfekcija alata i pribora koji se koriste, održavanje higijene radnika (pranje radnih odijela, pranje ruku), dezinfekcija obuće prije ulaska u objekat i zabrana pušenja u objektu.

Najčešći načini dezinfekcije zemljišta su: fizička, hemijska i termička dezinfekcija. Bez obzira da li se dezinfekcija radi na otvorenom polju ili u zaštićenom prostoru, neki od ovih načina moraju se periodično ili redovno sprovoditi. U zavisnosti od vrste i obima prisutnosti štetnih organizama u zemljištu, bira se mjera koja je primjenljiva i neophodna. Opšti preduslov za dezinfekciju je odgovarajuće fizičko stanje zemljišta. To se prije svega odnosi na dobru usitnjenost i vlažnost zemljišta.

Osnovni način održavanja „čistoće zemljišta“, u širem smislu dezinfekcije, je fizičko uklanjanje biljaka ili njihovih dijelova čupanjem, i odnošenjem van objekta. To je rezultat dobrog zdravstvenog nadzora i ima karakter prevencije. Fizičkim mjerama ne mogu se eliminisati mikroorganizmi ili njihovi reproduktivni organi, ali se može spriječiti njihovo širenje. Hemijska dezinfekcija zemljišta podrazumjeva uništavanje patogena hemijskim sredstvima (fumigantima)  na direktan način. Fumigacija je najefikasnija dezinfekcija zemljišta. Fumigacijom se mogu suzbijati i korovi i nematode. Fumiganti su jaki otrovi i treba biti obazriv sa njima. U plasteniku ako se radi fumigacija najbolje je u jesen i on mora biti prazan. Za dezinfekciju zemljišta  može se upotrjebiti i 2% rastvora formalina (40% formaldehid). Potrebno je 5-10l rastvora za 1m². Danas se primjenjuje i biološki način dezinfekcije, koji podrazumjeva sjetvu kadifice ili bijele slačice kao bioloških „čistača“ zemljišta od nematoda i izazivača polijeganja rasada.

Pročitajte: Čišćenje i dezinfekcija plastenika prije sjetve i sađenja biljaka

Termička sterilizacija je najpogodniji način uništavanja patogena, čija suština je izlaganje čestica zemljišta visokim temperaturama u kraćem ili dužem trajanju. Tretiranje vodenom parom je najefikasniji metod sterilizacije, koji se zasniva na djelovanju visoke temperature na žive organizme. Pri 90ºC uništavaju se paraziti, štetočine i inaktivira se sjeme korova. Dezinfekcija zemljišta u zaštićenom prostoru vrši se posebnim poklopcima za parenje koji su povezani generatorom pare. Dovoljno je da u zemljište, kroz rupičaste cijevi koje se nalaze na unutrašnjoj strani poklopca, para prodire oko 10 minuta, da se u sloju zemljišta od 10-12 cm postigne temperatura od 80-90ºC.

Dezinfekcija manjih količina supstrata može se obaviti na jednostava način u modifikovanom metalnom buretu. Na 25 cm od dna bureta postavi se rupičasta metalna ploča, ispod koje se naspe voda. Iznad nje postavi se supstrat za dezinfekciju, najpodesnije u jutanoj vreći. Ispod bureta se loži vatra, voda koja se zagrijeva isprava i para prolazi kroz supstrat. Kada para probije materijal računa se kao početak sterilizacije, koja traje još 15 minuta. Na ovaj način se dezinfikuje supstrat namijenjen za punjenje toplih leja ili saksija za proizvodnju rasada povrća. Površine za dezinfekciju vodenom parom moraju biti pripremljenje: zemljište dobro usitnjeno, ravno, ne suviše vlažno ili suvo. Nakon obavljene dezinfekcije, zemljište treba da „odleži“ 10-15 dana, kako bi se u njemu stabilizovali mikrobiološki procesi i procesi kruženja materije, prije svega azota.

Zbog razlika i ograničenosti djelovanja različitih mjera za dezinfekciju, najpogodnije je kombinovati različite metode dezinfekcije. Suština kombinovanja je dopunjavanje primjenjenih metoda u djelovanju kako zbog ograničenosti njihovog dejstva na određenu populaciju patogena, tako i zbog štetnih posljedica prekomjernog doziranja na korisne organizme u zemljištu.

Radi uništavanja prouzrokovača bolesti i štetočina potrebno je izvršiti dezinfekciju konstrukcije, folije, alata, pribora i ostale opreme. Sredstva koja se koriste za dezinfekciju su pesticidi specijalno namijenjeni za ovu namjenu ili alternativne metode: varikina, kreč, modra galica i dr. Dezinfekcija alata i pribora se obavlja pomoću 10% rastvora NaOH ili 2% rastvora formalina. Dezinfekcija formalinom se obavlja tako što se alat, pribor i ostalo potapa u rastvor formalina u toku 10-30 minuta. Poslije vađenja iz rastvora, prekrivaju se plastičnom folijom u toku 24 sata, a zatim se nakon skidanja folije i provjetravanja mogu koristiti. Varikina se takođe može koristiti kao dezinfekciono sredstvo za alat, ambalažu, saksije i radne površine, a koristi se sa vodom u odnosu 1:5.

Održavanje higijene radnika je mjera koja se često zanemaruje, iako njeno sprovođenje smanjuje pojavu bolesti povrća. Odijela radnika treba prati jer se na njima često zadržavaju spore gljiva, kao i neki virusi. Pranje ruku i dezinfekcija je takođe značajna mjera, naročito u sprječavanju i širenju virusa mozaika duvana. Diranjem zaraženih biljaka ovaj virus ostaje na prstima i tako se prenosi na zdrave biljke paradajza i paprike. Ispred ulaza u objekte potrebno je postaviti barijere od sunđera natopljenog dezinfikacionim sredstvom. Prilikom ulaska u objekat mora se preći preko ove barijere radi dezinfekcije obuće.

Sprovođenje fitosanitarnih mjera, kao i mjera higijene, značajno doprinose redukovanoj primjeni pesticida i proizvodnji zdravstveno bezbjednog povrća.

Kako da vam DIMILICA dimi tokom cijelog pregleda košnice

Dimilica je pčelarev najbolji drug. Pa ipak, za većinu je održavanje upaljenje dimilice najkomplikovaniji dio pčelarstva. To ne mora da bude tako. Ono što želitie da postignete jeste dovoljno gustog, hladnog dima da potraje tokom cijelog pregleda košnice. Svako ne želite da vam se dimilica ne ugasi čim otvorite košnicu.

pčelarska oprema

Pčelarsku opremu možete naručiti na OLX.BA 

Počnite od blago zgužvanog parčeta novinskog papira veličine teniske loptice. Zapalite papir i postavite ga na dno dimilice. Ugurajte ga pčelarskim nožem. Nježno pritisnite meh nekoliko puta dok ne budete sigurni da papir gori plamenom.

Sve vrste dimilica možete proučiti na linku ipsod:

PORUČI DIMILICE

Dodajte suvu potpalu veličine šibice, pumpajući pri tom mehom. Kada se potpala razgori (čućete pucketanje), polako dadajte sve deblju potpalu. Na kraju, najdeblje grančice trebalo bi da budu debljine palca. Ni jedna grančica ne treba da bude duža od 10-12 cm. Potpala treba da ispuni tri četvrtine dimilice  i mora biti temeljno nabijena uz njene strane. Pčelarskim nožem povremeno prodžarajte vatru. I dalje pumpajte vazduh. Kada potpala bude gorila oko 10 minuta i kada se žeravice zasijaju, vrijeme je da dodate pravo gorivo.

Pročitajte: Umirujuće dejstvo dima na pčele
Koristite gorivo koje gori sporo i odaje dosta dima. Preporučujemo suvu poljevinu ili kanap od kudelje. Fino rade i juta, suvo lišće, čak i suve borove iglice. Gorivo možete kupiti i u prodavnicama pčelarske opreme (obično su to birketi od sabijenih pamučnih vlakana ili piljevine). Ono je takođe dobro. Pčelama je zaista svejedno šta koristite – ali izbjegavajte upotrebu bilo čega sintetičkog ili potencijalno otrovnog.

Održavanje čistoće dimilice

Dobro pitanje koje često čujemo glasi: “ Moja dimilica je sva ulijepljena i treba joj dobro čišćenje. Kako to da uradim?“

Nakon par sezona, unutrašnjost dimilice može biti gusto prekrivena crnim, gumastim katranom. Najbolji način da se on očisti jeste da ogori. Kao i u rernama sa programom za čišćenje, potrebna vam je visoka temperatura. Možete probati pomoću malog plamenika na propan. Možete ga nabaviti u većini prodavnica alata.

Plamenom prelazite preko crnog katrana koj prekriva unutrašnjost dimilice. Palite ga. Kada se zapali, katran sija vatrenonarandžasto, a ona se pretvori u pepeo. Zatvorite plamenik. Kada se dimilica ohladi lako ćete iz nje istresti pepeo. Čista kao suza!

Literatura: „Pčelarstvo za neupućene“ Howland Blackiston