Visoke temperature pogoduju uzgoju nekih kultura, a posebno, kažu ratari – ljutim papričicama. U Nikincima kod Rume, porodica Ranitović, pored najljuće, uzgaja i najmanju i najskuplju papriku na svetu.
„Mama čilija“ kako je nazivaju, potiče iz Južne Amerike, sporo niče i raste, a pun rod dostiže samo na visokim temperaturama. Plod veličine 6 milimetara ima najviše pola grama.
„Najmanja paprika na svijetu se zove ‘aj čarapita’, inače je i najskuplja, na svetskom tržištu, njena cena, kilogram suve ide čak i do 20.000 evra. Lako se gaji kod nas, nema nikakvih problema, samo što je toliko sitna, mnogo vremena oduzima i vrlo je zamorno brati ih“, kaže Svetlana Gligorić Ranitović.
Svetlana je seme, na početku, nabavljala u inostranstvu a najveća investicija bio je plastenik. Ove biljke su otporne na bolesti, ne prskaju se hemijom, samo traže mnogo toplote i vode.
„Ljute papričice gajim četiri, pet godina, odlučila sam se za to jer nešto treba raditi, nema ih puno u Srbiji, mali broj ih gaji i što su vrlo interesantne, stalno imate tu igru boja, igru oblika, ljutine, možete mnogo da uradite sa njima, možete i da zaradite. Imam preko 80 različitih vrsta, to jesu biljke iz toplih krajeva, iz Brazila, iz Meksika, ali uspijevaju i kod nas“, kaže Svetlana.
U Sremu raste i „karolina riper“, najljuća papričica na svijetu koja ima oko dva miliona skovila, 100 puta više od domaćih feferona.
Ovi plodovi su zdravi, ali samo kada se koriste u malim količinama. Beru se do oktobra, a zimu najčešće dočekaju u teglicama.
Zbog svoje uglavnom promjenjive i tajanstvene prirode mačke ponekad pokazuju kako svog vlasnika vole više, a nekad manje. Ponekad mu to pokazuju i na suptilniji način nego što to pokazuju psi. Unatoč tome, iskusni poznavatelji mačaka mogu jasno prepoznati njihove znakove ljubavi. Što više vjerujete svojim instinktima, kao što to radi i vaša mačka, vidjet ćete i osjetiti koliko vas vaša ljubimica voli.
Odgovor na pitanje Voli li me moja mačka? je gotovo identičan kao odgovor na pitanje, je li vaša mačka sretna. Ako postignete to da se vaša ljubimica osjeća sretno u vašoj blizini, to je gotovo sinonim za ljubav. Čak i u vašoj odsutnosti mačka može biti sretna, ako je uvjerena u to da ćete se vratiti. Povjerenje je, također, znak ljubavi slično kao što je to slučaj kod pasa.
Kako mačka pokazuje ljubav?
Mačka namiguje s oba oka
Vaša ljubimica trepće s oba oka. To je isto kao da vam je dala poljubac, ali očima i znači isto što i volim te. Kada vašoj mački želite pokloniti osmijeh na mačjem jeziku, također joj trepnite s oba oka. Vaša mačka će to razumjeti.
Donosi vam poklone
Sigurno je da vam vaša ljubimica pred vrata neće donijeti npr. željeni par cipela. Umjesto toga dobit ćete nešto od srca, što će istovremeno pokazati i koliko je vaša ljubimica vješt lovac. Čak ako pogled na mrtvu pticu ili ubijenog miša u vama ne stvara istu radost kao najnoviji par cipela, trebali biste znati cijeniti njen poklon. Ovo je jedan od načina na koji naše ljubimice iskazuju ljubav.
Foto: AgroSavjet/Mačka
Mačka je komunikativna
Iako glasanje može izražavati probleme u ponašanju, bol, napetost, stres i oboljenja (gluhoća, senilnost, demencija, poremećaji štitnjače, poremećaji središnjeg nervnog sistema, visok krvni tlak i slično), mijaukanje je dio normalnog spektra ponašanja mačaka. To je pozitivni pokazatelj da je mačka dobro i da ju njen vlasnik jako cijeni.
Uvijek obratite pozornost na okolnosti i razvijte osjećaj senzibilnosti za stanje vaše ljubimice. Također treba imati na umu da su neke pasmine posebno komunikativne. U tom slučaju komunikativnost smijete poticati pozitivnim reakcijama. Ako ste u nedoumici, savjetujte se s pouzdanim veterinarom o tome je li glasanje vaše ljubimice pozitivno ili negativno.
Spava u vašoj blizini
Ako vaša mačka kao mjesto za drijemanje ne odabire za to predviđeno mjesto u krevetu za mačke, nego legne na pisaći stol ili vas želi uvjeriti u to da legnete s njom na kauč ili u krevet, tada možete biti sigurni da vas mačka voli. Ona to pokazuje time što želi biti u vašoj blizini.
Kao i pas, mačka pokazuje svoju ranjivost i obrambenost kada okrene svoj trbuh prema vama. Tako vam, između ostalog, pokazuje da vam u potpunosti vjeruje. A, povjerenje je usko povezano s ljubavlju.
Trlja glavu o vas
Ako se vaša mačka trlja glavu o vas ili vas mazi svojim nosom po tijelu ili ramenima, prsima ili bedrima ona tako želi prenijeti svoj miris na vas, tako da se vaši pojedinačni tjelesni mirisi pomiješaju. Pri tome se radi o određenom teritorijalnom ponašanju. Mačka ili mačak želi da vi mirisom signalizirate ostalim mačkama da već imate svoju mačku i ona stoji vjerno uz vas. Time vaša mačka govori vama i vanjskom svijetuOvo je moj vlasnik!
Liže vas svojim jezikom
Kada vaša draga mačka pred vama njeguje svoje krzno, time vam jasno pokazuje da vas vidi kao dio svoje obitelji. U isto vrijeme vam poručuje da joj se jako sviđate. Baš kao što mačke pokazuju ljubav jedne drugima tako što lizanjem međusobno njeguju krzno. Majke mačke jačaju vezu s mačićima tako što im njeguju krzno. Ako vam vaša ljubimica pokazuje ovakvo ponašanje, možete se osjećati sretno i počašćeno.
Foto: pixabay.com
Njen rep je u obliku upitnika
Kada je rep mačke u obliku upitnika on poručuje Volim te!. Također, ako se repić nalazi u uspravnom položaju, to ukazuje na ljubav i povjerenje.
Gnječi vas po tijelu
To gnječenje potječe iz vremena kada je vaša mačka bila mačić i kada je tako stimulirala protok mlijeka kod svoje majke. Ako je vaša mačka u poodmakloj dobi, gnječenje ukazuje na apsolutno zadovoljstvo, radost i veliko poštovanje prema vama. Gnječenje je jedan od najvećih dokaza ljubavi koji vam vaša mačka može dati.
Mazi vas po nogama
Kada se vaša mačka ne može odvojiti od vaših nogu, to ukazuje na činjenicu da ili imate osobito lijepe noge ili vas mačka voli i želi da to znate (ili oboje). Gladiti noge znači na mačjem jeziku Ja sam tvoj, a ti si moj.
Kineska artičoka – Ovo povrće , čiji sitni gomolji važe za pravi delikates, polako ali sigurno osvaja bašte širom svijeta. Kod nas je gotovo nepoznato, iako su klimatski uslovi na ovim prostorima idealni za uzgajanje kineske artičoke.
Otporna višegodišnja biljka latinskog naziva Stachys affinis, sa duguljastim, zadebljalim korijenjem nalik larvama nekih insekata, vijekovima se uzgaja u Aziji, gde je neizostavan deo tradicionalne kuhinje, a koristi se i kao ljekovito sredstvo protiv mnogih oboljenja. Pošto gomoljčići kineske artičoke vrlo brzo gube svoj prijatan, orašast ukus i nutritivna svojstva, njihovo skladištenje dosta je komplikovano i nimalo jeftino, pa im je cijena na tržištu prilično visoka. S druge strane, uzgajanje krtolice, kako se još naziva ovo povrće, vrlo je jednostavno, a uz minimum njege – dobar prinos je zagarantovan.
Gdje nabaviti gomolje?
Ako, dakle, želite da uživate u jedinstvenom ukusu kineske artičoke, najbolje je da je uzgajate sami. Za prvu sjetvu moraćete se potruditi da pronađete sajt preko kojeg se prodaju gomolji, ili ih potražite u bolje snabdjevenim supermarketima. Kasnije vam nabavka sjemenskog matarijala neće predstavljati problem jer ćete novi zasad dobijati iz sopstvene proizvodnje.
Kada se sade?
Krtolice kineske artičoke mogu se saditi u oktobru i novembru, jer su prilično otporne na niske temperature, ali najbolje je položiti ih u zemlju krajem marta. Sade se na dubinu od desetak centimetara, na razmaku od 45 cm, s tim da na kvadratnom metru ne bi trebalo da bude više od pet biljaka. Pošto su izdanci prava poslastica za puževe, preporučljivo je da se gomolji prvo posade u saksiju (početkom februara) i premjeste na otvoreno kada mladice malo ojačaju.
Najpogodnije tlo
Kineska artičoka odlično uspijeva na osunčanoj poziciji, u običnoj baštenskoj zemlji. Dobro bi bilo povesti računa o plodoredu, jer se bolje razvija u lejama gde su prethodno rasli paradajz i luk. Radi većeg prinosa, zemlju jednom mjesečno treba prihraniti organskim đubrivom, nikako mineralnim, jer kalijum i natrijum, pogotovo ako se dodaju u vrijeme formiranja krtolica, loše utiču na njihov ukus.
Zalivanje – po potrebi
Krtolicama nije potrebno mnogo vode, možete se slobodno osloniti na padavine, ali ovo ne važi u slučaju da je ljeto suvo i veoma toplo, kada se moraju zalivati bar dvaput nedeljno.
Kada se sakupljaju
Gomolji se vade iz zemlje kada lišće počne da žuti, što se obično dešava krajem septembra i tokom oktobra. Uvijek sakupite onoliko koliko vam je potrebno za jedan obrok, jer će krtolice u zemlji sačuvati svježinu sve do zime, čak i tokom najhladnijih mjeseci. Ostavite nekoliko gomolja u zemlji sve do proljeća, (prekrijte zemlju malčom ili suvim lišćem) kada će se iz njih razviti nove biljke, ili ih izvadite i sačuvajte za sadnju tako što ćete ih staviti u kutiju s pijeskom i ostaviti na hladnom mjestu. Kineska artičoka je vrlo produktivna: sa jednog kvadratnog metra može se sakupiti čak 15 kg gomolja.
Kako se priprema?
Krtolice se mogu jesti sirove, kao dodatak salati, ali i dinstane ili pržene poput krompira. Ne treba ih ljuštiti, već samo oprati i četkicom odstraniti tanku kožicu. Nije preporučljivo termički ih obrađivati duže od 20 minuta jer će u tom slučaju izgubiti dosta od svog prijatnog ukusa. Jestivi su i listovi biljke koji se dodaju salatama i varivima.
Recept
Sastojci:
¾ kg krtolica
50 g putera
1 dl milerama
½ kašičice bosiljka
prstohvat muskatnog oraščića
so po ukusu
Zagrejati puter, dodati krtolice i dinstati na laganoj vatri oko 15 minuta. Sipati mileram i ostaviti da se krčka oko minut, pa staviti začine. Poslužiti toplo.
Ljekovitost
Kineska artičoka ne sadrži skrob, zbog čega je naročito preporučljiva za ishranu dijabetičara. Pritom sadrži materije čije je dejstvo slično insulinu i pomaže da se šećer u krvi smanji. U tradicionalnoj medicini azijskih naroda koristi se i kao lijek protiv visokog krvnog pritiska, stomačnih tegoba i bolesti disajnih puteva.
Surfinije, sitnija viseća sorta petunija, su popularne cvijetnice, naročito za terase, balkone i prozore. Obilno cvjetaju u raznim bojama u periodu od maja do oktobra. Veoma su zahtjevne i preporučuju se ljubiteljima cvijeća koji će im posvetiti potrebnu pažnju.
Surfinija, hibrid petunije nastao je u Japanu 1992. godine i od tada se proširio u sve krajeve svijeta.
Surfiniji odgovara osunčano mjesto na kome ima najviše sunca tokom dana. Ako se zasadi na polusjenovito mjesto, u toku ljeta treba da se zaliva jednom dnevno. Na sunčanoj strani surfinija traži zalivanje bar dva puta dnevno.
Najvažnije je da surfinija nikada ne ostane bez vlage. Zaliva se redovno, ali umjereno da ne bi došlo do truljenja, rano ujutru ili uveče mlakom vodom. Preporučuje se zalivanje vodom siromašnom krečnjakom (odstajalom vodom). Pri zalivanju, ne treba da se kvase listovi. Da bi zalivanje bilo jednostavnije može da se montira sistem za zalivanje kap po kap, ili da se biljka zasadi u samozalivajuće saksije.
Zemljište za surfiniju treba da bude obogaćeno makro i mikro elementima, prije svega gvožđem.
Što je boja cvjeta surfinije svetlija, to je veća njena potreba za đubrivom. Jednom nedeljno surfinija se prihranjuje đubrivom za surfinije koje je obogaćeno fosforom i gvožđem. Ako su listovi surfinije blijedi i svijetli, a na njima se jasno raspoznaju lisne žile znači da prihrana nije dovoljna.
Najmanje dva puta u sezoni surfinija odbaci veliki broj cvjetova i listovi relativno požute. To je normalna pojava i ukazuje da treba pojačati prihranjivanje. Za nedelju dana biće još ljepša i sa puno cvjetova.
Ako se listovi surfinije često suše i žute to može da bude pokazatelj da treba pojačati prihranu.
Surfinija se preventivno prska fungicidima protiv plijesni, insekticidom svake tri do četiri nedelje i akaricidom protiv grinja.
Veoma uspješno razmnožavanje surfinije je reznicama.Surfinije se sade u viseće korpe, saksije, žardinjere ili sandučiće na terasama, balkonima, prozorima. Za saksiju veličine 60 centimetara dovoljne su tri sadnice.
Ako je nega surfinije pravilna, a posebno ako je dobro snabdjevena vodom i hranljivim materijama, postaće zanimljiv cvjetni detalj u svakom eksterijeru doma.
Zalivanje povrća je osnovna potreba tokom čitave vegetacije, posebno u proizvodnji u zaštićenom prostoru, ali i u proizvodnji na otvorenom polju, bez obzira na vrijeme, način i sistem proizvodnje povrća.
Razlog za to je činjenica da povrće ima mali sadržaj suve materije. On se kreće od 4 do 5 % kod krastavca, kornišona, paradajza, paprike, pa najviše od 35 do 45 % kod bijelog luka. Razlika do sto posto je praktično voda, i to znači da u svim vegetativnim i generativnim organima povrća sadržaj vode se kreće od 60 do 95 %. Da bi biljka u svako doba i sve vrijeme mogla da ima dovoljno vode u korijenovom sistemu, stablu, a naročito u listovima, kod plodovitog povrća i u plodovima, mora joj u toku vegetacije biti obezbijeđena uvijek i sve vrijeme optimalna količina vode, Piše: Prof. Dr Žarko Ilin
OPTIMALNE KOLIČINE ZA ZALIVANJE POVRĆA
Naravno, količina vode u zemljištu ne bi smjela da bude prevelika, jer se tada korIJenov sistem guši. Takođe, količina vode ne smIJe da ide ispod tačke venjenja, jer će biljke propasti. Na našim geografskim širinama u toku vegetacionog perioda, u nekom referentnom periodu u prosJeku padne od 350 do 400 mm kiše, a u toku čitave godine negdJe oko 600 mm vodenog taloga. To apsolutno nije dovoljno za većinu povrtarskih vrsta, za većinu povrća duge vegetacije potrebno 750 mm taloga, dok kod kultura kraće vegetacije nivo taloga treba da se kreće između 250 i 400 mm.
U svakom slučaju, povrće je praktično nemoguće proizvoditi bez dodatnog navodnjavanja, zato što se većina povrtarskih vrsta proizvodi preko rasada, tako da se već od samog početka proizvodnje, neposredno nakon sadnje, počinje sa zalivanjem.
Obično je deficit padavina u projsečnoj godini između 150 i 200 mm, ali pošto u referentnom periodu od 30 godina ekstremno sušnih godina bude preko 40 posto, deficit padavina je tad između 300 i 500 mm. Pošto ne možemo da predvidimo kakva će godina biti, profesionalni proizvođači i agronomi, ali i povrtari u baštama u toku vegetacije moraju obezbijediti u proizvodnji rasada od minimum 80 do 160 mm taloga, obično dodatog navodnjavanjem, dok u proizvodnji na otvorenom polju mora biti minimum 150 pa do 300 mm, a u ekstremno sušnim godinama od 300 do 500 dodatih milimetara.
Šta su razlozi za to? Prije svega, slabo razvijen korijenov sistem, koji se kod većine povrtarskih vrsta nalazi u oraničnom sloju na dubini od svega 20 do 30 cm – tako je kod crnog luka, bijelog luka, praziluka, vlašca, paprike iz rasada, paradajza iz rasada, kupusnjača. Kod malog broja povrtarskih vrsta korijenov sistem može da dosegne 40 do 60 cm, što znači da se iz tog plitkog oraničnog sloja vrlo brzo troše zalihe. Samo pojedine povrtarske vrste, kao što je paradajz iz direktne sjetve sjemena ili cvekla, lubenica ili dinja imaju korijenov sistem koji prodire na dubinu od 1,5 do 3 m i kod njih se bolje koriste zalihe vlage iz dubljih slojeva.
Zalivanje povrća na lakšim zemljištima – teži posao
Na potrošnju vode u značajnoj mjeri utiče i nadzemna vegetativna masa. Kod većine povrtarskih vrsta radi se o veoma velikoj lisnoj površini: velikom broju listova gusto raspoređenih s velikom transpiracionom površinom, sa koje se vrlo lako i brzo odaje velika količina vode. Zato je neophodno obezbijediti dovoljnu količinu vode. Takođe, listovi su obično krupni i debeli, sočni, s izraženim krupnim stomama, kroz koje se transpiracijom vrlo lako odaju velike količine vode, kako bi se biljka rashladila. Zbog svega toga, biljkama je u svako doba potrebna određena količina vode.
Na lakšim zemljištima voda isparava lakše i brže, a na težim zemljištima evaporacija je slabija. Zato uvijek na umu treba imati tip zemljišta na kome se povrće proizvodi. Na evapotranspiraciju značajno utiče i nivo agrotehnike. Što je on viši, potrebno je manje vode i za hlađenje biljaka, a i manje vode isparava.
Navodnjavanje je prava nauka i veliko umijeće potrebno je da bi bilo djelotvorno i uspješno. U praksi postoji veliki broj metoda za određivanje optimalne količine vode u zemljištu i biljkama, preko 65 najrazličitijih metoda. Sve imaju za cilj da napajanje povrtnjaka i povrća bude ravnomjerno, odmjereno i dovoljno sve vrijeme vegetacije, ali nikad ne i preterano.
U protivnom, ako dođe do naglog zasušenja, ogrubi korijenov sistem, ožuti lišće, opadaju listovi. Ili, ako se naglo poveća količina vode zbog padavina i navodnjavanja, dolazi do gušenja korijenovog sistema, do zaustavljanja porasta biljaka, odbacivanja cvjetova, čak i odbacivanja plodova.
Što se tiče tehnike navodnjavanja postoje različiti načini dodavanja vode u potrebnoj fazi rasta i razvića. Najstarije metode su i brazdama prelivanjem i one su se koristile u Starom Rimu i kod Egipćana, Grka pa sve do današnjih dana, a primenjuju se danas čak i u najrazvijenijim zemljama, ali na manjim površinama, u baštama. Ovi načini navodnjavanja troše enormne količine vode, a obično u vrijeme kad je potrebno najviše vode, nje nema dovoljno u blizini. Ali, opstaju, jer najbolje obezbijeđuju sadržaj vlage u zemljištu po dubini čitavog oraničnog sloja, pa biljke vrlo lako usvajaju vode baš onoliko koliko im treba.
Postoje i drugi metodi, kao što je orošavanje, mikrokišenje, i naravno, kapanje.
Kod većine profesionalnih proizvođača na velikim površinama zalivanje povrća je obično orošavanjem, odnosno, vještačkom kišom ili čak mikrokišenjem običnim rasprskivačima. Ta tehnika može da bude od prirasnih kišnih krila, pokretnih kišnih krila, tifonima, linearima i centar-pivotima. U posljednjih 50 godina svjedoci smo velikih klimatskih promjena i da u regionima u kojima je potrebna voda za proizvodnju povrća, nje nema dovoljno. Zato su razvijani „kap po kap“ sistemi. Suština je da se u toku vegetacione proizvodnje biljkama u zonu korenovog sistema dodaje tačno potrebna količina vode od 2 do 8 m na dužni metar. Zalivanje povrća na ovaj način ima prednosti u odnosu na sve do sada navedene, jer je lakše racionalno i precizno dozirati količinu vode, ali i hrane. Nedostaci su što je skup i zahtijeva posebnu, specifičnu mehanizaciju ili opremu, kako bi biljke uvijek imale dovoljnu količinu vode.
Rani krompir
Zalivanje povrća kao što je rani krompir zahtijeva da sadržaj vlage u zemljištu, od marta do najkasnije polovine juna, bude između 260 i 280 mm. Da bismo održavali vlažnost zemljišta na nivou 70 posto poljskog vodnog kapaciteta, obično je potrebno između dva do tri navodnjavanja u zalivnim normama od oko 30 mm, što znači da je neki deficit vlage u proizvodnji ranog krompira u prosjeku od 40 do 80, pa čak i do 90 mm koje je neophodno dodati navodnjavanjem.
Kupusnjače
Zahtijevaju od 360 do 430 mm. Sadržaj vlage u zemljištu zbog slabo razvijenog korijena treba održavati na nivou od 80 % poljskog vodnog kapaciteta, a zalivne norme su između 20 i 30 mm i deficit padavina u toku vegetacione sezone na nivou između 90 i 160 mm.
Krompir
Pošto je fiziološki zreo krompir mnogo duže vegetacije, neophodan sadržaj vlage je znatno veći i kreće se na nivou od 460 do 480 mm, pri tome sadržaj vlage treba održavati na nivou od 70 do 80 procenata, zalivne norme su u početnim fazama, dok se ne razvije nadzemna vegetativna masa, na nivou od 30 mm, a kad se nadzemna vegetativna masa razvije i formiraju krtole u zemljištu, zalivna norma treba da iznosi 40 mm, a deficit vlage u zemljištu 120 do 200 mm.
Moguće je da je u ekstremno sušnim godinama, kao što su bile 2011, 2012, 2017, 2021, pa evo i ova godina, neophodno obezbijediti navodnjavanje i do 500 mm.
Paradajz
Zahtijeva između 450 i 520 mm u vegetacionom periodu, da bi održavali vlažnost zemljišta na nivou od 70 do 80 posto poljskog vodnog kapaciteta, a zalivne norme odmah nakon sadnje treba da budu između 15 i 20 mm, u fazi dobrog ukorenjavanja oko 30 mm, i u fazi dobro razvijenog vegetativnog dela i sazrijevanja plodova 50 mm zalivne norme. To znači da u našim agroekološkim uslovima deficit padavina iznosi 250 do 300 mm.
Lubenice i dinje
Dobro se mogu uzgajati i bez dodatnog navodnjavanja. Tada je obično sadržaj suve materije znatno veći, kao i sadržaj šećera i one su mnogo slađe, međutim, tada su prinosi izuzetno niski. Zato, da bi ostvarili visoke prinose, nešto lošijeg kvaliteta plodova, neophodno je obezbijediti 40 do 60 mm, održavati vlažnost zemljišta od 70 posto poljskog vodnog kapaciteta, a deficit padavina je 80 do 120 mm.
Crni luk
Ako se proizvodi direktnom sjetvom sjemena i iz rasada, neophodno je obezbijediti sadržaj vlage u zemljištu između 480 i 540 mm, u zavisnosti od vremena proizvodnje. Jedino luk iz arpadžika nije neophodno navodnjavati da bi biljka u ekstremno sušnim uslovima, u početnim fazama rasta i razvića živela parazitskim načinom života na račun te matične lukovice i da bi obezbijedila donošenje glavice.
Međutim, i ovaj luk, kao i luk pri proizvodnji direktnom sjetvom sjemena i pri proizvodnji iz rasada takođe bolje reaguje na navodnjavanje i u takvim uslovima ostvaruje znatno veći prinos.
Krastavac
Velike zahtjeve za vodom ima i krastavac i oni se kreću od 250 do 400 mm u toku vegetacionog perioda, sadržaj vlage u zemljištu je neophodno održavati na nivou od 70 do 80 posto poljskog vodnog kapaciteta, zalivne norme su 20 do 30 mm, a deficit padavina od 100 do 150 mm, u ekstremno sušnim godinama do 200 mm.
Paprika
Ima još veće zahtjeve, jer joj je mnogo slabije razvijen korijenov sistem od paradajza. Taj sadržaj vlage se u toku vegetacije kreće između 530 i 630 mm, vlažnost zemljišta se održava na nivou od 70 do 85 % poljskog vodnog kapaciteta, zalivne norme su na nivou od oko 30 mm, što znači da u prosjeku deficit padavina iznosi 240 do 300 mm, a u sušnim godinama čak do 500mm.
Voda ne smije biti hladna
Poslednjih godina već tokom aprila ili maja, a posle u junu i pogotovo julu, avgustu i septembru vladaju enormno visoke temperature, na suncu značajno iznad 45 stepeni Celzijusovih, odnosno, u hladu 37 do 44 stepena ºC. Tu su velike potrebe za vodom. U takvim uslovima zalivanje povrća treba obaviti koršćenjem vode iz vodotokova, nikako ne hladnu, iz bunara. Tako biljka neće doživeti abiotički stres. Ako zalivamo vodom iz bunara, uvijek izvesnu količinu moramo povući u neke tankove, burad, da se smlači na 25 do 27 stepeni ºC. Takođe, ponekad u zimskim mjesecima pri proizvodnji u staklenicima i plastenicima vodu je neophodno dodatno zagrijevati u tankovima za zagrijavanje i držanje vode, kako se ne bi zaledila.
Ako imate problem s mučninom tokom putovanja autobusom, automobilom ili brodom, potražite pomoć u prirodi. Mučninu tokom vožnje mogu neutralisati đumbir i matičnjak.
Tokom ljeta svi volimo da putujemo, bilo na more ili na planinu ili nekog drugo lijepo mjesto u prirodi. Međutim, vožnja autobusom ili automobilom na visokim temperaturama i po putevima prepunim krivina mnogima izaziva mučninu. Da vam ova tegoba ne bi pokvarila putovanje, pomoć možete potražiti u prirodi. Gostujući na RTS-u, narodni travar Momčilo Antonijević otkrio je nekoliko moćnih biljaka, a jedna od njih je đumbir.
Ljekovite biljke koje neutrališu mučninu tokom vožnje
– Kod tih takozvanih bolesti putovanja, kod mučnina izazvanih vožnjom, đumbir je jedan od najboljih lijekova. Neka istraživanja sprovedena u Indiji pokazuju da đumbir djeluje podjednako snažno kao pojedini sintetički lijekovi. Tako da svima koji pate od ove vrste problema savjetujem da prije putovanja popiju šolju čaja od đumbira – kaže Antonijević.
Pored čistog đumbira u suvom ili svježem obliku, dobra kombinacija je mješavina đumbira i nane.
– Za jednu šolju čaja dovoljan je korijen svježeg đumbira veličine palca. Isjecka se, stavi u hladnu vodu, pusti da provri. Kada provri, doda se kašičica suvog lista nane. Poklopite, ostavite da stoji dvadesetak minuta, procijedite i popijete dok je toplo. Ovo treba uraditi 45 minuta do pola sata prije puta i piti polako u malim gutljajima – ističe narodni travar.
Ko ne voli tokom ljeta da pije tople napitke, iako se preporučuje, može da napravi limunadu.
– Narendajte đumbir i pomiješajte ga sa svježe iscjeđenim limunom i vodom, dodajte malo sjeckane nane i gotov je napitak koji možete da pijete tokom putovanja – savjetuje Antonijević.
Đumbir je sjajan kao zaštita od mnogih vrsta virusa, prehlada i nazeba, čuva stomak, što je posebno važno ljeti kada su česte stomačne infekcije. Osim đumbira, za sprečavanje mučnine u toku vožnje može da se koristi i matičnjak, a naročito se preporučuje djeci.
– Matičnjak je dobar i za trudnice i za sve one koji putuju avionom jer je ujedno i anksiolitik, tj. djeluje smirujuće. Čaj od matičnjaka može i da se ohladi i da se pije u malim gutljaljima prije puta i tokom njega – navodi narodni travar.
Malčiranje je prekrivanje tla slojem materijala anorganskog ili organskog porijekla sa ciljem smanjivanja isušivanja tla. Pored toga sprječava se i rast korova. Ukoliko je materijal za malčiranje organskog porijekla, razgradnjom obogaćuje tlo organskom materijom i podstiče rad korisnih mikroorganizama u tlu.
U ove vruće ljetne dane nastojimo sačuvati povrtnjake i cvjetnjake od žege višekratnim zalijevanjem. Visoke temperature podstiču brzo isparavanje vode pa se čini da je naš trud uzaludan. Kako bi smanjili isparavanje vode, a time i česta zalijevanja, rješenje je u malčiranju.
Na manjim površinama možemo za svoj povrtnjak koristiti priručne materijale koje često smatramo otpadom u vrtu, a koji su itekako korisni. Pokošenu travu koja nam nakon košenja smeta deponujemo u manje izloženi dio vrta te iskoristimo kao pokrivač povrća na gredici. Suvo lišće, pljevu, piljevinu ili drugi organski otpad iz domaćinstva može se koristiti kao materijal za malčiranje.
U ukrasnom djelu vrta treba koristi malč koji je estetskim izgledom primjereniji toj namjeni vrta. Rijetko se cijeli vrt prekriva, ali je poželjno da se malčira površina oko vrijednih i zahtjevnijih biljaka u vrtu (ruže, ukrasne trajnice i dr.). Prekriva se površina oko debla stablašica i grmova koja obuhvaća zonu korjenove mreže. Gredice jednogodišnjeg bilja su uglavnom omeđene pa se prekriva cijela gredica.
Kora drveta
Estetski gledano najljepši je malč kore drveta, lijepo izgleda, obavlja funkciju, a kao podloga jače ističe ukrasnu vrijednost biljaka, posebno cvatućih. Kora drveta je jako zahvalan materijal za malčiranje. Najčešće se koristi usitnjena kora crnogoričnog drveća.
U radnjama su u ponudi gotova pakiranja raznih veličina komadića kore. Za manje površine je primjerenija više usitnjena kora, a za veće površine krupnije usitnjena. Najčešće se koristi u ukrasnom dijelu vrtu zbog izrazito lijepog izgleda. Kora spada u tvrđe materijale za malčiranje koji su biorazgradivi pa mikroorganizmi trebaju više energije da bi je razgradili pa time troše i hranjiva iz tla, posebice dušik. Stoga je prije samog malčiranja potrebno izvršiti prihranu đubrivima na bazi azota.
U svakom održavanom vrtu ima pokošene trave, koja je problem pri skupljanju i uklanjanju sa travnjaka. Prostire se sloj trave visine oko 5 cm, no on će se uskoro slegnuti i smanjiti na polovinu. Trava je kao malč kratkog vijeka pa je treba obnavljati svake 2-4 sedmice što se poklapa sa intervalima košenja, uredno održavanih travnjaka. Ne koristiti travu kao malč ukoliko je travnjak tretiran herbicidima.
Iako su temperature tokom jula na izrazito visoke, a ovih dana bilježe se i temperaturni rekordi, većina radova u povrtnjacima svedena je na minimum. Ipak, ovo je period u godini kad se sade mnoge kupusnjače, a posebno kasni kupus, kelj pupčar, karfiol, brokula i mnoge druge.
Kraj jula i prva polovina avgusta je pravo vrijeme za sadnju kasnih kupusnjača. Kasne kupusnjače dolaze na drugo mjesto u plodoredu i sade se na mjesto kultura koje su završile svoj razvojni ciklus.
Najbolje predkulture za kasne kupusnjače su grašak, koji obogaćuje tlo azotom, i žitarice, mada se kupusnjače uzgajaju i na površini gdje je bio krompir ili rano povrće. Sve kupusnjače najbolje uspijevaju u prozračnim, humusom bogatim tlima, blago kisele do neutralne reakcije. Ukoliko tlo nije takvo, treba ga pred sadnju kvalitetno obraditi i nađubriti, čime biljkama osiguravamo sve preduvjete za uspješan rast.
Za sadnju treba odabrati dobro razvijene presadnice. Kvalitetna presadnica ima 5 do 6 dobro razvijenih listova, visine oko 10 cm. Presadnice trebaju biti zdrave, bez simptoma bolesti i oštećenja od kukaca. Sve biljčice koje pokazuju znakove oštećenja, slabe i zakržljale, ne treba saditi.
Dan prije sadnje presadnice kupusnjača potrebno je dobro zaliti, jer će se na taj način smanjiti stres od sadnje na stalno mjesto. Kako bi biljke što bolje podnijele presađivanje, posebno u uvjetima visokih temperatura. Presadnice koje su dobro pripremljene za presađivanje ne treba zalijevati na dan sadnje, jer to može dovesti do krtosti i lomljenja presadnica. Razmak sadnje zavisi od vrste koja se sadi, sorte i sl. Ipak, najčešće preporučivan razmak sadnje je 75 cm x 40 cm kako bi biljke imale dovoljno prostora za nesmetan rast i razvoj.
Posađene se kupusnjače obavezno tokom vegetacije okopaju 2 do 3 puta, a veoma je važno i redovno zalijevanje. Voda je vrlo bitan faktor u uzgoju kupusnjača. Naime, ove povrtnice zahtijevaju obilje vode pa se svakako preporučuje navodnjavanje, a posebno tokom toplih ljetnih mjeseci, ali i tokom jeseni.
Sakupljanje ljekovitog bilja treba da se obavlja u vrijeme kada biljke imaju optimalnu upotrebnu vrijednost, a u vezi sa zahtjevanim farmaceutskim kvalitetom i terapeutskom efikasnošću.
Sakupljanje se izvodi u potpuno suvim uslovima. Vlažna zemlja, kiša ili visoka vlažnost vazduha nisu poželjni. Sakupljanje ljekovitog bilja i berbu treba obaviti samo na čistim nezagađenim staništima. Lokacija berbe mora biti na odgovarajućoj udaljenosti, a to znači da najmanja udaljenosti od puteva, industrijskih kapaciteta, deponija različitih vrsta otpada, smeća ili poljoprivrednih površina sa usjevima koji su tretirani pesticidima treba da bude 200 m.
Sva oprema koja se koristi mora biti čista i oslobođena ostataka prethodno prikupljenih biljaka. Ubiranje se mora vršiti na takav način da se izbjegne nepotrebno oštećenje biljaka. Način i metod berbe mora osigurati regeneraciju i održivost biljnih vrsta.
Period između sakupljanja i dolaska biljnog materijala u sušare treba da bude sveden na minimum, kako bi se izbjegle nepoželjne promjene u spoljnom izgledu, kvalitetu I mikrobiološkom stanju. Sakupljeni biljni materijal mora da bude zaštićen od insekata ili domaćih životinja.
Posebnu pažnju treba posvetiti da se ne pretjera sa berbom čime bi se mogla dovesti u opasnost održivost biljne vrste na dotičnom području. Nijedna biljka ili njen dio sa liste zaštićenih vrsta bilo od lokalnog ili internacionalnog značaja ne smije se ubirati izuzev ako se ne posjeduje specijalna dozvola izdata od kompetentnih državnih organa.
Adekvatna dokumentacija koja sadrži podatke o sezoni, datumu berbe, procjeni identiteta, makroskopiji kvaliteta i čistoći sakupljenog biljnog materijala, treba da prati svaku pošiljku sa mjesta berbe u sušaru ili do mjesta prerade.
Kada i kako sakupljati pojedine biljne dijelove
Kora (cortex) se sakuplja u rano proljeće sa mladih grana prije olistavanja biljke. Kora sa mladih grana i stablo u sebi sadrži najviše sokova.
List (folium) se bere neposredno prije cvjetanja ili tokom cvjetanja biljke. Bere se isključivo mlado, ali potpuno razvijeno lišće. Sa procvjetalih biljaka ne treba sakupljati lišće, jer su ljekovite materije nagomilane u cvijetu na štetu lišća.
Pupovi (gemmae) se sakupljaju u rano proljeće, prije listanja.
Cvijet (flos) treba sakupljati kada 1/3 cvjetova počinje da se otvara, a 2/3 su u pupoljku. Buhač i pelen su izuzetak. Ne treba sakupljati procvjetale biljake, jer imaju manji procenat ljekovitih materija.
Nadzemni dio biljke (herba) se sakuplja na početku cvjetanja (npr. herba majčine dušice, stolisnika, kičice). Donji, odrvenjeli dijelovi herbe nisu za upotrebu. Herbu ne treba čupati već prilikom branja treba koristiti makaze.
Korijen (radix) se iskopava u rano proljeće ili u kasnu jesen.Iskopava se prije ili nakon cvjetanja, jer je tada najbogatiji ljekovitim materijama.
Plod (fructus) se sakuplja kada potpuno sazri. Izuzetak čine plodovi štitarki koji se beru nešto ranije, jer bi pri sakupljanju došlo do gubitka plodova.
Sakupljači ljekovitog bilja
Sakupljači treba da posjeduju izuzetno znanje za identifikaciju biljne vrste, sakupljanje i druge postupke u oblasti ljekobilja. Sakupljači moraju biti obučeni da jasno razlikuju ljekovitu biljku od njenog srodnika da bi se izbjeglo neželjeno miješanje biljaka.
Sakupljači se moraju pridržavati visokog nivoa lične higijene. Berači koji su oboljeli od infektivnih bolesti koje se prenose preko hrane (dijareja, otvorene rane, upala kože) ne smiju učestvovati u branju ljekobilja. Poslu se mogu priključiti tek nakon potpunog izlječenja.
Sakupljači moraju imati potrebno znanje o optimalnim uslovima i vremenu ubiranja, o najboljim tehnikama ubiranja kao i o konzervacionim procesima koji slijede. Takođe moraju znati uslove skladištenja da bi se obezbijedio visoki kvalitet prikupljenog materijala.
Znanja sakupljača moraju biti periodično proširivana i praćena od strane specijalista iz organizacija koje se bave sakupljanjem bilja. Obrazovni procesi treba da budu dokumentovani.
Punjene paprike omiljeno su jelo tokom ljeta. U sezoni paprika čini se da nema ništa lakše nego pripremiti nadjev od mesa, napuniti svježe paprike, preliti ih sokom od paradajza i staviti u rernu da se krčkaju.
Ali, i prilikom pripreme ovog naizgled jednostavnog jela trebalo bi znati nekoliko trikova.
Domaćice se često žale da se nadjev raspada, da je previše suv, da paprike pucaju ili da se pirinač raskuvao i pretvorio u gnjecavu masu.
Da biste izbjegli ove greške, primijenite sljedeće trikove.
4 GREŠKE KOD PRIPREME PUNJENE PAPRIKE
1. Kombinujte meso za fil
Većina domaćica misli da će im nadjev za paprike biti ukusniji ako koriste isključivo juneće meso i tu prave veliku grešku.
Najbolji nadjev za punjenje paprika trebalo bi da bude od 70 odsto junetine i 30 odsto svinjskog mesa. Masnoća iz svinjetine obezbijediće da nadjev bude sočan.
2. Obavezno dodajte jaje u nadjev
Iako će se mnogi kulinari pobuniti i reći da u fil za punjene paprike, kao i u fil za sarmu nikada ne bi trebalo ubacivati svježe jaje, istina je da će ono odlično povezati smjesu od mesa, crnog i bijelog luka, pirinča i začina.
Tako se nadjev neće raspadati kad paprike budu dobro ukrčkane.
3. Ne punite paprike do vrha
Mnoge domaćice stavljaju previše nadjeva u očišćene paprike, spremne za punjenje. Zbog toga paprike pucaju tokom kuvanja, jer pirinač bubri i stvara pritisak, posebno ako su paprike lošijeg kvaliteta, odnosno tanje.
Kad kašičicom stavljate nadjev u unutrašnjost paprika, nemojte ga sabijati i obavezno ostavite da vrh paprike bude slobodan. Tako će čak i paprike lošijeg kvaliteta biti pošteđene pucanja i raspadanja prilikom krčkanja.
Prilikom pripreme fila za punjenje paprika neke domaćice odlučuju da ga skuvaju i tu prave veliku grešku. Pirinač bi trebalo staviti u sirovom stanju u fil, jer će se skuvati dok se paprike budu krčkale u rerni.
Ukoliko u fil za punjenje paprika stavite već kuvan pirinač, on će se raspasti i neće pokupiti arome iz mesa i povrća; pretvoriće se u gnjecavu masu, a to sigurno nije ono što želite da vidite kad izvadite papriku na tanjir i presiječete je da biste uživali u njenom izgledu i ukusu.
