Naslovnica Blog Stranica 163

Sadnja voćaka u martu je rizična, ali može donijeti dobre rezultate

Sadnja voćaka u martu je rizična – Sadnja predstavlja važnu mjeru pri podizanju voćnih zasada od koje u velikoj mjeri zavisi kvalitet budućeg voćnjaka. Sadnja na jesen predstavlja najbolji vid sadnje, a pripremu zemljišta treba obaviti dva do tri mjeseca ranije. Međutim, ne treba zanemariti i jako dobre rezultate koji se postižu kod proljećne sadnje.

U poređenju sa jesenjim, ova sadnja ima prednost iz tog razloga što već pripremljeno zemljište postaje rastresitije, mekše i podesnije, jer je preko zime izloženo uticaju mrazeva. Ako se u proljeće zakasni sa sadnjom, primanje je lošije, sadnice se lošije razvijaju, a vegetaciju počinju kasnije. Može se reći da je proljećna sadnja više rizična, jer njeno odlaganje zbog vremenskih uslova dovodi do kretanja vegetacije, što prouzrokuje slabiji porast nakon sadnje i slabiji prijem sadnica.

Pročitajte: Uticaj temperaturnih kolebanja na kretanje vegetacije

Ukoliko su povoljni vremenski uslovi, proljećna sadnja može da obezbijedi dobar prijem i rast voćnih sadnica. U svakom slučaju, trebalo bi uzimati sadnice iz poznatih rasadnika sa postojećom deklaracijom i propratnom dokumentacijom koja dokazuje njihovo porijeklo, ali i starost, odnosno za koju sezonu sadnje su predviđene, na kojoj podlozi, i tako dalje.

Nakon razmjeravanja i markiranja sadnog mjesta potrebno je da se do svakog sadnog mjesta donese predviđena količina stajskog i mineralnog đubriva.

Osim ovog za sadnju je potrebno pripremiti alat, burad ili kofe za pripremanje kaše za kvašenje korijena, a često je potrebno obezbijediti i vodu za navodnjavanje nakon sadnje.

Razlog je taj što se svakim danom u biljci sve više i više kreću sokovi i život u njoj, pa joj treba više vode i hranjivih materija. Korijen sadnice u tom momentu nije dovoljno razvijen i nije sposoban da snabdijeva nadzemni dio biljke vodom, a ni hranivima koji su preko potrebni biljci za dalji rast i razvoj.

Takva biljka ulazi u jedno stresno razdoblje borbe za život. Zbog toga se preporučuje obaveznu upotrebu biostimulatora koji se koriste u stresnim situacijama. Na tržištu postoji velika ponuda različitih biostimulatora sa istim krajnjim efektom, da biljci pomognu i olakšaju prelazne i stresne situacije, kao što je kasna proljećna sadnja. Takođe je bitno dodati i fosfor kroz vodu za zalivanje uz pomoć fertirigacionih đubriva jer je fosfor bitan elementa za bolje ukorenjavanje sadnice.

Sadnja u martu

Na nerigolovanim površinama kopaju se veće rupe prečnika 1 do 1,5 m, a dubine 0,6 do 0,7 m. Najbolje je rupe kopati mjesec ili dva prije sadnje. Na rigolovanim površinama kopaju se rupe dubine i širine 40 do 50 cm. Rupe se kopaju uvijek u pravcu reda i uvijek sa iste strane markera (kočića). Na samoj parceli vrši se pregled sadnica, rezidba korijena i tretiranje korijena sa kašom od gline i goveđe balege razblažene sa vodom. Slomljeni i oštećeni korijeni se uklanjaju do zdravog mjesta, a zatim se svi skraćuju na oko 30 cm od korjenovog vrata. Ovako pripremljena sadnica se nosi do sadnog mjesta i sadi.

Rezidba sadnica je obavezna mjera u ovom periodu. Kao minimalna visina debla kod proizvodnih zasada se smatra 50 cm jer je to minimum koji omogućava normalno izvođenje agrotehničkih mjera. Ako se visina debla planira na 50 cm, onda se sadnica oreže na 70 cm (20 cm visine služi za formiranje ramenih grana krošnje stabla).

Pročitajte: Zimska rezidba veoma bitna za rodnost plodova

Poželjno je da se sve sadnice odmah nakon sadnje tretiraju sa nekim od fungicida, a samo gornji presjek se premazuje sa kalemarskim voskom.

U ovom periodu za mlade voćke opasnost mogu predstavljati i neke životinje. Zasadi se štite prije svega podizanjem ograda oko njega sa pletenom žicom. Za manje zasade preporučuje se zaštita svake voćke posebno, postavljanjem 3 – 4 kolca oko nje i ograđivanjem iste sa pletenom mrežom.

Postoje i specijalne perforirane cijevi od polutvrde plastike koje se ukopavaju plitko u zemljište i postavljaju oko debla do prvih ramenih grana. Oni se uklanjaju tek nakon 3 do 4 godine kada stablo dobije plutasti sloj. Za odvraćanje zečeva i drugih životinja stablo se premazuje ili prska sa rastvorom od sumpora, loja, balege, krvi i sličnih materija koje odbijaju ove životinje svojim neprijatnim mirisom, dok se štetni miševi uništavaju rodenticidima.

Autor: Mihajlo Žikić dipl.ing. voćarstva i vinogradarstva

Zašto dolazi do trovanja pčela: Ovo su glavni razlozi!

Kada se temperatura vazduha prvi put smanji na niže od 5 °C, pčele se jače stisnu u klupko i započinju pravo zimovanje. Hladnoća većinu slabijih i starijih pčela usmrti i one padaju na podnicu ili još žive otpužu na leto gdje ugibaju.

Kada razdoblje hladnoće potraje nekoliko dana, preostale pčele ne izlijeću i ne iznose uginule koje tada vidimo ispred košnica i na podnici. Ako smo neuspješno ili nismo na vrijeme tretirali protiv varoe, može biti mnogo oslabljenih pčela koje ugibaju unatoč jakoj zajednici, što također vidimo kao pojačana uginuća na početku zimovanja. Uglavnom su to sve redoviti i očekivani gubitci. Pri obilasku pčelinjaka tokom zime leto uvijek očistimo od snijega i leda, a također i od mrtvih pčela, pri čemu procjenjujemo njihov broj. Ponekad se kasnije tokom zimovanja može dogoditi da pronađemo povećana uginuća pčela odjednom, ili propadanje cijele zajednice, iako je u košnici bilo dovoljno hrane. Kada isključimo sve moguće uzroke uginuća (varou, bolesti ili slično), možemo posumnjati da je klupko stiglo do lošijeg ili štetnog meda (medljikovca), ili polena čijom se potrošnjom u organizmu pčela gomilaju štetne tvari i dovode do pojačanog uginuća.

Pročitajte: Poznavanje šest velikih bolesti pčela

Ako se nađe takvo stanje, treba se prisjetiti odakle potiče med, a pogotovo pelud koji smo pčelama ostavili za zimovanje. Kako za razliku od meda pčele polen ne prerađuju, nego samo dorađuju i skladište, u njemu se mogu pronaći i neželjene tvari u količinama koje mogu naštetiti pčelama tokom zimovanja. Uzrok iznenadnog i povećanog uginuća pčela u aktivnom razdoblju, ali i tokom zimovanja mogu biti i različita trovanja. Zbog toga ovdje podsjećamo na trovanja različitim tvarima koje se koriste u zaštiti bilja, tvorničkim pogonima ili se slučajno mogu pronaći u pčelinjoj hrani. Najčešće se radi o trovanju pesticidima, ali i dimom fabrika, te medljikom, nektarom, polenom pa i kuhinjskom soli.

Trovanja uzrokovana pesticidima

Pesticidi su sintetičke, rjeđe prirodne, selektivno toksične tvari, namijenjene uništavanju štetnih biljnih i životinjskih organizama. Njihova primjena najveća je u proljeće kada započinje sezona radova i takozvane hemijske zaštite u vrtovima, poljima, voćnjacima i vinogradima. Tada postoji i najveća opasnost za trovanje pčela. Za pčele su najtoksičniji insekticidi, ali i neki herbicidi. Ako i sami upotrebljavamo navedena sredstva, trebamo pažljivo proučiti upute proizvođača o koncentracijama i načinima primjene. Na taj način zaštitit ćemo u prvom redu sebe, zatim pčele i ostale korisne insekte, a i što manje onečistiti okoliš. Insekticide dijelimo na kontaktne (djelovanje kontaktom-dodirom) i na crijevne otrove (djeluju putem probavnog trakta).

Od trovanja u prvom redu ugibaju pčele sabiračice. Ovisno o vrsti i koncentraciji otrova, do uginuća može doći na mjestu tretiranja otrovom, na putu prema košnici ili u samoj košnici. Kod jačih otrovanja pčelinja zajednica izgubi naglo veliki broj sabiračica, oslabi, a može i u potpunosti propasti. Ako se radi o kontaktnom otrovu, pčele sabiračice mogu ga unijeti u košnicu i prenijeti na kućne pčele. Isto tako, ako u košnicu unesu pelud onečišćen sredstvom koje djeluje putem crijeva dolazi do trovanja i ugibanja kućnih pčela i larvi. Kako bi se trovanja spriječila, ne smiju se upotrebljavati hemijska sredstva koja su otrovna za pčele u vrijeme cvatnje biljaka, kao ni u šumama tokom medljikove paše. Ako je tretiranje nužno, treba na vrijeme obavijestiti pčelare određenog područja. Tada pčelar poduzima potrebne mjere. Ujutro, prije izlijetanja pčela treba zatvoriti košnice s pčelama i otvoriti uređaje za ventilaciju. Kada su pčele zatvorene dulje vrijeme, treba im davati vodu u hranilicu ili prazno saće. U razdoblju dok su košnice zatvorene pčele ne smijemo bez velike potrebe uznemiravati, pa ni prihranjivati. Koliko dugo ćemo pčele držati zatvorene, ovisi o vrsti upotrijebljenog otrova i načinu na koji se primjenjuje (prskanje sa zemlje ili iz zrakoplova). Opasno razdoblje se skraćuje u slučajevima jake kiše nakon tretiranja hemijskim sredstvom, jakog vjetra ili vrućina s temperaturama od 30°C u hladu.

Trovanja uzrokovana dimom iz fabrika

Dim pojedinih fabrika sadrži otrovne materije(olovni, fluorovi spojevi) koje se nakupljaju na bilju u okolini, koje onda postaje otrovno za pčele, ali i druge vrste životinja, u prvom redu biljojede. Fabrički dim uzrokuje štetu u promjeru od 5 do 6 km. Ponekad se može dogoditi da vjetar odnese otrovne tvari i na veće udaljenosti (do 20 km). Danas ipak većina fabrika ima specijalne uređaje koji sprječavaju izlazak otrovnih materija, tako da bi ove vrste trovanja bile moguće tek u iznimnim slučajevima.

Otrovanje medljikom

Medljika ili medna rosa javlja se na šumama bjelogorice, crnogorice, rjeđe travama i žitaricama. Najčešće je proizvode štitaste i lisne uši. Od nje pčele rade med medljikovac. Sadrži teško probavljiv šećer melecitozu i veći postotak mineralnih tvari u prvom redu kalijevih i natrijevih soli. Za zimovanje pčela med medljikovac ne smije se koristiti zbog teške probavljivosti. Ponekad u medljici i medu medljikovcu možemo naći i organske otrove koji nastaju kao produkt nekih vrsta pljesni. Kod otrovanja medljikom dolazi do degeneracije i obamiranja stanica srednjeg crijeva, a pčele posljedično dobiju proljev i ugibaju. To se događa osobito zimi, jer med sadrži veliku količinu teško probavljivih tvari, a pčele ne mogu redovito izlijetati na pročisne letove. Ponekad kod pčele uočavamo gubitak dlačica i crni izgled.

Trovanje nektarom

Nektar je slatki sok koji u cvjetovima luče žlijezde nektarije, a sastoji se od vode i šećera. Uloga mu je privlačenje insekata radi oplodnje cvijeta. Nema mnogo dokazanih slučajeva trovanja nektarom. Da bi došlo do ovog trovanja, mora cvasti puno otrovnih biljaka na jednom mjestu. Dokazano je trovanje nektarom biljke mrazovac, jer on sadrži alkaloid kolhicin.

Trrovanje polenom

Polen je muško sjeme biljke čija je zadaća oplodnja ženskih ćelija. Sadrži veću količinu bjelančevina i različite vitamine. Polen je zato pčelama izvor bjelančevina, vitamina i minerala, ali polen nekih vrsta biljaka (luk, duvan) sadrži otrove za pčele, prvenstveno alkaloide. Do trovanja može doći i zbog smrznutog ili pljesnivog peluda u saću tokom zimovanja.

Otrovanje kuhinjskom soli

Do ovog trovanja dolazi ako zimskoj hrani dodajemo kuhinjsku sol. Od 0,2 do 0,5 % kuhinjske soli u hrani skraćuje život zatvorenih pčela, a od 1 do 5 % je vrlo otrovno. Otrovno djelovanje očituje se u propadanju crijevnih stanica. Zato pčelinjoj hrani koju sami pripravljamo moramo posvetiti posebnu pažnju.

Voda u kojoj se kuvao krompir preporodiće cvijeće

Poznato vam je sigurno da se soc od kafe i ljuske jajeta najčešće koriste za prirodnu prihranu biljaka. Međutim, postoji još varijanati koje mogu smanjiti rizik od propadanja, uvenuća ili truljenja biljke, a i podstaći je da raste, cvijeta i razvija se.

Otkrivamo vam 3 trika za organsku prihranu biljaka koja će možda iznenaditi i najiskusnije baštovane:

1. Zalijte tlo vodom koja sadrži skrob – Pošto je nedostatak hranljivih materija posebno akutan zimi zbog nedostatka sunca, biljke pokušavaju da povećaju rezerve skroba u plodovima i sjemenu. Skrob je idealan za skladištenje glukoze, sa njenom nestašicom počinje proces hidrolize – ponovnog razlaganja skroba na molekule. Umjesto da sljedeći put kupujete specijalno đubrivo, ne prosipajte vodu u kojoj se kuvao krompir ili tjestenina. Pustite da se ova tečnost ohladi i zalijte svoje zelene ljubimice.

2. Stavite sunđer na dno saksije – Uprkos činjenici da je skoro svim biljkama potrebno stalno zalivanje, neke sorte su i dalje poznate po tome što mogu da izdrže duže od drugih bez vode. Jedna od najvećih grešaka početnika baštovana jeste pretjerano ili rijetko zalivanje. Kada se zaliju više nego što je potrebno, određenim sortama biljaka truli korijen. Sa druge strane, ako im nedostaje voda, biljke se suše i propadaju. Prije nego što posadite biljke u saksiju, stavite mali sunđer na dno, i prekrijte ga zemljom odozgo. Sunđer će apsorbovati višak vode, a u kritičnim situacijama korijen se može hraniti uskladištenom vlagom, prenosi magazin.novosti.

3. Dodajte malo pšenice u zemlju – Žitarice nisu samo odličan izvor hranljivih materija za ljude. Stavite malo zrna pšenicu u saksiju i pospite zemljom odozgo. Takav biljni dodatak biće dovoljan za mjesečnu prihranu mnogih biljaka.

Za bujne ruže ključna je rezidba: Evo savjeta stručnjaka

Kada orezujete grm ruže, važno je paziti na oblik biljke.

Ako u svom vrtu imate dobro ukorijenjene ruže, najbolje vrijeme za njihovo orezivanje je krajem zime u rano proljeće. No, prije nego što počnete provjerite kada orezati sortu koju imate. Ako imate nepoznatu ružu, koju ste dobili na poklon ili ste ju naslijedili u novom vrtu, tada ju obrežite krajem veljače ili ožujka. Načela rezidbe  Imajući to na umu, stručnjak za vrtlarstvo i hortikulturist Adam Pasco podijelio je načela rezidbe ruže, piše Jutarnji.hr.

Za početak trebate nositi debele vrtlarske rukavice kako bi se zaštitili od trnja na ružama. Također, koristite jako oštre škare jer su neophodne za rezanje debelih stabljika.

Pročitajte: Ako želite da vam ruže bujno cvjetaju, ovaj korak nikad ne smijete da preskočite

Kad orezujete ruže, odmaknete se i pogledajte grm kako biste shvatili gdje će se cvijeće formirati. Ako na vašem grmu ruža još uvijek ima starih prošlogodišnjih cvjetova, potrebno ih je odrezati kako bi ste potaknuli snažan, novi rast u ljetnim mjesecima. Prva stvar koju vrtlari trebaju učiniti je ukloniti mrtve grane s grma ruže. Pregledajte biljku i potražite stare stabljike koje se mogu potpuno orezati. One mogu izgledati poput panjeva na biljci, a mogu biti i na dnu biljke. Panjeve ili stare grane možete potpuno ukloniti jer iz njih nećete dobiti novi rast. Pazite na oblik  Staro lišće s crnim mrljama također treba ukloniti jer je to čest znak gljivične bolesti. Uklanjanjem lišća i obrezivanjem spriječit ćete širenje bolesti ili prijenos na novo lišće.

Kada orezujete grm ruže, važno je paziti na oblik biljke. Adam je predložio da ciljate na grm „otvorenog oblika“ kako biste izbjegli stabljike koje rastu prema unutra. Ako imate stabljike koje rastu prema unutra ili su okrenute prema unutra, treba ih orezati kako bi središte biljke ostalo otvoreno i prozračno. Otvorena struktura omogućuje kruženje zraka oko biljke dok raste. Nakon što je sredina grma otvorenija, uklonite stare cvjetne stabljike i odrežite ih do novog pupoljka. Potražite pupoljke niže niz stabljiku koji su usmjereni prema van, a zatim napravite rez malo iznad pod kutom. Rezanje pod kutom omogućuje lako otjecanje padalina.

Šta se sadi u martu, a šta u aprilu? – Ovo su ROKOVI za sjetvu i sadnju povrća!

Čim sunce grane i ogrije zemlju počinje povrtarska sezona na otvorenom. Ali, prije toga, još tokom februara i marta, sije se razno povrće koje se gajiti preko rasada. Kada je riječ o povrću, uslovno rečeno, postoje tri važnija roka sjetve ili sadnje. To su rana proljećna, postrna i jesenja sjetva ili sadnja povrća

Iskusni povrtari to znaju, oni su još tokom januara napravili plan šta će i kada sijati na otvoreno, koje povrće i u koje vrijeme će sijati u kontejnere za rasad. Ali, ni za rasad svo povrće se ne sije istovremeno. Prvo ono koje će se gajiti u plastenicima, pa zatim biljke koje će se rasađivati na otvorenom, u bašti.

Podloga određuje dubinu sjtve povrća

Pošto skoro svaka povrtarska vrsta traži određenu temperaturu za nicanje , rast i plodonošenje, i osvetljenost, valja napraviti dobar raspored sjetve. Krenimo redom. U sjetvi povrće, uslovno rečeno, postoje tri važnija roka sjetve ili sadnje. To su rana prolećna, postrna i jesenje zimska proizvodnja. A važno je napraviti pravi plodored za uzgoj povrća.

Povrće se može sijati omaške, u redove i u kućice. Sjetva omaške ima brojne i dobro poznate nedostatke, ali se ona u povrtarstvu dosta primjenjuje. Ovaj način se naročito primjenjuje u proizvodnji rasada. Sjetva u redove je najbolja. Ona se može obavljati ručno i mašinski. Na malim površinama sije se ručno ili malim ručnim sijačicama. Ovakvom sjetvom obezbjeđuje se ravnomjeran raspored biljaka na parceli.

U kućice se sije povrće kao što su krastavci, lubenice, dinje, boranija, grašak, bob i dr. a pruža mogućnost da se sije na tačno dređeno rastojanje u i između redova. Sije se isključivo ručno. Najsavremeniji naćin sjetve, vezan samo za proizvodnju rasada, je sjetva u kontejnere, čaše, kesice…

Dubina sjetve je vrlo značajna za sigurno i pravilno nicanje. Dublje posijano sjeme teže niče, a suviše plitko često propada, jer ne isklija ili se klica osuši. Za svaku vrstu povrća postoji optimalna dubina sjetve i ona se utvrđuje na osnovu snage klice i osobina zemljišta. Ukoliko je sjeme sitnije i klica nežnija utoliko se mora pliće sijati i obrnuto. Povoljna vlažnost zemljišta omogućuje pliću sjetvu. Na lakim, rastresitim zemljištima sije se dublje, jer u površinskom sloju takvih podloga postoji izraženo kolebanje vlage. Osim toga, na lakom zemljištu klica savlđuje manji otpor pri nicanju.

Vrijeme sjetve povrća

Vrijeme sjetve povrća zavisi od vrste, klimatskih uslova, rokova prispjevanja i namjene roda. U zavisnosti od vremena sjetve postoje sljedeći rokovi:

Proljećna setva/sadnja povrća

Počinje rano s proleća sjetvom biljaka otpornih na hladnoću kakve su šargarepa, peršun, luk, grašak, i završava se sjetvom vrsta koje su osetljive na hladnoću poput krastavaca, dinja, lubenica, boranija, tikvica. Za ranu proljećnu proizvodnju povrće se sije od sredine februara-ako će se gajiti u grijanim baštama pod krovom, a početkom marta za negrijane plastenike i sredinom ovog mjeseca za uzgoj na otvorenom polju.

Ljetnja sjetva/sadnja povrća

Najčešće se zove postrna sjetva obavlja se tokom ljetnjih mjeseci. Najvažnija karakteristika ove sjetve ogleda se u tome što je usko povezana s mogućnostima navodnjavanja. U našem podneblju ova sjetva praktično nije moguća ako se usjev ne može navodnjavati. A u ovom periodu siju se kornišoni, rasađuju kupusnjače, neke selekcije industrijske paprike i industrijski, kasni paradajz, rana boranija ili šargarepa, biljne vrste čije vegeta cije završavaju do kraja oktobra.

Jesenja setva/sadnja povrća

Kako joj i ime kaže, radi se u jesenjim mjesecima – septembru i oktobru, rijetko novembru. U ovom roku sije se povrće otporno na niske temperature, koje za berbu prispijeva u rano proljeće sljedeće godine. Za jesenje-zimsku proizvodnju pripreme počinju krajem avgusta i početkom septembra mjeseca, tako što u hladne leje na otvoreno zasijemo zelenu salatu, crni luk, rotkvice, koji stižu za rasađivanje novembra mjeseca kada se sije spanać u plasteniku. Prethodno se uklone svi ostaci paprike i kornišonea, zatim se zemljište obradi, unesu hraniva i, kada dođe vrijeme, biljke rasade a spanać posije. Ove biljne vrste stižu za upotrebu od januara do marta mjeseca kada je najveći nedostatak svježeg povrća i najveći finansijski efekat.

Predzimska setva/sadnja povrća

Ona pada u jesen, neposredno pred prve mrazeve. U ovom roku sjetve sjeme ne treba da nikne do proljeća, jer bi nikle biljčice izmrznule. U ovom roku seju se peršun, šargarepa, luk i grašak. Količina sjemena u predzimskoj sjetvi treba da je za oko 30% veća u poređenju s sjetvom u ranijim rokovima, jer jedan deo semena i klica ugine u toku zime.

Uzgoj povrća u bašti – rokovi sjetve

U zavisnosti od vremenskih prilika u proljeće u bašti se najčešće sije i sadi povrće koje je otporno na mraz koji je dosta čest u ovo doba godine. Tako se u martu siju spanać, blitva, luk, šargarepa, grašak, celer, salata, rotkvice, celer, peršun, paštrnak i mirođija. Krajem marta i početkom aprila trebalo bi posijati kelj, kupus i kelerabu. U prvoj polovini aprila trebalo bi da se završi sjetva graška, šargarepe i praziluka.

Takođe, u zavisnosti od temperature, u martu mogu da se rasade karfiol, keleraba, blitva i kupus. U drugoj polovini aprila siju se kukuruz šećerac, krompir za jesenje vađenje, celer, pasulj, cvekla, paradajz i paprika. Krajem aprila, mogu se posijati lubenice, dinje, krastavci i boranija, ali treba biti oprezan zbog mogućih kasnih mrazeva, pa ukoliko je potrebno, izniklo povrće štititi od hladnoće pokrivanjem agrotekstilom, folijom, novinskom hartijom, lišćem ili slamom. Upravo zbog mogućih mrazeva sa sadnjom rasada osetljivih povrtarskih biljaka kao što su paprika, paradajz, patlidžan i tikvice, valja sačekati do poslije Đurđevdana (6. maja), pa čak i polovine maja. Niske noćne temperature im ne prijaju i mogu ozbiljno da im naškode. Ovo važi i za krompir koji je poslije nicanja osjetljiv na niske temperature.
Radi lakšeg planiranja sjetve-sadnje predlažemo vam da sačuvate ovu tablicu.

POVRĆE MJESEC
BOB februar, mart, april
BLITVA mart, april, maj, jun, jul
BROKOLI mart (za rasad), april (za rasad i u bašti)
CELER februar(za rasad, u bašti) april (u bašti), maj (u bašti), jun (u bašti)
CVEKLA april (u bašti), maj (u bašti), jun (u bašti)
CRNI KOREN mart, april
KARFIOL april (za rasad), maj (za rasad), jun (za rasad)
ENDIVIJA jun (za rasad), jul (u bašti), avgust (u bašti)
PASULJ april, maj, jun, jul
BORANIJA april, maj, jun, jul
GRAŠAK februar, april, maj, septembar, oktobar
GRAŠAK ŠEĆERAC februar, mart, oktobar, novembar
KELJ april (za rasad), maj (za rasad i u bašti), jun (u bašti)
PROKELJ april (za rasad), maj (u bašti), jun (u bašti)
KINESKI KUPUS maj (za rasad), jun (za rasad i u bašti), jul (u bašti)
KOMORAČ april (za rasad), maj (za rasad), jun (u bašti), jul (u bašti)
KRASTAVCI mart (za rasad), april (za rasad), maj (u bašti)
KUKURUZ ŠEĆERAS april, maj, jun
MATOVILAC avgust, septembar, oktobar
BORANIJA april, maj, jun, jul
ŠARGAREPA mart, april, maj, jun
PAŠTRMAK maj
PATISON TIKVICE april (za rasad), maj (za rasad i u bašti), jun (u bašti)
PERŠUN mart, april
PRAZILUK februar(za rasad), mart (za rasad), april (za rasad), maj (u bašti), jun ( u bašti)
RABARBANA februar (za rasad), mart (za rasad), april (za rasad)
RADIČ RANI maj, jun, jul
RADIČ KASNI jun, jul, avgust
PARADAJZ mart (za rasad), april (za rasad i u bašti), maj (u bašti), jun (u bašti)
ROTKVA mart, april, maj, jul, avgust, septembar
ZELENA SALATA mart, april, maj, jun, jul, avgust, septembar, oktobar
SPANAĆ mart, april, maj, jun
TIKVICE mart (za rasad), april (za rasad), jun (u bašti)
ZELJE april (za rasad), maj (za rasad i u bašti), jun ( u bašti)

Produžite rok trajanja i svježinu banana na jednostavan način

Skoro svi banane drže upravo na trpezarijskom stolu ili kuhinjskom pultu, u činijama. Poslije par dana obično kora kreće da poprima braon boju.

Međutim, postoji jedan veoma jednostavan trik koji će pomoći da banane ostanu svježe i jestive i do dvije nedjelje. Majk sa Jutjub kanala „Kitchen Tips“ izveo je mali eksperiment koji je pokazao kako njegova metoda djeluje. Jednu gomilu banana ostavio je na kuhinjskom pultu, dok je drugu gomilu banana ubacio u hermetički zatvorenu posudu u koju je ubacio kuglice koje upijaju vlagu i etilen:

„Kako banane sazrevaju, kao i drugo voće, proizvode gas etilen, koji se širi na okolno voće i pomaže u sazrevanju“, objasnio je Majk u videu, „pa će banane apsorbovati najviše gasa kada su zajedno”.

Pogledajte video:

Glavni uzroci nesupijeha u proizvodnji biljaka i njihova rješenja

Glavna pitanja o baštovanstvu vezana su za to koji su uzroci problema sa biljkama, a često se odnose na probleme sa zemljištem i okolinom, kao i štetočine, insekte i posljedice njihovih aktivnosti.

Iako su mnogi problemi povezani sa insektima i bolestima, čini se da je većina problema takođe i ekološke prirode, pitanja njege, posebno zimi. Kućne biljke su sve hibridne ili vrste biljaka koje rastu samoniklo negdje u svijetu. Usklađivanje sa okruženjem kakvo je ono u kojem je biljka nastala i jeste neki recept za najbolji uspijeh. Možda nije moguće uvijek da se ispuni svaki kriterijum za biljku, ali svaki korak i trud mogu napraviti veliku razliku.

Uzroci problema sa biljkama – 3 glavna faktora kod zdravlja biljaka

Žutilo i opadanje listova

Gubitak listova ili žutilo često je uzrokovano nedostatkom vlage. Većina sobnih biljaka najbolje uspijeva sa relativnom vlažnošću između 50% i 70%. Biljke same stvaraju određenu količinu vlage kroz svoje lišće, iz zemlje, pa čak i saksije ako su porozne.

Što više biljaka imate u prostoriji, to će biti veća vlažnost, a što su biljke bliže zajedno, više će moći da koriste jedna drugoj. Postavljanje saksija na ležište od sitnog šljunka i šljunka u plitkom poslužavniku će vam omogućiti da dodate vodu u poslužavnik, podižući vlažnost bez natapanja. Postavljanje posuda napunjenih vodom po prostoriji takođe će značajno povećati vlažnost.

Vetrenje prostorije za njegu biljaka

Biljke treba da dišu i uživaju u svježem vazduhu, baš kao i svi mi. Lagano kretanje vazduha često može da utiče na rast i zdravlje biljaka.

Nekoliko biljaka može da pati kada rastu u prisustvu prirodnog ili ugljenog gasa. Efekti toplote mogu sda utiču na uspijeh cvjetanja ili dovedu i do potpunog gubitka listova.

Razgovor sa biljkama-mit ili istina

Da li ikada razgovarate sa svojim biljkama? Iako teško da nas razumiju, činjenica jeste da biljke udišu CO2 koji mi izdišemo, a one zauzvrat izdišu kiseonik koji nam je potreban.

Mogući uzroci problema sa biljkama: 35 mogućih izazova kod njege biljaka

Kada je riječ o tome koji su uzroci problema sa biljkama i mogućim uzrocima istih kod njege biljaka, evo nekoliko potencijalnih objašnjenja.

  1. Rubovi listova smeđi i osušeni: Temperatura je previsoka: Premjestite biljku na hladnije mjesto. Možda je i nedostatak vlage: Postavite biljku na plitku, šljunkovitu posudu sa vodom.
  2. Smeđi vrhovi listova ili ivice listova: Nedostatak vlage, postavite biljku na plitku, šljunkovitu posudu sa vodom.
  3. Tragovi od đubriva: Možda će biti potrebno ispiranje ili presađivanje biljke sa svježom zemljom.
  4. Loš kvalitet vode (hlor, fluor, soli, itd.): Ostavite vodu da stoji 24 sata prije upotrebe.
  5. Nedostatak ili netačne komponente đubriva: Uvijek pratite uputstva. Naprskajte oštećenja od insekticida, ulja, materijala za sjaj listova. Operite lišće čistom vodom i mekom krpom
  6. Netačan pH zemljišta: Testirajte i prilagodite pH zemljišta ili presadite biljku. Nedostatak gvožđa može nastati kada je pH tla previsok (alkalan). Nedostatak magnezijuma može nastati kada je pH tla prenizak (kiseo).
  7. Zagađivači u vazduhu: Isparenja iz gasova, hemikalija itd.
  8. Brza defolijacija: Brze promjene temperature ili svjetlosti. Da li je biljka premještena na novu lokaciju?
  9. Moguće prekomjerno zalivanje: Provjerite da li je korijen oštećen ili postoji trulež.
  10. Zalivanje: Obezbijedite dovoljno vode da podrži puno lišće.
  11. Postepena defolijacija (donji listovi postaju žuti i opadaju): Moguće prekomjerno zalivanje, provjerite da li je korijen oštećen ili postoji trulež.
  12. Nedovoljno osvjetljenja: Premjestite biljku na svjetlije mjesto.
  13. Oštećenja od spreja ili pare uslijed tečnosti za čišćenje
  14. Moguće oštećenje lisnih uši ili grinja
  15. Pjegavo lišće: Moguće prekomjerno zalivanje, provjerite korijen.
  16. Opekotine od sunca: Previše direktnog sunca
  17. Hladna voda na lišću: Koristite vodu sobne temperature za zalivanje ili prskanje.
  18. Gljivična infekcija: Naročito moguća ako su biljke u veoma vlažnim uslovima.
  19. Lišće je blijedo i slabo izgleda: Nedovoljno osvetljenja, premestite biljku na svjetlije mjesto. Zalivanje: Obezbijedite dovoljno vode da podrži puno sazrelo lišće.
  20. Nedostatak dovoljne vlage: Postavite biljku na plitku, šljunkovitu posudu sa vodom.
  21. Novo lišće je malo, blijedo i vretenasto: Nedovoljno osvjetljenja, premjestite biljku na svjetlije mjesto.
  22. Listovi požuteli između vena (žile ostaju zelene): Netačan pH zemljišta, testirajte i prilagodite pH zemljišta ili presadite biljku.
  23. Neuspijeh biljke da cvjeta: Nedovoljno osvetljenja, premjestite biljku na svjetlije mesto.
  24. Cvijetni pupoljci padaju pre otvaranja: Temperaturne fluktuacije, izlaganje toploj ili hladnoj promaji.
  25. Srebrne ili crvene mrlje na lišću: Opekotine od sunca, previše direktnog sunca.
  26. Cijela biljka je uvenula: provjerite zalivanje, đubrivo, temperature, mraz…
  27. Zakržljale biljke: provjerite zalivanje, đubrivo, temperature, mraz…
  28. Male bijele mrlje na listovima: uglavnom uzrokovane paukovim grinjama.
  29. Mase poput pamuka na listovima i stabljikama (okrugle ili ovalne izbočine prekrivene pamukom): Brašnaste bube
  30. Ljepljive tačke na lišću: Prvenstveno uzrokovane lisnim vašima
  31. Male smeđe izbočine na stabljikama ili lišću: Ljuskasti insekti
  32. Nejasna, siva buđ koja prekriva cvijeće, lišće i stabljike: Botritis (gljivična bolest obično uzrokovana mrtvim listovima i istrošenim cvjetovima koji se ostavljaju na biljci), višak vlažnosti, loša ventilacija.
  33. Opšte opadanje cijele biljke: Trulež krune, stabljike ili korijena (obično uzrokovano prekomernim zalivanjem, posebno tokom zimskih mjeseci kada su biljke u stanju mirovanja i ne treba im mnogo vlage).
  34. Smeđe ili žute mrlje na listovima: Gljive koje se obično razvijaju kada se dozvoli da voda ostane na listovima. Hladna voda takođe može biti uzrok mrlja. Za prskanje i zalivanje koristite vodu sobne temperature i provjerite da li se lišće osušilo prije noći.
  35. Plijesan: Pepelnica je gljivična bolest koja se prenosi vazduhom. (Afričke ljubičice i begonije su posebno podložne).

Ljubav prema biljkama jeste ono što će prije svega doprinijeti tome da se dobro upoznate sa svojim biljkama i obezbijedite im uslove koji su im neophodni kako bi napredovale i bujale.

Izvor: The Garden Helper

Stigla Baba Marta, znate li ko je ona

Mart je mjesec koji nam uvijek pripremi nešto neočekivano, posebno u smislu vremenskih neprilika. Zato je ovo doba obilježeno dobro poznatom Baba Martom.

Svi u narodu, od male djece do starijih, znaju za ovu čuvenu staricu koja je sinonim za nagle promjene vremena u martu mjesecu.

Postoje mnoge legende kao i priče iz naroda vezane su za ovo iznenado vaganje toplih i hladnih temperatura, a „Naissus.info“ nam prenosi neke od najzanimljivijih i kako se u narodu obilježava pojava čuvene „Babe“.

Legenda govori o jednoj miloj i dragoj starici koja je predstavljala svoj mjesec, mart. Kada je rimski kralj Numa Pompilije odlučio da ispred njenog mjeseca doda još dva, to je razljutilo staricu i u njoj probudilo žar boga rata Marsa, po čemu je ovaj mjesec i dobio ime.

U narodu se Baba Marta zaista zamišlja poput bakice, jer se priroda ponaša poput čovjeka. Tako, vjeruje se da je Baba Marta zapravo vijesnik proljeća, lijepih stvari, budilnik prirode, osmijeha i lijepog raspoloženja, ali kada to ne vlada zemljom, onda Baba Marta pošalje loše vrijeme, snijeg, hladnoću i slične nepogode, kako bi opomenula svoje unuke da to mora da se održava i da njen mjesec i njihovo ponašanje ne treba da budu išta gori od njene zamisli.

Deda Sječko je drugi naziv za januar mjesec, za kog se vjerovalo da je bio veoma zaljubljen u Baba Martu (mart mjesec). Kao znak njegove ljubavi prema njoj, stalno joj je iznenada slao lijepe pahulje, kojima bi ona ukrasila svoj proljećni dom.

Na pitanje ko je Baba Marta, možda dobijete i malo konkretniji odgovor jednog narodnog vjerovanja. Naime, vjerovalo se da je Ana Perena, koja je rimska boginja vječnosti, regeneracije i obilja, bila i glavna za mjesec mart kada je i slavljena njena dobrota. Svakog marta pozivala je na velika čišćenja i raspremanja, jer je to obilježavalo nove početke.

Naime, ona je predstavljena kao čuvena Baba Marta, ali je bila uvijek raspoložena za šalu i neke manje spletke.

Jedna priča govori o zaljubljenosti boga Marsa u boginju Minervu i kako je pristao na Aninu pomoć da je zavede. Ona mu je prenijela da će ga Minerva čekati na jednom mjestu. Ana se prerušila i čekala da se on pojavi, a kada je došao sav opsjednut ljubavlju prema Minervi, nije ni primijetio sa kime se ljubio dok taj romantičan trenutak nije prekinuo Anin jedva suzdržani smijeh.

Mart je za udate žene bio uvijek tužan, jer su ispraćale svoje voljene muževe u vojsku. U strahu i brizi, pravile su male vunene figurice koje su bile amajlije protiv zlih sila, ali su predstavljale i molbu da Baba Marta ne promijeni raspoloženje i donese im dodatne tegobe.

Martenice su dio tradicije koja se u Bugarskoj i dan-danas praktikuje. To su male vunene lutkice koje su pravljene od crvenog i bijelog konca. Crveni konac štiti od bolesti, dok se za bijelu boju vjeruje da produžava život, pa je ovo česta konbinacija. One mogu biti ukrašene novčićima, biserima ili drugim sitnicama. Takođe se vjeruje da crvena označava proljećno Sunce čiji su zraci crvenkaste boje, dok je bijela boja snijega, pa je idealan opis za mart mjesec, prenosi Telegraf.

Ljudi vjeruju da, ako se cijelog mjeseca nose martenice, godina će biti berićetna, zdrava i uspješna. Pa se njima kite vrata od kuće, kućni ljubimci, drveće, voćnjaci i drugo.

Nose se do prvih znakova početka proljeća, poput pupoljaka, a negdje se za skidanje martenica bira bilo koji dan od 1. do 22. marta. Ako je tog dana lijepo vrijeme, takva će biti i godina.

 

Gajite ruže iz krompira – Trik profesionalnih baštovana!

Ima li šta ljepše od dvorišta punog ruža? Kraljice cvijeća mogu da se gaje i na ovaj način.

Ako želite da gajite ruže na balkonu to je itekako moguće i to uz pomoć krompira. Vjerovatno mislite kako te dvije stvari nikako ne idu zajedno: ruže i krompir, ali naprotiv.

Upravo će krompir učiniti da vaše ruže razviju svoje divne, krupne cvjetove. Uz pomoć ovog trika uspješno ćete rasaditi vaše omiljene ruže.

Prvi korak: Uzmite jedan veći krompir i u njemu napravite rupu. Može i burgijom, ali i nožem.

Drugi korak: Jednu stabljiku isječenu sa grma ruže zabodite u tu rupu.

Treći korak: Saksiju do pola napunite zemljom, stavite krompir sa ružom i napunite saksiju do kraja.

Četvrti korak: Isjecite plastične flaše i stavite ih na ružu kako bi u prvih par nedelja imala adekvatnu zaštitu od negativnih spoljnih uticaja.

Ne zaboravite da povremeno zalijete ruže i čim stignu topli dani skinite flašu kako bi ruža mogla nesmetano da raste i cvjeta.

Izvor: Stil

PROČITAJTE:

Ovako ćete pravilno posaditi ruže

Ruže najbolje rastu pored ovih biljaka!

Kako da zaštitite ruže od invazije insekata

Proizvodnja paprike – Kada se sije, a kada sadi

Proizvodnja paprike obavlja se pomoću rasada. U zavisnosti od zahtijeva tržišta i mogućnosti zagrijavanja određuje se vrijeme proizvodnje.

Za rano proljetnu proizvodnju u zaštićenom prostoru paprika se sije od početka novembra do polovine januara. Presađuje se u fazi kotiledona, a sadi od polovine marta do početka aprila. Rasad se sadi u starosti 65-70 dana za ranoproljetnu i 45-50 dana za jesenju proizvodnju (sjetva krajem maja, sadnja polovinom jula).

Nove tehnologije uzgoja paprike podrazumijevaju isključivo kontejnerski sustav proizvodnje presadnica, sa pikiranjem u kontejnere, (103 otvora) i lončanice promjera 7 do 9 cm, ili bez pikiranja (speedling system) u kontejnere sa 84 otvora. Sedam do deset dana pred rasađivanje obavlja se kaljenje rasada na 10-15 stepeni C, kako bi se biljke lakše adaptirale na uslove sredine i izbjeglo uvenuće.

Pročitajte: Proizvodnja roge paprike u zatvorenom prostoru

Presađuje se kada je temperatura zemljišta oko 20 stepeni C jer u hladnijem zemljištu paprika zaostaje u porastu. U konvencionalnim tehnologijama paprika se sadi u dvoredne i više redne linije. Razmak redova je 35-40 cm (gušći sklop je za slabobujne sorte).

Za izuzetno ranu proizvodnju sadnja može biti vrlo gusta, od 5 do 10 biljaka/ m². Tada biljka ranije formira plodove, ima ih znatno manje po biljci, ali ne i po jedinici površine, što je sa finansijskog stanovišta vrlo značajno, zbog visoke cijene same paprike.