Naslovnica Blog Stranica 163

Ovo su najbolje sorte luka za proljetnu sadnju

Ako ste propustili jesenju sadnju crnog luka, požurite sa proljećnom. Za sjetvu crnog luka u proljeće se uglavnom upotrebljava arpadžik, dok je neopravdano zanemarena sjetva krupnih glavica i barut-sjemena.

Proljećna sadnja često kasni zbog loših klimatskih uslova. Dok baštovani čekaju u proljeće da se zemljište prosuši pa da se obavi priprema za sadnju, jesenji luk ne gubi vrijeme – raste i razvija se tako da stiže i mjesec dana ranije. Kad proljećna sadnja nikne, jesenja može da se čupa za mlad luk.

Najbolje sorte za sadnju luka:

HOLANDSKI ŽUTI

Holandski žuti

Ovaj sjemenski luk je srednje rana sorta. Period vegetacije traje oko 120 dana. Glavice luka su krupne, čvrste i pljosnatookruglog oblika. Dostižu 80-90 g. Odlikuju se umjerenom ljutinom, koristi se svjež i termički se obrađuje za pripremu jela. Pogodan za skladištenje

PTUJSKI CRVENI ARPADZIK

Ptujski crveni luk

Najpoznatija slovenačka sorta luka. Ova sorta je srednje kasna.

Dobro podnosi sušu. Glavice su spolja sa crvenoljubičastom ljuskom, a takav je i mesnati dio, prošaran bijelim. Prilično je ljut, koristi se za kuvana jela ali i za salatu. Lako se čuva.

SJEMENSKI LUK ŠTTUGARTER

Šttutgarter

Stuttgarter je veliki, tamno žuti luk s čvrstim, bijelim mesom. Srednje rana sorta. Odlikuje se dobrim prinosom, dobrom otpornosti prema bolestima. Najpopularnija sorta kod nas.

LUK ŠTURON

Šturon

Sjemenski luk ŠTURON je sorta luka za kasniju proizvodnju. Odlikuje se veoma krupnom, okruglom do izduženom glavicom, ljuske su zlatne boje.Daje visoke stabilne prinose i nije sklon procvjetavanju . Koristi se u svježem stanju i za duže je skladištenje.

MAJSKI SREBRENJAK

Majski srebrenjak

Lukovice su potpuno bijele boje, sočne i pljosnate. Proizvodi se iz rasada, direktnom sjetvom i iz arpadžika. Kad je u pitanju ova sorta sadnja arpadžika se obavlja u jesen, do kraja oktobra. Pogodan je posebno za proizvodnju mladog luka u rano proljeće. Teže se čuva.

Savjeti za uspješno gajenje žalfije

Žalfija je biljka suvog i toplog područja. Međutim, odgajivači smilja kažu da je došlo do pomjeranja mediteranske klime u kontinentalni dio. Zato kod nas, pogotovu u istočnim i južnim krajevima zemlje, sve više uspijevaju mediteranske biljke, pa tako priča o gajenju žalfije u ovim sredinama ipak nije nemoguća.

Žalfija je višegodišnja biljka iz čijeg busena izbija veliki broj stabljika visine od 50 do 80 centimetara. Ne voli suvišnu vlagu, ali može da se gaji i na zemljištu niske plodnosti. Najviše etarskog ulja dobija se od žalfije koja se gaji na terenima sa mnogo svjetla i toplote.

Tip zemljišta

„Žalfija može da se gaji na zemlji niske plodnosti, ali ako ono nije zabareno. Najbolje rezultate i kvalitativno i kvantitativno daje na rastresitim, propusnim i hranljivim zemljištima. Kao višegodišnja kultura ne gaji se u plodoredima. Na istom zemljištu može da ostane deset i više godina. Ovu biljku treba podizati iza onih kultura koje zemljište ostavljaju čisto od korova“, kaže Violeta Petrović Luković, savjetodavac u Poljoprivrednoj savjetodavnoj i stručnoj službi u Kragujevcu.

Priprema zemljišta

Obradu zemljišta treba obaviti krajem ljeta. Dubina oranja treba da je na 40 centimetara. Za osnovno đubrenje u predsjetvenoj pripremi treba koristiti NPK mineralna đubriva i to od 500 do 800 kilograma po hektaru. Hranljivi elementi za ishranu žalfije unose se u toku vegetacije i to periodičnom prihranom, pre svega azotnim đubrivima.

Najbolje rezultate i kvalitativno i kvantitativno žalfija daje na rastresitim, propusnim i hranljivim zemljištima.

Razmnožavanje i setva žalfije

Žalfija se razmnožava sjemenom i dijeljenjem starijih bokora. U širokoj praksi se razmnožava sjemenom i to proizvodnjom rasada ili direktnom sjetvom na parcelama. U proizvodnji rasada sjeme se seje u redove na rastojanju od 10 do 20 centimetara. Sjetva u leje se obavlja krajem marta i početkom aprila i nikne za dvadesetak dana. Sadnice se na stalno mjesto rasađuju u oktobru ili novembru“, objašnjava naša sagovornica.

Pročitajte: Savjeti za uspješno razmnožavanje žalfije

„Ukoliko se sjetva obavlja direktno na parceli, može i sijačicom ili ručno. Taj posao se obavlja u aprilu. Za površinu od jednog hektara potrebno je od dva do tri kilogramaJesenja sadnja je ipak pogodnija od proljećne, jer se biljka bolje prima i ukorenjuje“, navodi Petrović Luković.

Žetva žalfije

Žetva žalfije se obavlja posle cvjetanja, a pravi momenat je kada listovi dobiju srebrnastu boju. U našim uslovima to je kraj jula. Kosi se nadzemni dio na visini od 10 centimetara. Nadzemni dio se suši, a potom se lišće odvaja od stabljike.

Sušenje žalfije

Lišće se suši u zaštićenom prostoru na promaji ili u sušari na 40 stepeni celzijusa. Osušeni list se čuva na hladnom i mračnom mjestu u papirnatim ili jutanim vrećama. Žetva ne smije da se obavlja ako je usjev mokar od rose ili kiše. Ukoliko se od žalfije proizvodi etarsko ulje, pokošenu masu treba ostaviti da provene, a zatim je destilirati“, napominje Violeta Perović Luković.

Prinos žalfije

Kao višegodišnja biljka žalfija u prvoj godini daje najmanji prinos. On se postepeno povećava sa starošću zasada. Najveći prinosi se dobijaju u trećoj i četvrtoj godini, a poslije toga postepeno opada. Sa površine od jednog hektara može da se dobije od tri do pet hiljada kilograma suve herbe, a suvog lista od dvije do tri hiljade kilograma. Ukoliko masa ide na destilaciju, sa iste površine može da se dobije od 20 do 30 kilograma etarskog ulja.

Sagovornik: Violeta Petrović Luković, PSSS Kragujevac

Narodna vjerovanja vezana za ZUMBUL: Jedan od prvih vjesnika proljeća ima jaku simboliku

Zumbul je cvijet živopisnih boja poznat je po svojoj debljoj stabljici i puno malih cvjetova oko nje. U Evropu je još u 16. vijeku stigao iz Azije, gdje su ga dalje razvijali, pa nam otud danas dvije vrste – rimska i holandska, raznovrsnih boja, veličina, pa čak i jačine mirisa. Rimski ima ređe cvjetove obično bijele, ružičaste ili modroplave boje i intenzivnijeg je mirisa. Holandski je onaj kakvog češće viđamo kod nas, sa gusto zbijenim cvjetovima u bijeloj, bež, roze, crvenoj i ljubičastoj boji.

Zašto je danas OREZIVANJE VOĆAKA toliko bitno kada su voćke i prije davale plodove?

Mnogi ćete se zapitati zašto je danas zimsko orezivanje toliko bitno kada su voćke i prije davale plodove, a nikada nisu bile orezivane.

Odgovor je prilično jednostavan: Danas je mnogo veća potražnja za velikim plodovima privlačnog izgleda. Drveće će svakako roditi plodove u vrijeme berbe, čak i bez zimskog orezivanja. Ali neorezano drveće često nosi mnogo manjih plodova, što opterećuje grane koje u ljeto pod teretom na kraju i pucaju. Tako da ukoliko želite pristojnu berbu, definitivno trebate uzmeti u obzir orezivanje voćki tokom zime.

Donosimo vam 5 koraka za uspješno orezivanje:

  1. Uklonite deblje grane koje rastu prema unutra.
  2. Grane koje rastu uspravno treba prikratiti na mjestu grananja kako bi se potaknuo njihov rast i formiranje pupoljaka. Tako ćete ojačati horizontalne grane koje daju najviše plodova.
  3. Izdanke na kojima su se već formirali plodni ili generativni pupoljci treba da se skratite na jednu trečinu. Tako grane neće biti predugačke i neće pucati pod težinom plodova.
  4. Za orezivanje uvek koristite oštar alat. Preporučljivo je oštrice makaza prilikom prelaska s voćke ne voćku kratko spaliti plamenom kako biste ga dezinficirali, tj. nebi prenijeli viruse ako ih ima.
  5. Sve veće rane od orezivanja treba premazati voćarskim voskom.

Drveni pepeo i SADNJA KROMPIRA: Tajna boljeg ukusa i većih prinosa

Svi želimo da imamo krupne i ukusne gomolje kada dođe vrijeme za vađenje krompira. Zato je potrebno od samog početka da se potrudimo. Krompir traži dosta hraniva, a tu na scenu stupa drveni pepeo.

Ukoliko nemate sajnjak, drveni pepeo je izuzetno koristan u baštovanstvu. Naime, on sadrži fosfor, kalijum, kalcijum, bor i mnoge druge esencijalne minerale za razvoj biljaka. Ipak, sa njim treba biti oprezan. Prvo, jako je važno da je reč o pepelu koji je nastao isključivo sagorijevanjem drvene mase. Takođe, važno je biti oprezan po pitanju količine, jer drveni pepeo alkalizuje zemljište. I na kraju, treba znati kojim biljkama odgovara, a kojim ne.

Upotreba drvenog pepela prije i tokom sadnje krompira

Što se tiče krompira, drveni pepeo povećava sadržaj skroba i daje mu bolji ukus, a može i da poveća prinos za 10-15 odsto.  Može se koristiti na dva načina: prije i tokom sadnje krompira. Prije sadnje, krompir koji je raspoređen u gajbe da se prosuši i naklija, pospe se pepelom. Za 10 kilograma krompira dovoljno je pola kilograma drvenog pepela. Posebno je koristan za isječen krompir koji se naklijava. Kada se pepeo pospe po njemu, isječeni dijelovi se brže suše, odnosno sprječava se pojava truleži.

Kada je riječ o upotrebi pepela tokom sadnje, postupak je sljedeći. Nakon što se iskopa kanal za sadnju krompira, pospe se šaka-dve pepela po sadnom mjestu. Nakon toga se pepeo prekrije sa tankim slojem zemlje, kako krompir ne bi došao u direktan kontakt sa njim. Zatim se u kanal stavljaju krompiri, sa okcima okrenutim na gore, a zatim se zatrpaju zemljom.

Kako smo naveli, drveni pepeo je bogat kalijumom, a upravo je kalijum zadužen za regulaciju ravnoteže vode u biljkama. Takođe, učestvuje u transportu hrane unutar biljaka i stvaranju šećera i skroba. Bez dovoljno kalijuma, krompir će biti osetljiv na velike temperaturne oscilacije, sušu, štetočine i bolesti.

Ukoliko ove godine ne želite da kopate kanale za krompir, nego biste da probate lakši način, preporučujemo da pročitate: Uzgoj KROMPIRA POD SLAMOM: Lako i jednostavno, leđa sačuvana

Važna napomena: Za korišćenje pepela tokom sadnje krompira, neophodno je znati kakva je pH vrijednost zemljišta. Naime, krompir voli blago kiselo zemljište. Sa druge strane pepeo smanjuje kiselost zemljištu, te ukoliko je zemlja neutralne pH vrijednosti ne treba koristiti pepeo, jer će krompir biti podložniji bolestima. Takođe, drveni pepeo se nikada ne koristi istovremeno sa azotnim đubrivima, jer može da dođe do neželjenih efekata, poput gubljenja ovog hraniva.

Ubijte bijelu plijesan na svojim sobnim biljkama s ovim sredstvom iz kuhinje

Plijesan na zemlji može biti velika frustracija za ljubitelje sobnih biljaka.

Iako plijesan na zemlji kućnih biljaka nije štetna za biljku, može ukazivati na problem u načinu na koji se o njima brinete.

Svi znamo da sobne biljke zahtijevaju određenu disciplinu kada je riječ o redovnom zalijevanju, stoga može biti zbunjujuće kada primijetite ničim izazvanu bijelu plijesan na biljci koju s velikom pažnjom njegujete. Znamo da bijela ili siva plijesan koja se širi tlom biljke izgleda ružno. Međutim, nema razloga za brigu jer plijesan nije tako opasna za biljku kao što se čini i lako je možete ukloniti pomoću nekoliko jednostavnih i učinkovitih postupaka.

Plijesan na zemlji vaših biljaka obično je bezopasna saprofitna gljiva. Saprofit je organizam koji hranjive tvari dobiva iz organskih tvari koje se raspadaju.

Pojava saprofitne gljive na zemlji potpuno je prirodna. No, budući da se oslanja na raspadanje organske tvari, znak je da nešto nije u redu s vašom biljkom. Jedan od uzroka je vlaga, ali može biti i zbog vlažnog tla, i zbog vlažnog zraka.

Drugi krivac koji potiče rast plijesni su loši svjetlosni uslovi. Sve biljke imaju posebne zahtjeve za suncem. Ako nemaju dovoljno sunca, ne samo da će biljka patiti, već se i tlo neće isušiti. Vlažno tlo koje nema puno svjetla stvara savršene uslove za rast bijele plijesni.

Prije nego što krenete s pripravcima za uklanjanje plijesni, stručnjaci savjetuju da riješite problem uzročnika iz okoliša koji su doveli do rasta plijesni.

Kako ukloniti plijesan sa sobnih biljaka?

SODA BIKARBONA U SPREJU

Zemlja vaše biljke ponekad treba pomoć, ako ne želite plijesan i gljivice.

Soda bikarbona je prirodni prah koji se koristi u bezbroj situacija. Između ostalog, učinkovito je sredstvo protiv gljivica. Pomiješajte dvije kašike sode bikarbone s jednom litrom vode kako biste napravili sprej koji će učinkovito ubiti gljivice. Visoka pH vrijednost sode bikarbone uništit će bijelu plijesan na sobnoj biljci. Ne šteti biljci i siguran je za upotrebu po potrebi.

CIMET

Još jedan prirodni sastojak protiv gljivica koji vlasnici sobnih biljaka mogu koristiti kako bi se riješili plijesni je cimet.

Cinamaldehid, hemijski spoj u cimetu, prirodno je sredstvo protiv gljivica. Korištenje cimeta izvrstan je, potpuno prirodan način za rješavanje problema bez upotrebe hemikalija. Sve što trebate jest dodati sloj cimeta na površinu zemlje.

RUČNO UKLANJANJE

Jedan od „najlakših načina“ rješavanja bijele plijesni je da svoju biljku presadite u novu zemlju i posudu.

Međutim, imajte na umu da će organizmi koji su uzrokovali plijesan vjerojatno doći ponovo, ako ne vodite računa o već spomenutim problemima.

Čupamo ga i gazimo misleći da je korov: Nismo svjesni koliko koristan može biti

Koristio se još u starom Egiptu, vijekovima se uzgaja u Kini i Indiji, Francuzi od njega prave različita tradicionalna jela i čorbe a jedino mi gazimo po njemu, čupamo ga i bacamo misleći da je korov.

Tušt je jednogodišnji, ali vrlo uporan “korov” koji, kada nam se jednom nastani u bašti ili dvorištu, teško može biti odstranjen. Ne znamo da li znate, ali tušt se najčešće pojavljuje ispod paradajza, te ga prvo potražite tamo.

Biljka koja se često smatra korovom zapravo je i besplatna hrana i nevjerovatan prirodni lijek. Zato izađite napolje i pogledajte šta se sve skriva u vašem dvorištu ili u blizini vaše kuće.

Voćke vole orezivanje – Ovo su osnovna pravila pri rezidbi

Stručnjaci preporučuju orezivanje voćaka tokom mirovanja, dakle, tokom zime, a svakako prije bubrenja prvih pupoljaka.

Orezivanje voćaka važan je posao u voćarstvu, jer se njime  povećava rodnost i kvaliteta voća, a samo branje je olakšano.

Većini voćaka godi orezivanje, ali što se kasnije voćka orezuje, za nju je to veći šok. Kod rezidbe valja voditi računa da se uklone suve i oštećene grane te grane koje se križaju. Korak dalje je odstranjivanje vodopija (nerodnih izboja) i rezidbom izoliranje vrhova skeletnih grana. Krošnja nakon rezidbe mora biti prozračna kako bi svjetlost mogla ući u dubinu krošnje tokom vegetacije. Za voćare početnike dobro je potražiti savjet u literaturi, na internetu ili od stručnjaka u rasadnicima.

Kod postupka rezidbe koriste se makaze, noževi, pile. Alat mora biti čist i dezinfikovan. Makaze se koriste s dvostrukom oštricom ili jednom oštricom i fiksnim krakom. Postoje makaze s dugačkim ručkama. Ako želimo proširiti krošnju, režemo iznad pupa okrenutog prema van. Rez ne smije biti preblizu ni predaleko od pupa.
Nepravilan rez nad pupoljkom
Pravilan rez nad pupoljkom
Rezovi moraju biti kosi, i to prema suprotnoj strani na kojoj se nalazi pupoljak. Pila se koristi za uklanjanje debljih grana. Rubovi na presjeku reza poravnaju se s nožem za kalemljenje, a rane premažu s voćarskom pastom ili voskom.
Kod piljenja deblje grane valja spriječiti raskrečivanje. Dakle, nakon započetog reza, valja s gornje strane prijeći na suprotnu stranu (onu ispod) i napraviti novi rez. Rez se radi od dole prema gore nekoliko centimetara. Nakon toga treba ponovno prijeći na rez na gornjoj strani sve do potpunog odvajanja grane.
Jabučaste voćne vrste (jabuke, kruške, dunje) pretežno rode na jednogodišnjim ili ljetorastima izbojima, maksimalne dužine 40-50 cm, gdje se na vrhu nalazi jedan cvjetni ili mješoviti pup, a uzduž izboja su drvni pupovi. Neke sorte, primjerice, granny smith, viljamovka, rode pretežno na ljetorastima.

Zelena rezidba redovno se primjenjuje kod bresaka, zatim u mladim nasadima kao i u nasadima u rodu. Zelenu rezidbu kod bresaka napravimo uglavnom nakon berbe, a kod jabuke i kruške u julu. Rez na rodnost ima cilj da pravodobno obnovimo rodno drvo, čime možemo razdoblje pune rodnosti znatno produžiti.

Ako ljetorasta ima previše, oni se prorjeđuju, uklanjajući ih pri osnovi. Plodnjak je razgranjenje koje se razvije iz grane koja nosi cvjetove. Zbog gomilanja zaliha hraniva odebljan je, a drvni pupovi koje ima pri osnovi razvijaju se u štrklje i ljetoraste. Rezultat toga je stvaranje rodne grane.

Mješovita grančica je kod koštičavih još duža nego kod jabučastih voćaka. Ima veći broj cvjetnih pupova u odnosu na drvne.

U vrijeme rezidbe preporučuje se ostaviti srednje jake mješovite grančice. Rodne grančice koštunjača nazivaju se ljetorasti, mješovite grančice i štrljci (bolje poznati kao svibanjske kitice). Ljetorast je grančica dužine 30-40 cm, koja nosi cvjetove uzduž čitave svoje osi. Na njima se razvijaju plodovi srednje do male krupnoće. Kitičasti štrljak ili majska kitica predstavlja kiticu od 6-7 cvjetnih pupova koji okružuju jedan jedini drvni pup koji je smješten na vrhu. Te kitice mogu donositi plodove do 40 godina. Najviše ih susrećemo kod trešnje i šljive.

Izgled rodnih grančica kod koštičavih voćnih vrsta (šljiva,trešnja…)

Mješovita rodna grančica
Duga rodna grančica
Kratka rodna grančica – 1. Svi bočni pupoljci cvjetni 2. Bočni pupoljci i cvjetni i vegetativni
Kitica – rodna grančica trešnje

Najčešća greška u rezidbi je uklanjanje izbojaka koji se svojim položajem i izgledom ne uklapaju u predodžbu o izgledu krošnje voćke. Valja znati i kako prejaka rezidba znatno smanjuje lisnu površinu. Preporučljivo je da rezidbu obavi stručna osoba koja će voćare amatere podučiti kako pravilno orezati voćku.

Štrljak je kratak izbojak dužine od nekoliko centimetara, kod kojega uglavnom treće godine vršni pup diferencira u cvjetni (mješoviti pup). Stapka je rodan oblik kod mnogih sorata kruške (abba fetel, conference). Razvija se na starim štrljcima i predstavlja redukovan rast. Da se ne bi dobila pretjerana rodnost, kod rezidbe ih prorjeđujemo. Mješovita grančica ima različitu dužinu pa može doseći i prijeći 1 m dužine. Bočni pupovi na njoj mogu biti drvni ili mješoviti.

Kada sijati kukuruz šećerac?

0

Kukuruz šećerac možemo sijati od druge polovine aprila sve do sredine jula. Berba je kontinuirana, od sredine jula, do sredine, ili kraja, oktobra.

Priprema zemljišta za kukuruz šećerac ista je kao i za kukuruz za zrno. Duboka jesenje-zimska obrada, osigurava dobru strukturu i zalihu vlage za proljećnu sjetvu. Kasniji usjevi mogu se sijati i poslije ozimih i ranih proljećnih kultura. U tom slučaju, zadovoljava pliće oranje (do 20 cm), uz dobru pripremu sjetvenog sloja, navodi savjetodavac Dušan Despotović.

Kada sijati kukuruz šećerac?

U kontinetnalnom području, sjetva se može početi u drugoj polovini aprila, kad je temperatura zemljišta na 5 cm dubine, viša od 10 ºC. Pošto je dužina vegatacije, do tehnološke zrelosti, kraća, može se sijati i kasnije, sve do sredine jula. Tako je moguća kontinuirana berba, od sredine jula, do sredine, ili kraja, oktobra.

Sije se na 3-5 cm dubine, u zavisnosti od teksture zemljišta, uz razmak redova od 60 do 90 cm i razmak u redu 20 do 30 cm. U zavisnosti od razmaka sjetve, krupnoći i klijavosti sjemena, potrebno je 10 do 20 kg sjemena po hektaru.

Pročitajte: Kukuruz šećerac – Gajenje po organskim principima

Mjere njege usjeva

Za kukuruz šećerac se koriste isti herbicidi kao i kod proizvodnje kukuruza za zrno. Mada je bolje ne koristiti hemiju, savjetuje Despotović. Uz međurednu obradu, prema potrebi, koriguje se razmak biljaka u redu, dok su biljke niže od 20 cm.

Za dobar vegetativni rast, a posebno u vrijeme metličenja i razvoja klipa, naročito je važna ravnomjerna snabdijevenost vodom. U zavisnosti od zemljišnih i klimatskih uslova, za dobar prinos kukuruza šećerca, potrebno je 3.000 d0 6.000 m³ vode po hektaru. Kod nedovoljne snabdijevenosti vodom, lišće se uvija. Ako se to događa samo u podnevnim satima, to još nije kritično, ali ako tako ostane cijeli dan, svakako je potrebno navodnjavanje.

Despotović naglašava da se mjere zaštite od bolesti i štetočina prvenstveno odnose na upotrebu nezaraženog sjemena, a protiv kukuruznog moljca, prednost imaju agrotehničke i biološke metode.

Pročitajte: Kako se proizvodi kukuruz šećerac

Berba i prinosi

Tehnološka zrelost kukuruza šećerca nastupa oko 20 dana poslije oplodnje. Zrna su potpuno formirana, a među redovima nema nikakvog međuprostora. Ljuštika čvrsto priliježe uz klip, svila sasvim posmeđi i gotovo se sasuši, a u ruci klip djeluje čvrsto. Na pritisak, među prstima, iz zrna izlazi mliječni sok. U optimalnom tehnološkom zrenju, zrno ima 70-73% vode, odnosno 27-30% suve materije.

Klipovi kukuruza šećerca za tržište, obično se beru ručno zajedno s ljuštikom, ili se, istovremeno, čiste od ljuštike i svile i otkidaju na bazi klipa. Da se postigne što veći prinos, bere se 2 do 3 puta. Kukuruz šećerac najbolje je brati ujutru, dok je još niža temperatura, i odmah ga otpremiti u zaklon. Iz mog iskustva, ističe savjetodavac PSSS Despotović, najlakše se čuva u ljusci za prodaju na pijaci.

Proljetni tretmani voća pesticidima i njihova primjena

Tokom marta kreću tretmani pesticidima u voćnjaku. Ovdje je važno napomenuti da treba imati u vidu fenofazu voćke za početak tretmana. Tako da ako u nekom slučaju nismo završili rezidbu ili neku drugu operaciju to moramo prekinuti i tretman pesticidima blagovremeno odraditi.

„Plavo prsakanje“ se obavlja u „B“ fazi. Ova sredstva su na bazi bakra + mineralno ulje. To je faza u kojoj je cvjetni (generativni) pupoljak nabubrio, odnosno kada je došlo do početka pucanja prvih ljuspastih listića. Bakar ima kako fungicidno tako i baktericidno dejstvo. Ovaj tretman se smatra jednim od najvažnijih u toku cijele vegetacije jer se sa njim uništava mnoštvo patogena koji mogu na bilo koji način naškoditi biljci. Za ovaj tretman trebamo prateći vremensku prognozu izabrati sunčan i topao dan sa temperaturom od 12 stepeni Celzijusa pošto tada jon bakra ima potpun efekat na patogen. Za ovaj tretman, za razliku od ostalih, da bi bio najdjelotvorniji, potrebno je potrošiti više vode poštujući zadatu dozu i koncentraciju sredstva prilikom pravljenja rastvora. Voćka mora bukvalno da se „okupa“, odnosno, nanosimo sredstvo dok ne vidimo da su se počele stvarati kapljice rastvora koje kreću da cure sa grana.

Pročitajte: Inovacije u zimskom prskanju voćaka – Prskanje sumporno-krečnom čorbom za zaštitu voćnjaka

U intezivnom voćarstu na velikim površinama praktikuje se da ovaj tretman izvedemo u fazi „mišijeg uva“, C3 faza. Pri ovom tretmanu dolazi, zbog visoke koncentracije bakra, do „spaljivanja“ prvih otvorenih listića i dezinfekcije poluotvorenih pupoljaka od svih patogena. Ovaj tretman se ne preporučuje u zasadima koja se ne bave intezivnim voćarstvom.

Naredni tretman sa drugim aktivnim materijama se radi kada generativni pupoljak dođe u „balon“ fazu kod koštičavog voća odnosno u fazu „zelene glavice“ kod jabučastog voća. Ovdje se ne može govoriti o tačnom razmaku između ova dva tretmana jer ona uveliko zavisi od fenofaze koja je uslovljena vremenskim prilikama (količina sunčevog zrečenja, temperature itd.) Ovaj tretman je takođe značajan jer sprečava bolest sušenja grana i cvjetova  (Monilinia laxa) kod koštičavog voća i kovrdžavost lista breskve (Taphrina deformans) kao jedne od ekonomski najznačajnijih patogena. Kod jabučastog voća sprečava pjegavost lista i krastavost ploda  (Venturia Inequalis) koja ubjedljivo ima najveći ekonomski značaj, a jako teško se izboriti protiv nje. Ovdje treba izvršiti tretman insekticidima pošto je ovo period kada još neotvoreni pupoljak jabuke napada cvjetojed koji može prouzrokovati značajnu štetu dok kod koštičavog voća insekticide ne treba miješati sa fungicidima jer koštičavo voće već otvara cvijet i tretman može da ugrozi pčele. Kod jabučastog voća u ovoj fazi cvijet je još uvijek zatvoren i na njemu nema pčela.