Naslovnica Blog Stranica 25

Ovo su najotrovnije biljke za pse

Agrosavjet
-
0
Ovo su najotrovnije biljke za pse

Veterinarski stručnjaci odavno upozoravaju neoprezne vlasnike kućnih ljubimaca zbog supertoksične božićne dekoracije koja usmrćuje njihove pse i mačke. Samo jedna bobica omiljene imele može da usmrti kućnog ljubimca i između života i smrti postoji bukvalno tanka linija, piše NYpost.

Kućne ljubimce uvijek privuku primamljivi mirisi iz kuhinje, blistavi aranžmani i ukrasi kojima uljepšavamo radne površine i stolove, ali ih neodoljivo privlači i praznično zelenilo koje je obavezan ukras svakog doma.

Imela je jedna od omiljenih prazničnih biljaka miliona ljudi koji uživaju u čaroliji ovog zimzelenog grma sa tradicionalnom ulogom, pogotovo kad je riječ o običaju budućih bračnih parova da stoje ispod imele i razmjene poljupce.

Ipak, i pored čarolije ove tradicije, ne treba zaboraviti na naše ljubimce kojima se ponekad ispred nogu dokotrlja supertoksična bobica ove biljke može izazvati srčani udar, pa i smrt životinje.

Zbog toga je najvažnije da se biljke postave na područja van domašaja mačaka i pasa, uz čestu provjeru područja kako zaostali dio imele ne bi dospio u usta kućnog ljubimca.

Pročitajte: Mogu li psi da jedu začinjenu hranu?

Božićna zvijezda, popularna Poinsettia, nezaobilazni je cvjetni dekor u pretprazničnim i prazničnim danima i postavlja se u domovima i kancelarijama. Većina veterinarskih stručnjaka tvrdi da božićna zvijezda nije fatalna kao imela, ali može izazvati pojačano lučenje slina, bol u stomaku i blagu dijareju, jer ima nizak nivo toksičnosti. Ipak, mnogi kinolozi smatraju da cvjetovi ove biljke predstavljaju prijetnju ako psi dođu u dodir sa njenim bijelim sokom, jer sadrži hemikalije slične onima u deterdžentima za domaćinstvo. Ako pas poliže veliku količinu mliječnog soka božićne zvijezde, on može izazvati povraćanje, pojačano balavljenje, dijareju i iritaciju kože.

Sve uobičajene božićne biljke – božićni kaktus, božićne ruže – kukurijek, pa čak i božićna drvca, mogu izazvati neželjene reakcije u slučaju da ljubimci progutaju neke njihove dijelove. Amarilis, bor, kedar i božikovina su među uobičajenim prazničnim biljkama koje mogu biti opasne, a u nekim slučajevima i veoma otrovne za kućne ljubimce. Ako vlasnik posumnja da je njihov ljubimac bio izložen potencijalno toksičnoj biljci, treba da potraži pomoć veterinara.

Najbolje je da fotografišete biljku kako biste je pokazali ljekaru.

Ako mislite da je vaš ljubimac progutao otrovnu biljku, ne čekajte, već ga odmah odvedite veterinaru ili u kliniku za hitne slučajeve, prenosi Telegraf.

Jesenja zaštita voćnjaka i vinograda: Champ® DP – Vaš saveznik u sigurnom prinosu!

Agrosavjet
-
0
Jesenja zaštita voćnjaka i vinograda: Champ® DP – Vaš saveznik u sigurnom prinosu!

S dolaskom jeseni i periodom nakon masovnog opadanja lišća, voćari i vinogradari ulaze u ključnu fazu pripreme za narednu sezonu. Jedna od najvažnijih mjera je zaštita voćnjaka i vinograda preparatima na bazi bakra, koja se preporučuje u jesenje-zimskom periodu, pod uslovom da temperature ne padaju ispod 5°C.

Kompanija Agrimatco d.o.o. preporučuje Champ® DP, kontaktni i preventivni fungicid i baktericid, kao idealno rješenje za ovu fazu zaštite.

Šta čini Champ® DP posebnim?

Glavna aktivna materija ovog preparata je bakar-hidroksid (655 ± 25 g/kg), poznat po svojoj efikasnosti i sigurnosti. Za razliku od drugih bakarnih soli, bakar-hidroksid ima nekoliko ključnih prednosti:

  • Veća efikasnost u zaštiti biljaka.
  • Manja količina potrebna za primjenu, što ga čini ekonomičnijim.
  • Veća sigurnost za biljke i okolinu, zahvaljujući nižem nivou bakra u formulaciji.
  • Otpornost na spiranje kišom, bolja od preparata na bazi bakar-sulfata i bakar-oksihlorida.

Kako i kada koristiti Champ® DP?

Champ® DP dolazi u obliku vododisperzibilnih granula (WG), što olakšava njegovu primjenu. Ovaj preparat može se koristiti do četiri puta godišnje na istoj površini, što omogućava dugotrajnu zaštitu.

Dostupan je u praktičnim pakovanjima od 100 g i 1 kg, što ga čini pogodnim za manje i veće proizvođače.

Zašto je bakar ključan za jesenju zaštitu?

Preparati na bazi bakra, poput Champ® DP-a, imaju kontaktno i preventivno djelovanje koje smanjuje rizik od bolesti, poput bakterijskih infekcija i gljivičnih oboljenja, koje mogu ugroziti prinos naredne sezone.

Naši stručnjaci savjetuju da se ova zaštita planira i sprovodi tokom perioda mirovanja biljaka, kada su temperature iznad 5°C, kako bi se osiguralo optimalno djelovanje preparata.

Za voćare i vinogradare koji teže visokom i kvalitetnom prinosu, Champ® DP je neizostavan saveznik u procesu zaštite biljaka.

Više o ovom preparatu možete naći na zvaničnoj stranici www.agrimatco.ba

Skladištenje krompira: Kako izbjeći bolesti i propadanje krtole

Agrosavjet
-
0
Skladištenje krompira: Kako izbjeći bolesti i propadanje krtole

Krompir je specifična poljoprivredna kultura koja postavlja mnoge uslove za pravilno skladištenje. 

Zašto se krompir mora ispravno skladištiti?

  1. Zato što je krompir kultura s visokim sadržajem vode, pa je zbog toga izložen napadu svih mogućih bolesti.
  2. S druge strane, ne podnosi niske temperature jer dolazi od smrzavanja, a ne podnosi ni visoke, jer tada dolazi do klijanja. U jednom ili drugom slučaju rezultat je isti, tj. oba dovode do velikih gubitaka, često i do potpunog propadanja proizvodnje.
  3. Kao treći problem postavljaju se različiti zahtjevi prema namjeni proizvoda. Na primjer, sjemenski krompir mora se čuvati na konstantno nižim temperaturama od 2-4°C, ali na ovim temperaturama ne smijemo čuvati merkantilni krompir i krompir namijenjen preradi, jer na nižim temperaturama dolazi do redukcije skroba u šećer, pa takav krumpir poprima sladak ukus i loš kvalitet. Da bi se ovo izbjeglo, krumpir za jelo i preradu mora se čuvati na temperaturama od 6-8°C, ali na ovim temperaturama javlja se klijanje.

Kako vidimo, na prvi pogled problem izgleda nerješiv. Međutim, nije tako uspješno skladištenje krompira je ipak moguće. Nauci je pošlo za rukom da ovaj na izgled nerješiv problem riješi na najbolji način. Sada svaka frakcija proizvoda može da se čuva na temperaturama koje joj najbolje odgovaraju i daju najbolji kvalitet proizvoda. Razumije se da u tom slučaju treba poštivati i ostale uslove, kao npr. relativnu vlagu objekta i sl.

Na žalost, sve ovo moguće je postići samo u velikim savremenim skladištima koja su istovremeno dosta skupi građevinski objekti, međutim uz malo truda i poštovanje osnovnih pravila, skladištenje krompira je moguće i u manjim domaćinstvima.

Veliki problem skladištenja krompira predstavljaju bolesti krompira. Koje sve bolesti mogu napasti vaš krompir i kako ih suzbiti pročitajte na linku ispod:

Najčešće bolesti krompira u skladištu: Kako ih prepoznati i spriječiti

Tri biljke koje se obavezno sade u novembru

Agrosavjet
-
0
Tri biljke koje se obavezno sade u novembru

Stručnjaci za baštovanstvo savjetuju da u novembru posadite tri vrste biljaka koje će vam pomoći da imate odličan usjev.

To su luk, ljutika (šalot) i bijeli luk.

Ove tri biljke su jednostavne za uzgoj i daju odlične rezultate ako se pravilno posade u novembru.

Evo koje je pravo vrijeme za njihovu sadnju:

Luk

Luk je veoma svestran i jednostavan za uzgoj, pa se može uzgajati tokom cijele godine. Stručnjaci preporučuju da ga posadite u jesen ili proljeće koristeći male setove umjesto sjemena. Sadite ga u plodno, dobro pripremljeno zemljište koje dobro zadržava vlagu i nalazi se na sunčanoj lokaciji. Razmak između biljaka treba da bude 10-15 cm. Kada luk postigne odgovarajuću veličinu ili kada listovi požute, spreman je za berbu. Ako ga sadite u jesen, biće spreman za berbu već u ljeto, dok će luk posaditi u proljeće biti gotov tek kasnije.

Pročitajte: Sadnja crnog luka u jesen

Ljutika (šarlot)

Ljutika je još jedan koristan usjev, sa blažim ukusom od običnog luka. Sadnja u jesen daje jače biljke, a važno je da se drži u vlažnom, ali dobro dreniranom zemljištu, uz redovno zalivanje kako bi se spriječio rast korova. Kao i luk, ljutika voli sunčane pozicije i plodno tlo bogato organskim materijama. Lukovice treba posaditi na razmak od 15-20 cm, sa 30 cm između redova, i treba ih zaštititi od ptica pokrivačem od vune ili mrežom.

Bijeli luk

Bijeli luk je nezaobilazna namirnica u mnogim jelima, a najbolje je saditi ga u novembru, kada je vrijeme idealno. Posadite lukovice direktno u zemlju ili ih stavite u saksije, posebno ako imate teško zemljište. Tlo treba da bude očišćeno od korova, a kompost dobro pomiješan sa zemljom. Razmak između lukovica treba da bude 15 cm, sa 30 cm između redova. I bijeli luk, kao i ostale biljke, treba zaštititi od ptica. Njega bijelog luka je jednostavna, ali treba redovno zalivati u proljeće i rano leto, dok se količina vode smanjuje kada listovi požute, što znači da lukovice sazrijevaju, prenosi Informer.

Zašto je jesenja obrada zemljišta važna za voćnjake

Agrosavjet
-
0
Zašto je jesenja obrada zemljišta važna za voćnjake

U prve dvije-tri godine nakon sadnje preporučuje se tlo obrađivati kako bi se utjecalo na dublje rasprostiranje korijenja, a nakon toga se tlo zatravi djetelinsko travnom smjesom. Dobro je poznato da su toplija obrađena nego neobrađena tla. To se najbolje vidi u proljeće kada kopni snijeg. Prije snijeg okopni s obrađenih površina nego sa neobrađenih ledina.

U voćnjacima se u jesen treba obaviti obrada tla jer ona ima višestruki korisni učinak:

  • bolje nakupljanje (akumulacija) vlage i njeno bolje čuvanje u tlu;
  • povećava se volumen tla (površinskog sloja često i za 20%), a na taj se način utječe na bolju izmjenu (difuziju) plinova, disanje tla, mikrobiološku aktivnost, vodopropusnost i toplinski režim tla;
  • povećava se aktivacija hranjivih tvari i nakuplja ugljični dioksid disanjem korijenja i mikroorganizama, a nazočnost ugljičnog dioksida djeluje na aktivaciju tekuće faze tla;
  • uništavaju se korovi u voćnjaku;
  • uništava se velik broj štetnika na taj način što se izlažu niskim temperaturama;
  • povećava se vezanje (fiksacija) dušika od strane mikroorganizama;
  • poboljšavaju se uvjeti rasta i rasprostiranje korijenove mreže;
  • naoravanjem tla na korijenje prema deblu štiti se korijenova mreža od utjecaja niskih temperatura, a to je važno, jer je korijenova mreža osjetljivija prema niskim temperaturama od nadzemnog dijela;
  • razoravanjem sredine međurednog prostora, otvara se brazda u koju se skuplja i odvodi suvišna voda;
  • obavi se zaoravanje mineralnih i organskih gnojiva u pravo vrijeme i na veću dubinu tako da se tijekom zime izvrši razgradnja i pretvorba (transformacija) u povoljnijem smjeru itd.

Najpovoljnije je vrijeme za jesensku obradu prije početka učestalih jesenskih kiša. Ovdje treba odmah napomenuti da se obrada ne smije obaviti svake godine do iste dubine, jer takva obrada izaziva nepovoljne promjene, tzv. „bolest tabana pluga“, odnosno smanjenje plodnosti tla. U ratarskoj proizvodnji obavlja se jesensko duboko oranje. I u voćarstvu bi bila vrlo korisna duboka obrada, odnosno duboko oranje tla, ali to uvijek nije moguće iz više razloga. Ti su razlozi općenito poznati, pa ćemo se na njih samo letimično osvrnuti. Voćke kao višegodišnje kulturne biljke razvijaju jaku korijenovu mrežu, koja se prostire u dubinu i širinu ovisno o svojstvima tla, načinu uzdržavanja plodnosti tla, vrsti voćke, podlozi pa i sorti.

Pročitajte: Suzbijanje korova u organskim voćnjacima

Svrha jesenske obrade je da osigura povoljnija fizikalna svojstva tla, a da bi se to postiglo, potrebno je obradu obaviti do što je moguće veće dubine. Međutim, dubina obrade tla ograničena je, odnosno, određena dubinom prostiranja korijenja, koje se obradom ne smije ozlijediti. Općenito se smatra da se obradom ne smije ozlijediti skeletno korijenje debljine olovke (promjera iznad 8 mm), jer se teže obnavlja.

Naime, ratilima se korijenje obično iskida, pa su presjeci nepravilnog oblika, a rane znatno veće nego kad se prerežu oštrim predmetom. Tako velike rane nepravilnog oblika s puno povrijeđenog (nagnječenog) staničja teško zacjeljuju te se na njima u uvjetima vlažnog tla brzo razmnožavaju razne štetne gljivice (truležnice – paraziti). Malo-pomalo se trulež korijenja sve više povećava, gljivice se umnožavaju pa poslije napadaju i zdravo korijenje. Dakle, rane na korijenju mogu poslužiti kao izvor zaraze. Ako se obradom povrijedi deblje korijenje, tada rana sporo ili nikako ne zacijeli, a obnavljanje korijenja izostaje u neposrednoj blizini rane, te se od nje sve više udaljuje.

Izvor: agroportal.hr

Koje ulje je bolje?

Agrosavjet
-
0
Koje ulje je bolje?

Kako bismo dobili što kvalitetnije maslinovo ulje, pravilo je da se ubrani plodovi odmah, ili što prije, a najkasnije u roku od 48 sati prerade. Ubrane masline se stavljaju u plastične rešetkaste košare, ne veće zapremnine od 20 kilograma, u sloju ne većem od 15 centimetara, koje se tijekom sunčanog dana prekriju kako bismo spriječili prijevremenu oksidaciju.

Kratko skladištenje

Često nije moguće ubrane plodove isti dan prenijeti do uljare i preraditi, pa ih treba na kratko uskladištiti. To se radi u gajbama, plodove treba svaki dan protresti, ali nikako duže od tri dana. Ni u kojem slučaju, želimo li dobiti ekstra djevičansko maslinovo ulje plodove ne treba držati u vrećama, a posebno ne u mrežastim vrećama, u moru, slanoj vodi ili na betonu.

Pročitajte: Šta je zapravo ulje od komine i može li se koristiti u kuvanju

Koje je bolje

Još uvijek postoji dilema maslinara i ljubitelja ulja koje je ulje bolje – vrjednije, ukusnije, slađe, pikantnije, gorče, a naročito trgovački unosnije – ono od zelenih ili crnih maslina. Još uvijek se u preradi maslina primjenjuju dva sustava i to starinski ili tradicionalni prešanjem i moderni kontinuirani centrifugalni način. I jedan i drugi način, ako se pravilno radi, omogućuju proizvodnju ulja hladnim postupkom vrlo visoke kakvoće. Moderne uljare mogu preraditi i do 5000 kilograma ploda masline na sat, rade u dvije ili tri faze, s dodavanjem vode prilikom prerade ili bez dodatka vode uz korištenje separatora, koji odstranjuje sve nečistoće iz ulja.

Izvor: maslinar.com

Zimske cvijetnice koje uspijevaju i na snijegu!

Agrosavjet
-
0
Zimske cvijetnice koje uspijevaju i na snijegu!

Vaša bašta ne mora da bude gola i pusta kada dođe zima. Postoji zimsko cveće koje se lako može uzgajati tokom hladnih meseci, a vašoj bašti će dodati život i boju. Nemojte odustati od baštovanstva tokom zimskih meseci. Vesela zimska bašta vredna je truda. Izdvojili smo za vas nekoliko najizdržljivijih, najsjajnijih cvetova koje možete dodati u vašu zimsku baštu.

Japanska kamelija

Kada se posadi u proleće, japanska kamelija daje velike, svetle bele, ružičaste ili crvene cvetove koji traju od oktobra do sredine marta. Ovom grmlju je potrebno blago kiselo, dobro drenirajuće zemljište na mestu koje štiti biljku od zimskih vetrova. Delimična do puna senka je najbolja, kao i zalivanje svake dve nedelje tokom perioda suvog vremena.

Nažalost, biljke japanske kamelije su zimi podložne plamenjači na laticama. Lisne uši i paukove grinje takođe mogu predstavljati problem, pa s vremena na vreme proveravajte donju stranu listova vaše biljke da biste rano uočili i lečili zaraze.

Zimsko cveće – visibaba

Ovaj nežni cvet je prilično jednostavan za gajenje. Kada se lukovice posade u jesen, u kasnu zimu cvetaju sitni beli cvetovi sa unutrašnjim zelenim laticama koje padaju preko stabljike. Visibabe se mogu uzgajati i kao sobne biljke.

Posadite ih u glinenu zemlju koja je obogažena organskom materijom. Uverite se da su izložene punom suncu ili delimičnoj senci. Pošto visibabe svu potrebnu vlagu dobijaju od kiše i otopljenog snega, zalivanje nije potrebno. Nema poznatih štetočina ili bolesti koje muče biljku tokom hladnih zimskih meseci.

Kukurek

Upečatljivi beli cvetovi su ono što možete očekivati od kukureka. Ova atraktivna biljka dobro funkcioniše kao granična biljka, ali takođe uspeva kada se uzgaja u žardinjerama. Možete očekivati da će cvetati u vreme Božića ako je cvet zasađen u jesen.

Kukurek najbolje uspeva u dobro dreniranom zemljištu koje je bogato organskom materijom. Dajte biljci delimičnu, duboku senku i zalijte toplom vodom iz slavine u danima bez mraza. Gljivična bolest može biti problem, zato nemojte zalivati previše. Pošto su listovi i koren kukureka otrovni, obratite posebnu pažnju ukoliko imate kućne ljubimce.

Zimski jasmin

Zimski jasmin daje atraktivne žute cvetove u obliku levka u januaru ili februaru, ukoliko su posađene prethodne jeseni. Grm, koji odlično izgleda uz zid vašeg doma ili šupe, takođe se može uzgajati kao loza uz rešetku ili pergolu.

Zimski jasmin uspeva u svim tipovima zemljišta, sve dok se zemljište dobro drenira. Za razliku od drugih biljaka, zimskom jasminu je potrebno zalivanje tokom cele zime. Zemlja treba da bude vlažna, pa zalijte biljku kad god ustanovite da je površina suva.

Biljka zahteva sunce ili delimičnu senku. Orezivanje se preporučuje kako biljka raste, inače će grm imati neuredan izgled. Iako je zimski jasmin otporan na bolesti, mogu ga pogoditi određene štetočine.

Zimsko cveće – kukurjak

Ako tražite biljku koja nije zahtevna za održavanje i kako biste dodali boju svom kamenom vrtu ili terasi u februaru, posadite kukurjak. Ova višegodišnja biljka voli da pokaže svoje jarko žute cvetove u obliku čaše i raskošne zelene listove. Cvetanje traje dugo i može se u njemu uživati do kasnog proleća, kada će ući u fazu mirovanja.

Alkalna tla koja dobro dreniraju, dopunjena organskom materijom, najbolja su za kukurjak. Postavite biljku na mesto koje dobija puno sunca do delimične senke i vodu tokom perioda suvog vremena. Imajte na umu da je ova biljka otrovna.

Inače, kukurjak po svom izgledu podseća na kukurek, pa odatle slično ime. U Srbiji je oba biljka sve ređa i spada u grupu krajnje ugroženih vrsta.

Erica carnea (Zimski šešir)

Nisko rastući žbun, ova biljka može pokrivač tla ili u podignutim lejama. Iako možete da postavite u saksije, ona se mora držati napolju, jer ne podosi dobro kućne uslove. Posadite zimski šešir krajem leta ili početkom jeseni da biste uživali u njenim jarko ružičastim zvonastim cvetovima tokom januara.

Kada sadite ovu biljku, uverite se da je zemljište kiselo, dobro drenirano i dopunjeno organskom materijom. Da bi biljka dostigla svoj puni potencijal, potrebna je lokacija sa punom sunčevom svetlošću ili u delimičnoj senci. Zalivanje je potrebno samo zimi, u sušnim periodima. Insekti su retko problem za zimsko vrelo, a gljivične bolesti su problem samo ako se zemljište ne drenira dobro.

Izvor: Weekand / preuzeto sa: agromedia.rs

Kako i zašto kompostirati opalo lišće?

Agrosavjet
-
0
Kako i zašto kompostirati opalo lišće?

Listinac je kompost koji se dobiva kompostiranjem opalog lišća. Povećava sadržaj vlage u zemljištu i poboljšava njegovu strukturu, a zreli kompost nosilac je vitalnosti zemljišta.

Jesen je vrijeme kada se mnogi od nas pitaju šta učiniti sa velikom količinom lišća iz voćnjaka i dvorišta. Na žalost, veliki broj ljudi sakupljeno lišće spaljuje i na taj način gubi dragocjenu organsku materiju koja toliko treba zemljištu.

Listinac povećava sadržaj vlage u zemljištu i poboljšava njegovu strukturu. Dovoljno je lišće sakupiti i strpljivo čekati njegovo razlaganje. Sakupljeno lišće može se staviti u namjenske vrtne vreće, posebno napravljeno kompostište za lišće ili ga ostaviti u gomili.

Kako do kvalitetnog listinca?

Prilikom prikupljanja lišća treba obratitit pažnju da se prikuplja zdravo lišće, koje nije zaraženo patogenima i u kojem nema štetočina ili njihovih prezimljujućih formi. Poželjno je prikupljeno lišće prethodno usitniti. Ukoliko je sakupljeno lišće suho, potrebno ga je zaliti vodom i na taj način potaknuti proces kompostiranja. Vlažnom lišću se može dodati zelena trava i manja količina humusa kako bi se ubrzao cijeli proces. Zbog osobine vlažnog lišća da se zgrudva i truli, lišću se mogu dodati i usitnjene grančice, koje će doprinjeti rastresitosti kompostne mase.

Brzina kompostiranja zavisi od vrste drveta

Najbrže se razlaže lišće listopadnog drveća, 1 – 2 godine, dok se iglice crnogoričnih vrsta sporije razlažu, 2 – 3 godine. Sadržaj mineralnih materija u lišću varira u zavisnosti od vrste drveća, tla i klimatskih karakteristika područja. Zbog toga je najbolje koristiti opalo lišće različitih vrsta drveća.

Pročitajte: Zašto lišće opada u jesen: Prirodni ciklus preživljavanja drveća

Listinac koji je odležao jednu godinu se naziva mladi listinac i u njemu su vidljivi ostaci lišća. Ovakav listinac se prvenstveno koristi za malčiranje, a može se korsititi prilikom sadnje stavljanjem u iskopane rupe ili kao đubrivo za travnjake. Veoma dobro se pokazao kao malč u toku zime, jer štiti bijlke od smrzavanja. Ako ga koristimo kao prekrivač za golu zemlju, potrebno ga je u proljeće razgrnuti i omogućiti tlu da se zagrije.

Ukoliko je listinac odležao dvije godine, tada je to zreo listinac i predstavlja visokovrijedno organsko đubrivo. Takav listinac je tamnosmeđe boje, mrvičaste strukture. Koristi se i kao malč, ali i u mješavinama za sađenje rasada, cvijeća ili kao organsko đubrivo.

Listinac od iglica četinara zakiseljava zemljište

Listincu od iglica četinara je potrebno i tri godine da se u potpunosti razloži i ovakav listinac zakiseljava zemljište te se koristi za malčiranje i đubrenje onih kultura koje zahtijevaju kiselo zemljište. Najbolje ga je praviti odvojeno od listinca listopadnih vrsta.

Lišće koje se brzo kompostira su listovi voćnih vrsta, breze, zove, javora, topole, graba, bijelog jasena. Lišće hrasta, bukve, oraha, četinara te lišće prekriveno smolom, je lišće koje se sporo kompostira. Korisno je znati i da, osim lišća hrasta i oraha, lišće kestena i vrbe sadrži mnogo tanina i da zbog toga sporo trune, kao i lišće četinarskih vrsta. Listinac od oraha treba kompostirati samog i koristiti kao malč za suzbijanje korova, ali nikako u povrću jer može inhibirati rast povrća.

Veličina kompostne gomile važna za održavanje temperature i vlažnosti

Širina i visina kompostne gomile trebale bi da budu 1,2 do 1,5 m, a dužina najmanje 1,5 m.

Ukoliko se kompostna masa osuši, potrebno ju je zaliti vodom, ako je prevlažna treba dodati piljevine od listopadnog drveća. Za održavanje temperature i vlažnosti tokom kompostiranja, veoma je važna veličina kompostne gomile.

Manja gomila će se brže isušivati, slabije zagrijavati i time će se usporavati kompostni proces. Obrnuto, ako je gomila veća, brže će se zagrijati i razviti više temperature koje mogu uništiti poželjne mikroorganizme koji obavljaju kompostiranje.

Sazrijevanje listinca je najbrže u ljetnim mjesecima zbog intenzivnog rada mikroorganizama. Ukoliko želimo ubrzati proces formiranja listinca, potrebno je nekoliko puta prevrtati ovu gomilu. Kompostna gomila je inkubator mnogih biohemijskih procesa i razvoja zemljišne flore i faune. Zbog toga je zreli kompost nosilac vitalnosti zemljišta.

Da bi ste utvrdili da je listinac zreo on mora imati tamnosmeđu boju i miris na šumsko tlo.

Izvor: agroklub.ba

Savjeti kako da crni luk traje što duže, čak i do šest mjeseci

Agrosavjet
-
0
Savjeti kako da crni luk traje što duže, čak i do šest mjeseci

Većina ljudi se odlučuje da crni luk drži u frižideru, a to je velika greška, jer ne samo da će izgubiti ukus već će se i brzo pokvariti i ubuđaviti.

Džeri Stoun je otkrio jednostavan trik koji će pomoći da crni luk ostane svjež i do pola godine!

Njegov prvi savjet je zaboravite na frižider.

„Ispostavilo se da luk najbolje ‘živi’ na sobnoj temperaturi, i kada ga ohladite, izvlačite svu njegovu vlažnost, i on će se brzo osušiti. Ovo se naravno odnosi na cijeli plod, a ne na isjeckani luk. Druga, i najvažnija stvar je da crni luk najviše voli da bude na tamnom i suvom mjestu, sa dobrom ventilacijom“,  priča Stoun.

Pročitajte: Potapanje luka prije sadnje: Tajna uspješne proizvodnje

Ističe da ga zbog toga ne treba držati u fioci, već ih treba stavit u ostavu sa dobrom ventilacijom.

„Ventilacija je bitna jer uklanja mnogo vlažnosti iz vazduha, što doprinosi tome da crni luk ostane duže svjež. Takođe, nikada ne treba da držite krompir pored luka, jer vlažnost i etilen koji oslobađa luk, ubrzavaju klijanje krompira“, kaže on.

Važno je i pakovanje u kojem ste kupili crni luk

Ukoliko je bio upakovan u plastičnoj kesi, Stoun savjetujeda ga izvučete napolje, jer kako ističe plastične kese podstiču brže buđanje.

Crnom luku je potrebno da „diše“, pa je zato najbolje da ga držite u mrežastoj torbi što će mu omogućiti da duže ostane svjež.

Na kraju, važno je da luk ne bude na direktnoj sunčevoj svetlosti, piše Mirror, prenosi Krstarica.

Šta je zapravo ulje od komine i može li se koristiti u kuvanju

Agrosavjet
-
0
Šta je zapravo ulje od komine i može li se koristiti u kuvanju

Ulje od komine maslina, poznato i kao „pomace“ maslinovo ulje, dobiva se od ostataka masline nakon što se proizvedu prve vrste maslinovog ulja (ekstra djevičansko i djevičansko maslinovo ulje). Ovi ostaci sadrže koštice, ljuske i pulpu masline. Proces proizvodnje ulja od komine maslina uključuje kemijske procese i upotrebu otapala kako bi se izvukle preostale masnoće iz tih ostataka.

Proces proizvodnje ulja od komine maslina

Nakon proizvodnje ekstra djevičanskog i djevičanskog maslinovog ulja, ostatak (komina) se prikuplja. Ovaj ostatak je mješavina krutih dijelova maslina koji su prošli kroz proces hladnog prešanja.
Komina se zatim tretira otapalima, najčešće heksanom, kako bi se izvuklo ulje. Ovo ulje se zatim rafinira kako bi se uklonile nečistoće i otapala.
Ulje dobiveno iz komine maslina nije jestivo u svom sirovom obliku zbog svog okusa i mirisa, pa prolazi kroz proces rafiniranja. Nakon rafiniranja, često se miješa s malom količinom djevičanskog maslinovog ulja kako bi poboljšalo okus i nutritivne vrijednosti.
Ulje od komine maslina sadrži uglavnom mononezasićene masti, poput oleinske kiseline, koja je korisna za zdravlje srca. Međutim, sadržaj polifenola i drugih antioksidansa koji su prisutni u ekstra djevičanskom maslinovom ulju je značajno smanjen zbog procesa rafiniranja i ekstrakcije.

Kontroverze i najnovije spoznaje

Europska unija i druge međunarodne organizacije imaju stroge standarde koji reguliraju kvalitetu i označavanje ulja od komine maslina. Prema pravilima Europske unije, ulje od komine maslina mora biti označeno kao takvo i ne smije se miješati s drugim vrstama maslinovog ulja kako bi se zavarali potrošači. U posljednje vrijeme postoje stroži propisi i standardi u vezi s označavanjem i kontrolom kvalitete ovih ulja.

Pročitajte: Ovo ne smijete raditi s maslinovim uljem na vrućinama

Ulje od komine maslina

– Sastav masnih kiselina: Visok udio mononezasićenih masti (oko 70-80 posto oleinske kiseline) i nizak udio polinezasićenih masti.
– Točka dimljenja: Oko 230°C, što ga čini pogodnim za prženje i pečenje.
– Nutritivni profil: Sadrži manje antioksidansa i polifenola u usporedbi s ekstra djevičanskim maslinovim uljem zbog rafiniranog procesa. Manji sadržaj vitamina E i drugih korisnih spojeva.
– Upotreba: Pogodno za prženje, pečenje i druge kulinarske tehnike koje zahtijevaju visoku temperaturu. Također se koristi u proizvodnji sapuna i kozmetike.

Suncokretovo ulje

– Sastav masnih kiselina: Bogato polinezasićenim mastima (oko 60-70% linolne kiseline) i umjereno mononezasićenim mastima. Sadržaj masnih kiselina može varirati ovisno o vrsti suncokretovog ulja (visok-oleinsko, linolno).
– Točka dimljenja: Oko 225°C (rafinirano ulje), što ga čini pogodnim za prženje i pečenje.
– Nutritivni profil: Sadrži vitamin E (tokopherol), koji djeluje kao antioksidans, no manji je sadržaj drugih korisnih spojeva poput polifenola.
– Upotreba: Često se koristi za prženje, pečenje, roštiljanje i pripremu jela na visokim temperaturama. Popularno je i u pripremi majoneze i umaka.

Kokosovo ulje

– Sastav masnih kiselina: Visok udio zasićenih masti (oko 90%), uglavnom srednjelančanih masnih kiselina kao što su laurinska kiselina.
– Točka dimljenja: Oko 175-200°C (djelomično rafinirano), 177°C (ekstra djevičansko), zbog čega nije idealno za prženje na visokim temperaturama.
– Nutritivni profil: Sadrži antioksidanse i laurinsku kiselinu koja može imati antimikrobne i protuupalne učinke, ali zbog visokog sadržaja zasićenih masti, njegova redovita konzumacija može povećati razinu LDL kolesterola.
– Upotreba: Koristi se u pečenju, pripremi deserta i azijskih jela, te za kozmetičke proizvode. Zbog stabilnosti na srednjim temperaturama pogodno je za kuhanje i pirjanje.

Sojino ulje

– Sastav masnih kiselina: Visok udio polinezasićenih masti (oko 58 posto), uključujući omega-6 masne kiseline, te umjereno mononezasićenih masti.
– Točka dimljenja: Oko 234°C (rafinirano), što ga čini pogodnim za prženje, pečenje i duboko prženje.
– Nutritivni profil: Sadrži vitamin E, fitosterole koji mogu pomoći u snižavanju kolesterola, ali i visoku razinu omega-6 masnih kiselina, što može biti problematično ako se konzumira u prekomjernim količinama.
– Upotreba: Popularno u prženju, pečenju i roštiljanju, te u proizvodnji margarina, majoneze i umaka.

Izvor: maslinar.com

1...242526...1.012Stranica 25 of 1.012

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia