Naslovnica Blog Stranica 207

Kako spasiti povrće u plasteniku kada dođe do zahlađenja – Paradajz, paprika i krastavac najosjetljiviji

U ovom vremenskom periodu u zatvorenom prostoru najčešće se uzgaja paprika, paradajz i krastavac.

U narednom periodu možemo očekivati da će vremenske prilike biti značajno promjenjene tj. da će doći do pada jutarnjih i dnevnih temeperatura što može negativno uticati na razvoj biljke.  Niske jutarnje temperature mogu negativno uticati na oplodnju, zametanje i rast plodova, kao i rad korijenovog sistema. Tako da bi trebali preduzeti određene agrotehničke mjere u cilju ublažavanje nepovoljnih i stresnih uslova za biljku.

Najznačajnije agrotehničke mjere u ovom narednom periodu su: navodnjavanje i prihrana kao i provjetravanje zatvorenog prostora.

Što se tiče navodnjavanje potrebno je uspostaviti sistem sa smanjenom normom navodnjavanja, a češćim intervalima i to u dijelovima dana kada temperatura počne da raste do svog maksimuma za tekući dana. Uz navodnjavanje poželjno bi bilo, sistemom fertirigacije, izvršiti prihranu amino-kiselinama i biostimulatoruma da bi biljku što bolje pripremili i ojačali za stresan period. Isto tako, amino-kiseline se mogu dodati tretiranjem preko lista.

Pročitajte: Provjetravanje plastenika – Kako se obavlja i zašto je važno?

Prihranu NPK đubrivima izvoditi prema dosadšnjem planu uz redukciju ukoliko su temperature izpod dozvoljenih (dnevne temperature ispod 10 stepeni Celzijusovih). Kontinuitet prihrane moramo održati iz razloga što biljke imaju određen broj plodova na sebi koje moraju da hrane i održavaju u životu. Na kraju stresnog perioda zajedno sa navodnjavanjem izvršiti prihranu humidnim kiselinama da bi korijen biljke što više aktivirali i inicirali rasta korijena, a samim tim i povećali negovu usvajajuću moć.

Pored posebnog plana navodnjavanje i prihrane provjetravanje zatvorenog prostora je jako bitno. Pošto će noćne temperature biti ispod 10 stepeni Celzijusovih, zatvaranje plastenika vršiti nešto ranije. Zatvaranje se vrši postepeno iz razloga da bi temperatura u zatvorenom prostoru do zalaska sunca bila što ravnomjernija i da bi se na neki način akumulirala toplota u zatvorenom prostoru određen vremenski period i poslije zalaska sunca. Isto tako vršimo i postepeno otvaranje plastenika ujutru iz razloga da što više smanjimo temperaturanu razliku između zatvorenog prostora i okoline.

Pratiti stanje biljke i vršiti preventivna tretiranja protiv plemenjače i pepelnice, kao i protiv štetnih insekata. Jer u nekim momentima u zatvorenom prostoru imaćemo povećanu vlažnost vazduha i povećanu temperaturu što su idealni uslovi za stvaranje infekcija.

Jesenja sadnja luka – Savjeti za uspješnu proizvodnju

Za jesenju sadnju luka možemo odabrati razne vrste luka, a najčešće se sade crveni i bijeli. Odabirom odgovarajuće sorte u kombinaciji s dobrom poljoprivrednom tehnologijom i vremenom sadnje postićemo dobre rezultate i uživati u mladom luku i berbi glavica ozimog sljedeće godine.

Potrebno je odabrati sorte koje su tolerantne na hladnoću i niske temperature. Dobro će uspijevati na gredicama ili parcelama gdje nisu uzgajani lukovi, ali ni krompir, pasulj, lucerka, crvena djetelina. Ove kulture mogu postati izvor nematoda koja će nanijeti štetu usjevu luka.

Prilikom sadnje poštujte plodored, jer on može ponovo da se uzgaja na parceli tek poslije tri godine pod uslovom da nisu uzgajani srodnici iz iste biljne porodice.

Važan je dobar kontakt korijena i zemljišta

Za sadnju je neophodno pripremiti gredicu, a najbolje im odgovaraju rastresita rahla zemljišta. Praktikuje se da se 1m² pospe 10 g drvenog pepela, ali ne treba pretjerivati. Luk najbolje rezultate daje na neutralnom zemljištu s pH reakcijom od 6 do 7.

Optimalno vrijeme sadnje je druga polovina oktobra, ali je termin potrebno prilagoditi vremenskim prilikama. Mlade biljke trebaju imati dovoljno vremena da se dobro ukorijene kako bi spremne dočekale zimu i uspješno prezimile.

Suviše rano posađene lukovice daće biljke koje će u zimu ući pretjerano razvijene i biće sklonije izmrzavanju. Kasnom sadnjom dobićemo suviše mlade biljke koje se neće uspjeti dobro ukorijeniti.

Pazite na razmak i dubinu

Najlakše se sadnja obavlja kada se na dobro pripremljenoj gredici naprave plitki kanalići u koje utisnemo lučice crvenog luka ili čenove bijelog luka. Obratite pažnju da dobro okrenete sadni materijal kako bi strana s korijenom bila okrenuta na dolje. Razmak tih kanalića se kreće od 20 do 30 cm, a razmak u redu od 7 do 10 cm. Kada obavljamo sadnju za berbu mladog luka razmak u redu može biti manji, od 5 do 7 cm. Nakon svega grabljama lagano zagrnemo zemljom.

Dubina sadnje lučica i čenova je oko 5 cm. Ne valja ih posaditi preplitko, ali ni preduboko. U plitkoj sadnji stradaju od izmrzavanja i isušivanja, dok preduboka  oduzima energiju i slabi mlade biljke.

Lučice crvenog luka mogu biti sitne do 1 cm u prečniku, srednje veličine promjera 1 do 3 cm i krupne preko 3 cm. Treba znati da će krupnije ranije krenuti i dati više vegetativne mase.

Osnovni recept za ajvar je jedan – Tajna leži u dugom kuvanju i domaćim sastojcima

Postoji li išta što još nije ispričano o ajvaru, miljeniku svih generacija u porodici, kralju zimnice čijem ukusu se iznova veselimo svake godine?

Osnovni recept za ajvar je jedan, no kao što i svako ko ajvar sam priprema vrlo dobro zna – mnoštvo je verzija te malih i velikih tajni kako se ajvar priprema. Ono što razlikuje prosječan od najboljeg ajvara jesu najkvalitetniji prirodni sastojci, dobro poznavanje postupka pripreme i veliko iskustvo da se dugim kuvanjem na niskoj temperaturi dobiju prava tekstura i ukus. Upravo zato se ovi recepti ljubomorno čuvaju i prenose s generacije na generaciju, kao pravo malo porodično blago.

Osnovni recept

Ovo je jedan od tradicionalnih recepata za domaći ajvar, onako kako su ga nekada pripremale naše bake. Količine u receptu dajemo za jedan kg ajvara, a vi pomnožite sastojke zavisno od toga koliko ajvara želite.

Sastojci:

4 kg kvalitetne i zrele slatke crvene paprike

2 dl suncokretovog ulja

1-2 kašike vinskog sirćeta

so u količini po želji i ukusu

Priprema:

Operite i osušite paprike pa ih ispecite na roštilju na laganoj vatri dok ne pocrne i potpuno ne omekšaju i oko peteljke. Pečene paprike stavljaju se u poklopljenu posudu koja se sve vrijeme čuva na toplom kako bi se paprike lakše oljuštile. Za pikantnu verziju dodajte i ljute papričice u količini po želji i ukusu.

Ostavite paprike neko vrijeme na toplom u poklopljenoj posudi u koju ste ih slagali tokom pečenja kako bi se naparile tako da se lakše oljušte. Kada se oljušte, paprike očistite i od peteljki i od sjemenki. Paprike se moraju dobro ocijediti od vode. Najbolje je ostaviti ih preko noći umotane u gazu koja se potom objesi kako bi se sva tečnost iz paprika dobro ocijedila. Očišćene i ocijeđene paprike sitno isjeckajte i stavite u pliću, široku zdjelu za kuvanje koju ste prethodno nauljili. Ostatkom ulja prelijte paprike u zdjeli i ostavite ih dvadesetak minuta kako bi paprike upile ulje. Počnite sa zagrijavanjem i kada počne ključati, smanjite temperaturu tek toliko da ajvar može krčkati uz stalno miješanje da ne zagori. Zavisno od količine koju pripremate, ovaj korak može trajati tri i više sati, a ajvar je gotov kada sva tečnost ispari, a masa postane gusta i ujednačena.

Pred kraj kuvanja dodajte sirće i so u količinama po želji i ukusu. Gotov ajvar ulijte u prethodno sterilizovane tegle i stavite ih u rernu zagrijanu na 200 stepeni Celzijusa i zapecite desetak minuta, potom ih zatvorite poklopcem, preokrenite ih tako da stoje na poklopcu i ostavite na toplom da se polako hlade, najbolje umotane u kuhinjske krpe tokom sljedećih 36 do 48 sati. Ohlađene tegle čuvajte na mračnom i hladnom mjestu, najbolje u ostavi gdje će stajati oko šest mjeseci, a otvorene u frižideru.

Sredstvo koje tjera zmije iz dvorišta

​Želite da se riješite zmija, a ne znate kako? Rješenje postoji.

Znamo već kako soda bikarbona čini čuda, ali niste znali da nas ona štiti i od zmija.

Ko to još voli da naleti na zmiju oko kuće? Niko. Evo kako se možete jednostavno zaštititi od zmija i zauvijek ih se riješiti.

Primjena:

Prah sode bikarbone pospite po vrtu i dvorištu i otjeraćete zmije koje ne vole, kako neka istraživanja pokazuju, sodu. Zmije se zapravo boje sode bikarbone. Bježe od nje kao đavo od krsta.

Pomalo pospite sodu po bašti i dvorištu i neće vas više boljeti glava, prenosi Krstarica.

Originalni recepti od đumbira – Ojačajte svoje zdravlje!

Zaista, zašto je đumbir lijek za mnoge bolesti? Zar nije dovoljna količina ljekovitih korijenja, lišća i trava koje imaju u svom jedinstvenom sastavu sve korisne mikroelemente, vitamine, organske kiseline koje mogu smanjivati upale itd.

Lista korisnih osobina obične kamilice ili limuna ništa nije manja u odnosu na đumbir, piše portal uspesnazena.com!

Mnogo se piše o đumbiru, o liječenju đumbirom, dijele se različiti recepti na internetu, ali niko konkretno ne objašnjava zašto baš on može da izliječi mnoge bolesti i u čemu je njegova tajna?

Đumbir posjeduje jedinstvenu sposobnost čišćenja organizma od skoro svih vrsta toksina, koji se unose putem hrane, alkohola, hemikalija i zračenja.

Pitaćete se vjerovatno kakva je veza između toksina i bolesti? Alternativna medicina decenijama tvrdi da je – direktna. I zvanična medicina počinje polako da prihvata ovu činjenicu.

Toksini suglavni uzroci mnogih bolesti. Oni truju naš organizam, uzrokuju degeneraciju čelija, što dovodi do onkoloških oboljenja (raka). Toksini se sakupljaju na zidovima krvnih sudova i postaju uzrok hipertenzije, multiple skleroze, moždanog udara, bolesti srca.

Pročitajte: ZA JAČANJE IMUNITETA – Limun, đumbir i med

Toksini koji se sakupljaju u crijevima dovode do gastritisa, kolitisa, čira, pankreatitisa, poremećenog metabolizma, endokrine bolesti, dijabetesa. Soli (i one su takođe toksini) koje se stvaraju u zglobovima, izazivaju artritis i osteoporozu.

Kao što vidite, skoro da ne postoji ni jedna ozbiljna bolest, koja nije izazvana toksinima u organizmu.

Ali, đumbir je taj, koji može “spaliti” svo ovo smeće, očistiti organizam, samim time – dovesti ga do zdravlja na prirodan način, odnosno bez bespotrebne hemioterapije, bez bespotrebnih operacija i bez bespotrebnih strogih procedura.

Povratiti zdravlje, dobro raspoloženje, lijep ten koži i sjaj u očima pomoći će vam đumbir. Čisti krv, pospešuje varenje i “spaljuje” svo nepotrebno smeće u organizmu, usput i oslobađa suvišnih masnih naslaga.

Alternativna medicina toplo preporučuje počinjati bilo koje liječenje sa tretmanom čišćenja, inače svo nakupljeno “smeće” u organizmu će dovoditi do povratka bolesti. Pri tome, sama po sebi, procedura čišćenja organizma može dovesti do potpunog ozdravljenja!

Originalni recepti od đumbira lijekara ruske alternativne medicine

Priprema napitka od đumbira:

1 manji korijen (10-20 gr) đumbira ili 1 kašikica đumbira u prahu zaliti sa 200 ml vrele prokuhane vode i ostaviti da odstoji 10 minuta. Dodati kašikicu meda i sok od limuna (po ukusu).

Uzimati: pola ujutru na prazan stomak, pola sata prije jela, drugu polovinu u toku dana u manjim gutljajima između obroka.

Ovaj napitak ubrzava metabolizam, neutrališe nagomilane toksine u organizmu i pomaže boljem varenju hrane. Napitak možete konzumirati svakodnevno.

Pročitajte: Ko ne smije da uzima đumbir

Đumbir za čišćenje jetre

Za dugoročno i sistematsko čišćenje jetre (posebno u liječenju alkoholizma i poslije posledica hemioterapije), koristi se tinktura sa đumbirom.

Tinktura sa đumbirom – Recept:

Dobro oprati srednji korijen đumbira (30 gr) i izrendati ga zajedno sa kožicom. Poslije toga, izrendani korijen đumbira stavite u posudu od tamnog stakla ili porcelana. Zaliti sa 200 ml rakije, zatvoriti i ostaviti na tamno toplo mjestu na 10-14 dana.

Razrjeđuje se destilovanom ili hladnom prokuvanom vodom u odnosu 1:1 Tinkturu uzimati na prazan stomak 10-15 minuta prije jela prema slijedećoj šemi:

Treba počinjati sa 10 kapi , povećavajući svaki dan po 2 kapi poslije 15 dana. Kada dođete do 40 kapi dnevno – treba nastaviti piti tinkturu jos 15 dana istu dozu (40 kapi) svaki dan, zatim postepeno smanjivati unos (po 2 kapi dnevno) u suprotnom smjeru, dovodeći ga do 10 kapi dnevno. Napraviti dvonedjeljnu pauzu i ponoviti tretman.

Tinktura od đumbira “Imunitet”

Ova tinktura od đumbira ima izuzetan efekat u poboljšanju imuniteta cijelog organizma i odlično djeluje u vrijeme sezone gripa, prehlada i respiratornih infekcija.

Recept za tinkturu za imunitet:

400 gr korijena svježeg đumbira očistiti od kožice, izrendati i zaliti sa 1l alkohola ili kvalitetne rakije . Ostaviti da odstoji 3-4 nedelje na toplom mjestu, povremeno promućkati. Kada tinktura požuti, procijedite je. Konzumirajte po 1 kašikicu poslije doručka i ručka. Nemojte je koristiti u večernjim satima.

Možete pripremiti đumbir sa medom, limunom i bijelim lukom. Jednako je efikasno i izuzetno zdravo.

Nećemo da pišem puno, da nabrajam ponovo sve kvalitete đumbira i drugih sastojaka ovog recepta (ima dosta sličnih recepata po društvenim mrežama), ali ovaj je isproban i “vratio” je mnogima u život i toplo vam ga preporučujemo.

Pročitajte: Zašto bi svaki dan trebalo da popijete šoljicu čaja od đumbira

Biće potrebno:

– 500 gr meda (može livadski) i tegla od 700-800 ml (ne manja)
– 2 srednja ili 1 veći korijen đumbira
– sok od 1 limuna ili cijeli limun isječen na kriške
– 3-4 čena (ili 1 mala glavica) bijelog luka

Izrendajte đumbir, iscjedite sok od limuna ili ga isjecite na kriške, sitno nasjeckajte bijeli luk. Sve to stavite u teglu sa medom, ali ne punu (napunjenu malo više od polovine), jer limun i đjumbir će pustiti sok. Ostavite da odstoji jedan dan (vidite koliko se povećao sadržaj tegle, zbog soka limuna i đumbira). Tek onda dopunite teglu medom.

Ako ste bolesni, uzimajte po 3 supene kašike dnevno. Zbog pervencije i jačanja imuniteta, dovoljno je 1-2 kašike dnevno.

Kako klimatske promjene utiču na drveće?

Globalno zagrijavanje i klimatske promjene utiču na sve. U kombinaciji sa zagađenjem, globalno zagrijavanje dovelo je do toga da je drveće veće ali slabije.

Šta se događa sa drvećem?

Najnovija studija otkrila je da je drveće širom svijeta dobilo novu formu, odnosno ono ima dodatnog vremena za rast, zahvaljujući globalnom zagrijavanju. Naime, u pojedinim dijelovima planete drveće je dobilo dodatne tri nedjelje za razvoj i rast.

Međutim, to što je veće ne znači da je jače. Nakon proučavanja šuma centralne Evrope, rezultati su pokazali da veće temperature u kombinaciji za zagađenjem vazduha i tla, čine da drvo postane slabije. Stabla se mnogo lakše sijeku i drva za ogrev imaju manju ogrevnu moć.

Pročitajte: Ovo drveće prate prilično zatrašujuči mitovi: Da li ih imate u svom dvorištu?

Ovo nije nov fenomen, jer traje već oko 100 godina. Najviše je zastupljen u šumama centralne Evrope, gdje se stopa rasta bukve i smrče povećala za oko 77 procenata od 1870. godine.

Istraživač sa Tehničkog univerziteta u Minhenu, Hans Preč i njegove kolege sumnjali su koliko dodatno vrijeme za rast zaista odgovara drveću, pa su odlučili da sprovedu studiju i ispitaju kvalitet drveća. Studija je obuhvatila nadgledanje 41 parcele na jugu Njemačke.

Istraživački tim je koristio uzorke četiri vrste – norveške smrče, hrasta-kitnjaka, evropske bukve i bijelog bora. Analizirali su prstenove stabala uz pomoć sonde visoke frekvencije.

Ustanovljeno je da se vrsta gustine, u sve četiri vrste smanjila za 8 do 12 procenata.

Naučnici objašnjavaju da je ovaj fenomen posljedica nekolko faktora: povećanja temperatura koje podstiču brži rast, ali i azota koji potiče od poljoprivrednog đubriva nataloženog u zemljištu i izduvnih gasova od vozila. Prethodne studije su već povezale povećano korišćenje đubriva sa smanjenom gustinom drveća.

Pročitajte: Pet prekrasnih vrsta drveća koje najbrže rastu

Pored smanjenja gustine drveta, smanjio se i sadržaj ugljenika i to za oko 50 odsto, što znači da drveće ,,usisava“ manje ugljen-dioksida iz atmosfere nego prije.

Rezultati studije su takođe pokazali da oslabljene šume mogu pretrpeti veća oštećenja tokom oluja i da mogu biti manje efikasne u eliminisanju gasova sa efektom staklene bašte.

MAŠINA KOJA SAMA MIJEŠA AJVAR – Evo kako olakšati pripremu omiljene zimnice /VIDEO/

Poznato je da spremanje ajvara zahtijeva dugo stajanje za šporetom i miješanje, što umije da bude veoma naporno za domaćice.

Iznad šerpe se nalazi mehanizam koji automatski miješa ajvar.

U pitanju je mehanizam domaće radinosti, koji puno olakšava posao pripreme ajvara.

Pogledajte kako izgleda mašina za miješanje ajvara:

Ajvar se pravi od nekoliko vrsta paprike, paradajza, patlidžana, luka i začina. Postoji u blagoj i ljutoj verziji. Postoji puno recepata i varijacija ajvara, ali neki od sastojaka, kao što su crvene paprike, patlidžan, bijeli luk i ulje su neizostavni u svakom od njih. Bez ovih sastojaka, pravi domaći ajvar ne bi bio to što jeste. Domaći ajvar pravi se od prethodno pečenih paprika i patlidžana na plati u pećnici ili pak, otvorenoj vatri. Poslije pečenja, paprike i patlidžani moraju se odložiti nešto vremena da se ohlade, da bi se omogućilo lakše odvajanje mesa od kože i sjemena. Preostalo pečeno meso se sitni ili melje mašinama, sličnim za mljevenje mesa, a onda se stavljaju u velike lonce. Pripravljenoj smjesi od povrća dodaje se ulje (najčešće suncokretovo) i bijeli luk, te ostali začini, a onda se kuvaju više sati na veoma laganoj vatri.

 

Najveća pomoć bubrezima i organima za varenje, a pomaže i kod zarastanja rana

Višetruka korist ove biljke je doprinela tome da se ona koristi na više načina i u različite svrhe. Nekima je možda taj ukus težak ili ga jednostavno ne vole, ali ne možete da poreknete jedinstvenost i moć koju ima lovorov list.

Zimzeleno drvo lovora vjerovatno potiče sa Bliskog istoka. Nastao je na Mediteranu, gdje se danas smatra neizostavnim začinom u nacionalnim kuhinjama ovog kraja. Poznato je da su se lovorove grančice ukrašavale zaslužnim građanima; vojnici, pjesnici i sportisti starog Rima. Termin laureat (pobednik) potiče od latinskog naziva za lovor. Osim toga, smatralo se zaštitom od zlih sila.

Pročitajte: Izbacivanje toksina iz organizma uz pomoć lovora

Lovorovo drvo je teško, žućkastobele boje sa slabo sivim ili smeđim tonom. Na uzdužnom presjeku je sjajno i mirisno. Upotrebljava se u građevinarstvu, tokarstvu i za izradu drvne galanterije.

Vrijeme je da zasadite zimske ruže

Hrizanteme su u narodu još poznate i kao zimske ruže, a kraj septembra i početak oktobra je pravo vrijeme za njihovu sadnju.

Zimske ruže, kako ih mnogi zovu, potiču iz istočne Azije, a ime su dobile po žutim cvjetovima od grčke riječi chrysos koja znači zlatan i anthemon – cvijet.

Iako se u imenu ovog cvijeća naglašava žuta boja, hrizanteme mogu biti raznih boja – žute, bordo, ljubičaste, roze, crvene, bele, šarene… Rastu žbunasto, razmnožavaju se sadnjom sjemena, ili iz reznica.

Pročitajte: CVJETNI KALENDAR – Kada se sadi koje cvijeće po mjesecima?

Hrizanteme se mogu držati i na osunčanim mjestima, kao i u hladovini. U prvom slučaju je bolje birati one biljke sa više pupoljaka, a u drugom one sa više cvjetova. Najbolje je kupiti nekoliko saksija sa biljkama u različitim fazama cvjetanja.

Kada je u fazi cvjetanja najvažnije je da hrizantema ima dovoljno vode, zato je potrebno svakodnevno zalivanje. Za nju je najbolje humusno zemljište. Iako voli vodu ne treba da pliva u njoj, pa treba zalivati svakog dana, ali s malim količinama vode.

Kako biste ih sačuvali i tokom lketa, redovno ih zalivajte i ne dozvolite da krenu da se suše.

Da bi hrizanteme cvketale tokom cijele sezone, potrebno je otkidati mrtve cvjetiće, kako bi biljka usmjerila energiju na otvaranje novih pupoljaka.

Ukoliko želite da ih iz saksije presadite u zemlju to je najbolje da uradite tokom proljeća i ljeta, jer je biljci potrebno par mjeseci da se lijepo ukorijeni. U suprotnom su joj šanse da preživi zimu i mrazeve manje.

Pročitajte: Tri najzahvalnije biljke cvjetnice koje mogu ukrasiti vašu terasu ove jeseni

Ako pak uzimate one sa već formiranim busenom nemate brigu da će se osušiti, ali je sada, krajem septembra i početkom oktobra pravo vrijeme za njihovu sadnju.

Kao prihranu možete koristiti neko od đubriva koje su namijenjena za biljke i za cvjetanje i time ćete obezbijediti da vam one cvjetaju od rane jeseni skoro do kraja zime, piše Alo.

Cvijetom iskrenosti i sreće obojite predstojeće jesenje dane

Jedna od najtraženijih jesenjih i zimskih sobnih biljaka zasigurno je ciklama.

Višegodišnja je biljka s podzemnom stabljikom u obliku gomolja. Potiče iz planinskih predjela Male Azije, što znači da je njeno prirodno stanište svježe i vlažno područje. Samim tim spada u rijetke sobne biljke koje cvjetaju u jesen i zimu, što je čini veoma popularnom sobnom biljkom.

Između njenih listova, koji su srcoliki i zeleni, sa ili bez obruba u srebrnoj i zlatnoj boji, niču dugi štapići s bijelim, rozim, crvenim, narandžastim i ljubičastim cvjetovima na vrhu. Česte su i ciklame u boji lavande, dvobojne ciklame, kao i one kojima se cvijet na vrhovima uvija.

Za ciklamu se kaže da izglađuje nesuglasice u međuljudskim odnosima, te se zbog toga naziva i cvijet iskrenosti, a narodna predanja kažu da tamo gdje raste ciklama zlo nema moć, te je nazivaju i cvijetom sreće.

Pročitajte: Ciklama je glavna zvijezda zime, a uz ovaj trik bujno će cvjetati

Pravilna njega

Da bi ciklama uspjela u vašem domu, morate uslove u kojima je držite što više približiti onim prirodnim. Ne podnosi topao i suv vazduh, a u stanovima s centralnim grijanjem morate dobro paziti da je ne postavite preblizu grijnih tijela gdje će biti na udaru toplog vazduha. Optimalna temperatura za dugotrajno cvjetanje je od 10 do 16 stepeni Celzijusa. Savršeno mjesto za ciklamu je na sjevernom prozoru, gdje ima dosta svjetla, ali nema opasnosti od izlaganja direktnom suncu.

Zalijevajte je dvaput sedmično

Dok raste, ciklamu zalijevajte dva puta sedmično, pri čemu treba voditi računa da se ne smoči gomolj i gornji dio biljke. Zato je najbolje biljku zalijevati odozdo, sipajući vodu u podložak, ili vrlo oprezno uz sami rub saksije. Osigurajte joj dovoljno vlage tako što ćete saksiju držati na vlažnim kamenčićima. Prihranjivati je možete tekućim gnojivom jednom u petnaest dana. Ciklamu ne smijete prskati vodom – listove čistite mekom krpom ili kistom, a uvele listove i cvjetove pažljivo otkinite.

Pročitajte: EVO KAKO DA CIKLAMA UVIJEK CVJETA

Period mirovanja

Nakon što ocvate, ciklama ulazi u period mirovanja. Tada je pravo vrijeme da učinite nešto za ovu ljepoticu koja je obojila sive i hladne dane. Sklonite saksiju s gomoljem i preostalim lišćem u hladniju prostoriju i smanjite zalijevanje, a prihranu sasvim obustavite. Sredinom ljeta ponovo počnite zalijevati biljku, stavite je na balkon, u sjenu. Tada će početi rasti novi mladi listovi. Sredinom avgusta biljku presadite u novu zemlju ili uklonite staru do polovine gomolja i dodajte isto toliko nove zemlje. Povremeno prihranjujte. S prvim hladnim danima vratite ciklamu na svijetlo mjesto, u prostoriju koja se ne grije ili što dalje od izvora toplote i uživajte u novim cvjetovima.