петак, август 8, 2025
Naslovnica Blog Stranica 172

Koje biljke je dobro saditi sa paradajzom?

Prinos, ukus i otpornost na štetočine paradajza mogu se poboljšati sadnjom uz razne biljke, cvijeće i povrće. Ovo je osnovna stvar o kojoj se misli kada odlučujete o tome šta saditi sa paradajzom.

Svaka od ovih vrsta ima jedinstvene kvalitete koji dopunjuju rast paradajza. Bez obzira na to kako rješavate pitanje toga šta saditi sa paradajzom, da li sadite rešetkastim sistemom ili staklenikom, ove biljne vrste se mogu ugurati duž bočnih strana ili na krajeva redova.

Iako postoji veliki broj različitih popularnih biljnih pratilaca za paradajz, postoji mnogo biljaka koje im mogu koristiti ne samo da odbijaju insekte, već i im dodaju dodatne hranljive materije koje pomažu paradajzu da raste.

1. Bosiljak

Bosiljak je jednogodišnja zeljasta biljka porodice nane.

Popularan kulinarski partner dobro je rješenje šta saditi sa paradajzom, ali u kuhinji, bosiljak je jedna od najbolje proučavanih biljaka za sadnju uz druge biljne sorte. Ova ukusna mirisna biljka odbija muve i biljne vaši dok poboljšava ukus paradajza oslobađanjem određenih aromatičnih jedinjenja. Bosiljak takođe lako raste i zahtjeva malo održavanja. Bosiljak je odličan i u odbijanju paradajznih crva.

Jedini problem koji bosiljak može predstavljati je njegova tendencija da raste veoma žbunasto i visoko blizu osnove biljaka paradajza. To može dovesti do smanjenog protoka vazduha i problema sa bolestima kod paradajza. Važno je da posadite bosiljak najmanje 20-30cm od osnove paradajza kako bi sve vaše biljke dobile dovoljno prostora za napredovanje.

Takođe redovnim orezivanjem i branjem bosiljka sprečićete prenatrpavanje paradajza. Tokom berbe, skraćujte gornje listove kako biste ih podstakli da izrastu, ali ne i da narastu previsoko i da se uviju.

Pročitajte: Bosiljak kao prirodni lijek za zapušen nos

2. Mladi luk

Mladi luk bogat je uobičajenim hranljivim materijama kao što su vitamini, minerali i antioksidansi.

Takođe se naziva i „zeleni luk“, a ovo povrće blagog ukusa luka zauzima vrlo malo prostora, lako raste i uspijeva u prolazima ispod biljaka paradajza. Brzo sazrijeva, a ovom mladom luku ne smeta malo sijenke i može se saditi istovremeno sa paradajzom za dodatnu berbu ranog ljeta.

Ove biljke imaju repelentna svojstva koja drže mnoge insekte i moljce na odstojanju. Aroma mladog luka je posebno korisna za odbijanje moljca sa pet pega, koji polažu larve paradajz crva na biljke domaćine.

3. Peršun

Peršun može poboljšati ukus vašeg jela i pomoći vašem zdravlju.

Još jedna aromatična biljka koja je kompatibilna sa paradajzom u bašti je peršun. Peršun privlači leptire lastavice, koji polažu jaja na listove biljke. Kada im se dozvoli da cvjetaju, cvjetovi peršuna takođe privlače muhe lebdećice, koje su predatori tripsa i biljnih vaši. Poznato je i da peršun odbija štetne bube.

Ova biljka niskog rasta, kojoj nije potrebno održavanje, djeluje kao pokrivač preko zemlje. Tako da ona zadržava vlagu u zemljištu i drži korov na odstojanju. Takođe lako uspijeva u malo hladovine vaših biljaka paradajza tokom ljetnjih vrućina.

4. Korijander

Korijander, odnosno cilantro – jedan je od najčešćih začina na svijetu, poznat od davnina i uzgaja se u Aziji i na Mediteranu.

Uprkos popularnosti kao sastojka salse, korijander je tehnički usjev za hladno vrijeme. Paradajz pomaže korijanderu tako što ga drži u sijenci na ljetnjoj vrućini, što spriječava brzo spajanje tako da možete ubrati mnogo aromatičnih listova.

Međutim, kada je korijanderu dozvoljeno da cvjeta zajedno sa biljkama paradajza, on privlači mušice, parazitske ose i druge korisne insekte grabljivice. Nektar cvjetova korijandera je privlačan pčelama koje takođe mogu pomoći u oprašivanju paradajza. Kada cvijeće izblijedi, možete čak ubrati mlado ili zrelo sjeme korijandera za upotrebu.

Poznato je da korijander poboljšava ukus paradajza kada se sade zajedno. Takođe odbija uobičajene štetočine paradajza kao što su biljne vaši, paukove grinje i bube.

Pročitajte: Mladi luk tokom cijele godine – Sve o porizvodnji

5. Bijeli luk

Bijeli luk je biljka srodna luku, koristi se u kulinarstvu i medicini. Ako se dvoumimo šta saditi sa paradajzom, ali i generalno, ovo je uvijek dobar izbor.

Ova biljka oštrog ukusa raste u suprotnom rasporedu od većine biljaka u vašoj bašti. Bijeli luk se obično sadi u jesen i bere sredinom ljeta. Ali ako pravilno odredite vrijeme, bijeli luk može biti odličan pratilac za mlade biljke paradajza. Bijeli luk je takođe lak za uzgoj i otporan u mnogim uslovima.

Bijeli luk je izuzetno mirisna lukovica koja djeluje kao moćno sredstvo protiv insekata. Bilo da je u zemlji ili u domaćem spreju za baštu, bijeli luk će odbiti većinu insekata koji puze i lete. Biljne vaši, gusjenice, crvi, puževi, bube, komarci, muve i grinje odbija snažna aroma bijelog luka.

Neke studije su čak pokazale da su pare i ulja koje oslobađa bijeli luk toksični za štetočine insekata (ali ne i životinje ili ljude, naravno). Ovo je vjerovatno zbog jedinjenja kao što je aglutinin listova bijelog luka (ASAL) koji se nalazi u biljnim sokovima bijelog luka. Kao rezultat toga, postoji vrlo malo štetočina koje napadaju ovu biljku, a njena moćna ulja imaju koristi i za vaš paradajz. Bijeli luk nema negativan uticaj na korisne insekte, tako da je savršeno bezbijedan za biokontrolne zasade.

Ili ostavite prostor tokom sadnje bijelog luka za presađivanje paradajza u kasno proljeće, ili posadite lukovice bijelog luka u isto vrijeme kada i paradajz za berbu kao „zeleni bijeli luk“.

6. Nana

Nana je suštinski prirodni umirujući agens.

Ovo jako mirisno bilje obično je najefikasniji saputnik za paradajz. Nana se vjekovima koristila da odvrati mrave, bubašvabe i muve. Sadnja ove biljke iz porodice Labiatae uz paradajz poboljšava zdravlje vaših biljaka paradajza, a istovremeno širi oko osnove vaših usjeva da biste obezbedili pokrivač za tlo u borbi protiv korova.

Međutim, neke sorte mente mogu biti previše agresivne za presađivanje. Oni se šire preko podzemnih stolona koji mogu brzo zauzeti područje pod vlažnim, povoljnim uslovima. Mentu je najbolje posaditi u sopstvenoj površini ili gajbici kao pokrivač zemlje pored vaših gredica za paradajz. Možete čak posaditi mentu u saksije koje su postavljene u blizini vaših biljaka paradajza da ne biste dozvolili da prestigne vaše gredice sa povrćem.

Prirodno jedinjenje zvano dolihodijalno se čuva u listovima kao glavni odbrambeni mehanizam biljke od štetočina. Istraživanja pokazuju da se „povređivanjem“ listova (rezanjem, četkanjem o njih ili laganim gnječenjem listova među prstima) oslobađa najveća količina repelenta protiv insekata. Zato se potrudite da redovno dodirujete i berete svoju mentu kako biste pružili najveću korist biljkama paradajza.

7. Žalfija

Žalfija je antidijabetička i neuroprotektivna biljka.

Baštenska žalfija je prelijepa i divnog mirisa. Vrlo dobro raste u blizini paradajza (sve dok nije previše zasenčen njihovom krošnjom) i daje prelijepo cvijeće koje vole oprašivači.

Žalfija privlači parazitske ose koje mogu pomoći da se rogati crvi drže podalje.

Pročitajte: Žalfija: Prirodni antiseptik i antibiotik

8. Origano

Origano je začinska biljka, koristan i mirisan začin mediteranske kuhinje.

Bilo da ste zainteresovani za njegovu kulinarsku ili medicinsku upotrebu, origano je vijekovima poštovan kao italijanska biljka koja je odlična za vaše zdravlje. Takođe obezbijeđuje stanište i hranu važnim predatorima kao što su čipkavice. Larve čipke su gladni grabežljivci belih mušica, biljnih vaši i crva.

Kada origano cvijeta, njegovi cvjetovi napunjeni nektarom privlače pčele i oprašivače na paradajz. Snažan miris istovremeno zbunjuje potencijalne štetočine paradajza. Origano je otporan na jelenke i čini odličan živi malč ili pokrivač tla za smanjenje korova u blizini paradajza.

Pijetao – Vidovita ptica koja nam teoretski ne treba za dobijanje jaja, ali…

Pijetao se u narodu smatra pomalo vidovitom pticom. Navodno može prognozirati kakvo će biti vrijeme, hoće li nam neko doći u posjetu te hoće li neko od ukućana umrijeti. No, ako pustimo bapske priče, pijetao zapravo uošte nije potreban u kokošinjcu. Njegovo držanje ima svoje prednosti i mane. A jaja će biti, s njime ili bez njega.

pijetao
Foto skica: AgroSavjet

Pijetao u kokošinjcu – argumenti ZA držanje ovog ljepotana

  • samo pijetao može oploditi kokoš i samo kokoši koje su se družile s pijetlom mogu dati oplođena jaja (pogledajte koje su to odlike dobrog pijetla)
  • ako nema pijetla – nema ni pilića
  • pijetao pravi red u kokošinjcu i pazi na to kako se pilići ponašaju (da ne izrastu u dangube) te da se kokoške ne svađaju međusobno
  • ova ptica je prekrasna (puno uglednija od kokoške), tako da je baš lijepo imati pijetla u vrtu. Ima ih jako puno vrsta i nećete vjerovati kako zanimljivo neke izgledaju
  • pijetao štiti svoj kokošinjac i svoje koke od napada grabežljivaca
  • pare se s kokama od 15 do 40 puta dnevno – tako da će biti puno oplođenih jaja, odnosno pilića
  • Argumenti PROTIV držanja pijetla

    • znaju biti dosta divlji i agresivni (ko se nije u djetinjstvu sukobio s bar jednim pijetlom)
    • koke polude malo zbog njegova prisustva pa znaju skrivati jaja, otezati s nošenjem jaja, posvećuju se više tome da leže na njima i da dobivaju piliće

    Ima li razlike između oplođenih i neoplođenih jaja?

    Energetska vrijednost i izgled jajeta su potpuno identični kod oplođenih i neoplođenih jaja. Jedina je razlika u tome što se samo iz oplođenog jajeta može razviti pile. I sve to zahvaljujući hrabrom pijetlu.

Zašto mačke postaju depresivne

Postoji nekoliko razloga zbog kojih mačka pada u depresiju. Bez obzira na razlog, potrudite se da joj posvetite dovoljno pažnje sve dok se situacija ne promijeni. Ako je glavni krivac za depresiju bol, odmah je odvedite veterinaru.

Bolest

Bolest može biti razlog zbog kojeg se mačka osjeća loše i zbog kojeg je u bolovima. Mački može biti muka, a može patiti i od hormonalnog poremećaja, ne želi jesti ili zbog bolesti potpuno ostane bez energije. Bolesti poput masne jetre, mačjeg virusa imunodeficijencije (poznatiji kao mačja sida), mačje leukemije, dijabetesa, dentalnih bolesti i bolesti gornjeg respiratornog sustava, predstavljaju ozbiljne zdravstvene probleme. Ako sumnjate da je vaša mačka depresivna jer je bolesna, trebali biste zakazati pregled kod veterinara.

Pročitajte: Ovo su mirisi koje mačke ne podnose

Povreda

Povrede mogu ograničiti mačju sposobnost da radi stvari koje je nekada praktikovala bez problema. Bol nakon povrede može spriječiti vašu mačku da bude srećna zato morate pažljivo slušati veterinara i usvojite sve savjete kako bi joj mogli smanjiti bol. Nekada stari zahvati i povrede mogu izazvati bol ili neugodnost kod mačaka pa će im možda biti potreban lijek za smanjivanje hroničnog bola.

Gubitak drage osobe ili životinje

Gubitak člana porodice uvijek je težak za sve koji su uključeni u tu bolnu situaciju pa ni vaša mačka nije izuzetak. Kada član porodice  (osoba ili životinja) premine ili se odseli, vaša mačka može tugovati i postati depresivna. Ovo stanje najčešće nije trajno i nakon nekog vremena vaša mačka će se vratiti na staro, prenosi Index.hr.

Greške kod rezidbe voćaka – S nekoliko pravilnih zahvata, možete napraviti 80% rezidbe voćke

Rezidba voćaka nije jednostavan posao. Posebno ne za amatere i hobiste koji žele pravilno orezati svoje voćke. No, tu često nastaju teškoće. Reže se svakako, bez glave i repa, bez ideje i forme, bez poznavanja rodnih grana i pupova, bez temeljitosti. Ko god da je zavirio u stručnu literaturu, vjerojatno je još brže i odustao od nje, jer malo ih je napisano s razumijevanjem, a još manje s kvalitetnim slikama i objašnjenjima. Tako da dosta ljudi reže metodom pokušaja i pogreške ili kako ispadne, ispadne.

Navešćemo nekoliko najčešćih grešaka, ali i stvari na koje treba pripaziti prilikom rezidbe, da bi se voćka pravilno orezala. S nekoliko pravilnih zahvata, već možete napraviti 80% rezidbe voćke, bez da idete u nekakva složena rješenja i forme.

Alat za rezidbu treba dezinfikovati prije početka rezidbe. Brojne gljivične, bakterijske i virusne bolesti se mogu prenijeti alatom preko oštrica. Ako sumnjamo na neku bolest kod voćke, trsa ili ruže, alat se mora ponovo dezinfikovati nakon rezidbe takve biljke. Za dezinfekciju je najbolje koristiti 70%-tni alkohol, a može poslužiti i otopina bakarnih preparata za dezinfekciju.

Rezač mora biti odlučan i hrabar u svom naumu. Ako se bojite nešto odrezati, to nije posao za vas. Voćku treba formirati u prvih 3-4 godine i tu nema milosti. Greške su često nepopravljive, a milosrđe ne pomaže. Nekad je bolje i krivo orezati, nego nikako orezati.

Pogrešno prikraćivanje

Često se vidi da ljudi režu voćke na reznike ( tzv „jelenji rog“), kao brajdu ili vinovu lozu. To rezultira provociranjem vegetativnog rasta, velikim rastom vodopija i potpunim gubitkom roda. Vinova loza ima drugi princip rezidbe, jednostavnija je i nikako se ne bi trebala primjenjivati na jabukama, kruškama, šljivama i sl. Često je i prikraćivanje izboja na nekoliko pupova. To se u pravilu ne radi, osim u slučajevima kad se formira novi sprat na mladim voćkama ili kad se želi popuniti krošnja na nekim uzgojnim oblicima. Prilikom rezidbe se u tom slučaju koristi ili savijanje cijelog izboja, ili svođenje rezom na bočnu, prvu nižu mladicu, pup ili rodnu grančicu.

Uklanjajte vodopije

Vodopije su uspravni izboji koji dodatno zasjenjuju niže dijelove krošnje, provociraju snažan rast, narušavaju ravnotežu između rasta i rodnosti i troše puno hranjiva biljci. Ako se ne orezuju, dolazi do ogolijevanja i zasjenjenja donjih dijelova krošnje te prestanka plodonošenja na donjim dijelovima krošnje. Vodopije nakon dvije do tri godine prorode, ali je dotad cijeli urod ili većina uroda pobjegla dva do tri metra uvis. Vodopije se mogu rezati već od kraja 6. mjeseca tekuće godine i moraju se orezivati redovito. Često je samo rezidba vodopija više od pola posla na voćki.

 Nemojte rezati kratko rodno drvo

Štrljci su kratko rodno drvo kod jabuka i krušaka. Donose rod kroz nekoliko godina i pomalo stvaraju granato rodno drvo. Rezidbom tih štrljaka kod jabuka i krušaka, posebno mladih i neizrođenih, stvara se direktna šteta na većini sorata. Urod je smanjen ili nikakav, biljka reaguje vegetativnim rastom, a vlasnik se čudi jer nema ploda. Stari i izrođeni štrljci se nakon nekoliko godina mogu pomalo zamjenjivati, ali uvijek postupno kroz 3 do 4 godine, nikad radikalno.

Kratka rodna grančica – 1. Svi bočni pupoljci cvjetni 2. Bočni pupoljci i cvjetni i vegetativni
Kratka /cvjetna/ rodna grančica

Ostavljene suve grane i suvi dijelovi krošnje su također jedna od grešaka. Osim što nagrđuju izgled drveta, na njima prezimljuju štetočine i bolesti, koji se mogu pomalo širiti na zdravo drvo i na druge voćke. Treba ih sigurno odstraniti voćarskom pilom i premazati voćarskim voskom. Sve veće rane od kovanice 2€ bi trebalo obavezno premazivati voćarskim voskom.

Obavite zimsko prskanje

Nakon rezidbe voćaka slijedi obavezna zaštita. Bakreni preparati se koriste za suzbijanje bolesti, dok se uljni preparati koriste za suzbijanje prezimjelih stadija zimskih štetnika. Na tržištu postoje i gotovi preparati poput modrog ulja. Koristimo ih u fenofazi bubrenja pupova i u koncentraciji 2-3%. Dakle 2-3 l na 100 l vode, ili 2 do 3 dcl na 10 l vode. Voćku treba doslovno okupati, sa što više škropiva. Treba izbjegavati tretiranje prilikom jačih vjetrova koji su česti krajem februara i početkom marta, a jak vjetar znači i slabu primjenu, odnosno slabo pokrivanje voćke zaštitnim sredstvom.

Zašto je dobro jesti kačamak?

Kukuruz odlično utiče na peristaltiku crijeva i ravnotežu bakterija u našoj crijevnoj flori, što znači da je dobar ne samo za varenje, već i za imunitet.

Kačamak, nekada smatran siro­tinj­skom hranom, danas nam se vraća kao „čista“ egzotika. Njegova baza je kukuruzno brašno (bijelo ili žuto), nama dostupno i poznato kao kukuruzni griz ili palenta. Budući da ne sadrži gluten, nije samo ukusan predlog za doručak, već i jedan od najzdravijih izbora koji možemo da napravimo.

Kukuruzno brašno sadrži veliku količinu nutrijenata neophodnih našem tijelu, uz minerale i vitamine A, E i B grupe. Uz to, bogat je i fosforom, cinkom, kalijumom, magnezijumom, manganom i selenom. U 100 grama kačamaka nalazi se oko 380 kalorija. U toj količini je još 12,7 odsto vode, 10 odsto su proteini, 73 odsto uglje­ni hidrati, 4,3 masti i 2,3 posto celulo­za. Ugljeni hidrati i lipidi koje sadrži imaju po­zi­tiv­an uticaj na naš or­ganizam, prvenstveno na rad crijeva.

Pročitajte: Proja i kukuruzno brašno – Saveznici našeg zdravlja!

Utiče na varenje

Velika količina vlakana uz složene ugljene hidrate daje nam veći osjećaj sitosti. Oni se sporije apsorbuju i pospješuju proces normalnog varenja u crijevima. To je i najveći razlog zašto je kačamak dobro jesti, ako imamo, ali i ako nemamo probleme sa digestivnim sistemom. Kukuruz sadrži i karotenoide, koji su sa zdravim biljnim masnoćama važni za efektivnu peristaltiku crijeva. Sprečava zatvor i reguliše probavu.

Druge prednosti za zdravlje

Budući da sadrži zdrave masnoće, složene ugljene hidrate i biljna vlakna, kukuruz je namirnica preporučljiva za osobe koje imaju probleme sa visokim holesterolom. To je veoma važno i za prevenciju kardiovaskularnih oboljenja i naše zdravije srce.

Kačamak se preporučuje bebama i djeci zbog uspostavljanja zdravijeg varenja, kao i boljeg imuniteta koji je posljedica čišćenja i jačanja crijevne flore. Za osobe koje boluju od celijakije ili zapaljenskih bolesti crijeva, izuzetno je važan podatak da kukuruz ne sadrži gluten. Tako bi oboljeli od Kronove bolesti i od zapaljenskih bolesti crijeva, ali i osobe sa dijebetesom, trebalo da uvrste kačamak u redovan jelovnik. Antioksidanti iz kukuruza sačuvaće i crijeva i tijelo od oksidativnog stresa.

Pročitajte: Recept za omiljeni domaći kukuruzni hljeb

Dobar za mršavljenje

S obzirom da kukuruz, pa i ka­ča­mak imaju brojne koristi za našu bolju probavu, preporučuje se u re­duk­cio­nim režimima ishrane sa ciljem gub­ljenja kilograma. Kačamak čisti naša crijeva i poboljšava varenje, što je pred­uslov za zdravu ishranu, a kako ima visoku energetsku, a malu kalorijsku vrijed­nost, energija koju iz njega dobija­mo vrlo je važna u režimu redukovane ishrane.

Na internetu ćete pronaći i brojne recepte za višednevne kačamak dijete koje brzo tope kilograme. Međutim, nut­ricionisti podsjećaju da je svaka previše rigorozna redukcija ishrane, posebno ako isključuje čitave grupe namirnica, štetna za naš organizam. Kilogrami se skidaju ravnomjernom, izbalansiranom ishranom, umjerenom fizičkom aktiv­nošću i promjenom žvotnih navika.

Da li su mirišljave svijeće štetne za naše zdravlje?

Mirišljave svijeće bi mogle da budu štetne? Evo šta kaže dr Svetlana Stevanović.

Mnogi vole da ambijent upotpune mirišljavim svijećama, često ih viđamo u kafićima i resotranima, a neki ih koriste za neutralisanje duvanskog dima. I pored brojnih prednosti, izgleda da se ispostavilo da imaju i mane.

Dr Svetlana Stevanović, profesorka na Univerzitetu Dikin u Melburnu, Australiji, rekla je da bi mirišljava svijeća mogla da sadrži veliki broj potencijalno toksičnih hemikalija. Ona je objasnila da su svijeće, vosak ili bilo koji mirisi koji se emituju, povezani sa emisijom isparljivih organskih jedinjenja i malih čestica koje ostaju u vazduhu, a koje zatim mi udišemo.

Pročitajte: Napravite predivne jesenje svijećnjake pomoću lišća

„Procesom sagorijevanja oslobađaju se čestice koje idu u naša pluća, a utvrđeno je da to uzrokuje niz različitih negativnih posljedica na zdravlje“, objasnila je ona.

Takođe, osim ovih svijeća, zagađivači vazduha mogu da se nađu i u često korišćenim proizvodima za kuću, poput boja, sredstva za poliranje namještaja i tapete. Kako je istakla, simptomi toga mogu da budu razni – ljudi mogu da osjete iritaciju očiju, nosa i grla, glavobolje, gubitak koordinacije, mučninu ili čak da zadobiju oštećenje jetre, bubrega.

Dr Stevanović je upozorila da svijeće i drugi mirisni proizvodi za kuću mogu da izazovu alergijske reakcije ili glavobolju. Prema njenim riječima, zagađenje unutar kuće je veće nego spolja. To je zato što na otvorenom ima vjetra i veća je masa vazduha.

„Iako se soja i pčelinji vosak smatraju sigurnijima od proizvoda koji sadrže parafine, nazivanje proizvoda organskim ili prirodnim ne jamči njegovu sigurnost“, dodala je Stevanović te istaknula da je ključno otvarati prozore i vrata, odnosno provjetravati prostor.

Pročitajte: Ova biljka radi BOLJI POSAO od 9 PREČIŠĆIVAČA VAZDUHA: Zahtjeva minimalnu njegu, a zbog nje ćete biti MNOGO ZDRAVIJI

Kako kaže, kada koristimo mirišljave svijeće kod kuće, mi „u suštini stavljamo nove zagađivače u vazduh“ i dodaje da prirodno ne znači da je dobro za nas, ako ga stalno udišemo, tako da sve treba da radimo umjereno. Za kraj savjetovala je svima onima koji su ljubitelji mirišljavih svijeća da redovno provjetravaju prostorije, kao i da se odluče za biljke koje prečišćuju vazduh.

Čaj od ruže opušta i uspavljuje

Čajevi jako pozitivno utiču na naše zdravlje, ali i raspoloženje. Mirisom i okusom izdvaja se čaj od ruže.

Sačinjavaju ga odabrane latice ruže, a nudi delikatan blago slatkast cvjetni okus.

Istraživanja pokazuju da čaj od ruže ima neurofarmakološko djelovanje. Iranski naučnici otkrili su da čaj od damast ruže ima hipnotičko i analgetičko dejstvo.

Čaj je kod ispitanika potakao dubok san i skratio potrebno vrijeme za zaspivanje. Takođe, primijećeno je da umiruje organizam.

Većina istraživača pripisuje njegova blagotvorna svojstva flavonoidima koji se nalaze u čaju. Ovi flavonoidi djeluju direktno na proizvodnju hormona stresa kortizola i pomažu organizmu kod borbe s upalama i bolom.

Priprema: ubacite jednu veliku kašiku sušenih latica ruže u ključalu vodu i pustite da odstoji pet do osam minuta. Procijedite latice i servirajte. Napitak zasladite medom.

Recept za prirodan balzam za usne od četiri sastojka

Oporavite kožu na usnama na potpuno prirodan način, napravite sami balzam za usne.

Sa hladnim vremenom dolazi i problem ispucalih usana. Koža na usnama je vrlo osjetljiva, pa je potrebno redovno je njegovati kako ne bi došlo do osjećaja zatezanja, peckanja ili do pucanja. Umjesto kupovnog, balzam za usne možete napraviti i kod kuće. Potrebno vam je četiri sastojka i malo vremena.

Pročitajte: Napravite same PRIRODNI RUŽ za usne od lavande

Sastojci:

– dvije supene kašike kokosovog ulja – jedna supena kašika pčeljinjeg voska – nekoliko kapi arome za kolače – nekoliko kapi vitamina E

Priprema:

Sve sastojke zajedno otopite. Kada smjesa postane tečna, dodajte aromu za kolače. Smjesu sipajte u praznu ambalažu za labelo ili praznu kutijicu. Stavite frižider da se stegne.

Biljka koju imate u bašti pomaže kod ćelavosti – Kako se ruzmarin koristi za zdravu i bujnu kosu?

“Ros maris” ili “morska rosa”, kako su ga zvali stari Grci i Rimljani, bio je poznat kao ljekovita biljka još u drevna vremena i bio je posvećen boginji Afroditi. Kod nas je poznat kao ruzmarin. Ruzmarin je prepoznatljiv po svom okusu i mirisu te po blagodatima koje ima za zdravlje, stoga je koristan lijek za kosu.

Ova biljka sadrži materije koje stimulišu naš imunitet, popravljaju cirkulaciju i lošu probavu. Ruzmarin djeluje i protivupalno te je zato koristan u ublažavanju jakih napada astme. Istraživanja su pokazala kako je ružmarin zaslužan za pojačanu cirkulaciju krvi u mozak i za bolje pamćenje i koncentraciju, kao i za bolji i brži rast kose.

Ruzmarin za kosu kako se koristi

Biljka ruzmarin se od davnina u narodnoj medicini koristi za podsticanje rasta kose.

Ekstrakt ruzmarina podstiče cirkulaciju na tjemenu pa se nanosi na kožu tjemena kao sredstvo za sprječavanje prerane ćelavosti. Efikasan je kod problema sa peruti.

Smatra se da ruzmarin podstiče rast kose, time što hrani korijen dlake, čini kosu debljom i sjajnijom.

Ulje ruzmarina posebno se preporučuje osobama koje imaju perut, te za njegu suve i oštećene kose.

Ruzmarin voda za kosu

Ovo je prirodni regenerator bez ispiranja.

Potrebno sastojci:

  • 1 kašika lista ruzmarina (ako nemate stavite 15 kapi ulja od ruzmarina)
  • 1 šolja vode
  • bočica sa raspršivačem

Vodu stavite da proključa pa dodajte listove ruzmarina. Ostavite da odstoji 10 minuta. Ako ste koristili ulje, tečnost će biti bezbojna, a ako ste koristili listove treba da dobije blago zelenu boju. Kada se ohladi sipajte u bočicu sa raspršivačem.

Operite kosu i dok je još vlažna, naprskate cijelom dužinom. Ostavite kosu da se prirodno osuši i to je to. Koristite svaki put kad perete kosu.

Pročitajte: Kako napraviti domaći sirup od ruzmarina?

Čaj od ruzmarina za kosu

Čaj od ružmarina se može koristiti kao tonik za kosu kako bi se poboljšao rast kose i zdravlje vlasišta.

Potrebno vam je 1 kašika suvog lišća ružmarina i 2 čaše vode. Potrebno je da se kuva 15 minuta. Nakon toga ostavite da se ohladi i procijedite. Nakon pranja kose šamponom i ispiranja, dodajte završni potez i isperite kosu čajem od ruzmarina. Pri tom, nekoliko minuta radite masažu glave. Radite ovo najmanje jednom sedmično.

Ulje ruzmarina za kosu kako napraviti

Potrebni sastoji su:

  • 3-4 kapi ulja ruzmarina
  • 2 kašike baznog ulja (maslinovo)
  • zagrijan peškir
  • kapa za tuširanje

Pomiješate bazno ulje i ulje ruzmarina. Potrebno ga je zagrijati da bude toplo (mlako). Tada ruzmarin počne da ispušta svoje ljekovite sastojke. Dobijenom smjesom masirate glavu. Sama masaža kose korisna je za njen rast, a tek kad koristite ulje od ružmarina rezultati su zagarantovani. Umasirajte dobro i utrljavajte 10 minuta, zatim dobro prekrijte uljem cijelu kosu – od korijena do vrha. Stavite kapu za tuširanje, a preko toga topao peškir (zagrijete ga fenom). Ostavite tako da djeluje najmanje pola sata. Na ovaj način, toplota će pomoći da se ulja najbolje apsorbuju.

Nakon ovog tretmana ne treba vam regenerator. Isperite kosu što hladnijom vodom i radite ovo dva puta sedmično.

Crni luk je zdrav, ali ne bi svako smio da ga jede

Ko može da jede crni luk, a ko mora da ograniči njegovu upotrebu u ishrani, objasnila je u intervjuu Sputnjiku dijetolog, nutricionista i član asocijacije dijetologa Kanade Natalija Nefedova.

Crni luk sadrži vitamine i minerale, folnu kiselinu, gvožđe, hranljiva vlakna i hranljive sastojke. Zahvaljujući njegovom jedinstvenom sastavu smanjuje upale u organizmu i jača imunitet. Ljekari ga preporučuju za ishranu ljudi sa mnogim oboljenjima.

„Pored toga što sadrži vitamine i minerale, na primjer, vitamin C, vitamine B grupe, vlakna, sadrži flavonoide, koji djeluju kao antioksidanti, smanjuju upalne procese u organizmu. Najčešće djeluju na kardiovaskularne procese, dijabetes i onkološka oboljenja. Takođe, luk pozitivno utiče i na imunitet“, rekla je Nefedova.

Pročitajte: Crni luk – Ovo je najubjedljiviji način da ga koristite

Ona navodi i da luk pomaže i u snižavanju unosa soli u organizam.

Bez obzira na sve, luk ne treba koristiti kao lijek koji se konzumira samo onda kada je čovek bolestan. Njega treba redovno jesti kako bi preventivno uticao u borbi sa bolestima, smatra nutricionista.

„Jedini problem je zadah, ali ne iz usta, već iz kože, jer se miris luka izlučuje kroz pore“, pojasnila je Nefedova.

Međutim, neki ljudi ne mogu da svare crni luk.

„Luk je potrebno ograničeno konzumirati ako imate osetljiv želudac, ako bolujete od gastritisa ili imate kiselinu. Međutim, to ne znači da ga ne treba uopšte jesti, već je potrebno unositi one količine luka koje prijaju vašem organizmu“, rekla je Nefedova.

Kako bi luk ostao svjež i ne bi gubio korisna svojstva, potrebno ga je čuvati u frižideru i odvojiti glavice luka jednu od druge, zaključila je dijetolog.