Naslovnica Blog Stranica 175

Savjeti za uzgoj bazge/zove

Agrosavjet
-
0
Savjeti za uzgoj bazge/zove

Samonikla bazga najčešće raste uz rubove šuma i u blizini naselja. Uzgoj bazge započeo je u SAD-u i proširio se u Europu, ponajviše u Dansku, Njemačku, Austriju, Mađarsku i Sloveniju. Životni vijek samonikle bazge (zove) je 40, a uzgojene tek dvadesetak godina.

Grm ili slabio bazge visoko je 3-10 metara. Kora je izbrazdana, u donjem dijelu svijetlosmeđa, a u višim dijelovima sivo-bijela. Na presjeku grana uočava se bijela srčika. List čini 5-7 ovalnih liski koje su po rubu nazubljene. Cvjetovi su bijele do svijetložute boje, skupljeni u plosnati cvat promjera 20 cm. Iz cvjetova se razvijaju crni plodovi koji sazrijevaju u rujnu.

Hemijski sastav i upotreba

Bazga se odavno upotrebljava kao hrana i lijek. Čaj od cvijeta bazge koristi se u narodnoj medicini protiv prehlade, dok sc čaj od listova bazge koristi za izlučivanje mokraće i tekućine iz lijela. Zreli plodovi sadrže vitamine A-1, B, B-l, B-2 i C, kiseline, gorke materije, šećer i minerale i upotrebljavaju se kao dodaci hrani za poboljšanje boje. Nezreli plodovi zove su otrovni. Pekmez od plodova zove je vrlo ukusna prehrambena namirnica i dobro je sredstvo za pražnjenje crijeva.

Uslovi uzgoja

Klima – Zova uspijeva u područjima s prosječnom mjesečnom temperaturom u oktobru 7 – 15 °C. lako se samonikla bazga ili zova može naći i na 1500 m nadmorske visine, plodovi uzgojene bazge obično ne dozrijevaju iznad 700 m. Bazga je otporna na niske temperature, a u stanju mirovanja može izdržati i na -29 °C. Ne smetaju joj proljetni mrazevi jer cvjeta dosta kasno, ali zahtijeva puno vlage pa ju je najbolje uzgajati u područjima s više od 700 mm oborina.

Tlo – Bazga je prilagodljiva biljka, ali najviše joj odgovaraju lakša, plodna tla bogata dušikom i blago kisele do neutralne reakcije (pH od 5,5 do 7,0). Ne odgovaraju joj močvarna tla siromašna kiseonikom.

Uzgoj

Plodored – Bazga se kao višegodišnja kultura ne uzgaja u plodoredu.
Obrada tla – S obzirom na to da korijen bazge prodire 10-20 cm duboko u tlo, oranje treba obaviti na 40 cm tokom avgusta i potom ostaviti tlo da se slegne. Prije sadnje treba obavili tanjuranje.

Đubrenje – Kako je bazga višegodišnja kultura, obavezno treba kontrolirati plodnost tla. Ako je sadržaj fosfora i kalijuma u tlu nizak, potrebno je melioracijsko gnojenje. Sadržaj fosfora trebao bi biti 15-20 mg/100 g tla, a kalija 25 mg/100 g tla. Gnojidba ovisi o sorti i uslovima uzgoja. Godišnje se obično primjenjuje 400-800 kg/ha mineralnog NPK gnojiva. U jesen se primjenjuje PK gnojivo, a azot dva puta tokom vegetacije; polovina ukupne količine početkom proljeća, a druga polovina početkom ljeta, nakon cvatnje. U prosječnim uslovima uzgoja godišnje je potrebno 50 – 80 kg/ha azota. Bazga dobro podnosi i organska gnojiva pa ih treba primjenjivati kad god je to moguće.

Razmnožavanje

Bazga se može razmnožavati sjemenom (generativno) i reznicama (vegetativno). Na većim se površinama primjenjuje vegetativno razmnožavanje zelenim, poluzrelim i najčešće zrelim reznicama. Reznice se dobivaju rezanjem jednogodišnjih zdravih biljaka u fazi mirovanja na dužinu od 20 cm. Reznice se do sadnje čuvaju umotane u crnu foliju na temperaturi od 0 °C. Sadnja se obavlja u proljeće. Reznice se sade tako da na površini ostane jedan par pupova. Nakon desetak dana počinje se razvijati korijenje.

Proizvodnja presadnica – Za dobivanje presadnica potrebne su najmanje dvije godine. Jednogodišnje presadnice nisu dobre jer prebrzo razvijaju krošnju, a puno slabije korijen. Za proizvodnju su bolja lakša, pjeskovito ilovasta tla. Za brzi razvoj prcsadnica potrebno je osigurati dovoljno vlage u tlu i uništiti korove. U prvoj se godini vegetacije u rast pušta samo jedna, najbolje razvijena mladica. Druge se godine najbolje razvijeni izboj skrati na visinu od 100 cm, a svi ostali odstrane.

Sorte bazge

Na sortnoj listi Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo nalazi se samo austrijska sorta HASCHBERG. Razvija bujnu krošnju koja doseže visinu i do 2 m. Ova se sorta može uzgajati i na manje plodnim tlima i vrlo je pogodna za berbu cvijeta i ploda.

Sadnja bazge može se obaviti u jesen ili u proljeće. Za bolji razvoj korijena pogodnija je jesenska sadnja. Nakon pripreme tla, presadnice se sade u rupe i zavežu za potporanj. Korijen presadnica zatrpa se sipkom zemljom i dobro stisne. Nakon sadnje treba obaviti gnojidbu zrelim stajskim gnojem ili kompostom. Sadnja se obavlja na razmaku 4 x 5 m ili 5 x 6 m, što znači da je za površinu od 1 ha potrebno 330 – 500 presadnica.

Oblikovanje stabla

Stablo treba oblikovati već u prvoj godini uzgoja, što znači da izboje, koji će činiti osnovu krošnje, treba skratiti na dva internodija. Razvijati treba najviše 4-6 mladica. Sve ostale mladice, posebno one koje izbijaju iz debla treba odstraniti čim narastu 10 – 15 cm. U proljeće sljedeće godine skraćuju se vrhovi ostavljenih izboja za 20 % i odstranjuju novonastali izboji iz prve vegetacije. Tokom druge vegetacije na isti način treba uzgojiti novih 4-7 mladica. Na početku treće godine uzgoja odstranjuju se svi izboji koji su rodili prethodnih godina, a ostavljaju se samo novi (jednogodišnji) koji su se razvili na dvogodišnjim granama. Grane iza izboja treba odrezati. Samo iznimno, kada nema dovoljno jednogodišnjih izboja, treba ostaviti i dvogodišnje grane. U trećoj godini pa nadalje počinje redovita rezidba, pri čemu treba paziti da se ne ostavi previše izboja jer može opasti kvaliteta plodova zbog slabe osvijetljenosti i pojave gljivičnih bolesti.

Njega

Prvih nekoliko godina uzgoja tlo treba plitko obrađivati kako bi se sačuvala vlažnost i tlo održavalo čisto od korova. U područjima s više oborina, međuredni se prostor može zatravniti. Travu treba redovno kositi i nakon košnje ostaviti na površini. U sušnim područjima treba redovno i plitko obrađivati međuredni prostor.

Zaštita od bolesti i štetnika – Bazgu ne napadaju ekonomski značajni štetnici i bolesti pa je pogodna za ekološku proizvodnju. Susjedne zemlje, Austrija i Mađarska, koje imaju iskustva u uzgoju bazge, od bolesti navode sušenje cvjetne osi i trulež plodova. Pojedine biljke napadaju lisne uši, a zabilježeno je 20 vrsta ptica koje se hrane plodovima bazge. Opasna može biti i crvena koprivina grinja.

Berba

Cvijet, tj. cvat bazge bere se u maju. Berba se obavlja ručno, pomoću makaza, po suvom vremenu. Plodovi se beru u sptembru, kada postanu tamnoplave boje. Zbog produžene cvatnje plodovi ne dozrijevaju istovremeno pa se berba obavlja višekratno. Nezreli plodovi se ne smiju brati jer sadrže otrovni glikozid sambunigrin. Prije prerade od plodova se moraju odvojiti peteljke jer one također sadrže sambunigrin i gorke tvari.

Prosječni prinos je 15-20 t/ha.

Kako oporaviti trule i požutjele orhideje

Agrosavjet
-
0
Kako oporaviti trule i požutjele orhideje

Orhideje su jedan od najljepših ukrasa doma, ali svako ko je ikada pokušavao da ih uzgaja zna koliko su delikatne i koliko je lako sa njima pogriješiti.

Previše hladnoće ili vlage može prouzrokovati gljivice. Ukoliko primijetite da listovi orhideje postaju mekani i dobijaju žućkaste mrlje, to je jedan od prvih znakova pojave gljivica.

U tom slučaju, kako biste spasili biljku, uzmite skalpel i njime odsijecite bolestan komad lista, ali i malo zdravog dijela kako biste bili sigurni da ste u potpunosti uklonili zaražena mjesta, savjetuje Zadovoljna.hr.

Pročitajte: ORHIDEJE MOGU CVJETATI TOKOM CIJELE GODINE, SAMO MORATE ISPOŠTOVATI OVIH 9 PRAVILA

Nakon svakog reza sterilizujte skalpel pa tek onda sijecite ostale listove.

Da orhideja ne bi istrulila, potrebno je da se ta gljivična oboljenja liječe. To možete uraditi i uz pomoć – cimeta.

Naime, ovaj začin je poznat kao prirodni fungicid, pa se zato koristi u liječenju orhideja. Nakon odstranjivanja zaraženih dijelova listova, rezove posipajte cimetom i potrudite se da bolesne orhideje obavezno odvojite od zdravih.

Ovaj trik će pomoći da orhideje ožive i proizvedu nove cvjetne grane i nove listove.

Oni su najtraženiji majstori preko zime: Bukirani sve do aprila

Agrosavjet
-
0
Oni su najtraženiji majstori preko zime: Bukirani sve do aprila

Iako su snijeg i led prekril voćnjake u planinskim selima, posla u voćnjacma ipak ima na pretek.

Na vrhove Kablara stigla je specijalna četa orezivača iz Brusa koja tokom zimskih mjeseci odradi veoma važn posao, orezivanje voćki, od čega zavisi berba tokom ljetnjih mjeseci.

„Sezona orezivanja krenula je još prije Svetog NIkole, od tada ne prekidamo posao, osim za praznike kada smo išli kući da provedemo vrijeme sa porodicom. U zavisnosti od voća, zavisi i naš učinak. Koje je voće u pitanju i tehnika orezivanja, nije svako stablo isto. Treba uočiti sve nepravilne i nerodne grane i odseći da ne bi ugrozile one koje su rodne“, priča za RINU, Dragoje Pavlović.

Pročitajte: Rodne grančice jabučastog voća – Slikovit prikaz!

Od divljih voćki napravili biznis iz snova

Agrosavjet
-
0
Od divljih voćki napravili biznis iz snova

Svaka kuća u užičkom kraju pored zimnice obavezno sprema i po nekoliko litara vodnjike, ljekovitog pića koji liječi prehladu, ali i mamurluk.

Iako veoma mlad Predrag Simić iz sela Bioska prvi je i najveći proizvodjač vodnjike na našim prostorima, a njegova ideja krenula je još iz studentskih dana.

„Kada smo bili studenti, pa svi ih ovih naših bogatih, zapadnih krajeva Srbije ponesemo sir, kajmak, čvarke, po koji litar rakije, ali se uvijek ubaci i neki litar vodnjike. Kako su ti studentski dani bili zanimljivi sa puno provoda i noćnog života, ali i obaveza, jer smo ujutru morali rano da ustanemo i idemo na predavanja, tada nas je sve mučio mamurluk. I onda je moj deda rekao da je za to najbolja baš vodnjika, i od tada je sinula ta ideja”, rekao je za RINU Predrag Simić.

Recept za ovaj čarobni napitak veoma je jednostavan, a pored malih tajni, posebnost joj daju plovodovi divljeg voća.

„Izvorska voda je glavni sastojak same vodnjike, isključivo se stavlja divlje voće i šumski plovodovi. Što se tiče divljeg voća, stavlja se divlja jabuka, kruška ili takiša, ona daje najviše na slatkoći. Pored toga stavlja se dren, trnjina, glog, kleka i uvek ubacimo po koju kleku i na kraju stavljamo dunju zbog arome. Sve to ide u bure, naliva se izvorskom vodom i poslije nekog vremena vodnjika je spremna za istakanje“, kazao je Predrag.

Predragov glavni saborac u ovom poslu je njegova baba Dobrinka, kojoj je najveća sreća to što se njen unuk vratio na porodično imanje.

„Kada smo mi bili mladi, kada smo bili bolesti od gripa, imali temperaturu, mi uzmemo malo vodnjike i to nas prođe, nismo išli svaki čas kod ljekara, niti u kovid kao što sada idu. Meni je najveći ponos kada sa mojim Peđom idem da tražim voće, najradosnija sam što se on vratio na staru tradiciju, jer se vodnjika ostavljala prije mnogo godina“, rekla je Dobrinka Simić, Predragova baka.

„Ja u šali volim da kažem da je baba Dobrinka direktor nabavke, sa njom se divlje voće i šumski plovodovi skupe kao od šale“, rekao je Predrag.

Kako kažu stari vodnjika ili kraljica imuniteta nezamjenljiva je kada je u pitanju lijecenje gripa ili prehlade.

Čaj od maslačka – Svima dostupan, a veoma koristan!

Agrosavjet
-
0
Čaj od maslačka – Svima dostupan, a veoma koristan!

Maslačak (Taraacum officinale) je veoma rasprostranjena biljna vrsta, koja najviše raste na vlažnim livadama. A inače ga možemo naći svuda. Najčešće se koristi kao čaj od maslačka.

O upotrebi maslačka u ljekovite svrhe svjedoče arapski medicinski spisi Razesa i Avicena, u kojima se spominje da za lijek koriste svi dijelovi biljke kada je u cvatu, a najčešće korijen.

Svježi biljni materijal maslačka je pun bijelog mliječnog soka. Kada se osuši biljka izgubi tri četvrtine težine. Osušeni biljni dijelovi su složenog hemijskog sastava.

Čaj od maslačka i ljekovita svojstva

Maslačak sadrži obilje gorkih supstanci koje utiču na pojačano lučenje žuči, olakšava varenje i čisti crijeva. Prema preporukama njemačke komisije, čiji radovi predstavljaju osnove savremene fitoterapije, primjena preparata na bazi korijena i herbe maslačka opravdana je kod dispepsije, infekcija urinarnog trakta, nekih oboljenja jetre i žučne kese, kao i kod gubitka apetita. U narodnoj medicini maslačak ima vrlo sličnu primjenu.

Uglavnom se koristio kod poremećaja protoka žuči, upala urinarnog sistema, dispepsije. Takođe i protiv hemoroida, kod neregulisanog protoka krvi kroz vene, gihta, reumatskih oboljenja, ekcema i drugih kožnih oboljenja.

Pročitajte: Recept za SIRĆE OD MASLAČKA

S obzirom na to da čaj od maslačka ima snažan diuretički efekat (podstiče mokrenje), može da se koristi i kao preventiva bubrežnog kamenca.

U kineskoj narodnoj medicini biljka maslačka se koristi za liječenje akutnog zapaljenja dojki, urinarnih oboljenja i izostanka lučenja majčinog mlijeka, a u indijskoj još i za liječenje hroničnih čireva, tuberkuloze, nadutosti, žutice i kamena u žučnoj kesi.

Primjena proizvoda na bazi korijena i herbe maslačka kontraindikovana kod opstrukcije žučnih puteva, upale žučne kese i ileusa.

Čaj od maslačka priprema

Potrebni sastojci:

  • 2 šoljice vruće vode
  • 2 kašike sušenih cvjetova maslačka

Priprema:

Prelijte cvjetove maslačka vrućom vodom. Poklopite i pustite da stoji 5 minuta. Nakon toga procijedite i poslužite. Najbolje je izbjegavati dodavanje sladila, ali ako baš ne možete piti nezaslađen čaj, dodajte kašiku meda.

Nuspojave čaja od maslačka

Od neželjenih dejstava proizvoda na bazi korijena i biljke maslačka, najveći značaj imaju alergijske reakcije koje i nisu baš rijetke. One se mogu ispoljiti kao koprivnjača, kontaktni dermatitis pa čak i kao anafilaksa. Maslačak se ne preporučuje naročito onima koji su alergični na polen ambrozije, zbog mogućnosti ukrštene reakcije.

Nekada upotreba preparata i čaja od maslačka može da dovede do stomačnih problema jer stvara kiselost u organizmu zbog stimulatornog djelovanja na sokove za varenje.

Uočeno je takođe da istovremena primjena maslačka sa nekim lijekovima kao što je antibiotik ciprofloksacin smanjuje njegovo ljekovito dejstvo.

Pročitajte: Tonik od maslačka – Napravite sami sredstvo protiv akni

Preporučena dnevna doza maslačka

Ukoliko primjena preparata i čaja maslačka nije drugačije propisana, uobičajena dnevna doza korijena maslačka je od 12 do 30 g ili od 3 do 4 g sušenih dijelova cijele biljke.

Maslačak može da se koristi i u ishrani, za šta su preporučljivi samo mladi nadzemni dijelovi biljke, od kojih se prave salata ili varivo. Starije biljke su dosta gorke pa se ne preporučuju za jelo.

Biljke koje možete uzgojiti u svom domu bez obzira na godišnje doba

Agrosavjet
-
0
Biljke koje možete uzgojiti u svom domu bez obzira na godišnje doba

Ako ste jedna od onih osoba koje jednostavno ne mogu čekati proljeće i ljeto da biste uživali u plodovima koje su same uzgojile ovo su biljke koje možete uzgojiti u svom domu bez obzira na godišenje doba.

Koliko sjemena je dovoljno po rupi ili saksiji

Agrosavjet
-
0
Koliko sjemena je dovoljno po rupi ili saksiji

Koliko sjemena je dovoljno po rupi ili saksiji – Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan jer uključuje nekoliko faktora. U nastavku možete pročitati objašnjenje ove jednačine sa više nepoznatih.

Veličina i starost sjemena, kao i očekivana klijavost sjemena ulazi u ovu jednačinu.

Klijavost uglavnom piše na svim kesicama sjemena, a na nju utiče starost sjemena. Za očekivati je da će sjeme biti svježe prilikom pakovanja, ali nakon toga jedini pokazatelj njihove starosti je rok trajanja istaknut na ambalaži.

Ipak, bez obzira na rok, pojedina sjemena su dobra i nakon njegovog isteka. Na primjer, možda su vam ostale sjemenke od nekog povrća od prošle godine ili ste dobili kesicu sjemena od nekoga. To sjeme će vjerovatno još uvijek klijati, ali je upravo ovo situacija kada ćete povećati broj sjemenki po rupi. Neki baštovani sade najmanje dvije do tri sjemenke, za svaki slučaj.

Pročitajte: Kako izračunati vrijeme sjetve sjemena za rasad

Uzmimo da ste posadili 3 sjemenke po rupi (u zemlji ili saksiji). U zavisnosti od procenta klijavosti i koliko su sjemena svježa, dobićete dvije do tri biljke. Ostavite ih zajedno da rastu. Ukoliko je samo jedna od njih vrhunskog kvaliteta, druge dvije odrežite, nemojte kidati, odnosno izvlačiti iz saksije, da ne biste povrijedili korijen biljke koju želite da ostavite.

Ukoliko sadite biljke koje imaju sjeme srednje veličine, a sjeme je staro, preporuka je da se ne sadi više od 3 sjemena po rupi.

Ako je riječ o većim biljkama i krupnijem sjemenu, dovoljno je samo jedno. Ukoliko želite baš određeni broj biljaka u saksiji ili da vam saksija izgleda „bogatije“, posadite krupno sjeme jedno do drugog. Kasnije možete presaditi biljke koji su previše blizu. Zapamtite, oko sadnica je potreban dobar protok vazduha.

Neke sjemenke imaju debelu spoljnu opnu. Njih je potrebno potopiti preko noći.

Pročitajte: Fizički postupci pripreme sjemena za sjetvu – KVAŠENJE I SUŠENJE

Pojedine sjemenke ne treba da se pokrivaju sa zemljom jer traže sunčevu svjetlost da bi mogle da klijaju. Ako sadite biljke koje imaju takvo sjeme, a stavljate više sjemenki u saksiju, nemojte dozvoliti da sjemenke blokiraju svjetlo jedna drugoj. Eventualno, sjemenke možete da pokrijete slojem perlita ili krupnog pijeska kako bi svjetlost dolazila do njih.

Gajenje biljaka iz sjemena je najbolji način za dobijanje neobičnih storti, a jeftinije je nego da kupujete već gotove sadnice.

Za koke nosilje je opasnije ako nemaju vodu nego hranu – Savjeti za veću nosivost jaja

Agrosavjet
-
0
Za koke nosilje je opasnije ako nemaju vodu nego hranu – Savjeti za veću nosivost jaja

U praksi hrana za koke nosilje koje su u eksploataciji treba da sadrži 16 do 17% sirovih proteina. Za nosilje je opasnije ako nemaju vodu nego hranu.

Od svih činioca od kojih zavisi intenzitet proizvodnje konzumnih jaja ishrana nosilja zauzima centralno mjesto. Za ishranu koka nosilja neophodno je da se koriste sirovine odličnog kvaliteta. Ishranom je neophodno zadovoljiti njihove potrebe za energijom, proteinima,mineralima, vitaminima, kako ne bi gubile masu tijela, i što je najvažnije dale maksimum u nošenju jaja, poručuje dipl. inženjer poljoprivrede Predrag Jokić.

Koke nosilje se u toku dana hrane 3-4 puta

U ishrani koka danas se koriste kompletne smješe koje su provjerene, tako da zadovoljavaju sve potrebe nosilja držanih u najintenzivnijim uslovima. Kao energetska hraniva u ishrani koka nosilja koriste se kukuruz, pšenica i ovas, dok se od proteinskih hraniva koriste sojina sačma, suncokretova sačma, sojin ekstrudat i stočni kvasac. Kako bi se obezbijedile potrebe za vitaminima i mineralima neophodno je koristiti i vitaminsko mineralni dodatak. U praksi hrana za koke nosilje koje su u eksploataciji treba da sadrži 16 do 17% sirovih proteina.

Pročitajte: Zašto koke zimi daju manje jaja? Pet je pravila za siguran uzgoj

Ishrana koka treba da bude po volji i da se u toku dana hrane 3-4 puta. Potrebno je tokom perioda nošenja povremeno kontrolisati tjelesnu masu koka i prema tome uskladiti nivo ishrane. Posebna pažnja treba da se posveti rasuru hrane obzirom na veoma skupu hranu i činjenicu da 60 do 70% trškova proizvodnje jaja pripada hrani, napominje savjetodavac PSSS Jokić. Iz ovog razloga hranilice ne treba prepunjavati i hrana u valovima treba da zauzme jednu trećinu dubine hranilice, a neispravne valove za hranu odmah popraviti, jer se na taj način najmanje rastura i prosipa.

Prosječna dnevna potrošnja hrane po nosilji u eksploataciji kreće se od 118 do 128 grama, pri čemu količina iste zavisi od starosti koke, rase i mase jaja.

Svakodnevna kontrola sistema za napajanje

Pored hrane i voda je veoma važan faktor u proizvodnji konzumnih jaja, jer je za nosilje opasnije ako nemaju vodu nego hranu, ističe Jokić. Ukoliko se nosilje ne napajaju dovoljno su sitnija, a ako nemaju pristup vodi vrlo brzo prestaje nošenje jaja. Ukoliko im se obezbijedi dovoljno vode brzo će se oporaviti i povratiti. Stoga je neophodna svakodnevna kontrola sistema za napajanje.

Pročitajte: Zašto koke kljucaju perje i kako to spriječiti

Ako se radi o baterijskom sistemu napajanje je pomoću automatskih pojilica, takozvanih nipli. Ovaj sistem omogućava da je voda u svakom momentu svježa i čista, da se ne prosipa i da ne isparava. U svakom kavezu sa 5 nosilja nalazi se po jedna nipla. Dnevna potrošnja vode po koki iznosi oko 250 cm³.

IMATE LI KOKOŠKE? NAPRAVITE KOKOŠIJI STAJNJAK

Agrosavjet
-
0
IMATE LI KOKOŠKE? NAPRAVITE KOKOŠIJI STAJNJAK

Pri uzgoju živine, veoma važna stvar je naučiti upravljati živinskim otpadom. Pustiti da se otpad gomila u kokošinjcu ili u prostoru gdje kokoške šetaju može dovesti do porasta nivoa amonijaka i imati neželjene posljedice na čitavo gazdinstvo. Redovno čišćenje kokošinjca je važno ali, na koji način bi bilo najbolje tretirati stajnjak nakon što se ukloni iz kokošijeg okruženja?

Najjednostavniji odgovor je da je potrebno pretvoriti stajnjak u đubrivo. Iako je živinski stajnjak ključna komponenta organske proizvodnje i đubrenja, ipak ga nije moguće koristiti u izvornom stanju. Budući da on u sebi sadrži štetne kampilobakterije, ešerihiju koli i salmonelu, te da one mogu prouzrokovati bolesti, ukoliko preko hrane dospiju u digestivni trakt, neophodno je da se živinski stajnjak prethodno kompostira.

Prije nego što se u to upustite

Dvorišni uzgajivači kokošaka nastoje da uravnoteže boravak živine na otvorenom, i to na terenima gdje ima blata, sa boravkom u kokošinjcu. Stajnjak koje kokoške ostavljaju za sobom, a koje predstavlja mješavinu nepojedene hrane, perja i izmeta, sasvim je pogodno da se dalje iskoristi. Uz upotrebu piljevine od drveta i drugih prirodnih materijala za pravljenje prostirke u kokošincu, ovim se postiže da se neprijatni mirisi bolje apsorbuju kao i da se stajnjak brže razgradi. Kokošiji stajnjak olakšava posao kompostiranja.

Postarajte se da vaše ptice imaju prostirku od 25 santimetara debljine na podu kokošinca, kao i na mjestu gde obavljaju čišćenje tijela kljunom.

Za kokoške je važno da imaju dovoljno prostora u kokošincu, kao i da se prostirka mijenja kvartalno ili makar dvaput godišnje. Iako prostirka može stajati dosta dugo i i dalje biti upotrebljiva, ipak se mora kontrolisati nivo vlage u njoj.  Ukoliko je prostirka previše mokra, to može dovesti do usporavanja procesa razgradnje materije, a previše suva prostirka može doprinijeti povišenom nivou prašine.

Jednostavan test pokazaće vam da li je nivo vlage u prostirci zadovoljavajući.  Potrebno je da zahvatite komad prostirke i da od nje pokušate da napravite loptu. Prostirka treba da bude dovoljno vlažna da se od nje može formirati oblik lopte, ali i dovoljno prosušena da se lopta lako može rastaviti prstima.

Nakon zamjene, staru prostirku je potrebno ostaviti na mjestu gdje se materija kompostira. Preporučeni odnos prostirke i stajnjaka bi trebalo da bude u razmjeri 3:1, odnosno 75% prostirke i 25% stajnjaka. Boja  biljnih ostataka koji se dodaju kompostnoj smješi bi trebalo da bude braon boje. Ova boja ukazuje na visok sadržaj ugljenika što kompost čini kvalitetnijim.

Priprema prostora u kojem se vrši kompostiranje

Kompost se pravi tako što se biljni ostaci pomiješaju sa kokošijim otpadom. Za početak, potrebno je sav sakupjeni materijal staviti u prostor za kompostiranje. Nakon toga, potrebno je doliti dovoljno vode i kontrolisati temperturu na dnevnom nivou. Pomiješana komponente dostižu temperature između 60-72 stepena kada se razgrađuju. Ova temperatura treba da se održi tokom tri dana u nizu.

Mješavinu je potrebno periodično miješati kako bi se na taj način omogućio priliv kiseonika. Kada je proces razgradnje završen, materijal bi trebalo da ima miris na glinu, a ne bi smio da miriše na trulež ili izmet.

Kompostnu smješu ne bi trebalo držati na zemlji, niti na otvorenom jer to privlači glodare. Takođe, komposter bi trebalo udaljiti od kokošinjca što je moguće više. Idealno bi bilo da komposter bude izdignut i da može da se zatvori, kao i da ima ručicu kojom bi se sadržaj miješao.

Prije nego što iskoristite kompost u vašoj bašti, razmislite o tome šta ćete gajiti. Ukoliko ćete uzgajati biljke koje imaju direktan kontakt sa zemljom, bilo bi dobro da izbjegnete kompost koji se bazira na stajnjaku iz razloga što ovakav kompost i dalje sadrži tragove bakterija. Biljke koje nemaju direktan dodir sa zemljom, poput brokolija ili kukuruza bi u tom slučaju bile bolji izbor jer je teže da budu kontaminirane.

Primijenite kompost na početku sadnje. Napravite sloj od nekoliko santimetara debljine i posadite biljke na njemu ili ga dodajte odmah nakon sadnje u zemlju. Dodavanje u nekoj od kasnijih faza neće dovesti do povećanja prinosa.

Ono što se ne preporučuje prilikom kompostiranja

Nemojte dodavati pseći, mačiji ili ljudski izmet u smješu za kompostiranje. Potencijal za širenje zaraze je mnogo veći nego kod kokošijih ostataka. Baštovani takođe treba da imaju na umu da čak i razgrađena materija u sebi sadrži ostatke bakterija što može biti razlog za preispitivanje izbora vrsta poput salate ili spanaća za uzgoj.

Kada je riječ o prostirci u kokošincu, preporučljivo je izbjegavati slamu kao podlogu jer nema tako dobra upijajuća svojstva kao drugi materijali. Miris amonijaka ne bi trebalo da se oseća u kokošincu, a ukoliko to bude slučaj, potrebno je korigovati uzroke njegovog nastanka.

Kako da napravite ljekovitu baštu u kući?

Agrosavjet
-
0
Kako da napravite ljekovitu baštu u kući?

Ako volite da kuvate i da se hranite zdravo, napravite u svom domu mini baštu sa omiljenim začinskim biljem i imaćete svježe i aromatične dodatke jelima na dohvat ruke kada god vam zatrebaju.

Čak i u malim stanovima možete gajiti dekorativno i ukusno začinsko bilje i tokom cijele godine imati organske biljke koje će odlično začiniti vaše kulinarske majstorije. Ako u svom domu rezervišete simpatični kutak za uzgajanje ovog bilja, uživaćete u njihovom uzgajanju i plodovima svoje kreativnosti.

Gajenje začinskog bilja zapravo je vrlo jednostavno. Potrebne su samo male saksije i njihovo postolje, zemlja, humus i malo dobre volje. Svoju kreativnost možete izraziti i pravljenjem i ukrašavanjem saksija i polica za njih.

Pročitajte: KAKO DA UZGOJITE ZAČINSKO BILJE NA TERASI: Sa ovom metodom nema greške, uspijeva čak i početnicima!

Kako da napravite ljekovitu baštu u kući?

  •  Idealno mjesto za saksije su stolovi postavljeni pored prozora ili prozorske ivice na koje su poređane saksije sa biljkama
  • Ako planirate da biljke uzgajate iz sjemena, pratite uputstva koja su zapisana kod proizdvođača
  • Vodite računa da uvijek imate čiste posude, kako se oboljenja ne bi prenosila među biljkama
  • Uvijek im obezbijedite dovoljno svjetlosti, naročito mladim izdancima, ali ih nikako nemojte dugo izlagati direktnim sunčevim zracima, jer to ovim biljkama generalno ne prija
  • Uvijek dobro provjetrite prostoriju i dovoljno zalivajte biljke, ali vodite računa da zemlja ne bude previše natopljena i da ne bi istrulilo korijenje.

Pročitajte: Razmnožite začinsko i ljekovito bilje

Neke od biljaka koje možete gajiti u domu su: bosiljak, ruzmarin, žalfija, nana, origano i peršun.

Pored toga što je izuzetno zdravo, začinsko bilje je savršen dodatak mnogim jelima.

1...174175176...1.016Stranica 175 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia