Naslovnica Blog Stranica 220

Kako skuvati pravi domaći pekmez od šljiva

Spremamo zimnicu punom parom, a uskoro je na redu i pekmez od šljiva. Šljive koje se koriste za kuvanje domaćeg pekmeza uglavnom su domaće plave šljive, duguljastih plavoljubičastih plodova kakve ima gotovo svaki voćnjak.

Odaberite skroz zrele šljive

Kad birate šljive, nemojte uzimati one koje nisu još potpuno zrele i koje su zelenkaste iznutra. Nisu dovoljno slatke pa ćete morati dodati više šećera, a neće se ni raspasti kako treba pa pekmez neće imati onu kremastu i lagano ljepljivu teksturu kakvu treba imati.

Šljive koje trebate su iznutra žutonarančaste boje, no pripazite da nisu previše zrele, to ćete prepoznati ako imaju „rakijasti“ miris. Važno je i da nigdje nisu natrule jer bi vam to moglo pokvariti cijelu turu skuvanog pekmeza.

Pročitajte: PEKMEZ OD JABUKA KAO LIJEK – Doktori ga nazivaju slatkom infuzijom, evo zašto

Dodajte nešto za aromu

Što se dodataka tiče, šećer se tradicionalno dodaje, iako postoje i verzije bez. Još ljepši miris i okus pekmezu će dati malo ruma, a nije loše staviti navrh noža cimeta i koju kašičicu ekstrakta vanilije.

Bitno je da se pekmez dobro ukuva i ne trebate dodavati nikakve konzervanse, u čistim i dobro zatvorenim teglama će bez problema na tamnom i hladnom mjestu trajati dvije godine.

Kako sačuvati pekmez od kvarenja

Već smo pisali o tome kako dobro zatvoriti tegle kako se sadržaj ne bi pokvario, no nije loše ponoviti. Kako bi se stvorio vakuum u tegli da bi mirno mogla dočekati zimu, pa i proljeće, a bez da se pokvari, potrebno je tegle staviti u pećnicu ili „zakuvati“ na peći.

Ako se odlučite za rernu, zagrijte je na 140 stepeni, ugasite pa odmah unutra stavite zatvorene tegle i ostavite preko noći da se ohlade zajedno s rernom.

Ako radite na peći, u veliki lonac stavite tegle, ulijte vode do 2/3 visine tegli i zakuhajte. Čim krenu mjehurići, ugasite i ostavite da se sve zajedno ohladi u vodi. U oba slučaja ćete na kraju, kada se sve ohladi, vidjeti kako se sredina čepa, to jest poklopca, uvukla prema unutra. To znači da je sve ok i da tegle možete preseliti u ostavu ili neku policu na tamnijem mjestu koja nije direktno izložena suncu i spremne su za zimu.

Liječe nesanicu i smanjuju rizik od alergija: Naučnici otkrili zašto su mačke idealni ljubimci

Kada govorimo o kućnim ljubimcima, nekako se uvijek pas ističe kao najbolji čovjekov prijatelj, a mačke su prikazane kao hladne, nezavisne i nezainteresovane za vlasnika. Međutim, naučnici tvrde da to nije baš tako.

Kao kućni ljubimci donose mnogo dobrog u vaš dom, a kao glavna stvar ističe se duševni mir, prenosi BrightSide.

Sigurno se pitate kako donose mir, a prvi odgovor je – predenjem. Da, one taj zvuk koriste kako bi komunicirale sa drugim mačkama, kada su gladne, uplašene, kada ih nešto boli, ali i kada im je negde prijatno.

Pav pav Indijanska banana – Uspijeva i kod nas

Indijanska banana, asimina triloba, ili pav pav, potiče porijeklom je iz sjeverne Amerike, listopadni je grm i može da naraste do 10 m.

Cvjeta u proljeće. Cvjetovi su crvene, ljubičaste ili bordo boje. Karakteristično je za nju da cvjetovi nemaju miris, već neprijatno mirišu. Plodovi su težine do ½ kg, ali obično lakši. Unutar ploda se nalazi nekoliko tamnih sjemenki.

U  početnoj fazi razvoja su zelene boje, a sazrijevanjem postaju žute ili smeđe. Plodovi su ukusni, a ukus se može uporediti sa drugim voćem, kao što je ananans, mango, banana, avokado i sl.

Poznato je da je otporana na niske zimske temperature (do -30 °C), ali u prvim godinama preporučljivo da se pred zimu osigura adekvatnim agrotekstilom, malčom, lišćem, slamom.

Uspijeva i na našim prostorima. Za uzgoj indijanske banane odaberite mjesto sa vlažnom zemljom, koja se dobro cijedi. Pav pav biljka može da raste i na alkalnom zemljištu.

Sjemena možete posaditi direktno u zemlju nakon stratifikacije (ili, ako živite na mjestu sa hladnijom klimom, zasadite ih u saksije ili zemlju pre zime, i priroda će sama obaviti stratifikaciju), ili ih možete posaditi u saksije. Trebaće vam prilično duboke saksije, zbog dugačkog korijena pav pav biljke. Ako ste ih stavili u saksije, možete ih prebaciti u zemlju, ali ako ste ih posadili direktno u zemlju… zaboravite na presađivanje!

Pav Pav plod je najbolje jesti svjež, kada je potpuno zreo. Kada se presječe, unutrašnjost je žuta ili bijela. Veoma je hranjiva indijanska banana. Pogodna je i kao dječija hrana, za pravljenje voćnih salata, sladoleda, voćnih jogurta i poslastica. Što se tiče čuvanja, zreli plodovi se mogu čuvati par dana na sobnoj temperaturi i nekoliko dana duže u frižideru.

Najbolje je indijsku bananu gajiti u dvorištu jer u prodavnicama ćete je teško naći jer ne može dugo da stoji, 3 do 5 dana.

Turšija iz mašine za suđe – Lako brzo i nakon hlađenja, odmah jestivo!

Turšija iz mašine za suđe, rješenje za sve one koji su u prostorima gdje ne mogu imati bačve s turšijom.

Lako brzo i nakon hlađenja, odmah jestivo!

Priprema

Poredati u obične tegle od 720 g. Na tu jednu teglu ide jedna supena kašika soli i pet kašika sirećata. Između povrća se može ubaciti bijelog luka, peršuna, ko šta voli od začina. Nakon što se nalije voda do navoja tegle, stavi so i sirće, tegle se čvrsto zatvore i redaju u mašinu za suđe. Mašina za suđe se uključi na najdužu i najtopliju funkciju (naravno bez tablete za pranje i bez sjaja).

Posluživanje

Kad se ohladi, turšiju praktično možete isti dan otvoriti i jesti, a inače može stajati koliko god hoćete jer je na ovaj način savršeno pasterizirana i vakumirana.

Kukurijek – Kada se bere i kako izgleda

Kukurijek, sprež – Helleborus odorus Waldst. et Kit. Syn.: Helleborus decorus Le Bele, pripada porodici Ranunculaceae.

Višegodišnja biljka do 60 cm visoka. Rizom jak, obrasto tankim korijenima, skoro crn. Stabljika uspravna, razgranata, u donjem dijelu bez listova, a u gornjem sa listovima.

Jedan prizemni list na dugačkoj lisnoj dršci, prstasto dijeljen, zimzelen, kratko dlakav. Listovi stabljke slični prizemnim listovima, sa kratkim i uskim režnjevima. Cvjetovi svijetložuto zeleni, mirisni. Plod mješak, nabran, sa dugačkim kljunom. Sjeme crnosmeđe sa jasno izraženim pupkom.

Pročitajte: Različak nekad smatran korovom, a sad ga svi žele u dvorištu

Kukurjek naseljava prostor bivše Jugoslavije, Albaniju, Bugarsku, Rumuniju, Mađarsku. Uglavnom se može naći u žbunju, šumama i šikarama, šumskim proplancima, vrlo rijetko je prisutan na livadama.

Bere se i sakuplja rizom sa korijenom. Berba se vrši u proljeće ili jesen, ubrani dijelovi biljke se brzo suše na suncu. Kukurjek sadrži smjesu bufadienolidnih heterozida (helebrin, heleborein, helebrigenin) i steroidne saponine (heleborin).

Koristi se kao kardiotonik. Kukurijek djeluje slično digitalisu, kao lijek i otrov za srce. Kuvan zajedno sa čemerikom koristi se protiv šuge i vašljivosti.

Kada je pravo vrijeme za berbu grožđa?

Posebnu pažnju treba obratiti na pitanje kada je pravo vrijeme za berbu grožđa.

Groždje se bere u stanju tehnološke zrelosti, jer tada ima najpovoljniji hemijski sastav, a prvenstveno se misli na sadržaj šećera od koga nam zavisi količina alkohola (etanola) u budućem vinu. Medutim, groždje pored šećera, bojenih, mirisnih i drugih hemijskih supstanci, sadrži i organske kiseline, koje ce prilikom prerade prijeći u širu, a kasnije ce se oko polovine njihove količine naći u vinu. Ovo je posebno bitno jer kod bijelih vina kiseline daju pitkost i svježinu.

Bijela vina sa malo kiselina na ukusu se karaktericu kao bljutava, ili “tupa”, a sa druge strane, lakše se kvare. Tehnološka zrelost groždja, tj. momenat kada treba pristupiti berbi, može se ustanoviti organoleptičkom i fizičkom metodom.

Pročitajte: Ekstrakt crnog grožđa – Čudotvorni lijek

Organoleptička metoda ne zahtijeva nikakvu opremu, ali traži veliko iskustvo, njome se na osnovu izgleda lišća na čokotu, i samog ukusa groždja donosi sud o početku berbe.

Kada je pravo vrijeme za berbu grožđa?

Fizička metoda za utvrdjivanje momenta berbe groždja se zasniva na korišcenju refraktometra ili Eksleovog širomera. Eksleov širomjer je izradjen od stakla, vretenastog je oblika, u gornjem dijelu je sužen i tu se nalazi skala sa Eksleovim stepenima (Oe), dok je u donjem dijelu proširen, gdje se nalazi termometar i sačma koja daje težinu širometru. Postupak merenja je dosta jednostavan. U menzuru od 250 ml (staklenu ili plastičnu) sipa se groždjani sok – šira, nakon čega se uroni širomer.

Pročitajte: Siva trulež grožđa – Bolest koja smanjuje prinos i do 100%

Očitavanje Eksleovih stepeni vrši se u nivou tečnost, tj. na mjestu gdje površina tečnosti “siječe” skalu širomjera. Prilikom očitavanja Eksleovih stepeni (Oe) treba očitati i temperaturu sa termometra na donjem dijelu širomjera. Ukoliko je temperatura šire 15°C ne treba vršiti nikakvu korekciju, već se uzima da šira ima onoliko Eksleovih stepeni koliko smo i očitali na širomjeru. Ukoliko je temperatura šire iznad 15°C za svaki stepen iznad ove temperature na očitanu vrijednost Eksleovih stepeni dodajemo još po 0,2 stepena.

Autor: dip. inž. Magdalena Todorović, PSS Prokuplje 

Kako se GAJI VIRAK u bašti – Najbolji prijatelj žena

Virak je zanimljiva biljka koju možete da gajite na otvorenom ili u kući, posebno na sjenovitim mjestima. Osim što ima atraktivan izgled, veoma je poznata biljka u narodnoj medicini i farmaciji zbog svog snažnog dejstva na različite ženske probleme.

Virak se često koristi kao pokrivač tla, a lijepo izgleda i kao ukras za ivičnjak. Pored toga, predivno izgleda u vijencima i buketima, bilo u svježe rezanom ili sušenom obliku. Riječ je o atraktivnoj, višegodišnjoj biljci porijeklom iz Turske i Karpatskih planina, visine svega 15-30 cm. U kasno proljeće i početkom ljeta, virak proizvodi gotovo neprimetne cvjetiće.

Nekada su se u medicinske svrhe koristili korijen i lišće virka koji su se sakupljali u ljeto, a najčešće za liječenje modrica i zacjelivanje rana, dok se čaj koristio za ublažavanje menstrualnih bolova kod žena. Danas ga koriste u alternativnoj medici kao veoma efikasno sredstvo koje pomaže kod upala, neplodnosti, krvarenja.

Najnovija istraživanja pokazuju da virak sprječava mnoge vrste bakterija, a posebno stafilokoku koja je postala otporna na mnoge antibiotike. Pored toga, virak ima i antivirusna svojstva. Odličan je borac protiv gljivica, bakterijskog vaginitisa i drugih infekcija. Kažu da je virak biljka za sve ženske probleme, a sve češće se nalazi na listi preporuka mnogih ginekologa.

Pročitajte: Virak rješava sve ženske probleme

Kako se gaji virak

Virak najbolje uspjeva u regijama sa hladnijim ljetima i na vlažnim, plodnim zemljištima. Ukoliko se gaji u toplijim krajevima, iako može da podnese dosta sunca, bolje se razvija na sjenovitim mjestima.

Može da se sadi na otvorenom, čim prođe svaka opasnost od mraza. Sjeme treba da bude malo prekriveno zemljom i dobro zaliveno. Po želji, može da se napravi rasad u zatvorenom, pa da se rasadi napolje za četiri do šest nedjelja.

Riječ je o veoma otpornoj biljci, vrlo skromnih zahtjeva. Ne traži posebnu njegu, niti mnogo prihrane. Redovno zalivanje je potrebno samo ako je biljka smještena na suncu ili u vrijeme ekstremnim vrućina. Čak bi i tada trebalo da bude dovoljno samo vlaženje tla, ne i preterano zalivanje, jer virak ne voli da živi u vodi.

Pročitajte: Gavez – Najmoćnija korovska biljka LJEKOVITOST + RECEPTI

Ukoliko se desi period visokih temperatura sa velikim procentom vlage u vazduhu može doći do gljivičnih oboljenja. To se rješava osiguravanjem odgovarajuće cirkulacije vazduha, što će omogućiti da se tlo malo osuši.

Iako mu lišće ostaje polu-zimzeleno tokom cijele zime, trebalo bi da se uklone stariji listovi dok ne pocrne.

I to je sve.

Virak možete da razmnožavate sjemenom ili dijeljenjem bokora u proljeće ili na jesen.

Schisandra, penjačica sa ukusnim plodovima

Schisandra chinensis (Kineska šisandra) je biljka penjačica čiji plod su skuovi sitnih, svijetlocrvenih bobica. Biljka obično naraste u visinu od 15 do 25 metara i u širinu od 5 do 10 metara.

Cvjeta od aprila do maja. Rasprostranjena je u cijeloj sjevernoj i sjeveroistočnoj Kini i susjednim regijama Rusije i Koreje. Kao lijek se koristi potpuno zrelo, na suncu osušeno, voće. Njeno kinesko ime wuwei-zi (pet-okusa voća) govori o neobičnoj kombinaciji okusa njenog ploda (mješavina kiselog, slatkog, slanog, ljutog i gorkog).

Plod Schisandre je jedan od najstarijih kineskih biljnih lijekova. U najstarijoj kineskoj knjizi o ljekovitom bilju, za koju se vjeruje da je nastala u prvom vijeku prije Hrista, Shisandra je spomenuta kao biljka koja podmlađuje organizam, povećava životnu energiju, liječi kašalj, umor, djeluje kao seksualni tonik. U tradicionalnoj kineskoj medicini, bobice Schisandre su korištene uglavnom za liječenje plućnih i bubrežnih bolesti, za izbacivanje viška sluzi, za ublažavanje pretjeranog znojenja, te u liječenju mokraćnog i reproduktivnog sistema.

Pročitajte: Penjačice koje se najbrže šire

Za dobar rast ove biljke treba osigurati vlažno, propusno i humusom bogato tlo, te sjenoviti položaj jer schisandra ne voli direktno sunce. Osim toga, pošto je biljka po prirodi penjačica, treba joj omogućiti podlogu po kojoj će se penjati.

Biljka se može razmnožavati sjemenom ili reznicom. Razmnožavanje sjemenom je teško i zahtijeva hladnu stratifikaciju od 120 dana prije sijanja. Ako nije ispunjen ovaj uslov, sjeme neće proklijati, ali u tom slučaju ga ne treba baciti, nego čuvati u zemlji i na zimu uraditi stratifikaciju (ili jednostavno ostaviti vani, ako je sijano direktno u baštu) da bi niknulo drugo proljeće.

Ljetni VRGANJ – Gdje raste, kad i kako se bere?

Vrganj je jedna od najpopularnijih gljiva našeg podneblja, raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Iako ga je nemoguće uzgojiti, lako se nalazi u prirodi i teže ga je zamijeniti s drugim, otrovnim vrstama, pa je prilično sigurna gljiva za konzumaciju. Ukoliko niste iskusni, nikako se nemojte sami upuštati u berbu, već sa sobom povedite nekog ko dobro poznaje i razlikuje gljive.

Može rasti sam, ali ipak je najčešće u društvu još jednog do dva primjerka. Iskusni gljivari čak tvrde da ih mogu namirisati u šumi. Ljetni vrganj se često naziva i pravi vrganj. Raste od kraja maja do jeseni u većim grupama i lako ga je pronaći. Mjesto s kojeg uberete vrganj potrebno je zatrpati lišćem kako bi ubrzo niknula nova gljiva.

Ako se pitate kada rastu ljetni vrganji, onda niste zakasnili jer ih je moguće ubrati od ljeta do jeseni. U berbu krenite rano ujutro nakon kišne noći ili jutra. Vrlo je važno kako berete vrganje jer to utiče na ukupni broj vrganja u šumi.

Naime, vrganj se bere tako da se lagano zakrene kako bi se spriječilo vađenje micelija. Ako se micelij izvadi ili uništi, nažalost, to će pridonijeti smanjenju vrganja u šumi. Berite samo zrele i velike gljive te budite oprezni jer se najčešće kriju ispod lišća.

Vrlo bitno je da se naučimo suživotu sa šumom i prirodom i edukujemo se prije nego odlučimo koristiti plodove šume.

Vrganji rastu u šumama planinskog bora, hrasta, breze, obične smreke i to većinom na južnoj padini.

Takoreći, drveće i gljive žive u simbiozi jer gljive drveću osiguravaju hranjive tvari i kiseonik, dok drveće gljivama daje ugljen-dioksid. U prirodi sve ima smisla i sve je u harmoniji, dok čovjek iz svog neznanja ne interveniše i svojim krivim postupcima našteti osjetljivim stanovnicima šume poput gljiva.

Postoji oko 100 vrsta vrganja, ali da vas ne zabrine kako ćete prepoznati onaj jestivi, svi su vrganji sigurni za jelo. Vrganji se razlikuju po:

  • staništu
  • veličini
  • boji klobuka

Ljetni ili pravi vrganj može biti bijele do tamnosmeđe boje. Stručak mu je u gornjem dijelu izdužen, ali inače trbušastog oblika bijele boje. Klobuk ljetnog vrganja može biti raspucan, što ukazuje na sušno razdoblje. Ako je klobuk sluzav, onda je to zbog vlažnog vremena.

Kada berete vrganje, provjerite čvrstoću klobuka. Kucnete li prstima po klobuku, trebalo bi da čujete zvonak zvuk. Gurmanima su najzanimljiviji manji primjerci vrganja jer one veće često znaju napasti insekti, a mekši su i sluzaviji. A i što su vrganji stariji, to je i njihov ukus lošiji.

Pročitajte: Lisičarka – O čemu voditi računa prilikom branja?

Dogodi li se da je zvuk tup i mukao, znači da se radi o vrganju koji je već u odmakloj dobi i nije prikladan za korištenje u kuhinji.


Sušeni vrganj

Mnogo je načina da gljive sačuvate za zimu – možete ih osušiti, marinirati, zamrznuti, pokupiti i posoliti, no gljive sušene u odgovarajućim uslovima imaju najviše hranjivih vrijednosti i ukusa.

Sastojci:

  • 1,5 kg vrganja

Priprema:

Vrganje očetkajte kuhinjskim kistom ili prebrišite čistom kuhinjskom krpom. Odstranite zemlju i korijen. Vrganje narežite na ploške debljine do 1 cm i stavite u lim za pečenje obložen papirom za pečenje.

Pripremljene vrganje stavite sušiti u zagrijanu rernu na 50 stepeni, na ventilacijskom programu. Sušite vrganje tri sata. Ukoliko nemate ventilacijsku rernu, tokom sušenja vrata rerne neka budu malo otvorena kako bi vlaga mogla izlaziti van. Sušene vrganje pohranite u staklenu posudu ili papirnatu vrećicu.


Rižoto

Sastojci:

  • 350 g riže
  • 300 g vrganja
  • 500 g bundeve
  • 1 crveni luk
  • so
  • biber
  • 5 g maslaca
  • maslinovo ulje
  • crveni biber
  • 1 vezica peršuna
  • pileći temeljac

Priprema:

Luk očistiti, usitniti te pržiti na maslacu i maslinovom ulju. Dodati bundevu narezanu na kockice pa rižu. Sve pržiti, podliti vodom ili temeljcom, začiniti (koristiti crveni biber u zrnu – 20 zrna ) pa pustiti da se lagano dinsta. Vrganje očistiti, narezati na kockice, na ostatku masnoće prepržiti i, kad je riža već skoro gotova, dodati prepržene gljive u rižu. Sjediniti u jednoličnu masu te na kraju dodati malo maslaca.

Bruskete

Sastojci:

  • nekoliko šnita hljeba
  • 1 glavica luka
  • vrganji
  • crvena paprika u prahu
  • svježi list peršuna
  • bijeli luk
  • maslinovo ulje
  • so
  • biber

Priprema:

Sotirajte kratko gljive na preprženom luku, pred kraj dodajte papriku u prahu, so i biber i šaku sjeckanog svježeg peršunovog lista. Poklopite i neka malo odstoji. Zagrijte rernu na 200-220 stepeni. Hljeb posložite na papir za pečenje i pleh na kojem ćete ih kratko u rerni zapeći. Još tople ih poškropite maslinovim uljem i natrljajte bijelim lukom. Po tako aromatiziranom hljebu složite pripremljene gljive i poslužite.

KAKO SE SUŠE SMOKVE – Najjednostavnija metoda pomoću rerne

Smokve su voće koje koje ima jedinstven, sladak ukus i teksturu, pune su hrskavih sjemenki. Svježe smokve se često suše i od njih se prave džemovi i slatka. U suvim smokvama možete uživati tokom cijele godine. Kako se suše smokve?

Sastojci:

  • 2 kg svježih smokvi (sitnijih)
  • pleh od rerne

Pročitajte: Liker od smokve – 4 recepta za domaći liker poznat po zdravlju

Priprema:

Kod kupovine smokvi najvažnije je da birate zdrave plodove koji nisu prezreli. Za sušenje birajte sitnije smokve. Operite ih i osušite prije nego što se bacite na posao. Pleh od rerne obložite pek papirom i smokve stavljajte na papir sa peteljkom prema dole i svaku pritisnite prstom da se spljošti.

Rernu uključite na 60 stepeni sa ventilacijom i ubacite pleh u rernu. Ostavite da se smokve suše minimum oko 10 sati, zato je najbolje da ovo radite noću. Ukoliko se ne osuše dovoljno slobodno produžite vrijeme sušenja. Nakon toga ih izvadite i ostavite da se ohlade pa poređajte u kutije i odložite u zamrzivač, tako će duže trajati.