Naslovnica Blog Stranica 168

Čaj od ruže opušta i uspavljuje

Čajevi jako pozitivno utiču na naše zdravlje, ali i raspoloženje. Mirisom i okusom izdvaja se čaj od ruže.

Sačinjavaju ga odabrane latice ruže, a nudi delikatan blago slatkast cvjetni okus.

Istraživanja pokazuju da čaj od ruže ima neurofarmakološko djelovanje. Iranski naučnici otkrili su da čaj od damast ruže ima hipnotičko i analgetičko dejstvo.

Čaj je kod ispitanika potakao dubok san i skratio potrebno vrijeme za zaspivanje. Takođe, primijećeno je da umiruje organizam.

Većina istraživača pripisuje njegova blagotvorna svojstva flavonoidima koji se nalaze u čaju. Ovi flavonoidi djeluju direktno na proizvodnju hormona stresa kortizola i pomažu organizmu kod borbe s upalama i bolom.

Priprema: ubacite jednu veliku kašiku sušenih latica ruže u ključalu vodu i pustite da odstoji pet do osam minuta. Procijedite latice i servirajte. Napitak zasladite medom.

Recept za prirodan balzam za usne od četiri sastojka

Oporavite kožu na usnama na potpuno prirodan način, napravite sami balzam za usne.

Sa hladnim vremenom dolazi i problem ispucalih usana. Koža na usnama je vrlo osjetljiva, pa je potrebno redovno je njegovati kako ne bi došlo do osjećaja zatezanja, peckanja ili do pucanja. Umjesto kupovnog, balzam za usne možete napraviti i kod kuće. Potrebno vam je četiri sastojka i malo vremena.

Pročitajte: Napravite same PRIRODNI RUŽ za usne od lavande

Sastojci:

– dvije supene kašike kokosovog ulja – jedna supena kašika pčeljinjeg voska – nekoliko kapi arome za kolače – nekoliko kapi vitamina E

Priprema:

Sve sastojke zajedno otopite. Kada smjesa postane tečna, dodajte aromu za kolače. Smjesu sipajte u praznu ambalažu za labelo ili praznu kutijicu. Stavite frižider da se stegne.

Biljka koju imate u bašti pomaže kod ćelavosti – Kako se ruzmarin koristi za zdravu i bujnu kosu?

“Ros maris” ili “morska rosa”, kako su ga zvali stari Grci i Rimljani, bio je poznat kao ljekovita biljka još u drevna vremena i bio je posvećen boginji Afroditi. Kod nas je poznat kao ruzmarin. Ruzmarin je prepoznatljiv po svom okusu i mirisu te po blagodatima koje ima za zdravlje, stoga je koristan lijek za kosu.

Ova biljka sadrži materije koje stimulišu naš imunitet, popravljaju cirkulaciju i lošu probavu. Ruzmarin djeluje i protivupalno te je zato koristan u ublažavanju jakih napada astme. Istraživanja su pokazala kako je ružmarin zaslužan za pojačanu cirkulaciju krvi u mozak i za bolje pamćenje i koncentraciju, kao i za bolji i brži rast kose.

Ruzmarin za kosu kako se koristi

Biljka ruzmarin se od davnina u narodnoj medicini koristi za podsticanje rasta kose.

Ekstrakt ruzmarina podstiče cirkulaciju na tjemenu pa se nanosi na kožu tjemena kao sredstvo za sprječavanje prerane ćelavosti. Efikasan je kod problema sa peruti.

Smatra se da ruzmarin podstiče rast kose, time što hrani korijen dlake, čini kosu debljom i sjajnijom.

Ulje ruzmarina posebno se preporučuje osobama koje imaju perut, te za njegu suve i oštećene kose.

Ruzmarin voda za kosu

Ovo je prirodni regenerator bez ispiranja.

Potrebno sastojci:

  • 1 kašika lista ruzmarina (ako nemate stavite 15 kapi ulja od ruzmarina)
  • 1 šolja vode
  • bočica sa raspršivačem

Vodu stavite da proključa pa dodajte listove ruzmarina. Ostavite da odstoji 10 minuta. Ako ste koristili ulje, tečnost će biti bezbojna, a ako ste koristili listove treba da dobije blago zelenu boju. Kada se ohladi sipajte u bočicu sa raspršivačem.

Operite kosu i dok je još vlažna, naprskate cijelom dužinom. Ostavite kosu da se prirodno osuši i to je to. Koristite svaki put kad perete kosu.

Pročitajte: Kako napraviti domaći sirup od ruzmarina?

Čaj od ruzmarina za kosu

Čaj od ružmarina se može koristiti kao tonik za kosu kako bi se poboljšao rast kose i zdravlje vlasišta.

Potrebno vam je 1 kašika suvog lišća ružmarina i 2 čaše vode. Potrebno je da se kuva 15 minuta. Nakon toga ostavite da se ohladi i procijedite. Nakon pranja kose šamponom i ispiranja, dodajte završni potez i isperite kosu čajem od ruzmarina. Pri tom, nekoliko minuta radite masažu glave. Radite ovo najmanje jednom sedmično.

Ulje ruzmarina za kosu kako napraviti

Potrebni sastoji su:

  • 3-4 kapi ulja ruzmarina
  • 2 kašike baznog ulja (maslinovo)
  • zagrijan peškir
  • kapa za tuširanje

Pomiješate bazno ulje i ulje ruzmarina. Potrebno ga je zagrijati da bude toplo (mlako). Tada ruzmarin počne da ispušta svoje ljekovite sastojke. Dobijenom smjesom masirate glavu. Sama masaža kose korisna je za njen rast, a tek kad koristite ulje od ružmarina rezultati su zagarantovani. Umasirajte dobro i utrljavajte 10 minuta, zatim dobro prekrijte uljem cijelu kosu – od korijena do vrha. Stavite kapu za tuširanje, a preko toga topao peškir (zagrijete ga fenom). Ostavite tako da djeluje najmanje pola sata. Na ovaj način, toplota će pomoći da se ulja najbolje apsorbuju.

Nakon ovog tretmana ne treba vam regenerator. Isperite kosu što hladnijom vodom i radite ovo dva puta sedmično.

Crni luk je zdrav, ali ne bi svako smio da ga jede

Ko može da jede crni luk, a ko mora da ograniči njegovu upotrebu u ishrani, objasnila je u intervjuu Sputnjiku dijetolog, nutricionista i član asocijacije dijetologa Kanade Natalija Nefedova.

Crni luk sadrži vitamine i minerale, folnu kiselinu, gvožđe, hranljiva vlakna i hranljive sastojke. Zahvaljujući njegovom jedinstvenom sastavu smanjuje upale u organizmu i jača imunitet. Ljekari ga preporučuju za ishranu ljudi sa mnogim oboljenjima.

„Pored toga što sadrži vitamine i minerale, na primjer, vitamin C, vitamine B grupe, vlakna, sadrži flavonoide, koji djeluju kao antioksidanti, smanjuju upalne procese u organizmu. Najčešće djeluju na kardiovaskularne procese, dijabetes i onkološka oboljenja. Takođe, luk pozitivno utiče i na imunitet“, rekla je Nefedova.

Pročitajte: Crni luk – Ovo je najubjedljiviji način da ga koristite

Ona navodi i da luk pomaže i u snižavanju unosa soli u organizam.

Bez obzira na sve, luk ne treba koristiti kao lijek koji se konzumira samo onda kada je čovek bolestan. Njega treba redovno jesti kako bi preventivno uticao u borbi sa bolestima, smatra nutricionista.

„Jedini problem je zadah, ali ne iz usta, već iz kože, jer se miris luka izlučuje kroz pore“, pojasnila je Nefedova.

Međutim, neki ljudi ne mogu da svare crni luk.

„Luk je potrebno ograničeno konzumirati ako imate osetljiv želudac, ako bolujete od gastritisa ili imate kiselinu. Međutim, to ne znači da ga ne treba uopšte jesti, već je potrebno unositi one količine luka koje prijaju vašem organizmu“, rekla je Nefedova.

Kako bi luk ostao svjež i ne bi gubio korisna svojstva, potrebno ga je čuvati u frižideru i odvojiti glavice luka jednu od druge, zaključila je dijetolog.

Zaštita vinove loze

Sve dok se za zaštitu bilja koristila klasična prskalica, na ručni i vučni pogon, nije bilo većih odstupanja od doze tj količine preparata po jedinici površine. Dosta vinogradara prilikom upotrebe zaštitnih sredstava ne zna tačno šta je doza, a šta koncentracija nekog preparata.

Koncentracija je količina nekog preparata otopljena u vodi a izražena je u procentima – koliko litara, decilitara, mililitara, kilograma, grama treba otopiti u 100 l vode.

Doza je određena količina preparata izražena u količini koja mora dospjeti i biti raspršena na jedinicu površine, bez obzira na količinu vode koja će se utrošiti za raspršivanje – nanošenje preparata.

Podaci o koncentraciji i dozi pesticida mogu se naći u uputstvima, prospektu ili katalogu proizvođača zaštitnog sredstva.

Pročitajte: Osnovna pravila rezidbe vinove loze

Objašnjenje: u zaštiti vinograda često se koristi „bordoška čorba“ (smjesa plavog kamena i kreča), fungicid koji se uspješno koristi za zaštitu vinove loze od plamenjače, u koncentraciji 1% tj 1 kg na 100 l vode. Ukoliko koristite klasične prskalice (na ručni i vučni pogon), potrebna količina vode za površinu od 1 ha je 800 l odnosno 8 kg/ha „čorbe“. Ali, uvođenjem motornih prskalica (vučenih i nošenih traktorom) tzv. „atomizera“ utrošak vode je smanjen za 2 do 5 puta. Da bi se uz smanjenu količinu vode zadržala potrebna doza zaštitnog sredstva važno je znati koliko se puta smanjila količina vode, jer se toliko puta povećava koncentracija preparata. Ako bi se sa 100 l 1% „bordoške čorbe“ poprskao 1 ha vinograda to ne bi zaštitilo lozu od plamenjače (listove, cvjetove i plodove). Doza od 1 kg po hektaru nije dovoljna. Naučno je dokazano da se za 1 ha vinograda preventivno koristi 8-10 kg/ha „čorbe“ na 100 l vode u zaštiti od plamenjače. Neuspeh se često pripisuje lošim vremenskim uslovima ili se čuju prigovori kako plavi kamen (čorba) ne sadrži dovoljno aktivne materije. Uz pomoć formule K-koncentracija i formule D-doza može se sa 100%-tnom sigurnošću odrediti koncentracija i doza nekog zaštitnog sredstva.

Doza se izračunava pomoću formule: D=(K*U)/100

Koncentracija se izračunava pomoću formule: K=(D*100)/U

D-doza

K-koncentracija

U-utrošak vode na 1 hektar

Proizvođači preparata mogu navesti utrošak vode po hektaru u uputstvu za korišćenje preparata. Tada treba brzinu hoda (ručno) ili brzinu traktora (mašinski), pritisak pumpe i dizne prilagoditi tom utrošku. Ako proizvođač navodi izuzetno male količine vode (50 l), prskalica (orošivač) se mora podesiti da se otopina orošava što sitnijim kapljicama jer će krupnije kapljice preparata izazvati palež lišća, cvijeta i ploda.

KOKOSOVA VLAKNA – Supstrat za jake i zdrave biljke!

Kokosova vlakna To je jedna od podloga koja je u posljednje vrijeme sve modernija. Puno je lakši od treseta, a ujedno je i ekološkiji jer jedna kokosova palma daje veliku količinu voća, odakle dolazi i ovo zanimljivo izdržavanje vaših biljaka. Ali što je to i kako se koristi? Kakva svojstva ima?

U ovom ćemo vam članku reći sve što trebate znati o kokosovim vlaknima i njihovim svojstvima.

Što su kokosova vlakna?

Ovaj supstrat jedan je od preporučljivijih za terarije, gredice, palme, hortikulturne biljke … ukratko, za sve vrste biljaka, osim za mesožderke (mogao bi se dobro snaći samo s Nepenthesom i uvijek pomiješan s plavim tresetom). Kao što to samo pokazuje, potiče od kokosa, koji je plod ploda Cocos nucifera.

Njegova svojstva su:

  • PH između 5,5 i 6,2, što je pogodno za većinu usjeva.
  • Sposoban je zadržati hranjive sastojke i postupno ih oslobađati. Osim toga, pomaže u izbjegavanju problema uzrokovanih pretjeranim đubrenjem.
  • Zadržava vodu; zapravo, njegova vlakna djeluju kao da je spužva, pa možete uštedjeti na vodi za navodnjavanje, nešto što uvijek dobro dođe?
  • Olakšava razvoj korijena, jer vrlo brzo može dati ili apsorbovati toplinu.
  • Održava pravilnu ravnotežu između zadržavanja vode i prozračnosti, čime se izbjegavaju problemi proizašli iz viška vlage.

Ako govorimo o granulometriji, ona postoji u tri vrste: fina (koja izgleda poput normalne zemlje), gruba (koja je mali komad) i iver (nešto veći komadi). U povrtarstvu se finoća koristi prije svega, jer ona daje najbolje rezultate u usjevima.

Pročitajte: Malčiranje smanjuje potrebu za zalivanjem

Glavne osobine

To je vrsta supstrata koja je savršena za upotrebu u gredicama, terarijumima, hortikulturnim biljkama, palmama i drugim vrstama biljaka. Jedino ograničenje koje ima u svojoj upotrebi je kod biljaka mesoždera. Poboljšavanjem razvoja korijena uspijeva održavati ravnotežu kako bi imao bolju prozračnost i sposobnost zadržavanja vode. To sprječava biljku da ima bilo kakav problem u smislu viška vlage.

Jedan je od najbogatijih supstrata hranjivim materijama koje biljke asimiliraju. Biljke trebaju hranjive sastojke koje mogu lako apsorbirati i koje pružaju ono što im je potrebno za napredak.Ima visok udio vitamina A i C te elemenata u tragovima. Među tim elementima u tragovima nalazimo vanadijum i molibden. To dvoje pomaže bakterijama koje fiksiraju azot da budu aktivnije. Među ostalim elementima u tragovima u manjem omjeru nalazimo mangan, nikal, bakar, natrijum, titan i olovo.

Pročitajte: Kako boja folije za malčiranje utiče na gajene biljke

Kako se koriste kokosova vlakna?

Supstrat je jedan od najčešće preporučenih da biste imali savršene biljke. Međutim, obično se ne koristi sam, jer nema vlastitih hranjivih sastojaka. Stoga se mora miješati s organskim đubrivima, poput glista humusa, kako bi mogla prekrasno rasti. Omjer je 6:4 (60% kokosovih vlakana i 40% odljeva od crva). Ovom smjesom dobićete idealnu hranu za svoje voljene biljke.

Kokosova vlakna možete kupiti u gotovo bilo kojem specijalnom vrtnom centru.

Prednosti njegove upotrebe

Među prednostima koje se mogu dobiti korišćenjem kokosovih vlakana u našim biljkama nalazimo opštu korist. Mora se imati na umu da se kokosova vlakna ne mogu sama koristiti kao supstrat, jer nemaju vlastite hranjive sastojke. Idealno je da se na taj način pomiješa s nekom vrstom organskih supstrata, poput humusa šiljastih crva, tako dobijamo prilično hranjivu smjesu za naše biljke.

Analiziraćemo jednu po jednu prednosti korišćenja ove podloge u odnosu na druge:

  • Pomaže u jačanju korijena: budući da ima veliku snagu prozračivanja, pronalazimo bolje okruženje za ispravan razvoj korijena. Zahvaljujući kokosovim vlaknima, tlo također poboljšava svoju opću strukturu i olakšava razvoj i rast korijena.
  • Zdravije i jače biljke: kokosovo vlakno je vrsta podloge koja ima izolacijski karakter. Tome dodamo njegovu prozračnost i dobijamo proširenu zaštitu korijenja od prekomjerne vlage. Gotovo svako slabljenje koje korijenje može pretrpjeti po cijenu napada štetnika ili gljivica može se smanjiti ovom podlogom. Još jedna prednost ovog dijela je što velikom brzinom smanjuje toplinu do korijenja. Na taj način možemo automatski regulisati temperaturu vrtnih biljaka na prirodan način.
  • Poboljšati usjeve na održiviji način: smanjenim gubicima vode možemo optimizirati navodnjavanje i, prema tome, smanjiti količinu vode koju koristimo. To će pomoći smanjiti uticaj na okolinu štednjom vode i dobrim upravljanjem tim resursom.
  • Rješava probleme vodenog stresa u biljkama: biljke su pod stresom vode kad su ljeta vrlo vruća. Problem sistema navodnjavanja je taj što postoje dijelovi na kojima biljka najviše pati. To može uticati na razvoj cvijeća i plodova. S kokosovim vlaknima moći ćemo izbjeći bilo kakvu zbrku prilikom zalivanja i koja toliko utiče na nas. Zahvaljujući kokosovim vlaknima, biljka će imati brzu rehidraciju. Jedna od primjena koju je proširio je ta da se može koristiti kao profilaksa.
  • Olakšava i osigurava apsorpciju mineralnih soli i vitamina: ne samo da osigurava vitamine, već pomaže i da ih apsorbuje. Kada se beru s morske obale, kokosova vlakna puna su mineralima.

Čaj od sjemenki bundeve – Pomaže kod ublažavanja bolova u stomaku

Ako vas češće boli stomak, posebno ako vas muče nakupljeni toksini, za vas je idealan ovaj napitak. On pomaže kod čišćenja crijeva i pije se po pola čaše dnevno tokom sedam dana, a nakon toga se pravi pauza.

Sastojci za čaj od sjemenki bundeve:

  • 120 gr sjemenki bundeve
  • 750 ml vode
  • 1/4 kašičice đumbira
  • 1/4 kašičice kurkume
  • malo bibera
  • 1 kašika meda

Pročitajte: Čaj od maslačka – Svima dostupan, a veoma koristan!

Priprema:

Sjemenke bundeve potpoite i ostavite u vodi preko noći. Ujutru ih ocijedite, pa ubacite u blender. Potom dodajte vodu, kurkumu, đumbir, biber i med, pa blendajte dok ne dobijete homogenu smjesu. Smjesu procijedite. Procijeđenu tečnost pijte sedam dana po pola čaše dnevno.

Ovo su najčešći razlozi za pomor pčela preko zime

Tokom zime mnogi pčelari sve češće imaju problem sa pomorom pčela. Razlozi mogu biti različiti od nedovoljno hrane do brojnih bolesti ili napada štetočina. Kako ističu stručnjaci broj uginulih pčela zavisi i od dužine zime i ako ne prelazi više od 300 jedinki po društvu nema razloga za brigu. Međutim, ako je ovaj broj znatno veći to je razlog za zabrinutost jer može dovesti do slabljenja društva i u krajnjoj liniji njegovog opstanka.

pčelarska oprema

Otkriće prof. Burita

Razlog za zimski pomor pčela mogu biti razne bolesti koje napadaju društvo. Međutim, nekad se na prvi pogled čini da ništa od toga nije razlog za uginuće velikog broja pčela, a opet je evidentno da ima previše mrtvih jedinki. Kako je objasnio biolog i profesor na Univerzitetu u Vinskonsinu Džim Burit razlog bi mogla da bude i bakterija sicarija ( lat. Serratia marcescens strain sicaria) odnosno Ss1 koja je prvi put identifikovana 2016. upravo zahvaljujući njemu i njegovim studentima koji su sproveli istraživanje u univerzitetskoj laboratoriji.

Sve je počelo kad je profesor Burit, inače i sam pasionirani pčelar, pretrpeo ogroman gubitak pčela tokom zime koji je, na prvi pogled, nastao bez nekog posebnog razloga. Njegovi studenti uzeli su uzorke krvi iz više od 3.000 pčela i gledajući pod mikroskopom i analizama došli do otkrića potpuno nove bakterije koju prenosi određena sorta grinja varoa (Varroa destructor) koja je najprisutnija u košnicama. Ovo otkriće je revolucionarno zato što se do tada smatralo da grinje prenose isključivo viruse ali ne i bakterije u košnici.

– Naši rezultati su pokazali da Ss1 može biti razlog za pomor pčela tokom zimskog perioda. Ovo je veoma važno otkriće posebno ako se uzme u obzir činjenica da mnogi pčelari u našem okrugu tokom zime izgube čak i 80 odsto zimskih pčela – objasnio je profesor Burit.
Kako je naglasio čak 73 odsto mrtvih pčela imalo je ovu bakteriju. Istraživanje je prošireno u saradnji sa pčelarima iz osam okruga Viskonsina i istočne Minesote, a nakon testiranja je utvrđeno da je čak 48 odsto košnica pozitivno na novu bakteriju.

Pročitajte: Kako utopliti pčele pred zimu

– Iako naša studija ne pruža informacije o tome kako da zaustavimo zimski pomor pčela smatram da je veoma važno da imamo jasnu sliku o bolestima medonosnih pčela. Naše istraživanje je ključno i u pronalaženju načina da se pčele zaštite od ove bolesti i lakše prežive zimske mjesece – rekao je tada on.

Kako je naglasio profesor Burit za pronalaženje ovog novog soja bakterije najzaslužniji su bili njegovi studenti, posebno Ana Vinfild koja je razvila i dva testa za identifikaciju bakterije Ss1 na osnovu njegovih biohemijskih svojstava. Zbog svega toga ona je potpisana i kao koautor studije koju je radio profesor Burit.

Drugi razlozi

Tokom zime medonosne pčele se skupljaju oko matice u klube i pribijene jedna uz drugu proizvode i čuvaju toplotu. Cilj je sačuvati maticu jer bez nje nema ni društva. Uprkos odličnoj organizaciji pčelinje zajednice u zimskim uslovima može doći do većeg pomora pčela što ugrožava opstanak same zajednice.

Najčešći razlog za uginuće većeg broja jedinki je nedostatak hrane ili nekvalitetna prehrana tokom zime. Ukoliko u košnici nema dovoljno hrane male su šanse da će zajednica opstati tokom zime. Tada najčešće uginu pčele koje se nađu u ulicama između ramova na kojima nema hrane. Hladno vrijeme onemogućava kretanje pčela i pomijeranje klubeta na veća rastojanja na saću pa se dešava da pčele umru od gladi čak i kad u drugim dijelovima košnice ima dovoljno hrane, recimo sa strane ili u nastavcima iznad klubeta. Stradale pčele uvučene su u prazno saće i najčešće se nalaze na ramovima na kojima nema meda, ili je on udaljen od klubeta.

Pročitajte: Da li pčele razlikuju boje i kako obojiti košnice?

Najbolji način za provjeru da li u košnici ima dovoljno hrane ili ne jeste da polako podignete gornji nastavak. Ukoliko je lak to je znak da pčele više nemaju dovoljno hrane što se mora nadomjestiti. Treba voditi računa da ramovi sa više meda budu bliži i dostupniji pčelama. Jedan od razloga za veći broj mrtvih pčela može biti pojava vlage i buđi u košnici zbog čega je neophodno da ulaz bude slobodan i prolazan i tokom zime jer će to obezbijediti dobru ventilaciju čime će se spriječiti pojava vlage.

Na prezimljavanje pčelinjeg društva značajno utiču i temperaturna kolebanja tokom zime. Ako je suviše toplo može doći do prevremenog rasformiranja zimskog klubeta i ako se to desi pčele se teško vraćaju u klube pa kasnije kad opet zahladni mogu da uginu od zime.

Na uginuće pčela može da utiče i jak vjetar pa je neophodno da košnice budu u zavjetrini zaklonjene od direktnih udara vjetra. Pomor pčela mogu da izazovu i štetočine rovci, miševi, voskov moljac… Ako na prednjači vidite iskidane delove pčela provjerite da li se u košnici nalazi uljez. Jedan od razloga mogu biti i stari češljevi koji su najčešće kontaminirani raznim štetnim materijama zato redovno na dvije godine mijenjajte češljeve.

Ljubičice su omiljeni proljećni ukras – Zalivajte ih ovako i cvjetaće bez prestanka

Afričkim ljubičicama, kao i drugim kućnim biljkama, treba malo nježne njege pune ljubavi uz povremenu dozu đubriva.

Možete kupiti tečnu biljnu prihranu za afričke ljubičice, ili takođe možete napraviti svoj. Domaće đubrivo afričke ljubičice pravi se od uobičajenih sastojka koja imate u domaćinstvu.

Talog od kafe je odlično domaće đubrivo za ovo cvijeće. Napravite mješavinu od osušenog taloga od kafe i osušenih ljuski jajeta u blenderu, a zatim sipajte mješavinu preko vrha zemlje. Dopunite svakih par mjeseci.

Pročitajte: Da li se vašim afričkim ljubičicama “oklembesilo” lišće? Evo zbog čega se to dešava

Sirće je korisno za povećanje nivoa kiselosti vašeg zemljišta. Da biste odredili kiselost bilo kog zemljišta, biće vam potreban jeftin komplet za ispitivanje tla. Afričke ljubičice zahtjevaju zemljište sa pH nivoom između 6,0 i 6,5.

A ljubičicama posebno prija tečno đubrivo za ljubičice od mješavine sirćeta i jaja.

Pogledajte kako se priprema u videu ispod:

Osnovna pravila rezidbe vinove loze

Vinogradari na dan Svetog Trifuna idu u vinograde, orezuju lozu i vinom zalivaju čokote, da bi time povratili vinogradu malaksalu snagu poslije dugog zimskog perioda, pa da počne bujati u proljeće koje se već počinje primicati.

Ovaj običaj u potpunosti uvažava i klimatske prilike u našim vinogorjima. Naime, do sredine februara se u našim vinogorjima javljaju jaki zimski mrazevi, a nakon toga nastupa toplije vrijeme, povoljno za obavljanje rezidbe. U to doba se veoma precizno može utvrditi zdravstveno stanje i rodnost zimskih okaca, kako bi se obavila pravilna rezidba i na čokotima ostavio potreban broj rodnih okaca za donošenje određene visine prinosa i kvaliteta grožđa u narednoj vegetaciji. Osnovni period rezidbe u našim uslovima je mart i početak aprila, što ukupno iznosi 30-40 dana. Jesenja i zimska rezidba se obavljaju u većim zasadima kako bi se uspjela završiti do početka kretanja okaca.

Veliki broj sorti, i  uzgojnih oblika vinove loze,  zahtijevaju pažljivu i znalačku rezidbu. Neki vinogradari se u tom poslu ne snalaze najbolje, pa prave greške koje se kasnije teško popravljaju. Često se to ne može ni učiniti.

Zato treba poštovati osnovna pravila rezidbe:

  • Stalno se mora imati u vidu da osnovni cilj rezidbe nije samo postizanje što većeg prinosa, nego i njegovanje i očuvanje uzgojnog oblika čokota.
  • Rezidbom prvo treba odstraniti sve dijelove čokota koji ugrožavaju njegov osnovni uzgojni oblik, tj. izdužene krakove ili deformisane  rodne čvorove, nedozrele i sasušene lastare. Na taj način se i na najsloženijim uzgojnim oblicima lakše uočavaju rodni elementi, odnosno jednogodišnji zreli lastari  s pravim zimskim okcima. Potom se oni orezuju na rod i tako se  postiže najpravilniji raspored rodnih okaca.
  • U zavisnosti od sorte i gustine sadnje, svaki čokot treba opteretiti odgovarajućim brojem okaca. Najbolje je da se opterećenost čokota, umjesto odoka, određuje prema jedinici površine, što je 7-10 okaca po kvadratnom metru. Ako je razmak sadnje  2 h 1 metar, po čokotu treba ostaviti najmanje 14, a najviše 20 okaca,  u zavisnosti od toga koja je sorta u pitanju.

Treba znati da sve dok loza “miruje” vlada negativan pritisak, ali čim lozu orežemo nastupi prodiranje vode u lastare, te se zbog toga smanjuje otpornost loze na niskim temperaturama. Zimski pupoljci podnose -13 do -15°C, jednogodišnji lastari -18 do -20°C, a staro drvo do -25°C.  Vrlo rana, kao i vrlo kasna rezidba ima za posledicu kasnije pupljenje i kasnije zrenje grožđa. Prekasna rezidba pojačava “suzenje”, gubitak hranjivih materija a ponekad i “gušenje” pupoljaka.