Matična mliječ je biološki aktivna supstanca koju proizvode žlijezde pčela radilica u svrhu ishrane pčelinjih larvi do trećeg dana starosti, kao i matičnih larvi tokom svih 16 dana odrastanja matice u leglu, a matica je i jedina u košnici koja tokom cijelog razvoja i tokom cijelog života jede samo matična mliječ i ništa drugo.

Takva ishrana omogućuje matici ne samo da za jedan dan snese više jaja nego što je sama teška, već i da živi veoma dugo (2 do 9 godina), dok pčela radilica živi svega oko mjesec dana.

Sprovode se brojna istraživanja finansirana uglavnom od strane bogatih ljudi koji bi da sebi produže život, kako bi se utvrdilo kako sve to matična mliječ omogućuje, i ono što je za sada dokazano jeste to da su za te efekte definitivno direktno zaslužni biološki aktivni proteini u mliječi. Drugim riječima, proteini matičnog mliječa su jedini zaslužni za dug život matice, i to na način koji nema nikakve veze sa eventualnim stimulisanjem antioksidativnih gena, čega nema iako su naučnici upravo to očekivali.

Naprotiv, dokazano je da kod matica sa starošću aktivnost antioksidativnih gena opada, dok kod pčela koje kratko žive to nije slučaj. Zato se pretpostavlja da je tim istraživanjem oborena teorija da je starost posljedica oksidativnog stresa, ali nauka svakako nije crno-bijela, istraživanja tek slijede. U svakom slučaju, definitivno je sigurno da matica dugo živi jer je jela samo matična mliječ dok je bila „beba”, i ceo život jede isključivo njega.

Matična mliječ sadrži 15% proteina, a polovinu te količine čini samo jedan od njih, tzv. glavni protein matičnog mliječa, ili rojalazin, koji je najviše i proučen. On ima imunostimulatorni efekat, odnosno povećava lučenje citokina u organizmu.

 Pročitajte: Šta je matična mliječ i kako se sakuplja

Rojalazina ima i u medu, ali svega 0,01-0,02%, što je 375-750 puta manje, ali i tako mala količina u medu je dovoljna za održavanje imunskog sistema čovjeka na zavidnom nivou aktivnosti. Kao dokaz za to naučnici navode fizičko uklanjanje proteina iz meda, te takav med nije dao navedene efekte u eksperimentima. Onda možete zamisliti kakve efekte na organizam ima sam matična mliječ sa tako visokim nivoima biološki aktivnih proteina u odnosu na med.

I u svježem polenu i pergi nalazi se još veća količina matičnog mliječa nego u medu.

Problem sa svim proteinima matičnog mliječa je u tome što se brzo razgrađuju na sobnoj temperaturi. Zato se mliječ vadi iz matičnjaka (ćelije saća u kojima se gaje matice i u kojima se larve matica hrane isključivo matičnim mliječom) i to u trenutku kada ga ima u najvećoj količini. U prosjeku, iz 5 matičnjaka se dobija 1 gram mliječa.

Odmah po vađenju, matična mliječ se smješta u staklene bočice koje se hermetički zatvaraju i momentalno stavljaju u zamrzivač. Tako se može koristiti do nekoliko mjeseci, a poslije toga gubi veći deo svoje vrijednosti. On je zapravo gubi svaki dan po malo. Što je temperatura čuvanja viša, to se proteini brže razgrađuju. Miješanje mliječa sa medom nije dobro, jer će mliječ na taj način izgubiti znatan dio svoje vrijednosti.

Jedini ispravan način je neprestano ga držati u zamrzivaču, otvoriti zamrzivač u trenutku konzumiranja, uzeti odgovarajuću količinu, i vratiti bočicu u zamrzivač do naredne upotrebe.

Matična mliječ ima izuzetno jaka antivirusna, antigljivična i antibakterijska svojstva, a u Japanu je dokazano i snažno povoljno djelovanje na povišen krvni pritisak. Dobro je što ima i antialergijska svojstva, te je pojava eventualne alergije na matična mliječ izuzetno rijetka.

Preporučuje se da zdrave osobe najmanje jednom (do dva) puta dnevno konzumiraju 200 mg matičnog mliječa, što je sadržaj mliječa u jednom matičnjaku. To je otprilike količina mliječa koja staje u one najmanje kašišice prečnika 5-6 mm. U terapijske svrhe koriste se mnogo veće doze, 1-2 g dnevno pa i više (podijeljeno u što veći broj doza, a najmanje dvije), i do 60 g dnevno po osobi kod nekih stanja.

Kada se matična mliječ stavi u usta, trebalo bi ga toliko dugo držati u ustima (truditi se ispod jezika) dok god se on ne rastopi te bukvalno sam sklizne u želudac. Mnoge korisne materije iz njega će se tako apsorbovati već kroz podjezične krvne sudove i otići direktno u krv, a isti način konzumiranja se preporučuje i za med iz istih razloga, samo što je količina biološki aktivnih materija u matičnom mliječu mnogo veća.

Matična mliječ ima mliječno-kiselkast prijatan ukus. To je zato što mliječ ima albuminski karakter slično mlijeku, ali se radi o drugačijim, biološki aktivnim albuminima. Pored 15% proteina, sadrži i 7% masnih kiselina.

Matična mliječ se ne preporučuje djeci prije puberteta i osobama sa karcinomom (iako ima povoljno djelovanje na karcinome, ima i negativno, te se naučnici do danas nisu složili oko toga koji efekti preovladavaju i da li je dobro za oboljelog dozvoliti tu „borbu”). Za oboljele od karcinoma preporučuje se isključivo terapija propolisom, u Tokiju postoji klinika koja propolisom postiže slične efekte kao i hemioterapijom, uz znatno bolji kvalitet života, ali se život u prosjeku ne produžava.