Naslovnica Blog Stranica 175

Magična valerijana: ublažava napetost i pomaže kod poremećaja sna

Valerijana raste kao samonikla biljka na livadama sa više vlage, pored rijeka i potoka. Uglavnom se koristi njena tinktura kao efikasan lijek za smirenje i opuštanje, i ublažavanje stresa i anksioznosti.

Valerijana, čiji su narodni nazivi još i odoljen i macina trava, je zeljasta biljka iz porodice Valeranaceae koja raste na čitavom području Evrope, kako na vlažnim livadama, tako i na planinama, na suvim i kamenitim podlogama. Višegodišnja je biljka, sa trajnim korenom koji pušta mnogo izdanaka. Stabljike mogu dostići visinu i preko jednog metra, cjevaste su i izbrazdane dok su listovi neparno perasto složeni, lancetastog oblika i nazubljeni po obodu. Blijedo ružičasti sitni cvjetovi, ljevkastog oblika sakupljeni su u štitoliku cvast.

Tinktura valerijane vijekovima se upotrebljava kao dobar i efikasan lijek za smirenje, protiv napetosti, stresa i nesanice. Savremena medicina dokazala je njenu efikasnost i što je veoma važno, bezbednost korišćenja ove biljke u borbi protiv stresa – bolesti vremena u kom živimo.
Interesantna činjenica je da muškarci i psi ne vole njen miris, dok ga žene (baš kao mačke) vole. Taj neobični miris valerijane potiče od etarskog ulja koje sadrži monoterpene (uglavnom borneol) i seskviterpene.

Pored etarskog ulja valerijana sadrži i iridoidna jedinjenja (valopterijate). Ispitivanjem ovih aktivnih supstanci došlo se do zaključka da kada su uzeta pojedinačno imaju deleko manji efekat nego kada se uzmu u kombinaciji u kojoj se nalaze u biljci. Dakle, uvijek je bolje upotrebiti čaj ili tinkturu valerijane. Čaj i tinktura se prave od rizoma i korenja valerijane koje je najbolje koristit svježe ili veoma pažljivo osušene na promajnom mjestu. Korijen valerijane gubi efikasnost ako je izložen temperaturi višoj od 40 stepeni ili velikoj vlažnosti.

Tinktura valerijane pomaže kod poremećaja sna, mada treba reći da je potrebno određeno vrijeme da se njen efekat primijeti (poboljšanje nastaje obično nakon nedelju dana). Tinktura valerijane dobar je lijek i protiv nervoze, napetosti i anksioznosti kada se kombinuje sa matičnjakom i kantarionom. Ako se odlučite da napravite čaj za miran san od valerijane, dobro je da je pomiješate sa šišaricama hmelja i mirođijom. Valerijana ne izaziva naviku ni kada se upotrebljava duže vrijeme. Neželjene pojave su veoma rijetke pa valerijana spada u red bezbednih biljaka. Ipak, ne preporučuje se djeci mlađoj od 5 godina, trudnicama i dojiljama.

Osim izarazitog djelovanja na nervni sistem, etarsko ulje valerijane pokazuje i jak antioksidantni efekat, a laboratorijskim istraživanjima potvrđeni su njegovi antibakterjiski i antigljivični efekti.

U upotrebi još od Antičkog doba, u vrijeme Hipokrata, valerijana je važila kao ljekovita biljka namenjena uglavnom za tretman ginekoloških problema. Tokom srednjeg vijeka, u spisima Hildegarde iz Bingena njena upotreba se preporučuje za olakšanje tegoba kod gihta, dok se u kasnijim zapisima, tokom XVI i XVII veka pominje njena efikasnost kod disajnih tegoba, za poboljšanje vida, za ublaženje glavobolja, kašlja i za zarastanje ubodnih rana.

Riješite se mirisa bijelog luka sa ruku uz pomoć ovih sjajnih trikova!

Korišćenje bijelog luka prilikom kuvanja može biti vrlo neprijatno, naročito ako se uzme u obzir činjenica da njegov miris dugo ostaje na rukama predmetima koji su dolazili u kontakt sa ovim povrćem.

Ako želite da sa dlanova odstraniti miris bijelog luka rukama trljajte peršun. On će uspješno pomoći da se sakriju tragovi pripreme hrane.

Pročitajte:

Poslije trljanja operite ruke. Ako je miris još tu, ruke protrljajte sa malo kuhinjske soli.

Kada je pitanju zadah sa ukusom luka onda je najdjelotvornije da izgrickate zrno crne kafe, a dom ćete osvježiti najefikasnije tako što ćete poprskati osvježivač sa mirisom ružine vodice.

Pet razloga zašto treba piti rasol

Ima onih koji su odavno upoznati s blagodatima ovog napitka, no mnogi i dalje ne znaju koje sve zdravstvene dobrobiti ima.

Kupus je namirnica koja je vrlo zdrava za nas, no još je zdraviji kada je ukiseljen jer tada postaje još jači saveznik u čuvanju našeg organizma od raznih zdravstvenih problema. Prilikom kiseljenja zelje iz sebe ispušta tekućinu, a to zanemareno blago u narodu je poznatije pod nazivom – rasol. Ima onih koji su odavno upoznati s blagodatima ove tekućine, no mnogi i dalje ne znaju koje sve zdravstvene dobrobiti ima, piše Healthline.

Jača imunitet

Konzumiranje rasola posebno se preporučuje tokom hladnijih mjeseci. Jesen i zima sa sobom donose razne bakterije i viruse koji izazivaju zdravstvene probleme, a rasol je prepun tvari koje jačaju naš imunitet. Vitamin C, vitamin B, kalcij, magnezij, željezo i cink samo su dio bogatstva koje se krije u ovom napitku.

Reguliše probavu

Imate problema sa zatvorom crijeva? Riješiće ih čaša rasola. Dobre bakterije koje nastaju u rasolu prilikom fermentacije unose balans u crijevnu floru i održavaju je zdravom.

Pročitajte: PIJETE RASOL OD KUPUSA – To može biti opasno, evo šta…

Olakšava mršavljenje

Rasol je niskokalorična namirnica, a istodobno sadrži mnogo vlakana i vitamina te djeluje kao probiotik, zbog čega se pokazuje kao odličan dodatak prehrani prilikom dijete. Dovoljno je zasitan da može zamijeniti jedan međuobrok te učinkovito redukuje nezdrave masnoće.

Ublažava mamurluk

Ako ste slučajno popili previše gin-tonika sa drugaricama sve nuspojave zabavnog izlaska ublažićete rasolom. On će ekspresno nadoknaditi izgubljene elektrolite i pomoći u hidrataciji organizma.

Jača kosti

Važnu ulogu u zdravlju naših kostiju ima vitamin K2. On aktivira proteine koji pomažu u apsorpciji kalcija, čovjeku neophodnog minerala koji hrani kosti. Upravo se u rasolu i kiselom zelju nalazi vitamin K2, prenosi Večernji list.

Kandi ili pogača – nužno zlo u ishrani pčela tokom zime

U zavisnosti od lokacije i umješnosti pčelara da pripremi svoja pčelinja društva za zimovanje, količina hrane u košnicama je različita. Oni koji su računali na povoljne vremenske prilike i pozne unose, a gdje se nisu desili, ustanoviće nedostatak zimnice, što ozbiljno ugrožava prezimljavanje.

Tradicija dobre prakse dugogodišnjih pčelara nas upućuje na to da o zimovanju valja misliti još kada se zavrti centrifuga poslije bagremove paše. Tada se priprema prava zimnica, odlažu ramovi ovog predivnog meda bogatog čistom energijom, svarljivog bez ostataka. Ramovi poklopljenog bagremovog meda biće blagodet i pčelama i njihovom vlasniku kada hrane počne da ponestaje. Ulaganjem u košnicu unosimo neophodnu hranu i sigurnost da će društvo s proleća krenuti u intenzivan razvoj. Međutim, neuki ili nemarni pčelari, u želji da ostvare značajne prinose, u glavnoj kvalitetnoj paši opljačkaju košnice i tada je nužno zlo „kandi“–šećerno-medno testo ili pogača, kako je već odomaćeni naziv.

Mnogo je proizvođača pogača koje se mogu povoljno nabaviti, kako u prodavnicama pčelarskih potrepština tako i organizovano preko društava pčelara, ili na nekoj od sve brojnijih pčelarskih manifestacija, koje počinju s jeseni i traju tokom čitave zime. Za mali broj košnica, u skučenom stambenom prostoru, to i jeste pravo rješenje. Oni pčelari koji imaju uslova i iskustva uvijek radije reše da pogače naprave sami, prema nekoj sopstvenoj recepturi „male tajne velikog majstora“. Koji su uobičajeni, često korišćeni recepti?

Pročitajte: Terapija pčelinjim otrovom protiv artritisa

Šta je potrebno za pripremu pogače

Za spravljanje pogača potrebno je nabaviti šećer u kristalu, limun i voćno sirće. Samo pripremanje je vrlo jednostavno. U veliku posudu stavi se pet kilograma šećera i litar vode. Na tihoj vatri se neprekidno meša. Kada se masa dobro zagreje i postane tečna, dodaje se jedna kašika sirćeta. Tokom kuvanja pojaviće se pena i nju treba skidati.

Za probu je potrebno napraviti žičani krug, veličine metalnog novčića, sa produžetkom za koji se drži. Ovo najviše liči na dječju igračkicu kojom se prave mjehuri od sapunice. Ako se u otvoru stvara opna, sirup je gotov i treba ga ukloniti sa vatre, preručiti u čistu posudu i nastaviti sa miješanjem. Sirup se hladi do oko 50 stepeni, odnosno do temperature kada možemo da u njega stavimo prst, a da se ne opečemo. Tada se dodaje sok od jednog limuna i nastavlja da miješa sve dok se ne oformi fondan. To je bijela čvrsta masa, slična dobro kristalisanom medu. Prilikom spravljanja mase bitno je da šećer ne zagori i da ostanu kristali. Dva do tri kilograma fondana biće dobra dopuna zimnici pčelinjeg društva. Pčele će pogače trošiti zavisno od zaliha prirodne hrane. Ovako pripremljene mogu se koristiti do proljećnih dana kada će moći da se interveniše sirupom, a počeće i prvi svježi unosi.

Evo još jednog recepta za meki kandi, uz korišćenje meda. Potrebno je u dva litra meke vode dodati 10 kilograma šećera i 1,2 kilograma meda. Smesa se zagreva do temperature od 120 stepeni uz stalno intenzivno miješanje. Potom se zagrijevanje prekida i dodaje još pet kilograma meda, ne prekidajući mešanje. Kako se masa hladi, ona počinje da bijeli i dobija oblik meke, sitno kristalisane mase.

Pročitajte: Potrebe pčela za vodom

Recept sa šećerom u prahu

Ukoliko postoje uslovi da se šećer lako samelje, možda je najjednostavniji recept koji se sastoji samo od šećera u prahu i zdravstveno sigurnog meda sa sopstvenog pčelinjaka, po mogućnosti laboratorijski pregledanog, što važi i za prethodni recept. Komponente se miješaju u odnosu jedan kilogram šećera sa trećinom kilograma toplog meda. Masa se rukama mijesi kao hljebno tijesto dok ne dobije čvrstoću da može da zadrži oblik i da se ne lijepi za prste.

Pogače, bilo da se kupuju ili prave, dodaju se u zavarenim plastičnim vrećicama. Prije dodavanja treba sa donje strane isjeći otvor u trakama širine oko dva centimetra i postaviti ih tako da prorezi budu popreko na pravac pružanja ramova i ulica pčela.

Osim toga, važno je samo rasjeći najlon, bez otvaranja, po čitavom obodu. Kada se pogača doda i legne na satonoše, pčele će je vremenom olijepiti propolisom čineći da taj kilogram šećernog tijesta obezbjeđuje dodatnu toplotnu stabilnost. Međutim, kada se pogača potroši, treba je zameniti, a to znači da se stari najlon mora skinuti. To je moguće jedino kidanjem propolisa uz potresanje unutrašnjosti košnice i uznemiravanje pčela. Ako je folija prethodno isječena, zamjena postaje laka i neprimjetna, jer se samo uklanja gornja folija i na njeno mjesto stavlja druga pogača kojoj je uklonjena polovina folije.

Pogače obavezno treba da budu meke, jer će od onih tvrdih pčele imati više štete nego koristi. Razlog je jasan: da bi od kristalisane šećerne mase pripremile sebi hranu koju mogu da pojedu, moraju joj dodati dosta vode do koje u hladnim zimskim danima ne mogu da dođu. Sjetimo se da je u zrelom medu gotovo petina voda.

ZAŠTO SE DODAJE SIRĆE PRILIKOM KUVANJA CVEKLE – Trik za koji ne znaju svi, a odličan je

Da li ste znali da sok od cvekle može zaštiti i popraviti imunitet efikasnije od svih suplemenata, hrane i čajeva zajedno? 

Vjerovali ili ne, ali sok od cvekle posljednjih godina postao je omiljeni prirodni lijek za imunitet širom svijeta. Činjenica da je ova korjenasta biljka izuzetno zdrava i veoma bogata kalcijumom, gvožđem i vitaminom A, čine cveklu najboljim prirodnim sredstvom za bolje zdravlje.

Pročitajte: Vitaminski džem – Cvekla, jabuka, mrkva i limun

ZAŠTO SE DODAJE SIRĆE PRILIKOM KUVANJA CVEKLE?

Cvekla postaje sve popularnija i u ishrani, pa se tako dodaje u mnoga jela. Kuvanje cvekle jeste jednostavno, ali postoji jedan trik koji će je učiniti ukusnijom i koji će joj pojačati boju. Često se dešava da je ljudi peku u rerni kako bi zadražala sve svoje vitamine, ali ako dodate sirće u vodu u kojoj se kuva, dobićete isti efekat.

Sirće je dobro poznati „fiksator boja“ koji se često koristi u kuvanju. Dodavanje malo tečnosti u šerpu pomoći će očuvanju sjaja cvekle i poboljšanju njenog ukusa, a takođe će sačuvati sve vitamine. Obratite pažnju da ga pravilno unesete. Čeka se 10 minuta prije kraja kuvanja, a zatim se sipaju 2 kašike.

Pročitajte: Cvekla u tegli – Bez konzervansa, može se odmah jesti

Većina ljudi ih skladišti pogrešno – Uz ovaj trik banane ostaju svježe do dvije nedjelje

Većina ljudi banane čuva u činiji za voće zajedno sa drugim, ali u roku od nekoliko dana kora promijeni boju, jer počne da sazrijeva, a do kraja nedjelje može da postane tamnosmeđa i gnjecava. U pokušaju da se smanji broj nepojedenih i bačenih banana, pronašli smo trikove za usporavanje procesa sazrijevanja.

Obavezno izvadite banane iz plastičnih kesa u koje su upakovane, jer će plastika zadržati vlagu koju banane otpuštaju kroz etilen dok sazrijevaju, uzrokujući da sazrijevaju još brže.

Odložite ih na pravo mjesto u kuhinji

Čuvajte svoje banane na radnoj površini ili negdje na sobnoj temperaturi i dalje od vlage, sunčeve svjetlosti i previsokih temperatura dok sazrijevaju.

Sve tople površine ubrzaće proces sazrijevanja, stoga izbjegavajte da čuvate u blizini šporeta/toplih uređaja.

Pročitajte: Boja kore banane otkriva kako će ona uticati na vaš organizam

Odvojte ih od ostalog voća i nakačite

Držanje banana obješenih može vam pomoći da ih očuvate svježim, budući da će svako oštećenje ili izlaganje samog mesa banane kisiku ubrzati sazrijevanje. Kačenje banana omogućuje vazduhu da se slobodnije kreće oko banane i potiče etilen da se udalji od voća.

Kačku za banane možete da napravite sami tako da ispod kuhinjskog elementa postavite malu kukicu.

Pročitajte: Vratite cvijeće u život pomoću kore od banane – 4 trika da vaše biljke budu kao iz botaničke bašte

Peteljke zamotajte u prozirnu foliju

Kuglice za apsorpciju etilena

Majk iz Kitchen Tips Online eksperimentisao je s kuglicama za upijanje etilena kako bi smanjio brzinu sazrijevanja banana.

Kuglice su stavljene u hermetički zatvorenu posudu s nekoliko banana i držane u frižideru. Rezultati su upoređeni s hrpom banana koje su bile ostavljene na kuhinjskom pultu bez kuglica za upijanje etilena.

Do 12. dana, banane u hermetički zatvorenoj posudi s kuglicama za upijanje etilena još su imale malo zelene boje na sebi. Do 15. dana banane su bile još uvijek jestive.

Koja je SURUTKA ZDRAVIJA – KRAVLJA ILI KOZIJA?

Danas se u većini velikih prodavnica, marketa, prodavnica zdrave hrane, ali i na pijacama, može kupiti domaća ili pasterizovana surutka, koja se, kao i mlijeko, mora čuvati u frižideru. Surutku je preporučivao još Hipokrat, a u narodnoj medicini poznata je od davnina. Nekada su majke surutku davale i malim bebama kao zamenu za majčino mlijeko, a smatra se da je upravo surutka zaslužna za predivan ten Skandinavki.

Surutka je nusproizvod u proizvodnji sira ona se u narodnoj medicini koristi za jačanje imuniteta, protiv umora i iscrpljenosti a valjalo bi da je piju i potpuno zdrave osobe, mada se najčešće preporučuje osobama koje imaju oštećenje ili neko oboljenje jetre. Zašto?

U surutki su najbolji i najvredniji sastojci mlijeka – vitamini E i B , minerali i mliječni šećeri koji su zaslužni za građenje veza u mozgu. Sadrži i fosfor, natrijum, kalijum, magnezijum, cink, gvožđe, bakar, kobalt, mangan i molibden, bogata je i vitaminima, aminokiselinama i bjelančevinama, a ima malo kalorija, pa se često preporučuje i za mršavljenje.

Pročitajte: Surutka – Evo kada treba da pijete ovaj ljekoviti napitak

Кonzumiranje surutke povećava lučenje serotonina (hormona sreće). Sadrži i imunoglobuline i laktoferin koji sprječavaju nastanak upala u organizmu, žive bakterije, te ukoliko se konzumira umjereno, može da bude i efikasan probiotik.

To znači da je efikasna i kod masne, oštećene jetre, uslijed virusnih oboljenja poput žutice ili hepatitisa, jetre koja je natečena i posebno kod oštećene jetre uslijed konzumiranja alkohola, nezdrave i masne hrane.

Dobri poznavaoci benefita surutke za ljudski organizam preporučuju da osobe koje su preopteretile jetru, svakodnevno popiju do jedan litar surutke i to ujutru, prije jela. Uz terapiju surutkom, treba trajno smanjiti unos masne, nezdrave hrane, šećera, gaziranih napitaka, alkohola, skroba a povećati unos proteina.

Preporuka je da se, gdje god je to moguće, prednost da prirodnoj, tečnoj surutki i izbjegava ona u prahu. Dalje, postoje dvije vrste tečne surutke – kozija i kravlja. Vjerovatno ćete doći u nedoumicu koju surutku uzeti.

Mada je nedostupnija, kozija surutka je bolja i zdravija od kravlje. Ipak, imajte na umu da treba pronaći provjerenu surutku i najbolje je kupovati je kod pouzdanih prodavaca. Obje se doziraju na isti način.

Mada je veoma korisna, i njena upotreba ima ograničenja. Prije svega, osobe koje su osetljive na laktozu, treba oprezno da je koriste ili da je uopšte ne piju. Tečna surutka ima nizak nivo laktoze, ali u surutki u prahu može je biti i do 70 procenata. Takođe, i bubrežni bolesnici ne bi trebalo da je piju.

Pretjeran unos surutke u organizam može dovesti do teške dijareje, s obzirom na to da sadrži bakterije koje mogu narušiti balans crijevne flore. Zato, najbolje je da se pije po uputstvu ljekara ili na osnovu iskustva onih koji je koriste, a to je obično oko pola litra dnevno.

Miroslav se bavi neobičnim zanimanjem – Novac samo kaplje

Miroslav Petrović ima 51 godinu, po zanimanju je mašinski tehničar zaposlen u „Kikindskom mlinu“, a uz to se bavi uzgojem zečeva što mu odlično popunjava budžet.

Posvetio se rasi orijaš, ima desetak legla sa šampionskim kunićima, učestvuje na međunarodnim sajmovima i takmičenjima, a u redovnom je kontaktu sa odgajivačima iz Njemačke, Slovačke, Bugarske i Mađarske, a sada je otkrio kako je sve počelo.

„Eto, dobio na poklon jednog zečića malog i do dan dana se sa njima bakćem. Unapređujem kunićarstvo, volim da kunićarim. Puno prijatelja, puno izložbi. Dosta su zahtjevni, a inače orijaš je kod kunića kao „mercedes“ kod auta. To je najplemenitija rasa, po meni najzahtjevnija, deset kila dostignu, krzno gusto, fino. Boja mora biti jednaka. Ta njega, briga, svakodnevni ti poslovi oko njih, eto to me zadovoljava,“, priča odgajivač zečeva iz Kikinde Miroslav Petrović.

Njegov sugrađanin Branislav Đomparin je student stomatologije i jedan od oko 15 odgajivača zečeva u Kikindi. Odabrao je rasu njemački šarac i trenutno ima punih desetak kaveza. Ovim se bavio njegov otac, a Branislav je nastavio porodičnu tradiciju i lane dobio titulu majstora odgajivača.

„Obaveza je, ne mogu da kažem da nije obaveza pošto ja studiram u drugom gradu. Uglavnom vikendom dolazim kući i čistim im svake druge nedelje. U početku je bilo malo teže dok se nisam navikao, al’ sad više nije nikakva obaveza već je više zadovoljstvo da brinem o njima, održavam, čistim“, ispričao je student iz Kikinde Branislav Đomparin.

Uzgoj zečeva ne zahtijeva veliki trošak i prostor. Kavezi su poluotvorenog tipa, prosečni mjesečni troškovi za hranu i uzgoj tridesetak zečeva iznose oko deset hiljada dinara, dok je korist nemerljivo veća.

Krzno se posebno plaća, a meso je veoma traženo kao zdravo i poželjno u ishrani, te se uzgajivačima trud i ulaganje i te kako isplati.

Zašto i kada vaše biljke trebaju „TUŠIRANJE“

Tuširanje cvijeća pokrenuti će rast cvijeća, a osim tuširanja biljke možete zalijevati i čajem.

Ako želite da vaše ukrasne biljke i cvijeće doprinose ljepoti doma, morate voditi računa o njihovoj higijeni.

Tu spada i čistoća saksije u kojima biljke žive.

Higijenu treba održavati tokom cijele godine jer samo tako možemo spriječiti pojavu sive plijesni, a tuširanje cvijeća je sastavni dio takve higijene. Činite to vrlo nježno da ne oštetite zaštitni voštani sloj.

Ako je u zraku prostorije u kojoj biljke borave visoka vlaga uz odgovarajuću temperaturu, vrlo se brzo razviti će se gljivične bolesti. Štetnike odbija i crni čaj.

Sastojci čaja imaju pozitivan utjecaj na zdravlje, ali malo ljudi zna da isti ovi sastojci koriste i biljkama u vrtu ili na balkonu.

Različite vrste čajeva, uz tuširanje cvijeća, imaju različite učinke koji mogu cvijeće učiniti ljepšim i zaštititi ga.

Tu je i prašina kao neprijatelj biljaka broj dva, a saveznik u borbi protiv tog neprijatelja je tuširanje cvijeća.

Prašina na listovima onemogućuje fotosintezu pa se biljke ne mogu pravilno prehranjivati.

To je razlog da biljke velikih listova tuširate tokom cijele godine, brišite ih vlažnom krpom.

Posudu u kojoj rastu stavite u plastičnu vrećicu, zavežite je da se ne rasipa i ne gubi zemlja, pa listove nježno tuširajte nekoliko minuta vodom sobne temperature.

Đubrenje i značaj azota u prihrani ozimih usjeva

Đubrenje je najvažnija agrotehničaka mjera  koja osigurava visoke i stabilne prinose svih gajenih kultura, jer samo pravilno ishranjene biljke mogu ispoljiti svoj genetski potencijal i dati očekivane prinose.

Naše tržište je snabdjeveno đubrivima raznih proizvođača, različitih vrsta prema namjeni i različitih formulacija.

Program đubrenja najbolje je napraviti u skladu sa ranije urađenom analizom zemljišta, gajenom biljnom vrstom, ciljanim prinosima, čime se obezbjeđuje najkvaliteniji program đubrenja sa svaku kulturu pojedinačno, a samim tim i ekonomsku opravdanost.

Azot je jedan od najvažnijih makroelemenata u ishrani svih biljnih kultura i najzastupnjeniji je u mineralnim i organskim đubivima. U industrijskoj proizvodnji nalazi se u amidnom, amonijačnom i nitratnom obliku, a biljkama je najpristupačniji u nitratnom obliku. Usvajanje azota kod strnih žita počinje već u fazi ukorjenjavanja, a završava se u fazi formiranja i nalivanja zrna.

Pročitajte: Prva faza razvoja pšenice zahtijeva puno fosfora

Ozimim usjevima je nakon perioda mirovanja, kada započnu fiziološki procesi u biljkama potrebna određena količina hranjiva (azota). S toga je proljećna prihrana azotnim đubrivima obavezna i redovna mjera, jer su biljke izlaskom iz zime iscrpljene i potrebna im je određena količina hrane za kretanje vegetacije u proljeće i dalji rast i razvoj.

Sa prvom prihranom ne treba žuriti, jer dok su biljke u stanju mirovanja ne mogu usvajati unijeta hranjiva, te dolazi do njihovog procjeđivanja u dublje slojeve zemljišta i biljke ih ne mogu usvajati. Prvu prihranu je najbolje obaviti kada se zemljišta u zoni korjenovog sistema zagrije iznad 5 °C i zadrži se 5-6 dana.

Pšenici je najviše azota potrebno u fazi bokorenja, jer se u čvoru bokorenja počinju formirati svi budući organi biljaka, te je zbog toga veoma bitno prisustvo hranjiva u tom periodu. U našim uslovima to je kraj februara i početak marta.

Takođe je bitan odabir đubriva za prvu prihranu, jer ništa nismo postigli ako u prvoj prihrani unosimo hranjiva koja ne moge biti pristupačna biljkama u datom momentu.

Prvu proljećnu prihranu najbolje je obaviti sa KAN-om. Azot se u ovom mineralnom đubrivu nalazi pola u nitratnom, a pola u amonijačnom obliku, pa ima brže i produženo djelovanje, te na taj način zadovoljava potrebe biljaka za azotom u određenom periodu. Za prvu prihranu primjenjuje se u količini od 200-250 kg/ha.

UREA je visoko koncentrovano azotno đubrivo u kome se azot nalazi u amidnom obliku. Ima produženo dejstvo, međutim, primjena UREE u prvoj prihrani se ne preporučuje jer povećava kiselost zemljišta, a i biljke azot u ovom obliku sporije usvajaju. Za njenu primjenu potrebne su nešto više temperature kako bi hranjiva lakše bila pristupačna biljkama nakon primjene.

Drugom prihranom u zemljište se unosi ostatak predviđene količine azota, mjesec dana nakon prve prihrane, tj. u fazi vlatanja. Količina đubriva za drugu prihranu zavisi od stanja i vrste usjeva, a kreće se do 200 kg/ha KAN-a 27% N, AN-a 33% N ili UREE 46% N.

Veoma značajna i kvalitetna mjera je i folijarno đubrenje, naročito što se tiče mikroelemenata kao što su: bakar, bor, molibden, mangan i cink. Kada su u pitanju primarni elementi, odnosno makroelementi azot, fosfor i kalijum, koji zahtjevaju veliku količinu aktivne materije po površini, ne mogu se nadomjestiti folijarnom prihranom, ali mogu se nadoknaditi sekundarni makoelementi kalcijum, magnezijum i sumpor. Prema tome, folijarnom prihranom može se obezbjediti optimalna ishrana sekundarnim elementima(Ca, Mg, S) i mikroelementima (Cu,B,Mo,Zn).