Naslovnica Blog Stranica 168

Stigla Baba Marta, znate li ko je ona

Mart je mjesec koji nam uvijek pripremi nešto neočekivano, posebno u smislu vremenskih neprilika. Zato je ovo doba obilježeno dobro poznatom Baba Martom.

Svi u narodu, od male djece do starijih, znaju za ovu čuvenu staricu koja je sinonim za nagle promjene vremena u martu mjesecu.

Postoje mnoge legende kao i priče iz naroda vezane su za ovo iznenado vaganje toplih i hladnih temperatura, a „Naissus.info“ nam prenosi neke od najzanimljivijih i kako se u narodu obilježava pojava čuvene „Babe“.

Legenda govori o jednoj miloj i dragoj starici koja je predstavljala svoj mjesec, mart. Kada je rimski kralj Numa Pompilije odlučio da ispred njenog mjeseca doda još dva, to je razljutilo staricu i u njoj probudilo žar boga rata Marsa, po čemu je ovaj mjesec i dobio ime.

U narodu se Baba Marta zaista zamišlja poput bakice, jer se priroda ponaša poput čovjeka. Tako, vjeruje se da je Baba Marta zapravo vijesnik proljeća, lijepih stvari, budilnik prirode, osmijeha i lijepog raspoloženja, ali kada to ne vlada zemljom, onda Baba Marta pošalje loše vrijeme, snijeg, hladnoću i slične nepogode, kako bi opomenula svoje unuke da to mora da se održava i da njen mjesec i njihovo ponašanje ne treba da budu išta gori od njene zamisli.

Deda Sječko je drugi naziv za januar mjesec, za kog se vjerovalo da je bio veoma zaljubljen u Baba Martu (mart mjesec). Kao znak njegove ljubavi prema njoj, stalno joj je iznenada slao lijepe pahulje, kojima bi ona ukrasila svoj proljećni dom.

Na pitanje ko je Baba Marta, možda dobijete i malo konkretniji odgovor jednog narodnog vjerovanja. Naime, vjerovalo se da je Ana Perena, koja je rimska boginja vječnosti, regeneracije i obilja, bila i glavna za mjesec mart kada je i slavljena njena dobrota. Svakog marta pozivala je na velika čišćenja i raspremanja, jer je to obilježavalo nove početke.

Naime, ona je predstavljena kao čuvena Baba Marta, ali je bila uvijek raspoložena za šalu i neke manje spletke.

Jedna priča govori o zaljubljenosti boga Marsa u boginju Minervu i kako je pristao na Aninu pomoć da je zavede. Ona mu je prenijela da će ga Minerva čekati na jednom mjestu. Ana se prerušila i čekala da se on pojavi, a kada je došao sav opsjednut ljubavlju prema Minervi, nije ni primijetio sa kime se ljubio dok taj romantičan trenutak nije prekinuo Anin jedva suzdržani smijeh.

Mart je za udate žene bio uvijek tužan, jer su ispraćale svoje voljene muževe u vojsku. U strahu i brizi, pravile su male vunene figurice koje su bile amajlije protiv zlih sila, ali su predstavljale i molbu da Baba Marta ne promijeni raspoloženje i donese im dodatne tegobe.

Martenice su dio tradicije koja se u Bugarskoj i dan-danas praktikuje. To su male vunene lutkice koje su pravljene od crvenog i bijelog konca. Crveni konac štiti od bolesti, dok se za bijelu boju vjeruje da produžava život, pa je ovo česta konbinacija. One mogu biti ukrašene novčićima, biserima ili drugim sitnicama. Takođe se vjeruje da crvena označava proljećno Sunce čiji su zraci crvenkaste boje, dok je bijela boja snijega, pa je idealan opis za mart mjesec, prenosi Telegraf.

Ljudi vjeruju da, ako se cijelog mjeseca nose martenice, godina će biti berićetna, zdrava i uspješna. Pa se njima kite vrata od kuće, kućni ljubimci, drveće, voćnjaci i drugo.

Nose se do prvih znakova početka proljeća, poput pupoljaka, a negdje se za skidanje martenica bira bilo koji dan od 1. do 22. marta. Ako je tog dana lijepo vrijeme, takva će biti i godina.

 

Gajite ruže iz krompira – Trik profesionalnih baštovana!

Ima li šta ljepše od dvorišta punog ruža? Kraljice cvijeća mogu da se gaje i na ovaj način.

Ako želite da gajite ruže na balkonu to je itekako moguće i to uz pomoć krompira. Vjerovatno mislite kako te dvije stvari nikako ne idu zajedno: ruže i krompir, ali naprotiv.

Upravo će krompir učiniti da vaše ruže razviju svoje divne, krupne cvjetove. Uz pomoć ovog trika uspješno ćete rasaditi vaše omiljene ruže.

Prvi korak: Uzmite jedan veći krompir i u njemu napravite rupu. Može i burgijom, ali i nožem.

Drugi korak: Jednu stabljiku isječenu sa grma ruže zabodite u tu rupu.

Treći korak: Saksiju do pola napunite zemljom, stavite krompir sa ružom i napunite saksiju do kraja.

Četvrti korak: Isjecite plastične flaše i stavite ih na ružu kako bi u prvih par nedelja imala adekvatnu zaštitu od negativnih spoljnih uticaja.

Ne zaboravite da povremeno zalijete ruže i čim stignu topli dani skinite flašu kako bi ruža mogla nesmetano da raste i cvjeta.

Izvor: Stil

PROČITAJTE:

Ovako ćete pravilno posaditi ruže

Ruže najbolje rastu pored ovih biljaka!

Kako da zaštitite ruže od invazije insekata

Proizvodnja paprike – Kada se sije, a kada sadi

Proizvodnja paprike obavlja se pomoću rasada. U zavisnosti od zahtijeva tržišta i mogućnosti zagrijavanja određuje se vrijeme proizvodnje.

Za rano proljetnu proizvodnju u zaštićenom prostoru paprika se sije od početka novembra do polovine januara. Presađuje se u fazi kotiledona, a sadi od polovine marta do početka aprila. Rasad se sadi u starosti 65-70 dana za ranoproljetnu i 45-50 dana za jesenju proizvodnju (sjetva krajem maja, sadnja polovinom jula).

Nove tehnologije uzgoja paprike podrazumijevaju isključivo kontejnerski sustav proizvodnje presadnica, sa pikiranjem u kontejnere, (103 otvora) i lončanice promjera 7 do 9 cm, ili bez pikiranja (speedling system) u kontejnere sa 84 otvora. Sedam do deset dana pred rasađivanje obavlja se kaljenje rasada na 10-15 stepeni C, kako bi se biljke lakše adaptirale na uslove sredine i izbjeglo uvenuće.

Pročitajte: Proizvodnja roge paprike u zatvorenom prostoru

Presađuje se kada je temperatura zemljišta oko 20 stepeni C jer u hladnijem zemljištu paprika zaostaje u porastu. U konvencionalnim tehnologijama paprika se sadi u dvoredne i više redne linije. Razmak redova je 35-40 cm (gušći sklop je za slabobujne sorte).

Za izuzetno ranu proizvodnju sadnja može biti vrlo gusta, od 5 do 10 biljaka/ m². Tada biljka ranije formira plodove, ima ih znatno manje po biljci, ali ne i po jedinici površine, što je sa finansijskog stanovišta vrlo značajno, zbog visoke cijene same paprike.

Sezona BALKONSKOG CVIJEĆA uskoro počinje: Izbor je veliki ali OVE CVIJETNICE CVJETAĆE najduže i najraskošnije

Uz pravo zemljište, ishranu i redovno održavanje, ovo je ukrasno bilje koje uvijek uspijeva, i koje možete gajiti na terasi ili prozoru tokom cijele godine.

Kadifa

Kadifa

Kadifa je jedna od najpopularnijih ljetnjih cvijetnica, što zbog svoje ljepote, što zbog malih zahtijeva u uzgoju. U kakvu god zemlju posadili te zahvalne cvijetnice, one će uspjeti. Kadifica je balkonsko cvijeće koje cvjeta cijelog ljeta. Dolazi u nijansama žute i narandžaste. Kadifica će najlepše rasti u sunčanom i polusjenovitom staništu uz bogat propustan supstrat. Želite li da cvjetaju tokom cijelog ljeta, obavezno je uklanjanje ocvalih cvjetova i redovno prehranjivanje i zalivanje, piše Zadovoljna.hr.

Begonija

begonije

Begonija je trajna biljka sitnih ljubičastih cvjetova koji rastu u prolećnim mjesecima. Zimi, listovi biljke poprimaju crvenkastu boju. Bergenija je otporna i ne zahtijeva ni puno svjetlosti.

Petunija

Petunije

Petunija je jedna od najpoznatijih vrsta za uređenje balkona. Prepoznatljiva cvijetna ljepotica dolazi u mnogo oblika i boja cvjeta – bijeloj, žutoj, roze, ljubičastoj, plavoj i crvenoj, a može biti i dvobojna.

Cvjeta od aprila do septembra, a potrebno joj je polusenovito stanište i propusni, humusni supstrat. Zbog njenih nežnijih cvjetova pazite da nije previše na vetru.

Petunije negujte redovnim zalivanjem i prehranjivanjem đubrivom. U drugom delu leta biljke možete podrezati na 20 centimetara od nivoa zemlje, dobro ih prehraniti i ponovno će cvetati do jeseni.

Salvija

salvija

Salvija je poznata i kao ukrasna žalfija. Cveta od kraja proleća pa sve do hladnih meseci. Bogata cvast cveta u crvenoj, ružičastoj i ljubičastoj boji.

Kardinal crveni – Najpoznatija stona sorta vinove loze

Od desetak stolnih sorti vinove loze, koje se uglavnom sade na području Hercegovine, sorta kardinal ili cardinal je među vodećim. Sortu odlikuju krupni rastresiti grozdovi težine do 1 kg, a dozrijeva krajem jula ili početkom avgusta.

Stolne sorte vinove loze koriste se za konzumiranje u svježem stanju ili prerađene sušenjem, konzerviranjem, kandiranjem i sl. Neke od sorti mogu se koristiti i za pravljenje vina, ali za većinu to ne dolazi u obzir prvenstveno zbog svoje primarne namjene.
Stolne sorte imaju puno manje šećera nego vinske, krupnije su bobice i imaju više mesa. Takođe zahtijevaju i drugačiju tehnologiju uzgoja i njege i više ručnog rada.

Kod stolnih sorti danas se isključivo koriste visoki uzgojni oblici, najčešće oblici pergola ili tendona, povezani jakom armaturnom mrežom. Sve to čini tehnologiju proizvodnje stolnoga grožđa potpuno nespojivom s uzgojem vinskih sorti, zato je i proizvodnja stolnoga grožđa danas postala strogo specijalizirana djelatnost s visokim početnim ulaganjima.

Uzgoj stolnih kultivara je vrlo unosan, ali i odgovoran posao. Stoga pri izboru sortimenta treba voditi računa o mnogim čimbenicima koji određuju smjer proizvodnje. Općenito možemo reći kako su jedino neka područja južne Hercegovine prikladna za robnu proizvodnju stolnoga grožđa, a takvu proizvodnju u ostalim područjima možemo organizirati samo za lokalnu potrošnju ili za potrebe kućanstva. Osim proizvodnje za tržište, veliki broj hobista sadi ovu sortu za vlastite potrebe.

Pročitajte: Sorte grožđa koje se ne prskaju: Koje su to otporne sadnice vinove loze

Odlike sorte kardinal crveni

Cradinal crveni je vrlo važna sorta, uzgaja se u svim dijelovima svijeta. Selekcionirana je 1939. godine u Kaliforniji (SAD), a u Europu je stigla nakon završetka II. svjetskog rata. Odlikuje je veliki rastresit do srednje zbijen cilindrično – koničan grozd, prosječne težine 300 do 600 grama, premda grozdovi znaju dosegnuti težinu i od 1 kg.

Peteljka grozda srednje je dužine i lako se otkida pri berbi. Bobice grozda su velike, okrugle tamnocrvene do blago ljubičaste boje, a meso bobica je čvrsto. Pokožica je prekrivena obilnim maškom, debela je i čvrsta. kardinal je vrlo rodna sorta, pogodna za transport, a užitan je od početka šare do tehnološke zrelosti što mu daje mogućnost berbe tokom tridesetak dana.

Kardinal dozrijeva vrlo rano

Na području Hercegovine ova sorta dozrijeva koncem jula, odnosno početkom avgusta. Sok sadrži 14-18 % šećera i 4-5 g/l ukupnih kiselina. Kardinal je vrlo zanimljiva sorta za potrošnju u svježem stanju, a slovi za jednog od najboljih obojenih kultivara s ranim dozrijevanjem.

Dakle, riječ je o jednoj od najukusnijih stolnih sorti, s time da moramo voditi računa kako je adekvatno zaštititi od napada osa. Kardinal je sklon polukružnom pucanju bobica oko peteljke ako u vrijeme zrenja padnu obilnije oborine. U hladnjači se može čuvati do mjesec dana.

Povećajte veličinu cvjetova orhideja popularnim sredstvom za kupanje!

Zbog svog zadivljujućeg cvijeta, orhideje se ubrajaju među najljepše sobne biljake

Ako želite da vam orhideja raste i potraje, potrebno je uključiti povremenu uporabu Epsom soli koja će biljci osigurati važne hranjive materije koje treba da naraste veća, zelenija s većim i šarenijim cvijećem.

Epsom ili gorka sol, koja zapravo nije sol, već mineralna materija sastavljena od magnezijuma i sulfata, ime je dobila po solani Epsom u okrugu Surrey u Engleskoj gdje je otkrivena u 17. vijeku.

Kao prirodni lijek za razna oboljenja Epsom sol koristi se već vijekovima, a zbog dobrih karakteristika primjenjuje se još u kozmetici, kućanstvu i vrtu, te za njegu orhideja. Epsom sol učinit će cvjetove većim, a lišće življim, ne uzrokujući nikakvu štetu vašoj orhideji.

Pročitajte: ORHIDEJE MOGU CVJETATI TOKOM CIJELE GODINE, SAMO MORATE ISPOŠTOVATI OVIH 9 PRAVILA

Epsom sol iznimno je korisna za održavanje i prehranu vaše orhideje. Ne samo da pomaže u proizvodnji klorofila, Epsom sol pomaže u izgradnji ćelija, pravilnoj hidrataciji i čisti orhideju od drugih soli.

ZAŠTO JE EPSOM SOL KORISNA?

Epsom ili gorka sol je vrtlarima diljem svijeta poznata kao važan nutrijent za rast i razvoj biljaka. Naime, ona je zapravo hidratizirani magnezijev sulfat koji je zaslužan za povećanu proizvodnju klorofila u biljkama zahvaljujući kojemu one imaju zelenu boju, a i dobro je topiva u vodi što olakšava njenu primjenu.

Budući da komercijalna đubriva za orhideje sadrže azot, kalijum i fosfor, ponekad je potrebno vašu orhideju dohraniti magnezijumom i sumporom korištenjem Epsom soli.

Najzdravije i najotpornije biljke su one koje unose upravo pravu količinu svih esencijalnih hranjivih sastojaka – od magnezija i sumpora do azota, fosfora i kalijuma. Zato je važno redovno đubriti biljke, posebno ako u njihovom tlu postoje bilo kakvi poznati nedostaci.

Pored svih ovih dobrobiti, Epsom sol pomaže u ispiranju korijena od svih naslaga soli koje su ostavile konvencionalna gnojiva.

Ovaj uobičajeni proizvod za kupanje također djeluje kao sredstvo odvraćanja od puževa i drugih vrtnih i kućnih nametnika.

Ukratko, povremena uporaba Epsom soli biljci će osigurati važne hranjive tvari koje treba da naraste veće, zelenija s većim, šarenijim cvijećem.

Postupak: Pomiješajte jednu kašiku Epsom soli u četiri litre vode,

Svakih nekoliko mjeseci tokom vegetacije koristite ovu slanu smjesu na biljkama umjesto vode. Možete je nanijeti izravno na tlo ili raspršiti na lišće biljaka radi bržeg upijanja.

Obrada zemljišta za proljetne kulture

Za proljetne kulture vrlo je važna «zimska brazda» odnosno jesensko duboko oranje jer je istoj zadatak nakupljanje vode preko vlažnog razdoblja jeseni i zime da bi se osigurala optimalana količina vode proljetnim kulturama u vrijeme ljeta.

Jesensko oranje ne može se zamjeniti proljetnim oranjem jer će biljka u pravilu trpiti od nedostatka vode tokom sušnijih mjeseci.

Razlikujemo nekoliko načina obrade tla i to:

1. Obrada ili plitko oranje strništa + duboko oranje u jesen
2. Obrada ili plitko oranje strništa + podrivanje + duboko oranje u jesen

Duboko oranje (zimska brazd)

Vrši se u rasponu od 30-40 cm dubine. Pozitivne značajke dubokog oranja su sljedeća:
 biljna hranjiva koja su isprana tijekom godine vraćaju se u gornji sloj
– tlo se pod utjecajem smrzavanja navlažuje i smrzava te to dovodi do ugorenosti od mraza što omogućuje jeftinu i   kvalitetnu površinsku pripremu tla za sjetvu na proljeće
– pod uticajem niskih temperatura ugibaju štetnici i sjemenke korova
– akumulira se vlaga za sušne mjesece

Zbog vremenskih prilika može se dogoditi da se ne stigne obaviti duboko oranje. Tada valja nastaviti orati lagano zamrznuto tlo po zimi ali uže i pliće.

Oranje za sjetvu

– vrši se kada postoji nemogućnost dubokog oranja u jesen, ore se na dubini od 20-30 cm.

Površinska (finalna) priprema za sjetvu

Finalnu pripremu tla za sjetvu u proljeće potrebno je obaviti uz što manje prohoda oruđa da bi se zadržala vlaga. Prvo se «zatvara brazda» sa drljačom. Tada se u tlo unosi đubrivo ovisno o vrsti ratarske kulture. Tada se vrši usitnjavanje zemlje i sjetva.

Da li je moguće da se proizvede jabuka bez pesticida?

Ovo je pitanje za million dolara i profesionalni inženjeri za zaštitu bilja reći će da je to nemoguće posebno jer se i na fakultetu uči da osnovni tretmani u zaštiti jabuke podrazumevaju da ima čak 30 prskanja.

A ipak na pijacama se često mogu pronaći jabuke koje su navodno neprskane, domaće itd.

Naše stare autohtone možda čak i poludivlje jabuke (i ostalo voće tog tipa) svakako da pokazuju izvjesnu otpornost prema nekim prouzrokovačima bolesti i štetočina i njih je zaista moguće proizvesti bez upotrebe pesticide. I to je ona dobra vijest. Ali loša vijest je da te jabuke ne možemo proizvesti u velikim količinama pa je neće biti dovoljno za sve. I tu leži glavna “caka” kada pričamo o prskanju i ne prskanju. Da. Postoji neprskano ali u izuzetno malim količinama i time svako ko želi da se bavi profesionalno proizvodnjom, neće jednostavno da se bavi jer su mu potrebne količine, kontinuitet i prije svega kvalitet a to proizvodnjom a da se ne prska jednostavno nije moguće.

Pročitajte: Zašto jabuke ne treba guliti

Ali postoji još jedna ohrabrujuća stvar za sve one kojima pripadne muka pri samoj pomisli na prisustvo hemije u poljoprivrednoj proizvodnji, a to je  takozvani “zero residue” koncept, gdje jabuka koja je tokom sezone tretirana pesticidima u momentu berbe ne sadrži ostatke pesticida.

Mnogi, naročito u integrlanoj proizvodnji puno rade na ovom konceptu vrlo uspješno. Naravno nije uvijek moguće imati jabuku potpuno bez ostataka, ali do 70% proizvodnje  jabuka ako se vodi računa o terminima, dozama i karenci može da se proizvede bez rezidua (ostatka pesticida) , dok na ostalih 30% je moguće da se desi detekcija neke aktivne materije i to obično na samoj granici.

I ovo je prosto rečeno svakako moguće jer od momenta posljednjeg prskanja do perioda branja , skladistenja i konzumacije prođe i po nekoliko mjeseci a to je minimalan period da se ostaci poslednjeg tretmana hemijskim sredstvima ako ne potpuno a ono bar u većoj mjeri razgrade pa uopšte nema bojazni da slobodno uživate u jabuci ili bilo kom drugom voću koje je proizvedeno po savremenim tehnološkim principima na velikim plantažama.

Proizvodnja jaja – Obratiti pažnju na sam odabir koka nosilja ali i druge bitne faktore

Proizvodnja jaja počinje s useljavanjem kokica u objekat ili u kaveze baterija kod baterijskog sistema.

Prilikom samog početka uzgoja nosilja posebno je potrebno obratiti pažnju na sam odabir koka nosilja za proizvodnju konzumnih jaja i upravo sam pravilan izbor je usuđujemo se reći najznačajniji preduslov za ostvarenje ekonomičnosti u proizvodnji.

Mlade nosilje koje se odabiru najčešće su laki međulinijski hibridi, koji dostižu težinu do 2 kg a sama proizvodnja jaja im je iznimno velika što nam potvrđuje i sam podatak od 300 jaja na godinu, prosječne težine oko 60 grama.

Takođe da bi postigli ekonomičnost u uzgoju nosilja potrebno je posvetiti pažnju kako samom smještaju tako i hranidbi te osvjetljenju. Najčešći smještaj nosilja  je u kavezima koji se drže po etažama, dok postoji i smještaj na podu, no smještaj u kavezima je ekonomičniji te je stoga više zastupljen. Prilikom smještaja u kaveze, svaki kavez može primiti 4-5 nosilje, a etaža je predviđena za 20 nosilja, u sklopu kaveza se nalazi hranidbena površina i pojilica, također dno kaveza je obloženo rešetkom kako bi se postigla dovoljna higijena kod samih nosilja i olakšalo čošćenje, kroz rešetkastu površinu pada izmet i višak hrane na sabirnu površinu za skupljanje gnoja, iz prve etaže odmah spada u kanal dok sa ostalih etaža spada na ploču. U sklopu kaveza se nalaze i odjeljci za skupljanje jaja koji spriječavaju nastup i najmanjeg oštečenja jajeta i olakšavaju sabiranje.

Pročitajte: AMERIČKI LEGHORN – Rasa dobrih nosilja

Prilikom uzgoja nosilje značajno mjesto zauzima i osvjetljenje kako bi im se ubrzala polna zrelost i povečala hormonalna aktivnost. Žarulje se postavljaju na svakih 3 metra stropa hodnika jačine 40W.

Proizvodnju u domaćinstvu mogu pružiti samo određene nosilje naravno uz pravilnu hranidbu i držanje. U objekte za proizvodnju konzumnih jaja pilenke se premještaju već sa 18 nedelja, najčešće počinju nositi nakon 2 nedelje prilagođavanja u 21. ili 22. nedelju života, a u 26. nedlju postižu čak 50% nosivosti, dok u 27.tjednu postižu vrhunoc od 90-92% nosivosti. kako se povećava starost nosilja tako se i povečava masa jaja, a u dobi od 34 nedelja jaja dostižu masu od 60 grama.

Nesivost nosilja traje od 12-13 mjeseci te su tada kokoši u dobi od 75-78 nedelja, tada se mjenjaju nosilje a oprema i peradnjak se za nove nosilje čisti i dezinfikuje, potrebno je vrijeme odmora između novih i starih nesilica od 2-3 tjedna za čišćenje i dezinfekciju. Te dada počinje novi proizvodni ciklus.

Uzgajivač koji je nabavio dobre i zdrave 17-tjedne (ili nešto starije) kokice, treba imati sve što je potrebno za njihovo držanje (objekte, opremu i dr.), pridržava se propisane tehnologije proizvodnje, daje kvalitetnu hranu, održava potrebnu higijenu i vršii zaštitu zdravlja kokica. Rezultat u proizvodnji jaja najviše zavisi od ljudskog faktora.

Proizvodnja jaja počinje s useljavanjem kokica u objekat ili u kaveze baterija kod baterijskog sistema. Prije toga, a po završetku predhodnog proizvodnog ciklusa, objekte i opremu treba temeljno očistiti, oprati i dezinfikovati, a po mogućnosti ostaviti da se “odmori”. Neposredno prije useljavanja kokica mora da se provjeriti funkcioniranje opreme, u valove se stavi hrana, a u pojilice voda. Ako je jato veće, kokice se dopremaju posebnim vozilom u transportnim kavezima. Prvo treba poduzeti mjere da tek prispjele kokice ne stradaju od toplotnog udara – u toku toplog vremena skinuti cerade sa bočnih strana vozila.

Vozilo sa kokicama treba što prije isprazniti, ali pažljivo postupati. Kokice se hvataju za obe noge, vodeći pri tome računa da im se noge i krila u toku useljavanja ne povrijede ili ne polome. Useljavanje se obavlja tako da se prvo pune kavezi najudaljeniji od ulaza u objekat, a na kraju oni najbliži ulazu.

Kada su sve kokice useljene, obilaze se svi kavezi i provjerava se da li su sve kokice na nogama, da li jedu ili piju vodu. Ako se koriste pojilice – kapaljke, pomoću prikladnog štapića dodirnuti u svakom kavezu jednu kapaljku dok voda ne počne curiti, kako bi kokice uočile gdje je voda.

Kokice pronesu već u 18. nedelji. Prva jaja pojavit će se obično nakon 18 nedelja uzrasta kokoši, a 19. nedelja se najčešće smatra prvom nedeljom nošenja (nosivost tada obično iznosi 10 – 30 %). Nakon tog vremena nosivost brzo raste, tako da u periodu od 23. do 27. tjedna dostiže maksimum, koji može iznositi i 95%. Potom lagano pada, prosječno za 0,7 % tjedno, tako da pri kraju perioda iskorištavanja kokoši (uzrast 72-76 tjedana) iznosi 65 %.
Period pronošenja karakterizuje se pojavom sitnih jaja, jaja sa mekom ljuskom ili bez ljuske i sl., ali poslije nekoliko nedelja, sa normalizacijom nošenja, ove pojave se svode na najmanju mjeru. Tok i nivo nosivosti kod različitih rasa i hibrida može se razlikovati u zavisnosti od načina držanja i ishrane pomlatka, zdravstvenog stanja, uvjeta držanja i ishrane nesilica i sl., ali u cjelini promatrano postoje veoma male razlike u proizvedenoj jajčanoj masi između hibrida. Normativi proizvodne tehnologije propisuju visok postotak nosivosti – od 300 do 350 jaja po useljenoj nosilji do 74. nedelji uzrasta. Međutim, u uslovima naše proizvodnje nosivost od 280 jaja je zadovoljavajuća.

Masa jaja također je važna osobina koja utječe na ekonomičnost proizvodnje. Selekcioniranim radom teži se da nesilica snese što veći broj jaja mase između 55 i 60 grama ( klasa B i A) čija je tržišna vrijednost visoka. Takva jaja po svojim drugim osobinama omogućavaju lako obavljanje uobičajenih postupaka – prijevoz i prodaju.

Jaja skupljati najmanje tri puta dnevno

Jaja se skupljaju u nove kartonske uloške neposredno iz sabirnih valova kaveza baterija ili gnijezda. Poželjno je da se jaja sakupljaju vrlo često, najmanje 3 puta dnevno, kako bi se što bolje očuvao njihov unutrašnji kvalitet (koji brzo opada ako se jaja nakon nošenja drže na visokoj temperaturi), ali i da bi se smanjila mogućnost oštećenja ljuske u sabirnim valovima, trakama ili gnijezdima.

Nakon skupljanja jaja se skladište u posebnoj prostoriji – skladištu, koje mora biti zamračeno, čisto i dobro provjetreno. Prije toga odvajaju se ona sa prljavom ili razbijenom ljuskom,.Najpovoljnija temperatura za čuvanje jaja (za kraći period vremena) je 10-15°C, uz relativnu vlažnost zraka 70-80 %.

Sviježina jaja se obično određuje mjerenjem veličine zračnog prostora i viskoziteta bjeljanka. Na ova dva činitelja utječu prije svega starost jaja i uslovi čuvanja. Jaje je životna namirnica u kojoj se razmjena plinova obavlja kroz pore ljuske. Zračni prostor nastaje isparavanjem unutrašnjeg sadržaja vode, a njegova veličina zavisi od temperature i vlažnosti zraka kao i strukture ljuske.

Da bi se osigurao dobar inicijalni kvalitet jaja u toplom periodu godine neophodno je da se skupljaju često, brzo ohlade i čuvaju u hladnoj (10°C) i vlažnoj (85 % relativne vlažnosti zraka) prostoriji.

Kako da znate da li biljka može da se oporavi? Obratite pažnju na ove znakove

Mnoge kućne biljke su otpornije nego što mislite i mogu se oporaviti od prilično teških uslova. Samo treba da ih razumijete. Tako da, prije nego što odustanete od kućne biljke, dobro je analizirajte da biste shvatili šta se tačno dešava.

Nežno izvucite biljku iz saksije kako biste proverili korenje. Ako ima bijelo, žuti ili čak smeđe korijene moguće ju je „oživeti“, ali ukoliko je korenje kašasti i trulo, to je znak da se biljka ne može spasiti.

Pročitajte: Domaći rastvor koji VRAĆA BILJKE U ŽIVOT

Kako oživeti biljku?

Tajna revitalizacije sobnih biljaka leži u zadovoljavanju njihovih jedinstvenih potreba. Ne zahtevaju sve sobne biljke istu količinu sunca i vode, niti uspijevaju na istim temperaturama. Dakle, odvojite malo vremena da prvo pročitate o vašim specifičnim potrebama biljaka, a zatim razmotrite šta da uradite.

Zalivanje

Prekomerno zalivanje je jedan od najčešćih uzroka propadanja biljaka. Kada su tla preplavljena, nema prostora za kretanje vazduha kroz zemlju, što dovodi do gušenja korijena. Jednostavno i trenutno rešenje je smanjenje količine i/ili učestalosti zalivanja. Dozvolite da se gornji sloj zemlje osuši između zalivanja.

Rehidrirajte suvo zemljište

Nedovoljno zalivanje takođe može dovesti do nezdrave kućne biljke. Opušteno lišće može biti znak i prekomjernog i nedovoljnog zalivanja. Da biste razlikovali ovo dvoje, potražite osušene ili lomljive vrhove listova ili požutjelo lišće blizu vrha biljke. Ovo su oba znaka zalijevanja. Kada tlo postane previše suvo, može biti teško navlažiti ga pomoću kante za zalivanje. Da biste rehidrirali veoma suvu biljku, stavite cijelu saksiju u kadu ili kantu vode. Natapanje omogućava zemljištu da usisava vodu sa dna putem kapilarnog djelovanja. Ostavite biljke da se natapaju oko 30 minuta ili dok se gornji sloj zemlje ne postane vlažan. Nakon toga ostavite biljku da se ocijedi još 10-15 minuta.