Ukoliko uživate u jelima od junećeg mesa ali se bojite da bi ono moglo da bude previše tvrdo ili teško za žvakanje, poslužite se trikovima i sastojcima iz vlastite kuhinje kako biste to riješili.
Evo kako da ANTURIJUM što duže cvijeta tokom cijele godine
Uprkos većim zahtjevima za njegu od konvencionalnih sobnih biljaka, uzgoj anturijuma nije tako težak. Povećanjem količine svjetlosti i đubriva, kao i povećanjem vlažnosti vazduha, stvorićete idealne uslove za dugo i obilno cvjetanje.
U ljeto, anturijumi obično cvjetaju osam nedjelja ili više. Međutim, kada se uzgajaju u pravim uslovima, mogu da cvjetaju tokom cijele godine. Ako primijetite uvele braon cvjetove, znajte da je to normalno. Kada cvijet uvene, samo ga odrežite kako bi biljka mogla da preusmjeri svoju energiju na rast novih listova.
Kako natjerati anturijum da cvjeta?
Obezbijedite dodatno osjvetljenje za anturijum
Anturijumi najviše vole šareno svjetlo, jer su prvobitno rasli u prašumama pod krošnjama drveća i drugih velikih biljaka. Istovremeno, što anthurium prima više svijetle indirektne svjetlosti, to bi trebalo da ima više cvasti. Pored toga, zbog pravilnog osvjetljenja, biljke će dobiti svjetliju nijansu.
Ako nemate dovoljno prirodnog svjetla u svom domu, razmislite o kupovini LED svjetla za uzgoj. Idealna temperatura za anturijum je između 20 i 30°C.
Pročitajte: Feijoa – Dekorativno voćna vrsta koju treba posaditi
Pođubrite anturijum na vrijeme
Anturijumi vole da dobijaju svoje hranljive materije iz uravnoteženog đubriva mjesečno ili dva puta tokom cijele vegetacijske sezone. Ali ako je vaš cilj dugotrajno cvjetanje, odlučite se za pojačivače cvjetanja sa visokim sadržajem fosfora, koji se mogu naći u odjeljku za orhideje.
Izaberite pravo tlo za anturijum
Što se tiče tla za anturijum, najbolje je izabrati dobro dreniranu mješavinu – perlit, tresetna mahovina i kora orhideja, pomiješani u jednakim razmjerama, dobro će funkcionisati.
Anturijumi su epifitske biljke, što znači da u svom prirodnom staništu mogu uspješno da rastu na stablima drveća i stijenama bez potrebe za zemljom. Dakle, ako uzgajate svoju biljku u mješavini saksije, uvjerite se da je dobro drenirana i provjetrena.
Pročitajte: Ehmeja – Biljka prekrasnog cvijeta, veoma jednostavna za uzgoj
Povećajte vlažnost
Anturijumi se masovno proizvode i hibridizovani su, tako da su šanse da vašoj kućnoj biljci koju ste kupili u prodavnici neće trebati mnogo vlage da bi preživila. Sve dok ne ostavljate biljku blizu otvorenog prozora ili klima uređaja, sve će biti u redu. Međutim, vlažnost može da podstakne cvjetanje i prelijepu sjajnu završnu obradu, a cvijeće najbolje raste kada je vlažnost vazduha između 70 i 80%.
Naravno, najlakši način da biljci obezbijedite vlažan vazduh je da je držite u blizini ovlaživača. Ali takođe možete staviti anturijum na poslužavnik sa mokrim šljunkom ili ga grupisati sa nekoliko drugih pratilaca. Kada povećate vlažnost, dajte biljci dovoljno cirkulacije vazduha kako biste spriječili gljivice i štetočine.
Kako se gaji ukrasna biljka koja nevjerovatno podsjeća na kisele krastavčiće?
La Delosperma echinatum je sočna biljka koja pripada porodici Aizoaceae zajedno sa još 100 vrsta koje su porijeklom iz Afrike, posebno Istoka i Juga.
Definiran je kao šipražje koje se razvija na rubu drugog grmlja, a također i potoke, posebno u većem dijelu Južne Afrike. Je prilično je originalna biljka, lijepa, razmetljiva i vrlo se lako uzgaja.
Karakteristike Delosperma echinatum
Delosperma je višegodišnja vrsta koja naraste od 30 do 45 cm. Podgrmlje obično čini prilično široku osnovu kao neku vrstu panja, a odmah ispod korijena su duge, robusne i obično prilično duboke. Podružnice se razvijaju bez određenog redoslijedaMale su i uspravne i imaju mnogo grana. Stabljike i lišće prekriveni su ne bodljikavim dlačicama, a kako u prirodnom staništu, tako i kod kuće, kada su povoljni uslovi, biljka zadržava što više listova i izgleda bujno i kompaktno.
Prema količini svjetlosti koju biljka prima, boja lišća može variratiDakle, kada primaju direktnu sunčevu svjetlost tokom mnogih sati, oni dobivaju ljubičasti ton, dok u polusjeni njihova boja varira od zelene do plavkaste.
Cvjetovi su vrlo mali i razvijaju se ugniježđeni u udubljenje ili pazuh koji pružaju listovi smješteni na kraju stabljika. Opskrbljene su mnogim prašnicima a latice u obliku stošca, boja je žuto žuta ili krem, rastu pojedinačno.
Sredinom proljeća cvasti počinju da se pojavljuju sporadično i tako ostaju dobro tokom ljeta. Ako se oplodi cvijet, nastaju mali plodovi sa mnogo sjemena.
Pročitajte: Ehmeja – Biljka prekrasnog cvijeta, veoma jednostavna za uzgoj
Kultura
Polazeći od toga podnosi umjerene mrazeve s temperaturama do -3º ili -4º C, u slučaju da su temperature malo niže, treba im ponuditi dodatnu zaštitu od vlage i hladnoće.
Generalno, dovoljno je jaka za uzgajanje na otvorenom u okruženjima s umjerenom i umjerenom klimom, po mogućnosti u saksiji koja mora biti vrlo duboka, jer se korijenje često razvija i prema dolje.
Trebaće vam podloga sastavljena od vrtne zemlje pomiješane sa šljunkom limuzina ili ako to ne uspije, malo pijeska, zbog čega će ovo tlo biti dovoljno drenirano, što biljka zahtijeva.
Biljka treba direktnu sunčevu svjetlost nekoliko sati dnevno, tada može ostati u polusjeni, što će omogućiti lišću da ostane živahno i obilno i svoje karakteristične boje, čineći Delosperma echinatum vrlo kompaktna i lijepa biljka.
Dvije važne stvari koje treba imati na umu. Prvo, to nakon mraza, kada ga iznosite vani, mora se zaštititi od direktnog sunca prva dva ili tri dana, jer ga možete spaliti. Druga je da je ljeti morate često zalijevati, ali uvijek ostavljajući da se supstrat osuši između svakog zalijevanja.
Pročitajte: Ovih pet biljaka ne stavljajte blizu radijatora
Početom zime je vitalno izbjegavati dugotrajno izlaganje kiši jer višak vode pogoduje truljenju korijena.
Razmnožavanje biljke vrši se na dva načina, rezanjem ili pribavljanjem reznica, kao povoljni mjeseci za razmnožavanje su maj, juni i jul. Uzimaju se komadi grana čija se osnova lignira upravo u tom periodu kada su listovi maksimalno natečeni.
Sljedeća stvar je da na komade stavite te dijelove koji moraju biti lišeni lišća, zakopano duž mjesta na kojem je vitalno da podloga bude pjeskovita i navlažena.
Drugi način je kroz sjeme, oni su raspoređeni na površini navlažene podloge gdje je povoljna temperatura okoline između 20 i 30º C, tako će klijanje nastupiti za najviše dvije sedmice.
Nakon klijanja, vlažnost mora biti više kontrolisana, tako da je potrebno izmjenjivati periode kratkog trajanja vlage i suše. Najbolji mjesec za sadnju sjemena je maj na sjevernoj hemisferi.
Koristi
Zbog strukture koju biljka prirodno stvara tamo gdje joj grane vise, savršeni su za postavljanje u podignute posude gdje se mogu širiti dolje i lijepo izgledati.
Sjetimo se da je ovo mesnata biljka i zato je najbolja njega koju možete pružiti izbjegavanje prekomjernog zalijevanja jer to oštećuje biljku do te mjere da potpuno istrune.
Pročitajte: Božićna zvijezda, ukras praznika – Kako da vam ne uvene i ne otpadne lišće
Kada su zdravi, lišća ima u izobilju i izgledaju natečeno, to je zbog velikog kapaciteta zadržavanja tečnosti, koje koriste kako bi duže vrijeme podnosili i prevladavali sušu.
Ova posebnost znači da ne zahtijeva kontinuirano zalijevanje, čak i kada je ljeto, kada to mora biti vrlo umjereno. Na jesen bi ih trebalo ograničiti još više, a zimi samo malo, ovisno o njihovom mjestu.
Izbjegavajte primjenu gnojiva u višku, preporučuje se jednom mjesečno i sa posebnim proizvodima za sukulente. Važno je ne primjenjivati bilo koju vrstu gnojiva tijekom jeseni.
Ukratko, govorimo o višegodišnjoj biljci koja ima ukrasnu vrijednost. Tako će izgledati vrlo lijepo na terasama i vrtovima, a takođe je i vrlo lako za njega, jer u osnovi ne treba tlo puno hranjivih sastojaka, niti pretjerano zalijevanje, a pružanjem sunčeve svjetlosti uvijek će izgledati sjajno.
Kako zaštititi agrume od niskih temperatura?
Agrumi su jako osjetljivi na niske temperature pa ih je krajem jeseni potrebno zaštititi. Sve vrste agruma ne podnose jednako niske temperature. Neke su vrste otpornije, a neke manje otporne. Temperature od nekoliko stepeni ispod nule agrumima već mogu nanijeti ozbiljne probleme. Na stablima najprije smrzava lišće, a kod nižih temperatura i jednogodišnje i dvogodišnje grančice. Krajem jeseni, pojedinačna stabla agruma, najbolje je zaviti mrežama ili agril folijom.
U Hercegovini gotovo da i ne postoji okućnica bez zasađenih stabala agruma. Upravo, zbog njihovog velikog broja sve češći su i upiti na koji način ove osjetljive voćke zaštiti od hladnoće. Poznato je da su agrumi osjetljivi na niske temperature, u što smo se mogli uvjeriti proteklih godina kada su pojedina stabla agruma, na osjetljivim lokalitetima, stradala od niskih temperatura.
U posljednjih dvadesetak godina na području Hercegovine nisu zabilježene veće zimske hladnoće mada su se temperature znale spuštati i desetak stepeni ispod nule. Srećom, radilo se samo o kratkotrajnim hladnoćama koje nisu ostavile značajnijeg traga na stablima agruma koja su bila zaštićena.
Međutim, iako nisu ugrozile opstanak stabala te su hladnoće djelovale na smanjenje uroda tokom naredne godine. To je i razumljivo jer kratkotrajne hladnoće su ipak dovele do gotovo neprimjetnog smrzavanja grana krošnje, ali i do puno opasnije pojave – defolijacije ili opadanja lišća.
Potpuno opadanje lišća najčešći je uzrok ugibanja stabala agruma, posebice u Hercegovini. Onome tko je tijekom zimskih mjeseci posjetio bližu okolicu, primjerice Mostara, jasno je o čemu se radi. Hladni, gotovo orkanski vjetrovi koji pušu bez prestanka i nekoliko tjedana uzastopce dovode do toga da krošnja stabla agruma ostaje gotovo bez ijednog lista. Na taj način, njihovim opadanjem, stabla agruma gube tvari nužne za dalji opstanak.
Kako zaštititi agrume od niskih temperatura
Temeljna mjera odnosi se na prekrivanje krošnje mrežom gustih okaca. Na taj se način bitnije ublažavaju udari vjetra te se onemogućuje naglo i jako gibanje krošnje. Osim što sprečavaju opadanje lišće i lomljenje grana prekrivanjem se krošnje agrumi štite i od mraza tj. ublažavaju se niske temperature zraka ispod mreže.
Istodobno, kroz okca mreže prodire i dio sunčevih zraka nužnih za normalno odvijanje životnih aktivnosti lišća tijekom zime. Zbog toga se u zaštiti agruma nikako ne smiju koristiti nepropusni materijali kao što su plastične folije ili PVC vreće.
Osim mreže, za zaštitu agruma od hladnoće, može se koristiti i agril folija koju hobisti najčešće koriste za zaštitu agruma. Primjena agril folije je vrlo jednostavna, a vrlo učinkovito štiti agrume od niskih temperatura i jakih udara vjetra.
Ježevi su korisne životinje – Zaštitimo ih dok su zimskom snu
Tokom zime ježevi su u stanju hibernacije i zbog toga često stradaju. Osim u šumama, žive i u dvorištima i baštama, u parkovima između zgrada, pa se često dešava da ih neoprezno povredimo ili bacimo na smetlište.
Milan Paunović iz Prirodnjačkog muzeja Srbije objašnjava da je uspavani jež uglavnom sklupčan i vidi se da diše. Ježevi inače nemaju naročito čvrst zimski san i znaju da se povremeno probude, posebno kada je toplije vrijeme. Inače, obično spavaju danju, a aktivni su noću.
Preporuka koju Paunović upućuje porodici Glišić, koja je pronašla leglo ježeva u svom dvorištu na Banjici, je da ih ne diraju i ostave da žive svoj život, što su oni i uvažili.
Najveći problem u gradskim sredinama za ježeve su psi i mačke lutalice koji ih napadaju iako ne mogu ništa da im naude, navodi Paunović.
Pročitajte: Tri najopasnije zemljišne štetočine povrća
– S druge strane, pošto se jež sporo kreće, a ima potrebu da prevaljuje velike razdaljine tokom noći kada traži hranu, onda se dešava da se sudare sa kolima i zato ježevi mnogo ginu na putevima – napominje Paunović.
Zato, ako naiđemo na ježa na putu, bilo bi dobro da ga pomjerimo, jer on samo pokušava da dođe do hrane, a svaki kontakt sa automobilom za ježa se uvijek završi fatalno.
Ježevi su inače zaštićena divlja vrsta optimalne brojnosti, što znači da ga ima svuda, i da pored toga što ga više faktora ugrožava, ima optimalnu brojnost u oblasti celog Mediterana, Evrope i svijeta.
– Međutim, pošto su ježevi zaštićena divlja vrsta, ne bi smjeli da se drže u kućnim uslovima. Kao kućni ljubimci se mogu držati afrički patuljasti ježevi, ali većina onih koji su ga imali, zbog buke koju pravi tokom noći, brzo su odustali i molili zoološki vrt da ga primi na čuvanje – kaže Milan Paunović, iz Prirodnjačkog muzeja Srbije.
Ježevi su korisne životinje, svaštojedi koji se hrane najčešće beskičmenjacima (insektima i njihovim larvama, kao i člankovitim crvim), ali jedu i sitne kičmenjake i strvine. Rjeđe uzimaju i hranu biljnog porijekla (korijenje i voće).
Kako se primjenjuju organska i neorganska đubriva za najbolji rast i razvoj povrća?
Ishrana povrća treba da osigura dovoljnu količinu lako pristupačnih hraniva. Pravilan odabir vrste i količine đubriva može biti presudan.
Poljoprivredna proizvodnja povrća spada u najzahtjvnije oblike prizvodnje. Složenost je uslovljena kratkim periodom vegetacije u kom se biljka razvija i formira, cvjeta i plododonosi. Za vrijeme vegetacije, biljku je potrebno pravilno njegovati, navodnjavati i hraniti odgovarajućim količinama hraniva. Svaku fazu rasta povrtarskih usjeva prati svojevrstan zahtjev za odgovarajućim hranivima, pa pravilan odabir vrste i količine đubriva može biti presudan za pravilan razvoj i prinos.
Svaka povrtarska biljka tokom svog porasta i razvića u zavisnosti od fenofaze u kojoj se nalazi, ima određene potrebe za hranjivim makro (N, P, K, Ca, Mg) i mikro (Fe, Zn, B, Cu, Cl, Mn, Si, Mo, Na, Co) elementima. Te količine ne mogu se kod povrtarskih usjeva obezbijediti prilikom osnovnog đubrenja zemljišta, već se moraju dodavati i u toku vegetacije fertigacijom (preko sistema za navodnjavanje) i folijarnom (preko lista) ishranom, ističe savjetodavac dipl. inž. poljoprivrede Zlatko Vampovac, PSSS Padinska Skela.
Pročitajte: Pravilan izbor biljaka za ZELENIŠNO ĐUBRENJE
Povrće u kratkom vegetacionom periodu razvija dosta nadzemne zelene mase, a pojedini usjevi kao korjenasto povrće i podzemne mase. Zato đubrenjem zemljišta i organskim i mineralnim đubrivima, treba osigurati u zemljištu dovoljnu količinu lako pristupačnih hraniva.
Ishrana povrća primjenom organskih đubriva
Primjenom organskog đubriva, najčešće dobro fermentiranog stajskog đubriva, zemljište postaje rastresitije, bolje propusno za vodu, brže se zagrijava u proljeće jer bolje upija i provodi toplotu što vrlo povoljno utiče na brži početni razvoj mlade biljke.
Zemljište koje je bogato organskom materijom ima bolju mikrobiološku aktivnost. Najbolje ga je unijeti u zemljište u jesen zaoravanjem, ali ako se to ne uradi tada, može i u proljeće s tim da se koristi u količini od 25-40 t/ha odnosno (2,5-4,0 kg/m2). Ali treba znati da primjenom samo stajskog đubriva ne osiguravamo povrću dovoljnu količinu hraniva, pa se uz đubrenje stajskim đubrivom obavezno primjenjuju i mineralna NPK đubriva.
Povrće sa plodovima (paradajz, paprika, krastavci, patlidžan) vrlo dobro reaguje na đubrenje organskim đubrivima, stoga je njihova primjena neizostavna agrotehnička mjera u proizvodnji. Ishrana povrća uz stajnjak na zemljištima koja su slabo snabdjevena fosforom i kalijumom podrazumijeva i primjenu 0,08–0,1 kg/m2 NPK (6-12-24), s tim da se 2/3 đubriva unese dubokom obradom u jesen ili rano u proljeće, a preostala 1/3 se unosi u zemljište prilikom pripreme za sadnju. Pred sadnju dodaje se i azot kao UREA koja sadrži amidni oblik koji se duže zadržava i duže djeluje u zemljištu. On se primjenjuje u količini od 0,015-0,02 kg/m2.
Pročitajte: Đubrenje paradajza – Kada, kako i koje đubrivo primijenti
Tokom vegetacije obavljaju se dvije prihrane KAN-om u količini od 0,01-0,015 kg/ m2. Prva prihrana obavlja se poslije rasađivanja kada se biljke dobro ukorijene, a druga prihrana nakon zametanja prvih plodova.
Ovo povrće je dobro za vaše kosti – Treba ga jesti svakodnevno
Kosti imaju mnoge uloge u tijelu. One osiguravaju strukturu tijela, štite organe, učvršćuju mišiće i skladište kalcijum. Nažalost, malo ljudi razmišlja o zdravlju kostiju sve dok ne dožive prelom. Međutim, svi bi trebali da obrate više pažnje na to prije nego što bude prekasno, a jedno povrće vam može pomoći u tome.
Kako održati zdravlje kostiju?
Za većinu ljudi to je vrlo jednostavno. Potrebne su izmjene u načinu ishrane, kao i u načinu života, koje mogu pomoći u sprječavanju raznih problema.
Naime, kost je živa stvar i neprestano se razgrađuje i zamjenjuje novim tkivom, a kostur se potpuno regeneriše tokom jedne decenije. No, već od raih godina, nakon tridesete, doživljavamo progresivan gubitak koštane mase, a taj proces se ubrzava kod žena nakon menopauze, piše Gloria.
Kod osoba koje boluju od osteoporoze proces je još progresivniji, a njihove kosti mogu toliko oslabiti da čak i minimalan udarac, nagli pokret ili kijanje mogu dovesti do preloma. Procjenjuje se da će jedna od 3 žene i jedan od 5 muškaraca starijih od 50 godina doživjeti prelom kostiju usljed osteoporoze, piše HZJZ.
Pročitajte: Chia sjemenke sadrže 6 puta više kalcijuma od mlijeka
Rizik od osteoporoze zavisi od više faktora. Važnu ulogu igraju genetika i uzimanje određenih ljekova poput steroida, koji mogu usporiti proizvodnju novih kostiju. Ali i ishrana ima uticaj, a mnogi ljudi s osteopenijom (preteča osteoporoze kada kost počinje slabiti) mogu spriječiti napredovanje do potpune osteoporoze prelaskom na način ishrane koji je bolji za zdravlje kostiju.
„Jedna stvar koju svi možemo da učinimo je da tokom dva obroka dnevno unosimo hranu bogatu kalcijumom“, rekla je nutricionistkinja Megan Rosi za Dejli Mejl.
Oko 99 posto kosti je izgrađeno od kalcijuma. Ako vaša ishrana ne osigurava dovoljno kalcijuma za potrebe vašeg tijela, on će se isprati iz vaših kostiju i oslabiti ih. Međutim, putevi kroz koje se kalcijum apsorbuje mogu postati zasićeni. Ako imate jedan obrok bogat kalcijumom koji sadrži više od 500 mg (količina u velikoj čaši mlijeka), vaše tijelo će apsorbovati mnogo manje kalcijuma nego ako konzumirate male količine tokom dana. Namirnice koje u sebi sadrže najviše kalcijuma su mlijeko, jogurt, sir i sardine.
Šta možete da jedete ako ste na biljnoj ishrani?
Onima koji su na isključivo biljnoj ishrani je potrebna drugačija strategija. Spanać i rabarbara sadrže kalcijum, ali takođe sadrže oksalate, supstance koji se vežu za kalcijum, što znači da se ne apsorbuju tako lako. Isti mehanizam je razlog zašto se namirnice poput orašastih plodova, sjemenki i cjelovitih žitarica koje sadrže fitate takođe ne smatraju dobrim izvorima kalcijuma.
Tofu, brokula, kelj i zelje su kvalitetni izvori kalcijuma. Ako je vaša ishrana bazirana na biljnim namirnicama, preporučuje se biljno mlijeko obogaćeno kalcijumom.
Naravno, za zdravlje kostiju nije dovoljan samo kalcijum. Tijelu je potreban i vitamin D jer se nekoliko transportera koji nose kalcijum kroz našu crijevnu sluznicu oslanjaju na vitamin D za rad. Dovoljna količina vitamina D povećava apsorpciju kalcijuma za oko 50 posto.
Kakvu ulogu ima luk?
To je vrsta probiotika, poput bijelog luka, mahunarki, artičoka, urme i ječma, koji djeluju kao đubrivo. Probiotici hrane crijevne bakterije koje crijeva čine malo kiselijim, a takvo okruženje čini kalcijum lakšim za apsorpciju.
Probiotici mogu pomoći zdravlju kostiju i na drugačiji način. Crijevne bakterije ih razgrađuju i proizvode kratkolančane masne kiseline, za koje su studije na životinjama pokazale da pomažu u regulaciji osteoklasta, ćelija odgovornih za razgradnju kostiju, i koštane mase.
Luk takođe sadrži flavonoide, kvercetin i kaempferol, za koje se smatra da stimulišu osteoblaste, ćelije koje učestvuju u rastu i razvoju kostiju.
Studija iz 2009. objavljena u časopisu Menopause otkrila je da su žene starije od 50 godina koje su jele luk jednom ili više puta dnevno imale bolju gustinu kostiju od onih koje su jele luk jednom mjesečno ili rjeđe. Istraživači kažu da žene koje svakodnevno jedu luk mogu smanjiti rizik od loma kuka za više od 20 posto u odnosu na one koje ga nikad ne konzumiraju.
Pročitajte: Ove namirnice obiluju kalcijumom!
Takođe morate da pripazite na sabotere kostiju. Jedan od najgorih, osim pušenja, koje usporava aktivnost osteoblasta, je brza dijeta. Dijete kojima se u tijelo unosi manje od 1000 kalorija dnevno mogu smanjiti gustinu kostiju, a istraživanje Univerziteta Kolorado u SAD-u otkrilo je da se gubitak koštane mase koji je posljedica gubitka tjelesne težine nije poništio kada se težina vratila.
Dakle, ako pokušavate da smršavite, odlučite se za spore i stabilne strategije čiji je rezultat bolje dugoročno održavanje težine, a kada ste na dijeti, redovno jedite izvore kalcijuma i proteina.
Šta utiče na zdravlje kostiju?
Brojni faktori mogu da utiču na zdravlje kostiju. Na primjer:
Količina kalcijuma u vašoj ishrani – Ishrana siromašna kalcijumom doprinosi smanjenoj gustini kostiju, ranom gubitku koštane mase i povećanom riziku od preloma.
Tjelesna aktivnost – Ljudi koji su fizički neaktivni imaju veći rizik od osteoporoze nego aktivne osobe.
Upotreba duvana i alkohola – Istraživanja pokazuju da upotreba duvana doprinosi slabim kostima, a redovno konzumiranje više od jednog alkoholnog pića dnevno za žene ili dva alkoholna pića dnevno za muškarce može povećati rizik od osteoporoze.
Pol – Rizik od osteoporoze je veći među ženama nego muškarcima jer žene imaju manje koštanog tkiva nego muškarci.
Indeks tjelesne mase – U opasnosti ste ako ste izrazito mršavi, to jest ako je indeks vaše tjelesne mase 19 ili manji, ili ako imate malo tijelo jer biste mogli da imate manje koštane mase što više starite.
Pročitajte: Ko smije, a ko ne bi trebalo da jede kiseli kupus?
Godine – Vaše kosti postaju tanje i slabije što više starite.
Rasa i porodična anamneza – Rizik od osteoporoze je najveći među bijelim i osobama azijskog porijekla. Osim toga, ako vaš roditelj, brat ili sestra boluju od osteoporoze, to vas izlaže većem riziku, pogotovo ako su prelomi česta pojava u istoriji vaše porodice.
Nivoi hormona – previše hormona štitne žlijezde može da bude uzrok gubitka koštane mase. Kod žena se gubitak koštane mase dramatično povećava u menopauzi zbog pada nivoa estrogena. Produženi izostanak menstruacije (amenoreja) prije menopauze takođe povećava rizik od osteoporoze. Kod muškaraca niski nivoi testosterona mogu uzrokovati gubitak koštane mase.
Poremećaji ishrane i druga stanja – Ozbiljno ograničavanje unosa hrane i manjak težine slabe kosti i kod muškaraca i kod žena. Osim toga, mršavljenje i celijakija mogu uticati na sposobnost vašeg tijela da apsorbuje kalcijum.
Ko smije, a ko ne bi trebalo da jede kiseli kupus?
Niskokalorična namirnica, puna vitamina C, ipak sadrži dosta soli, pa se nekim hroničnim bolesnicima ne savjetuje ili se preporučuje samo uz dodatni oprez.
Kiseli kupus je dobar izvor vlakana, vitamina i minerala. Sadrži enzime koji pomažu tijelu da razgradi hranu na manje i lakše svarljive molekule, kako bi organizam lakše apsorbovao više hranljivih materija.
Jedan od glavnih sastojaka kiselog kupusa je kuhinjska so, koja podstiče rast korisnih laktobacila i u isto vrijeme inhibira razvoj bakterija koje bi mogle da dovedu do kvarenja i propadanja proizvoda.
Pročitajte: Koje vitamine sadrži kiseli kupus?
Bogat je vlaknima i koristan je izvor probiotičkih bakterija, a sva ova svojstva čine ovu namirnicu dobrim izborom za kontrolu holesterola.
Kiseli kupus je izvor vitamina K2 koji pomaže u sprječavanju nakupljanja naslaga kalcijuma u arterijama, jednim od faktora rizika za pojavu ateroskleroze.
Određeni sojevi probiotičkih bakterija u fermentisanoj hrani mogu spriječiti simptome anksioznosti i depresije.
Da li je bezbjedna namirnica?
Ovo povrće je bogato histaminom koji ne podnose sve osobe. Ova supstanca može da izazove smetnje u probavnom sistemu u obliku dijareje, bolova, nadutosti, mučnine. U težim slučajevima moguća je i glavobolja, otežano disanje, poremećaj srčanog ritma.
Pročitajte: Kvari vam se kiseli kupus? Ovo može biti uzrok
Mogu li kiseli kupus da koriste teško bolesne osobe?
Pacijenti koji uzimaju neke lekove, kao što su inhibitori monoamin oksidaze za tretman depresije i Parkinsonove bolesti, trebalo bi da budu oprezni ako koriste kiseli kupus. Upotreba fermentisanih namirnica kod teško bolesnih osoba i pacijenata sa oslabljenim imunitetom savjetuje se samo pod nadzorom ljekara i stručnjaka za ishranu.
So je nemoguće u potpunosti ukloniti
Ovo je namirnica sa dosta soli, koja se ne preporučuje osobama sa hipertenzijom i oštećenjem bubrega. Usljed viška soli, otežano je i izbacivanje tečnosti,a so remeti i ravnotežu kalijuma i natrijuma.
Pčelinjak u zimskom periodu
Za zimski period možemo reći da predstavlja pravi odmor za pčelare kada su u pitanju poslovi na pčelinjaku.
S obzirom da pčele vole mir, objezbjeđivanje mira na pčelinjaku predstavlja zajedničku karakteristiku svih mjeseci ovog perioda. Tokom zimskog perioda na pčelinjaku nema mnogo radova pa je ovaj period bitan za pripremu opreme i nastavaka za sljedeću sezonu. Hrana za ovaj period treba da je obezbijeđena u dovoljnoj količini za period mirovanja i rani proljećni razvoj, do prvih značajnijih proljećnih unosa. Tu se misli, prije svega, na zalihe meda čije rezerve u našim klimatskim uslovima treba da iznose oko 20 kilograma, koje su pravilno raspoređene u širokim mednim vijencima. Smatra se da je ova količina meda dovoljna za ishranu, ali je njena uloga takođe i u omogućavanju da se zadrži relativno stabilna temperatura u zoni klubeta.
Dobra zimnica svakog društva podrazumjeva i bar četiri rama perge. U ovom periodu u pčelarskim prostorijama potrebno je izvršiti popravke starih i oštećenih košnica, pravljenje i sklapanje ramova, pretapanje voska i sl. Takođe, period mirovanja pčela treba iskoristiti za edukacije iz oblasti pčelarstva, za proučavanje pčelarske literature itd.
Porčitajte: Radovi u pčelinjaku u decembru
U zimskom periodu pčelinjak treba da je zaštićen od jakih vjetrova i po mogućnosti ograđen kako bi bio spriječen pristup domaćih i divljih (krupnih) životinja u pčelinjak. Ako životinje priđu pčelinjaku mogu da izazovu potrese košnice, koji su u hladnim danima vrlo opasni i mogu da dovedu do uginuća većeg ili manjeg broja pčela ali i cijelog društva. Često zbog potresa košnice može da padne i polovina klubeta na podnjaču, pa je ostatak pčela u klubetu ugrožen i može da ugine. Ovo je glavni razlog da u zimskom periodu, kada su pčelinja društva u klubetu ne smije doći do potresa košnice.
Ponekad i ptice mogu da uznemiravaju pčelinje društvo, skupljajući mrtve pčele sa leta. Najopasniji je djetlić koji, kada se nađe na pčelinjaku, probija košnice i na taj način se hrani pčelama, što može da ugrozi i cijeli pčelinjak. Takođe u ovom periodu bitan je mir na pčelinjaku i potrebno je materijale, koji mogu stvarati buku, ukloniti sa pčelinjaka.
U zimskim mjesecima dešava se da mrtve pčele zatvore leto i time onemogućavaju pravilno provjetravanje košnice.
U ovom periodu potrebno je povremeno obići pčelinjak i uz izuzetno veliku pažnju da se ne poremeti mir u košnici, treba očistiti mrtve pčele. Takođe, na letima košnica može biti dosta snijega, on nije opasan kad je na letu, jer je on porozan i propušta vazduh. Ali kad se snijeg otopi i naglo dođe do zahlađenja, led može da zatvori leto i time ugrozi pravilnu ventilaciju. Zato treba voditi računa da se led sa leta blagovremeno skida.
U zimskim danima treba povremeno provjeriti da li pčelinja društva normalno zimuju. S obzirom na to da je zimi nepoželjno otvaranje košnice, pregled se vrši prislanjanjem uha na košnicu ili korištenjem stetoskopa. Dobar pčelar će svoju pažnju sve do prve prilike na proljeće usmjeriti na osmatranje i osluškivanje leta i po zvuku koji dopire iz košnice može se utvrditi da li pčelinje društvo normalno prezimljava. Kada je zvuk jasan i ravnomjeran i tih, tada društvo normalno zimuje. Ako je zujanje duboko to je znak da nešto nije u redu, moguće da je društvo bez matice, ili je u košnici suviše toplo i nema dovoljno vazduha. Odmah treba provjeriti leto i ostale uređaje za ventilaciju. U slučaju da su glodari ušli u košnicu,a to se poznaje po velikim količinama usitnjenog saća na letu i po zujanju pčela, onda se košnica prenese u zatvoreni prostor i najbolje je da se društvo koje je napao glodar preseli u drugu ispravnu košnicu.
U zimskom periodu pčelinja društva miruju i za to vrijeme troše veoma malo hrane. U ovom periodu pčelama najviše smeta vlaga u košnici i nedostatak svježeg vazduha. Zbog toga je dobra ventilacija unutar košnice veoma značajna za život i razvoj duštva.
Pčelari griješe kada u ovom periodu zaštite i utople košnice i spriječe dotok svježeg vazduha u košnice. U tako prigušenim košnicama pčelinje društvo ne živi, već robuje i lako oboljeva. Potrebe za dodatnim utopljavanjem pčelinjih društava trebamo raditi sa početkom legla, kada su temperaturne oscilacije velike. Koliko pčelinjem društvu treba čist vazduh, kiseonik, najbolje pokazuje to što se prvo proljećno leglo javlja do samog leta, praktično u najhladnijem dijelu košnice. Zato, pčelinjem društvu treba ostaviti dosta hrane, očistiti ga od varooe, zazimiti ga u gornjem nastavku i obezbjediti mu dobro provjetravanje košnice.
Dakle, može se zaključiti da kada su uzimljene zajednice jake, sa mladom maticom, zdrave, imaju dovoljno kvalitetne i dobro raspoređene hrane, dobru ventilaciju u košnici, zaštićene su od vjetrova i glodara, tada se može mirno čekati naredno proljeće, jer će takva društva bezbjedno zimovati.
Pravilno skladištenje sredstava za zaštitu bilja od prethodne sezone
Neiskorišćene fitofarmaceutske preparate neophodno je pravilno i bezbijedno skladištiti u cilju očuvanja njihovog kvaliteta i mogućnosti upotrebe istih u narednoj sezoni.
Sigurno čuvanje ne predstavlja samo dobru praksu iz bezbjednosnih razloga, već može pomoći u smanjenju vandalizma, krađe ili eventualne zloupotrebe proizvoda. Ovo je posebno važno za one preparate koji su veoma toksični. Međutim, čak i proizvodi koji se ne smatraju akutno otrovnim, mogli bi potencijalno da izazovu opasnost ako se koriste u blizini izvora vode, prehrambene robe ili iznad naseljenih mjesta.
Skladišni prostor koji je namijenjen za čuvanje fitofarmaceutskih preparata treba biti napravljen na način da obezbijedi zaštitu zdravlja ljudi i životinja, životne sredine, kao i očuvanje kvaliteta i efikasnosti preparata.
Objekti za skladištenje moraju biti izgrađeni od tvrdih, hemijski i fizički otpornih i inertnih materijala. Neophodno je da budu suvi i dobro provjetreni. Vrata i prozore bi trebalo zatvarati i zaključavati, osim ako nisu potrebni prozori za ventilaciju. Prozori ne smiju biti većih veličina, kako bi smanjili rizik od ulaska štetočina, životinja ili čak ljudi. Prostorija mora štititi preparate od ekstremno visokih i niskih temperatura, te osigurati zaštitu od uticaja direktne sunčeve svjetlosti.
Trajnost preparata, obično je ograničena na dvije godine, te o datumu proizvodnje i roku trajanja uvijek treba voditi računa pri njihovoj kupovini. Kupuju se samo sredstva za zaštitu bilja koja su registrovana i odobrena za promet i upotrebu.
Dio preparata koji je neupotrebljen, uvijek se čuva u originalnoj ambalaži. Etiketa na ambalaži preparata i bezbjedonosni list (MSDS) sadrže specifične informacije o načinu čuvanja određenog preparata, te ih nikako ne treba skidati niti prekrivati drugim etiketama.
Većinu preparata treba čuvati na temperaturama između 5 – 15 °C. Ukoliko dođe do smrzavanja preparata, prije upotrebe, neophodno je pregledati ambalažu da li je oštećena, a zatim ostaviti preparat na sobnoj temperaturi kako bi se odmrznuo. Zabranjeno je smrznuti preparat izlagati direktnom izvoru toplote ili plamenu. Nakon odmrzavanja preparata, neophodno je posudu protresti kako bi se sadržaj ponovno suspendovao. Ukoliko i nakon odmrzavanja, ostanu kristali, sredstvo ne bi trebalo koristiti, jer je njegova učinkovitost smanjena, te ga je neophodno pravilno odložiti u otpad.
Treba obratiti pažnju i na unutrašnju organizaciju skladišta. Odnosno grupisati preparate prema namjeni (fungicid, insekticidi, herbicid itd.) i formulaciji ( tečnost, prašak, granule itd.).
Isparljive preparate držati odvojeno od ostalih hemikalija. Tečne formulacije držati ispod suvih zbog mogućnosti prolivanja. Sredstva u prahu ili granulama mogu absorbovati vlagu ako se neadekvatno čuvaju, te posebnu pažnju treba posvetiti ambalaži. Ako je papirno pakovanje oštećeno, neophodno je kompletnu kesicu staviti u najlon kesicu prigodne veličine i obavezno obilježiti. Sve se ovo radi u rukavicama a poželjno je nositi i masku. To je neophodno posebno kada se pregledaju praškasti preparati.
Prilikom korišćenja u novoj sezoni, preporučuje se primijeniti najstarije hemikalije, posebno one koje imaju kratak rok trajanja. Voditi evidenciju o kupovini istih i datumu otvaranja na pakovanju.