Naslovnica Blog Stranica 187

Ne bacajte koru od pomorandže, stavite je u sodu bikarbonu pa onda napravite brojne ljekovite pripravke!

U kori pomorandže ima za 200 procenata više vlakana nego u samom plodu ove voćke, kao i dvaput više kalcijuma i vitamina C.

Danas ovog mediteranskog voća ima preko cijele godine, djeca mu se više ne raduju, a valjalo bi da se raduju odrasli, ne zbog benefita koja našem zdravlju pruža meso voćke, već zbog kore.

Još naše bake su brižljivo pomorandže prvo držale u rastvoru sode bikarbone, pa, kada se oljušte, koru sjeckale na rezance, sušile i ubacivale u čaj. Mislile su da to rade zbog mirisa i ukusa. Ali u tom čaju je bilo i sijaset drugih koristi po zdravlje.

Svaki plod valjano oprati

Svi plodovi ovog voća, bez obzira s koje strane svijeta dolaze, se štite hemijskim preparatima koji na njima ostaju i tokom transporta. Zato, pomorandže, čim se donesu iz prodavnice, treba potopiti u rastvor od soli i vode ili sode bikarbone i vode, i ostaviti da se „kupaju“ preko noći.

Neke domaćice prave rastvor od šoljice vode, šoljice sirćeta, kašičice sode bikarbone i 20 kapi ekstrakta sjemenki grejpa. Sve se dobro izmiješa, promućka i prskalicom naprska po kori, ostavi pet minuta da odstoji, pa ispere.

Ima i onih koji savjetuju da se pomoradže poprskaju hidrogen peroksidom, pa sirćetom, nebitno je kojim redoslijedom, a na kraju isperu vodom. Ili, isprobajte ovo – potopite voće u mješavinu od 3 kašike soli, 3 kašike limunovog soka i 2,5 dl vode. Poslije pola sata ocijedite i isperite.

Pročitajte: Ne bacajte koru limuna i pomorandže – Spakujte u teglu i dodajte sirće

Na dnu posude ostaće neželjene materije, a rastvor će ujedno osvježiti voće. Ono neće postati slano, ali nemojte ga u rastvoru držati duže od 30 minuta. Kada se prosuše, takvi plodovi su spremni da se od njihove kore pravi „lijek“.

Naši stari su znali da kora od pomorandže poboljšava varenje, kada se gricka neutrališe loš zadah, posebno poslije provoda u veselijem društvu, jača kosti, štiti srce, ublažava prehlade… Kako je to kora pomorandže lijek s tako širokim spektrom djelovanja.

Jedna od najboljih zdravstvenih koristi od pomorandžine kore je ta što ima za 200 procenata više vlakana nego sam plod ove voćke. Stoga, ako imate česte probleme s varenjem, probajte čaj od pomorandžine kore.

Prvo, ostavite koru da se osuši, najbolje napolju, po mogućstvu na suncu. Ali, ako nemate strpljenja, onda kupite već osušenu ili je isjeckajte na rezance i sušite u sobnim uslovima baš sada, kada ovog voća ima u izobilju.

Pročitajte: Tikva sa pomorandžom i limunom – Zimnica za 10

U 450 ml vrele vode ubacite punu kašičicu kore, ostavite da odstoji 15 minuta, a može i duže ako volite jači ukus. Ovaj napitak može da bude i veoma efikasan laksativ.

U davna vremena seoske bekrije su uvijek u džepu nosile suvu koru od pomorandže pa su, u povratku kući, grickale da ublaže „maliganski“ zadah. Ovaj lijek se efikasno koristi do današnjih dana, najčešće zbog zadaha koji nastaje zbog problema s varenjem.

Kora čuva kalcijum, antioksidanse, vitamin C

Malo je poznato da kora pomorandže ima dva puta više kalcijuma nego sama pomorandža. U 100 grama kore nalazi se više od 150 mg ovog elementa, dok je u istoj količini „mesa“ uskladišteno svega 50 miligrama kalcijuma, a on je od suštinskog značaja za zdravlje kostiju i zuba.

Postoji mnogo aktivnih sastojaka u kori, a jedan od njih, flavonoid hesperidin, odličan antioksidans koji štiti srce tako što snižava krvni pritisak, koji je glavni uzročnik srčanih bolesti.

Sastojci iz kore snižavaju i holesterol, pa vas stoga ona štiti i od kardiovaskularnih problema. Upale povećavaju rizik od nastanka drugih zdravstvenih problema, kao što su lupus, artritis…

Oni koji imaju akutnu upalu često uspevaju da je ublaže tako što u svakodnevnu ishranu uvrste pomorandžinu koru. Vitamin C je od ogromnog značaja za cjelokupno zdravlje.

Redovni unos ovog vitamina poboljšava zdravlje i čini da prehlade, infekcije, glavobolje i umor postanu stvar prošlosti. Istovremeno, vitamin A, još jedan vitalni nutrijent u pomorandžinoj kori, pomaže jačanju imunog sistema. Jednostavno, valja grickati suvu koru ili od nje pripremiti čaj.

Pročitajte: Čaj od kore pomorandže – Priprema i ljekovitost

Ali, ako ste već zaradili prehladu treba da znate da u kori pomorandže ima više vitamina C nego u samom mesu, a on je od ogromne pomoći kada je riječ o borbi protiv prehlade.

Potopite pomorandžinu koru u malo ključale vode i ostavite da odstoji. Pijte ovu tečnost s vremena na vrijeme tokom dana i oslobodićete se prehlade mnogo ranije nego prethodnih sezona.

Kako osim u čaju ili kao sušeni rezanci kora od pomorandže može još da se koristi. Pomorandžinu koru narendajte preko salate ili deserta jer će obrok biti ukusniji, a svjež miris pomorandžine kore svakako će vam prijati.

Jedno od rješenja je da koru isjeckanu na manje komade stavite u voćnu salatu ili da je koristite kao sastavni dio omiljenih recepata za pripremu raznih keksića, ali i jela s mesom. Ubacite koru u šećerni sirup i ostavite da odstoji u frižideru. Oguljena kora i tamna čokolada su veoma ukusna kombinacija.

Komadiće možete da pospete po čokoladi, ili još bolje rješenje je da čokoladu prvo rastopite pa da onda u nju ubacite pomorandžinu koru isječenu na sitne rezance. Eto neuobičajene, ljekovite poslastice za svakog gosta. A može i dugo da se čuva u zatvorenoj kutiji u frižideru.

Priprema rasadnika i proizvodnja rasada povrća

Rasadnici su zatvoreni prostori koji služe za proizvodnu rasada povrća počevši od klijanja sjemena do prodaje biljke koje je spremana za presađivanje na otvorenom polju ili u zatvorenom prostoru.

Rasadnici su zatvorene površine koje se koriste duži niz godina tj. u funkciji su više proizvodih ciklusa. Svaki rasadnik se sastoji iz više dijelova, prvenstveno dijela gdje se vrši naklijavanje i nicanje sjemena, zatim polica gdje se vrši slaganje pikiranih biljaka, mjesta za odlaganje pomoćnih alata i dijela za zagrijavanje prostora.

Dio rasadnika za naklijavanje i nicanje sjemena nalazi se u sastavu rasadnika, gdje se sjeme sije gusto najčešće u stiriporna saća bez rupa. Ovaj dio rasadnika treba biti najbliži izvoru toplote da bi se ostvarila što viša temperatura i skratio period nicanja biljke. Pored visoke temperature potrebno je i održavati konstantnu vlagu zemljišta oko 80% do nicanja prvih biljaka, poslije nicanja procenat vlažnosti smanjiti, kao i samu temperaturu. Važno je napomenuti da poslije nicanja biljaka tri do pet dana temepraturu i vlažnost smanjujemo iz razloga da ne bi došlo do naglog izduženja biljke, a takve biljke su tanke i visoke i često dolazi do njihovog propadanja prilikom pikiranje.

Pročitajte još: Priprema plastenika i staklenika za proizvodnju rasada

Slaganje pikiranih biljaka, bilo da se radi o čašama ili stiropornim saćima sa otvorima, vrši se na već pripremljene police. Police se mogu izraditi od raznih materijala: drvo, metal ili beton. Treba voditi računa da prilikom izrade police budu sa kraćeg dijela po nagibom od 0,5 % do 1%. Prednost ovakvog načina izrade polica je u tome što se višak vode može slobodno prirodnim padom ocjediti i na taj način neće se zadržavati na površini.

Mjesto za odlaganje pomoćnih alata može biti u sklopu rasadnika, a najčešće se nalazi ispod polica. Pod pojmom pomoćnih alata podrazumijevamo sve alate koji su nam potrebni za sijanje, pikiranje, slaganje, zaštitu i kupljenje rasada. Obavezno prije počekta svake sezone izvršiti dezinfekciju opreme i alata.

Dio za zagrijavanje rasadnika, može se nalaziti u samom rasadniku ili van rasada u zavisnoti od sistema za zagrijavanje. Najčešći način zagrijavanje jeste korišćenje metalnih peći koje se obično nalaze u sredini rasadnika. Ovakav vid zagrijevanja je najjednostavniji i najjefitnini, ali i najlošiji jer imamo neravnomjerno raspoređivanje toplote u rasadniku, tako da je par metara u prečniku od izvora topote pretoplo, dok je u ostalim dijelovima rasadnika hladno. Ovdje su i najveće osilacije u temperaturi što negativno utiče na rast i razvoj biljaka. Modifikacija metalnih peći ogleda se u dodavalju ventilatora, i razvodnih cijevi za topli vazduh čime se postiže ravnomjernije raspoređivanje toplote po cijeloj površini. Najbolji način je centralno grijanje putem toplovodnih cijevi ili toplovodnih kalolifera. Ovim načinom izvor toplote je pretežno izvan rasadnika, a u rasadniku se postiže najravnomjernija temperatura u svim dijelovima.

Svaki rasadnik prije početka proizvodnje sezone treba detaljno očistiti i dezinfikovati jer samo na taj način možemo ostvariti najbolje rezultate. Čist, uredan prostor i dobra agrotehnika je osnova za kvalitetan rasad.

20 GODINA USPJEŠNOG POSLOVANJA – Agrimatco BiH proslavio jubilej

Agrimatco d.o.o. je svojih jubilarnih 20 godina poslovanja u Bosni i Hercegovini proslavio proteklog vikenda sa kupcima, dobavljačima, internim timom i svim ostalim saradnicima.

Generalni direktor kompanije Agrimatco BiH Milan Vujanović smatra da je herojski uspjeh ostvarivati pozitivne rezultate dugi niz godina na specifičnom tržištu kao što je BiH.

“Moj najveći lični uspjeh je i taj što sam oko sebe okupio tako kvalitetne ljude kao što su ljudi u Agrimatco BIH i sigurno da rezulat koji postižemo ne bi bio tako dobar i veličanstven da nije tih ljudi koji su uz mene sve ove godine”, rekao je Milan Vujanović.

Vujanović napominje i da su tokom godina uvijek imali prisnu vezu sa proizvođačima gdje su dijelili svoja znanja sa njima.

“Podučavali smo ih novim agrotehničkim metodama, uvodili nove alate, nove proizvode na tržište, sorte, hibride i na taj način pokušavali da stavimo proizvođače u situaciju da njihova proizvodnja bude što više ekonomski isplativa. Takođe napominjem i da je poslovni moto kompanije “Uvijek na usluzi poljoprivrednim proizvođačima”, rekao je Vujanović.

Milan Vujanović Agrimatco
Generalni direktor Agrimatco BiH Milan Vujanović

Agrimatco d.o.o. je dio internacionalne grupacije Agrimatco Group koja je osnovana davne 1936. godine u Kraljevini Jordan u glavnom gradu Amanu. Osnivač ove kompanije je porodica Miqdadi koja sa generacije na generaciju uspješno prenosi poslovnu viziju Khalila Miqdadija koji je ostao upamćen kao rodonačelnik poslovanja u oblasti agrokulture. Važno je reći da je Agrimatco kompanije koja posluje u čak 62 zemlje svijeta.

Složićete se sa nama da je veoma teško i zahtjevno ostati na globalnom tržištu ali ova internacionalna kompanija može da se pohvali kontinuitetom dugim više od 86 godina u poljoprivrednom biznisu i to u prodaji repromaterijala za poljoprivrednu proizvodnju.

KAKO DJELUJE AGRIMATCO U BOSNI I HERCEGOVINI

Podsjećamo da je ova kompanija u Bosni i Hercegovini startovala 2002. godine sa samo dva zaposlena radnika. U tom periodu bili su uvoznici i distributeri američke kompanije za prozvodnju sredstava za zaštitu bilja „DuPont“. Ova saradnja je trajala do 2012. godine da bi uporedo razvijali saradnju i sa drugim partnerima te još od 2007. godine proširuju saradnju sa dobavljačima i počinju saradnju sa kompanijom za proizvodnju sjemena povrća „Sakata“. Zatim tu je saradnja i sa kompanijom za proizvode vodotopivih đubriva „United Genetics“, a nakon toga počinju i saradnju sa američkom kompanijom „Dow Agrosciences“.

Danas 2022. godine Agrimatco u Bosni i Hercegovini posluje sa 31 dobavljačem iz cijelog svijeta. Širili su mrežu saradnika ali uporedo i proširivali broj radnih mjesta. Od dva radnika koji su u početku činili misiju firme Agrimatco u BiH danas se ta brojka popela do 18 zaposlenih među kojima je svoje mjesto našlo čak 10 diplomiranih inženjera poljoprivrede i četiri diplomirana ekonomista, naravno ta lista zaposlenih nije konačna jer je plan da bude sve više zaposlenih iz godine u godinu. Po svim ekonomskim analizama kompanija Agrimatco spada u kategoriju uspješnih proizvođača i preduzeća sa pozitivnim trendom rasta i to po svim relevantnim parametrima će na tom putu ostati i u budućnosti.

Na proslavi je prisustvovalo oko 250 gostiju, tokom večeri zabavljao ih je bend Žuti kišobran, kao i SKUD „Semberija“ čiji su mladi članovi predstavili najpoznatije tradicionalne igre.

Pogledajte foto galeriju i video sa proslave:

Video sa proslave možete pogledati OVDJE

 

Najbolja prirodna „infuzija“ za cvijeće, preporodiće vaše biljke

Da zalivanje cvijeća mlijekom može učiniti čuda, zna svaki ljubitelj biljaka. Međutim, to treba raditi samo povremeno, najbolje jednom mjesečno.

Odličan je prirodni regenerator za paprati, fikus i bršljan. Obrano mlijeko bez konzervansa najbolje funkcioniše.

Od ovakvog tretmana vaše biljke doživjeće tri najvažnije promjene.

Vaše biljke će biti jače

Mlijeko je bogato kalcijumom, elementom neophodnim za pravilan razvoj i rast biljaka (uključujući i korijen). Štaviše, ovaj makronutrijent omogućava biljkama da transportuju preostale hranljive materije.

Boja lišća će biti intenzivnija

Zalivanje biljaka vodom i mlijekom učiniće da izgledaju intenzivnije. Osim toga, njihovo lišće neće požutjeti i otpasti.

Štitićete biljke od gljivičnih bolesti

Mlijeko je odlično prirodno sredstvo za sprečavanje razvoja gljivičnih i virusnih bolesti, ali i za odbijanje štetočina, uključujući, na primjer, krompirove zlatice.

U tu svrhu najbolje je koristiti prskanje vodom sa dodatkom mlijeka (pomiješati u proporciji 1 litar mlijeka na 10 litara vode).

Poprskajte listove biljaka sa obe strane, ali ne previše izdašno (za bolje prijanjanje možete dodati nekoliko kapi tečnosti za pranje sudova). Prskajte jednom sedmično. Takav tretman će posebno funkcionisati za krastavce i paradajz, prenosi b92.

Trik uz koji ćete omekšati meso

​Ukoliko uživate u jelima od junećeg mesa ali se bojite da bi ono moglo da bude previše tvrdo ili teško za žvakanje, poslužite se trikovima i sastojcima iz vlastite kuhinje kako biste to riješili.

Začudili biste se koliko često se dešava da svjež i naoko lijep komad junetine može nakon termičke obrade da bude žilav i skoro nemoguć za žvakanje.

Portal Srećna Republika predstavio je marinade koje su vam na dohvat ruke ali i trikove kojima se možete poslužiti prilikom pripreme a koji će ovu kulinarsku katastrofu spriječiti.

Naime, valja znati da bi juneće meso trebalo obavezno da se omekša prije nego krene da se termički obrađuje. To u kućnim uslovima može postići na nekoliko zanimljivih načina.

Za prvu varijantu, pripremite marinadu od ulja i začina, stavite meso unutra i ostavite preko noći u frižideru, savjetuje portal Bright Side.

Sat do dva prije pripreme ubacite unutra još i nekoliko kriški kivija, budući da on sadrži proteolitičke enzime koji potpomažu razgradnju vezivnog tkiva u mesu pa ono postaje vrlo meko. Isto djeluje i ananas.

Osim ove dvije egzotične voćke, možete dodati malo pirinčanog vina, narendanog luka i jabuke i ostaviti meso u toj mješavini tokom noći, a podjednako dobro djeluju i kiseline poput limuna i sirćeta.

Limun će djelovati već nakon sat vremena, pa se ovim trikom možete poslužiti ukoliko pripremate neko jelo u posljednji čas.

Sa druge strane, u sirćetu bi moralo da odstoji cijelu noć.

Evo kako da ANTURIJUM što duže cvijeta tokom cijele godine

Uprkos većim zahtjevima za njegu od konvencionalnih sobnih biljaka, uzgoj anturijuma nije tako težak. Povećanjem količine svjetlosti i đubriva, kao i povećanjem vlažnosti vazduha, stvorićete idealne uslove za dugo i obilno cvjetanje.

U ljeto, anturijumi obično cvjetaju osam nedjelja ili više. Međutim, kada se uzgajaju u pravim uslovima, mogu da cvjetaju tokom cijele godine. Ako primijetite uvele braon cvjetove, znajte da je to normalno. Kada cvijet uvene, samo ga odrežite kako bi biljka mogla da preusmjeri svoju energiju na rast novih listova.

Kako natjerati anturijum da cvjeta?

Obezbijedite dodatno osjvetljenje za anturijum

Anturijumi najviše vole šareno svjetlo, jer su prvobitno rasli u prašumama pod krošnjama drveća i drugih velikih biljaka. Istovremeno, što anthurium prima više svijetle indirektne svjetlosti, to bi trebalo da ima više cvasti. Pored toga, zbog pravilnog osvjetljenja, biljke će dobiti svjetliju nijansu.

Ako nemate dovoljno prirodnog svjetla u svom domu, razmislite o kupovini LED svjetla za uzgoj. Idealna temperatura za anturijum je između 20 i 30°C.

Pročitajte: Feijoa – Dekorativno voćna vrsta koju treba posaditi

Pođubrite anturijum na vrijeme

Anturijumi vole da dobijaju svoje hranljive materije iz uravnoteženog đubriva mjesečno ili dva puta tokom cijele vegetacijske sezone. Ali ako je vaš cilj dugotrajno cvjetanje, odlučite se za pojačivače cvjetanja sa visokim sadržajem fosfora, koji se mogu naći u odjeljku za orhideje.

Izaberite pravo tlo za anturijum

Što se tiče tla za anturijum, najbolje je izabrati dobro dreniranu mješavinu – perlit, tresetna mahovina i kora orhideja, pomiješani u jednakim razmjerama, dobro će funkcionisati.

Anturijumi su epifitske biljke, što znači da u svom prirodnom staništu mogu uspješno da rastu na stablima drveća i stijenama bez potrebe za zemljom. Dakle, ako uzgajate svoju biljku u mješavini saksije, uvjerite se da je dobro drenirana i provjetrena.

Pročitajte: Ehmeja – Biljka prekrasnog cvijeta, veoma jednostavna za uzgoj

Povećajte vlažnost

Anturijumi se masovno proizvode i hibridizovani su, tako da su šanse da vašoj kućnoj biljci koju ste kupili u prodavnici neće trebati mnogo vlage da bi preživila. Sve dok ne ostavljate biljku blizu otvorenog prozora ili klima uređaja, sve će biti u redu. Međutim, vlažnost može da podstakne cvjetanje i prelijepu sjajnu završnu obradu, a cvijeće najbolje raste kada je vlažnost vazduha između 70 i 80%.

Naravno, najlakši način da biljci obezbijedite vlažan vazduh je da je držite u blizini ovlaživača. Ali takođe možete staviti anturijum na poslužavnik sa mokrim šljunkom ili ga grupisati sa nekoliko drugih pratilaca. Kada povećate vlažnost, dajte biljci dovoljno cirkulacije vazduha kako biste spriječili gljivice i štetočine.

Kako se gaji ukrasna biljka koja nevjerovatno podsjeća na kisele krastavčiće?

La Delosperma echinatum je sočna biljka koja pripada porodici Aizoaceae zajedno sa još 100 vrsta koje su porijeklom iz Afrike, posebno Istoka i Juga.

Definiran je kao šipražje koje se razvija na rubu drugog grmlja, a također i potoke, posebno u većem dijelu Južne Afrike. Je prilično je originalna biljka, lijepa, razmetljiva i vrlo se lako uzgaja.

Karakteristike Delosperma echinatum

Delosperma je višegodišnja vrsta koja naraste od 30 do 45 cm. Podgrmlje obično čini prilično široku osnovu kao neku vrstu panja, a odmah ispod korijena su duge, robusne i obično prilično duboke. Podružnice se razvijaju bez određenog redoslijedaMale su i uspravne i imaju mnogo grana. Stabljike i lišće prekriveni su ne bodljikavim dlačicama, a kako u prirodnom staništu, tako i kod kuće, kada su povoljni uslovi, biljka zadržava što više listova i izgleda bujno i kompaktno.

Prema količini svjetlosti koju biljka prima, boja lišća može variratiDakle, kada primaju direktnu sunčevu svjetlost tokom mnogih sati, oni dobivaju ljubičasti ton, dok u polusjeni njihova boja varira od zelene do plavkaste.

Cvjetovi su vrlo mali i razvijaju se ugniježđeni u udubljenje ili pazuh koji pružaju listovi smješteni na kraju stabljika. Opskrbljene su mnogim prašnicima a latice u obliku stošca, boja je žuto žuta ili krem, rastu pojedinačno.

Sredinom proljeća cvasti počinju da se pojavljuju sporadično i tako ostaju dobro tokom ljeta. Ako se oplodi cvijet, nastaju mali plodovi sa mnogo sjemena.

Pročitajte: Ehmeja – Biljka prekrasnog cvijeta, veoma jednostavna za uzgoj

Kultura

Polazeći od toga podnosi umjerene mrazeve s temperaturama do -3º ili -4º C, u slučaju da su temperature malo niže, treba im ponuditi dodatnu zaštitu od vlage i hladnoće.

Generalno, dovoljno je jaka za uzgajanje na otvorenom u okruženjima s umjerenom i umjerenom klimom, po mogućnosti u saksiji koja mora biti vrlo duboka, jer se korijenje često razvija i prema dolje.

Trebaće vam podloga sastavljena od vrtne zemlje pomiješane sa šljunkom limuzina ili ako to ne uspije, malo pijeska, zbog čega će ovo tlo biti dovoljno drenirano, što biljka zahtijeva.

Biljka treba direktnu sunčevu svjetlost nekoliko sati dnevno, tada može ostati u polusjeni, što će omogućiti lišću da ostane živahno i obilno i svoje karakteristične boje, čineći Delosperma echinatum vrlo kompaktna i lijepa biljka.

Dvije važne stvari koje treba imati na umu. Prvo, to nakon mraza, kada ga iznosite vani, mora se zaštititi od direktnog sunca prva dva ili tri dana, jer ga možete spaliti. Druga je da je ljeti morate često zalijevati, ali uvijek ostavljajući da se supstrat osuši između svakog zalijevanja.

Pročitajte: Ovih pet biljaka ne stavljajte blizu radijatora

Početom zime je vitalno izbjegavati dugotrajno izlaganje kiši jer višak vode pogoduje truljenju korijena.

Razmnožavanje biljke vrši se na dva načina, rezanjem ili pribavljanjem reznica, kao povoljni mjeseci za razmnožavanje su maj, juni i jul. Uzimaju se komadi grana čija se osnova lignira upravo u tom periodu kada su listovi maksimalno natečeni.

Sljedeća stvar je da na komade stavite te dijelove koji moraju biti lišeni lišća, zakopano duž mjesta na kojem je vitalno da podloga bude pjeskovita i navlažena.

Drugi način je kroz sjeme, oni su raspoređeni na površini navlažene podloge gdje je povoljna temperatura okoline između 20 i 30º C, tako će klijanje nastupiti za najviše dvije sedmice.

Nakon klijanja, vlažnost mora biti više kontrolisana, tako da je potrebno izmjenjivati ​​periode kratkog trajanja vlage i suše. Najbolji mjesec za sadnju sjemena je maj na sjevernoj hemisferi.

Koristi

Zbog strukture koju biljka prirodno stvara tamo gdje joj grane vise, savršeni su za postavljanje u podignute posude gdje se mogu širiti dolje i lijepo izgledati.

Sjetimo se da je ovo mesnata biljka i zato je najbolja njega koju možete pružiti izbjegavanje prekomjernog zalijevanja jer to oštećuje biljku do te mjere da potpuno istrune.

Pročitajte: Božićna zvijezda, ukras praznika – Kako da vam ne uvene i ne otpadne lišće

Kada su zdravi, lišća ima u izobilju i izgledaju natečeno, to je zbog velikog kapaciteta zadržavanja tečnosti, koje koriste kako bi duže vrijeme podnosili i prevladavali sušu.

Ova posebnost znači da ne zahtijeva kontinuirano zalijevanje, čak i kada je ljeto, kada to mora biti vrlo umjereno. Na jesen bi ih trebalo ograničiti još više, a zimi samo malo, ovisno o njihovom mjestu.

Izbjegavajte primjenu gnojiva u višku, preporučuje se jednom mjesečno i sa posebnim proizvodima za sukulente. Važno je ne primjenjivati ​​bilo koju vrstu gnojiva tijekom jeseni.

Ukratko, govorimo o višegodišnjoj biljci koja ima ukrasnu vrijednost. Tako će izgledati vrlo lijepo na terasama i vrtovima, a takođe je i vrlo lako za njega, jer u osnovi ne treba tlo puno hranjivih sastojaka, niti pretjerano zalijevanje, a pružanjem sunčeve svjetlosti uvijek će izgledati sjajno.

Kako zaštititi agrume od niskih temperatura?

Agrumi su jako osjetljivi na niske temperature pa ih je krajem jeseni potrebno zaštititi. Sve vrste agruma ne podnose jednako niske temperature. Neke su vrste otpornije, a neke manje otporne. Temperature od nekoliko stepeni ispod nule agrumima već mogu nanijeti ozbiljne probleme. Na stablima najprije smrzava lišće, a kod nižih temperatura i jednogodišnje i dvogodišnje grančice. Krajem jeseni, pojedinačna stabla agruma, najbolje je zaviti mrežama ili agril folijom.

U Hercegovini gotovo da i ne postoji okućnica bez zasađenih stabala agruma. Upravo, zbog njihovog velikog broja sve češći su i upiti na koji način ove osjetljive voćke zaštiti od hladnoće. Poznato je da su agrumi osjetljivi na niske temperature, u što smo se mogli uvjeriti proteklih godina kada su pojedina stabla agruma, na osjetljivim lokalitetima, stradala od niskih temperatura.

U posljednjih dvadesetak godina na području Hercegovine nisu zabilježene veće zimske hladnoće mada su se temperature znale spuštati i desetak stepeni ispod nule. Srećom, radilo se samo o kratkotrajnim hladnoćama koje nisu ostavile značajnijeg traga na stablima agruma koja su bila zaštićena.

Međutim, iako nisu ugrozile opstanak stabala te su hladnoće djelovale na smanjenje uroda tokom naredne godine. To je i razumljivo jer kratkotrajne hladnoće su ipak dovele do gotovo neprimjetnog smrzavanja grana krošnje, ali i do puno opasnije pojave – defolijacije ili opadanja lišća.

Potpuno opadanje lišća najčešći je uzrok ugibanja stabala agruma, posebice u Hercegovini. Onome tko je tijekom zimskih mjeseci posjetio bližu okolicu, primjerice Mostara, jasno je o čemu se radi. Hladni, gotovo orkanski vjetrovi koji pušu bez prestanka i nekoliko tjedana uzastopce dovode do toga da krošnja stabla agruma ostaje gotovo bez ijednog lista. Na taj način, njihovim opadanjem, stabla agruma gube tvari nužne za dalji opstanak.

Kako zaštititi agrume od niskih temperatura

Temeljna mjera odnosi se na prekrivanje krošnje mrežom gustih okaca. Na taj se način bitnije ublažavaju udari vjetra te se onemogućuje naglo i jako gibanje krošnje. Osim što sprečavaju opadanje lišće i lomljenje grana prekrivanjem se krošnje agrumi štite i od mraza tj. ublažavaju se niske temperature zraka ispod mreže.

Istodobno, kroz okca mreže prodire i dio sunčevih zraka nužnih za normalno odvijanje životnih aktivnosti lišća tijekom zime. Zbog toga se u zaštiti agruma nikako ne smiju koristiti nepropusni materijali kao što su plastične folije ili PVC vreće.

Osim mreže, za zaštitu agruma od hladnoće, može se koristiti i agril folija koju hobisti najčešće koriste za zaštitu agruma. Primjena agril folije je vrlo jednostavna, a vrlo učinkovito štiti agrume od niskih temperatura i jakih udara vjetra.

Ježevi su korisne životinje – Zaštitimo ih dok su zimskom snu

Tokom zime ježevi su u stanju hibernacije i zbog toga često stradaju. Osim u šumama, žive i u dvorištima i baštama, u parkovima između zgrada, pa se često dešava da ih neoprezno povredimo ili bacimo na smetlište.

Milan Paunović iz Prirodnjačkog muzeja Srbije objašnjava da je uspavani jež uglavnom sklupčan i vidi se da diše. Ježevi inače nemaju naročito čvrst zimski san i znaju da se povremeno probude, posebno kada je toplije vrijeme. Inače, obično spavaju danju, a aktivni su noću.

Preporuka koju Paunović upućuje porodici Glišić, koja je pronašla leglo ježeva u svom dvorištu na Banjici, je da ih ne diraju i ostave da žive svoj život, što su oni i uvažili.

Najveći problem u gradskim sredinama za ježeve su psi i mačke lutalice koji ih napadaju iako ne mogu ništa da im naude, navodi Paunović.

Pročitajte: Tri najopasnije zemljišne štetočine povrća

– S druge strane, pošto se jež sporo kreće, a ima potrebu da prevaljuje velike razdaljine tokom noći kada traži hranu, onda se dešava da se sudare sa kolima i zato ježevi mnogo ginu na putevima – napominje Paunović.

Zato, ako naiđemo na ježa na putu, bilo bi dobro da ga pomjerimo, jer on samo pokušava da dođe do hrane, a svaki kontakt sa automobilom za ježa se uvijek završi fatalno.

Ježevi su inače zaštićena divlja vrsta optimalne brojnosti, što znači da ga ima svuda, i da pored toga što ga više faktora ugrožava, ima optimalnu brojnost u oblasti celog Mediterana, Evrope i svijeta.

– Međutim, pošto su ježevi zaštićena divlja vrsta, ne bi smjeli da se drže u kućnim uslovima. Kao kućni ljubimci se mogu držati afrički patuljasti ježevi, ali većina onih koji su ga imali, zbog buke koju pravi tokom noći, brzo su odustali i molili zoološki vrt da ga primi na čuvanje – kaže Milan Paunović, iz Prirodnjačkog muzeja Srbije.

Ježevi su korisne životinje, svaštojedi koji se hrane najčešće beskičmenjacima (insektima i njihovim larvama, kao i člankovitim crvim), ali jedu i sitne kičmenjake i strvine. Rjeđe uzimaju i hranu biljnog porijekla (korijenje i voće).

Kako se primjenjuju organska i neorganska đubriva za najbolji rast i razvoj povrća?

Ishrana povrća treba da osigura dovoljnu količinu lako pristupačnih hraniva. Pravilan odabir vrste i količine đubriva može biti presudan.

Poljoprivredna proizvodnja povrća spada u najzahtjvnije oblike prizvodnje. Složenost je uslovljena kratkim periodom vegetacije u kom se biljka razvija i formira, cvjeta i plododonosi. Za vrijeme vegetacije, biljku je potrebno pravilno njegovati, navodnjavati i hraniti odgovarajućim količinama hraniva. Svaku fazu rasta povrtarskih usjeva prati svojevrstan zahtjev za odgovarajućim hranivima, pa pravilan odabir vrste i količine đubriva može biti presudan za pravilan razvoj i prinos.

Svaka povrtarska biljka tokom svog porasta i razvića u zavisnosti od fenofaze u kojoj se nalazi, ima određene potrebe za hranjivim makro (N, P, K, Ca, Mg) i mikro (Fe, Zn, B, Cu, Cl, Mn, Si, Mo, Na, Co) elementima. Te količine ne mogu se kod povrtarskih usjeva obezbijediti prilikom osnovnog đubrenja zemljišta, već se moraju dodavati i u toku vegetacije fertigacijom (preko sistema za navodnjavanje) i folijarnom (preko lista) ishranom, ističe savjetodavac dipl. inž. poljoprivrede Zlatko Vampovac, PSSS Padinska Skela.

Pročitajte: Pravilan izbor biljaka za ZELENIŠNO ĐUBRENJE

Povrće u kratkom vegetacionom periodu razvija dosta nadzemne zelene mase, a pojedini usjevi kao korjenasto povrće i podzemne mase. Zato đubrenjem zemljišta i organskim i mineralnim đubrivima, treba osigurati u zemljištu dovoljnu količinu lako pristupačnih hraniva.

Ishrana povrća primjenom organskih đubriva

Primjenom organskog đubriva, najčešće dobro fermentiranog stajskog đubriva, zemljište postaje rastresitije, bolje propusno za vodu, brže se zagrijava u proljeće jer bolje upija i provodi toplotu što vrlo povoljno utiče na brži početni razvoj mlade biljke.

Zemljište koje je bogato organskom materijom ima bolju mikrobiološku aktivnost. Najbolje ga je unijeti u zemljište u jesen zaoravanjem, ali ako se to ne uradi tada, može i u proljeće s tim da se koristi u količini od 25-40 t/ha odnosno (2,5-4,0 kg/m2). Ali treba znati da primjenom samo stajskog đubriva ne osiguravamo povrću dovoljnu količinu hraniva, pa se uz đubrenje stajskim đubrivom obavezno primjenjuju i mineralna NPK đubriva.

Povrće sa plodovima (paradajz, paprika, krastavci, patlidžan) vrlo dobro reaguje na đubrenje organskim đubrivima, stoga je njihova primjena neizostavna agrotehnička mjera u proizvodnji. Ishrana povrća uz stajnjak na zemljištima koja su slabo snabdjevena fosforom i kalijumom podrazumijeva i primjenu 0,08–0,1 kg/m2 NPK (6-12-24), s tim da se 2/3 đubriva unese dubokom obradom u jesen ili rano u proljeće, a preostala 1/3 se unosi u zemljište prilikom pripreme za sadnju. Pred sadnju dodaje se i azot kao UREA koja sadrži amidni oblik koji se duže zadržava i duže djeluje u zemljištu. On se primjenjuje u količini od 0,015-0,02 kg/m2.

Pročitajte: Đubrenje paradajza – Kada, kako i koje đubrivo primijenti

Tokom vegetacije obavljaju se dvije prihrane KAN-om u količini od 0,01-0,015 kg/ m2. Prva prihrana obavlja se poslije rasađivanja kada se biljke dobro ukorijene, a druga prihrana nakon zametanja prvih plodova.