Naslovnica Blog Stranica 134

Sve što treba da znate o KOROVIMA i kako ih potpuno SUZBITI

Agrosavjet
-
0
Sve što treba da znate o KOROVIMA i kako ih potpuno SUZBITI

Korovi su biljke koje samoniklo rastu tamo gdje su nepoželjne, odnosno u agroekosistemima. Neke korovske biljke mogu biti veoma dekorativne, ljekovite, pa čak i jestive. Međutim, bez obzira na to, korovi su nepoželjni jer gajenim biljkama oduzimaju prostor, vodu, minerale iz đubriva, pa i svjetlost. Zato se poljoprivrednici trude da ih eliminišu, pružajući tako usjevima veću šansu za dobar prinos.

Šta je to prag štetnosti korova?

Korovi se smatraju nepoželjnim vrstama upravo zato što njihovo prisustvo dovodi do smanjenja prinosa usjeva. Međutim, efekat korova na prinos zavisi od zastupljenosti korova na parceli, tako da se može desiti da su na njivi prisutni korovi u toliko maloj brojnosti da se to ne odražava na prinos. U tom slučaju njihovo suzbijanje nije ekonomski opravdano.

Prema tome, korove treba suzbijati samo ako su dostigli brojnost koja može da ugrozi prinos usjeva, a upravo ta brojnost biljaka predstavlja tzv. prag štetnosti. Koliki broj biljaka po jedinici površine predstavlja prag štetnosti zavisi od vrste korova, vrste usjeva, cilja biljne proizvodnje i raznih drugih pratećih faktora (rasporeda korovskih u odnosu na gajene biljke, robusnosti korova, vremena nicanja korova i usjeva, meteoroloških prilika). Ipak, ovaj prag najviše zavisi od toga koja korovska vrsta je u pitanju, tj. kakve sau njene karakteristike.

Pročitajte: Korovi u povrću – vrste i suzbijanje

Tako npr. neke procjene su da je prag štetnosti korovske vrste broćika (Galium aparine) u pšenici 1 biljka po m2 , dok je za vrstu mišji repak (Alopecurus myosuroides) utvrđeno da prag štetnosti iznosi preko 30 biljaka ove vrste po m2. U našim uslovima prag štetnosti korovske vrste abutilon (Abutilon theophrasti), kada ove biljke rastu u redu kukuruza, izosi od jedne biljke po m dužnom do jedne biljke na 2 m dužine reda kukuruza, što zavisi od meteoroloških uslova.

Šta je kritični period za suzbijanje korova?

Kako bi se postigao željeni efekat u suzbijanju korova, odnosno spriječilo smanjenje prinosa usjeva usljed zakorovljenosti, nije dovoljno samo primijeniti mjere suzbijanja, već je neophodno da se to suzbijanje obavi u pravom trenutku.

Ako previše poranimo sa izvođenjem bilo agrotehničkih ili hemijskih mjera, velika je vjerovatnoća da će doći do naknadnog nicanja korova, pri čemu korovi koji niknu nakon obavljenih mjera suzbijanja mogu nanijeti ozbiljne štete usjevu. S druge strane, ako okasnimo sa suzbijanjem korovi će već napraviti štetu usjevu, tako da njihovo zakasnelo suzbijanje neće imati efekta.

Pročitajte: Koji su to korisni korovi i za šta se koriste

Pravi momenat za suzbinaje korova definiše se kao kritični period za suzbijanje korova, a to je period u životnom ciklusu usjeva u kome je neophodno obaviti suzbijanje korova kako bi se izbjegle negativne posljedice njihovog prisustva po prinos usjeva. Ne može se generalno reći kada je taj period, usljed toga što njegov početak, kraj i dužina trajanja zavise od brojnih faktora: usjeva, vrsta i brojnosti prisutnih korova, primjene zemljišnih herbicida, tehnologije gajenja usjeva, vremenskih prilika itd.

Međutim, kada je taj period, može se procijeniti za svaki konkretni slučaj sagledavanjem svih činilaca koji utiču na početak i trajanje kritičnog perioda, a uzimajući u obzir saznanja o kritičnom periodu koji je procenjen za konkretne usjeve i meteorološke uslove.

Kako se postiže iznurivanje korova?

Iznurivanje korova podrazumijeva višekratno uništavanje nadzemnih dijelova višegodišnjih biljaka primjenom bilo koje agrotehničke mjere (zaoravanje strništa, kultiviranje, frezovanje, okopavanje…).

Zahvaljujući regenerativnoj sposobnosti podzemnih organa (korjenova i rizoma) dolazi do obnavljanja uništenih nadzemnih dijelova biljaka, pri čemu se troše rezervne hranljive materije uskladištene u ovim organima.

Što se veći broj puta primjeni neka od navedenih mjera, to će sadržaj ovih materija biti više smanjen. Kada se tako iznureni podzemni organi izbace na površinu zemljišta prilikom dubokog jesenjeg oranja veća je vjerovatnoća da će izmrznuti na niskim temperaturama, nego ako nije bilo iznurivanja.

Da li će doći do njihovog izmrzavanja zavisi od temperatura koje vladaju tokom zimskog perioda, ali je za izmrzavanje organa koji nisu iznureni potrebna znatno niža temperatura u toku zimskih mjeseci.

Pročitajte: Organska proizvodnja: Kako efikasno suzbiti korov na prirodan način?

Naime, kod iznurenih podzemnih organa sadržaj osmotski aktivnih materija u ćelijskom soku je niži, pa je za njegovo zamrzavanje potrebna manje niska temperatura nego u slučaju kada je koncentracija osmotski aktivnih materija visoka. Ako nakon izbacivanja usitnjenih podzemnih ornaga na površinu zemljišta nasupi dovoljno niska temperatura doći će do zaleđavanja ćelijskog soka i pucanja ćelija, a time i do propadanja ovih organa. S obzirom da su u našem podneblju zime u posljednje vrijeme sve toplije, ova mjera sve više dobija na značaju.

Šta treba uraditi da bi se sprečila pojava rezistentnosti korova na herbicide?

Postoji čitav niz mjera koje se mogu preporučiti kao deo antirezistentne strategije, čija primjena treba da spriječi ili bar odloži (uspori) pojavu rezistentnosti korova na herbicide.

Najvažnije mjere za sprječavanje i usporavanje pojave rezistentnosti su: izbjegavanje gajenja usjeva u monokulturi, suzbijanje korova na obradivim površinama u skladu sa principima integralne zaštite, rotacija herbicida (korišćenje herbicida iz različitih hemijskih grupa), primjena dvojnih ili trojnih kombinacija herbicida sa različitim mehanizmom djelovanja, pravilan postupak primjene herbicida (doze, rokovi primjene i karence), vođenje računa o sinergističkim efektima kod primjene različitih pesticida (npr. herbicid-insekticid), primjena najefikasnijih herbicida za datu varijantu, ograničavanje širenja sjemena rezistentnih biotipova, redukcija rezervi sjemena u zemljištu, izbjegavanje redukovane obrade zemljišta, korišćenje herbicida sa kratkom perzistentnošću i dr.

Pročitajte: Alkohol i sirće u borbi protiv korova

Međutim, i ako se preduzmu sve napred navedene mjere, to ne znači da nikada neće doći do pojave rezistentnosti, jer neke od ovih mjera mogu da ispolje neočekivane efekte. Npr. rotacija herbicida i korišćenje njihovih mješavina može dovesti do razvoja višestruke (multiple) rezistentnosti. Takođe, jedno od mogućih rješenja za efikasno suzbijanje rezistentnih korova, gajenje usjeva tolerantnih na određene herbicide, može dovesti do nastanka novih rezistentnih populacija njima srodnih korova usljed njihovog međusobnog spontanog ukrštanja.

Najljepši sladoled od jagoda, gotov za tili čas

Agrosavjet
-
0
Najljepši sladoled od jagoda, gotov za tili čas

Ništa ljepše ne osvježava u toplim ljetnjim danima nego domaći sladoled, bez aditiva, vještačkih boja i konzervansa. U nastavku pročitajte recept za domaći sladoled od jagoda. 

U sezoni jagoda obradujte ukućane sladoledom od ovog voća napravljenom po najljepšem i najbržem receptu.

Pročitajte: JAGODE NA TERASI – Uz ovaj trik nećete znati šta ćete sa njima i uvijek ćete ga ponavljati

Sastojci za sladoled od jagoda:

  • 500 g jagoda
  • 200 ml slatke pavlake
  • 7 kašika šećera
  • 150 ml mlijeka
  • 3 kašike meda

Priprema:

Operite jagode, očitite ih od peteljki, pa ih ubacite u blender i izmiksajte.

U činiju sipajte slatku pavlaku, dobro je izradite mikserom, pa dodajte mlijeko, med i šećer i nastavite da mutite. Sjedinite izmiksane jagode sa slatkom pavlakom, mlijekom, medom i šećerom, razlijte u posudu i stavite u zamrzivač.

Kad se poslastica stegne, kašikom za sladoled vadite kugle i služite.

Pročitajte: Kompot od jagoda – Jedite jagode tokom cijele godine

Djevojačko ili carevo oko – Cvijet koji uživa u suncu i vrućini, a može i bez vode

Agrosavjet
-
0
Djevojačko ili carevo oko – Cvijet koji uživa u suncu i vrućini, a može i bez vode

Djevojačko ili carevo oko (Coreopsis) je biljka idealna za svaku baštu, nije zahtjevna po pitanju uzgoja, odgovara joj svaka vrsta zemljišta, otporna je na sušu, voli vrućinu i direktnu sunčevu svjetlost, a cvjeta od ljeta pa sve do prvih dana jeseni.

Djevojačko ili carevo oko (Coreopsis) u prirodi raste u prerijama i suvim ravnicama Sjeverne Amerike. Spada u porodicu glavočika, Asteraceae. Idealna je biljka za svako dvorište ili baštu jer nije zahtjevna po pitanju uzgoja, odgovara joj svaka vrsta zemljišta, otporna je na sušu, voli vrućinu i direktnu sunčevu svjetlost, a cvjeta od ljeta pa sve do prvih dana jeseni.

Ne zahtijeva ni redovno zalivanje, pa nema osobe kojoj neće uspjeti. Veoma se brzo razmnožava i svakih nekoliko godina potrebno ju je rasađivati.

Pročitajte: Cinija je cvijet koji treba da ima svaka bašta – Tjera štetočine, privlači oprašivače

Raste u obliku grma, zavisno od sorte od 30 pa sve do 120 centimetara. Listovi su tamnozeleni, perasto sastavljeni. Cvjetovi su najčešće žarkožute boje dvostruki ili jednostruki. Razmnožava se sjemenom koje sijemo na otvorenom, na željeno mjesto u dvorištu ili bašti, i to u proljeće. Mlade biljke se presađuju na razmak od 20 centimetara.

Carevo oko voli osunčano mjesto u bašti i rastresito zemljište. Kad se prilagodi uslovima u bašti, može trajati godinama. Cvjetanje se može produžiti ako se redovno uklanjaju procvjetali cvjetovi.

Svake treće godine grmove bi trebalo pregledati i ostaviti najsnažnije, kako bi se podmladili. Sorte Coreopsisa koje dostižu veliku visinu sade se iza gredica ili se uzgajaju za orezivanje.

Vodič za uzgoj povrća u junu – Sijanje, prihranjivanje i berba

Agrosavjet
-
0
Vodič za uzgoj povrća u junu – Sijanje, prihranjivanje i berba

U junu povrtare čeka mnogo obaveza. Valja se držati načela da zemljište cijele godine ne smije da bude slobodno. Poslije skidanja prvog usjeva, treba odmah obraditi i pripremiti parcele za novu proizvodnju.

Tokom juna za berbu pristiže povrće posijano ili posađeno u proljeće – grašak, kupus i mnogo drugo. U junu se sade kupus, kelj, karfiol, keleraba za jesenju, odnosno zimsku potrošnju, a taj posao može trajati i do sredine jula.
Rasad kupusnjača ima 4 do 6 listova, a s obzirom na to da one veoma dobro reaguju na stajnjak, on se može unijeti plitkom (ljetnom) obradom zemljišta.

Pročitajte: Šta posaditi u junu od povrća

U junu se sadi i praziluk. Za dobijanje kvalitetnog lažnog stabla (bijelog) najbolje ga je saditi u brazde dubine 10 do 15 cm. To doprinosi da lažno stablo ostane bijelo. Rasad treba da je star 50 do 60 dana i da ima 3–4 prava lista. Sadi se u redove na rastojanju 40–50 h 15–20 cm (zavisno od sorte). Ovo povrće treba gajiti na bogatom zemljištu, đubriti ga zgorelim stajnjakom (10–15 t/ha), dodavati NPK đubrivo (150–200 kg) i redovno zalivati. Čim se biljke ukorijene (15 do 20 dana poslije sadnje), treba obaviti prvo prihranjivanje azotnim đubrivom (150–200 kg/ha) i ponoviti to u fazi 6 do 8 listova. Praziluk veoma dobro reaguje na azot i tada daje sočno, dobro razvijeno stablo.

Pročitajte: Jedite sezonski: Ovo su najzdravije namirnice u junu

Početkom juna mogu se sijati i kupusnjače na njivi (direktna proizvodnja iz sjemena) ili u otvorene leje, kada se za 30 do 40 dana dobije rasad za sadnju u julu. Njega posijanih i posađenih biljaka je obavezna, jer su to dani intenzivnijeg rasta. Stablo i listovi paprike i plavog patlidžana tek započinju rast, jer se sporo regenerišu poslije sadnje. Zato parcele pod ovim povrćem u junu treba redovno kultivirati, a biljke prihraniti prvi put. Drugi put to se radi krajem ovog ili početkom sljedećeg mjeseca.

Prvo prihranjivanje može se obaviti čistim azotnim đubrivom (posebno ako je slab porast usjeva), ali je uvijek bolje da se upotrebljava NPK đubrivo, jer paprika, plavi patlidžan, lubenica i dinja, zahtijevaju dosta kalijuma i fosfora. Prihranjivanje, koje se obavlja rasturanjem đubriva u redu, a ne po biljci, treba završiti dok se ne razviju i ne zatvore redove. Svo povrće dobro reaguju na folijarno prihranjivanje koje se obavilja istovremeno kada i zaštitu usjeva. Posebno je značajno prihranjivanje u fazi zametanja plodova.

Ključna faza zalijevanja krompira: Zašto je važno pravilno zalijevanje u razdoblju intenzivnog formiranja krtola

Agrosavjet
-
0
Ključna faza zalijevanja krompira: Zašto je važno pravilno zalijevanje u razdoblju intenzivnog formiranja krtola

Intenzivna faza formiranja krtola jedno je od ključnih razdoblja u životnom ciklusu krompira (Solanum tuberosum). U ovoj fazi biljke postavljaju temelje za prinos i kvalitetu krtola. Zalijevanje u ovoj fazi ima iznimnu važnost jer osigurava potrebnu količinu vlage za pravilan rast, razvoj korijenovog sistema i stvaranje zdravih i obilnih krtola.

Potrebe za vodom u fazi intenzivnog formiranja krtola:

Nakon cvjetanja, krompir aktivno razvija krtole. U ovoj fazi, biljke imaju najveće potrebe za vodom. Adekvatno zalijevanje u ovom razdoblju osigurava pravilan razvoj krtola, njihovu punoću, veličinu i kvalitet. Nedostatak vode može uzrokovati manji prinos, manje krtole, a može uticati i na njihov kvalitet.

Optimalna količina vode:

Uobičajeno je da dobro razvijen nasad krompira treba mjesečno 120-130 mm padavina, što iznosi otprilike 120-130 litara vode po kvadratnom metru. Međutim, potrebna količina vode može varirati ovisno o uslovima rasta, klimatskim uslovima i vrsti tla. Važno je pratiti vlažnost tla i pravovremeno zalijevati kako bi se održala optimalna vlažnost potrebna za rast korijenja i razvoj krtola.

Metode zalijevanja:

U fazi intenzivnog formiranja krtola, ključno je odabrati pravu metodu zalijevanja koja će osigurati ravnomjerno i dovoljno navodnjavanje. Navodnjavanje kap po kap ili kapanje često se smatraju najučinkovitijim metodama. Ova tehnika omogućuje kontrolirano ispuštanje vode izravno korijenu biljke, minimizirajući gubitak vode putem isparavanja. Zalijevanje raspršivanjem također može biti učinkovito, ali može rezultirati većim gubitkom vode zbog isparavanja.

Zaključak: Zalijevanje krompira u fazi intenzivnog formiranja krtola igra ključnu ulogu u postizanju optimalnog prinosom i kvalitete krtola. Adekvatno snabdijevanje vodom osigurava pravilan rast korijenja, stvaranje zdravih krtola i minimizira rizik od stresova uzrokovanih sušom. Pravilna metoda zalijevanja i praćenje vlažnosti tla ključni su za postizanje optimalne vlažnosti i pravilan razvoj biljke. Kroz pravilno zalijevanje, možemo osigurati visokokvalitetan i obilan urod krompira koji će zadovoljiti potrebe tržišta i prehrambenih industrija.

Eliksir od koprive i meda: Prirodni put do jačanja imuniteta

Agrosavjet
-
0
Eliksir od koprive i meda: Prirodni put do jačanja imuniteta

Anemija i problemi s nedostatkom gvožđa mogu biti izuzetno iscrpljujući za organizam, ali postoji jedan prirodan način da se ojača imunitet i poboljša stanje. Eliksir pripremljen od koprive i meda pružiće vam dovoljno minerala i vitamina koji su korisni za osobe sa problemom anemije, a takođe može da pomogne u regulisanju rada štitne žlezde.

Kopriva (lat. Urtica dioica) je biljka koja je poznata po svojim ljekovitim svojstvima. Oduvijek je korišćena u tradicionalnoj medicini zbog svog bogatstva hranljivim materijama. Kopriva je izvor gvožđa, kalcijuma, magnezijuma, vitamina C i vitamina A, kao i drugih korisnih sastojaka. Ova biljka može da pomogne u jačanju imunog sistema i uravnoteženju rada štitne žlezde kod osoba koje pate od problema s anemijom ili neprijateljskom štitnom žlezdom.

Kada se kombinuje sa medom, kopriva postaje još moćniji saveznik u borbi protiv anemije i manjka gvožđa. Med je poznat po svojim antibakterijskim i antiupalnim svojstvima, ali takođe je izvrstan izvor energije i hranljivih materija. Kada se ova dva sastojka pomiješaju, dobija se eliksir koji može pomoći u obnavljanju organizma i jačanju imunog sistema.

Za pripremu ovog ljekovitog eliksira potrebno vam je kilogram meda, 5 supenih kašika sjemena koprive, 100 ml propolisa i kašičica polena. Koprivino sjeme možete nabaviti u specijalizovanim prodavnicama zdrave hrane ili biljnim apotekama. Važno je da koristite organski med kako biste osigurali da ne unosite nepotrebne hemikalije u svoj organizam.

Postupak i način upotrebe pogledajte u videu:

 

Osim liječenja anemije i manjka gvožđa, kopriva ima i druge blagotvorne efekte na zdravlje. Ona se tradicionalno koristi za jačanje imuniteta, lečenje urinarnih infekcija, prehlada, alergijskih reakcija, regulisanje nivoa holesterola, kao i kod reumatskih tegoba i artritisa. Ova biljka ima bogatstvo hranljivih materija i može biti od velike koristi za sveukupno zdravlje.

Uzimajući u obzir sve navedeno, eliksir od koprive i meda može biti izuzetno koristan za osobe koje pate od anemije i problema sa štitnom žlezdom. Međutim, uvijek je važno konsultovati se sa stručnjakom pre započinjanja bilo kakve nove terapije ili dodataka ishrani kako biste bili sigurni da je to prava opcija za vas.

Ukoliko se odlučite da koristite ovaj eliksir, budite strpljivi i doslijedni u njegovom korišćenju. Prirodni preparati često zahtijevaju vreme da bi pokazali svoje efekte, ali mogu pružiti dugotrajne koristi za vaše zdravlje.

Jagodasti raj u teglici: Domaće slatko od jagoda za prave gurmane

Agrosavjet
-
0
Jagodasti raj u teglici: Domaće slatko od jagoda za prave gurmane

Jagode su omiljeni letnji plodovi koji nas oduševljavaju svojim slatkim ukusom i osvežavajućom aromom. Ako želite da zadržite tu divnu jagodastu svježinu tokom cijele godine, nema boljeg načina od pravljenja slatkog od jagoda. Uz nekoliko jednostavnih koraka i svega nekoliko sastojaka, možete napraviti slatko koje će vas oduševiti svojim ukusom i kvalitetom.

Slatko od jagoda je savršeno za mazanje na svježe pečeni hljeb ili krofnice, dodavanje u jogurt ili kao dodatak kolačima i desertima. Za ovaj recept potrebno vam je 800 grama svježih jagoda, 800 grama šećera i 200 ml vode. Pa hajde da krenemo sa pripremom.

Prvi korak je da ušpinujete šećer sa vodom. U šerpu stavite šećer i vodu, i stavite na šporet na srednju temperaturu. Miješajte dok se šećer potpuno ne rastopi i dobijete sirupastu smjesu. Kada sirup počne da ključa, smanjite temperaturu na nisku i nastavite sa kuvanjem.

Sljedeći korak je da dodate jagode u ušpinovani šećer. Prije nego što dodate jagode, operite ih i odstranite peteljke. Lagano ubacite jagode u sirup i promiješajte da se sve jagode prekriju šećerom. Nastavite kuvanje na niskoj temperaturi, povremeno miješajući da se šećer ravnomjerno rasporedi i jagode blago omekšaju.

Tokom kuvanja, primetićete formiranje pjene na površini. Skidajte tu pjenu koristeći kašiku kako biste dobili čisto slatko bez neželjenih nečistoća. Ovaj korak će obezbijediti da vaše slatko bude bistro i lijepo izgleda u teglicama.

Kada je slatko od jagoda skuvano, prekrijte ga vlažnom krpom i ostavite da se ohladi preko noći. Ovaj korak će omogućiti jagodama da puste svoj prirodni sok i da se ukus potpuno razvije.

Sutradan, pripremite čiste teglice za slatko. Operite teglice i poklopce toplom vodom i sapunom, a zatim ih prelijte ključalom vodom kako biste ih dezinfikovali. Osušite ih temeljno.

Nakon što se slatko ohladilo, sipajte ga u pripremljene teglice. Budite pažljivi da ne prelijete slatko do vrha teglice, ostavite malo prostora za vazduh kako bi se stvorio vakuum prilikom zatvaranja teglica. Zatvorite teglice čvrsto i stavite ih u frižider ili na tamno i hladno mjesto.

Vaše domaće slatko od jagoda je sada spremno za uživanje. Možete ga čuvati nekoliko mjeseci i otvoriti kad god poželite da uživate u slatkom, ukusnom zalogaju. Bilo da ga poslužujete gostima, pravite poklone ili jednostavno uživate u njemu sami, ovo slatko od jagoda će sigurno zadovoljiti svačije nepce.

Isprobajte ovaj jednostavan recept za slatko od jagoda i osvojite svoju porodicu i prijatelje sa ukusom ljeta koji traje tokom cijele godine.

Sam postupak pripreme možete pogledati i u videu:

Kako da se u otvorenoj tegli nikada ne stvori buđ

Agrosavjet
-
0
Kako da se u otvorenoj tegli nikada ne stvori buđ

Jedna je žena iz Velike Britanije podijelila super trik s kojima se namirnice u teglama neće pokvariti, odnosno na njima se neće stvoriti plijesan – a stručnjaci se slažu da djeluje, prenosi news.com.au. Ovo je jedan od onih kuhinjskih trikova koji ne košta ništa, a donosi mnogo.

Ona naime sve svoje tegle okreće naopako, a kaže kako s tom metodom štedi i sprečava bacanje hrane.

„Jednom kada je otvorite, teglu vratite u frižider, ali na obrnutu stranu. Okrenite ih naopako kako se ne bi stvorila buđ. Štedite novac i vrijeme„, napisala je.

Druge korisnice su joj zahvalile na ovom savjetu, a jedna je ispričala kako je trik isprobala sa sosom od paradajza i kako se nije pokvario.

Možda mislite kako će cijeli frižider biti neuredan zbog ove metode, ali stručnjaci kažu da je ovo odličan način čuvanja hrane, jer kada teglu okrenete naopako, jako malo vazduha ulazi unutra i gotovo je nemoguće da se pokvari.

Još jedan savjet je da uvijek hranu iz tegle kao što je pekmez, sos od paradajza ili neki drugi namaz, uvijek uzimate isključivo čistim priborom i držite otvoreno što je kraće moguće.

Razlog zašto mladi izdanci na voćkama postaju crni: Otkrivamo uzrok ovog problema

Agrosavjet
-
0
Razlog zašto mladi izdanci na voćkama postaju crni: Otkrivamo uzrok ovog problema

Bakteriozna plamenjača je veoma štetna i široko rasprostranjena bolest voćaka. Uzrokuje je bakterija Erwinia amylovora, koja parazitira sve organe voćaka, uključujući cvjetove, lišće, mladare, grane, stablo pa čak i korijenje. Bolest može prouzrokovati ozbiljne štete i dovesti do sušenja cijelih biljaka.

Simptomi bolesti:

Simtomi oboljenja na listu kod kruške

Zaraženi cvjetovi postaju tamnomrki, izgledaju kao da su izmrzli i oboljeli od Monilinia spp., venu, suše se i opadaju. Bakterija se širi kroz cvijetnu dršku i zahvata lišće i mladare. Oboljelo lišće nekrotira, poprima crnu boju, suši se i deformira. Mladari također vene, nekrotiziraju, dobivaju tamnu boju i savijaju se poput štapa, što je poznato kao simptom štapićavosti. Plodovi pokazuju slične simptome kao lišće, nekrotiziraju i ne otpadaju, ali se simptomi mogu primijetiti samo dok su plodovi još mladi.

Ciklus razvoja:

Erwinia amylovora preživljava u oboljelim biljkama domaćinima, ali i na plodovima i ambalaži tokom skladištenja. Prezimljele rak-rane su najvažniji izvor zaraze, iako mogu biti zaraženi i pupoljci voćaka inficirani tokom prethodne vegetacije. U proljeće, uz povoljne uslove, bakterija se brzo razmnožava, a na oboljelim biljnim organima javlja se bakterijski eksudat.

Mjere zaštite:

Zaštita voćaka od E. amylovora nije jednostavna, ali se mogu poduzeti preventivne mjere kako bi se suzbio širenje bolesti. Odsjecanje oboljelih grana na 10-20 cm ispod vidljive infekcije ili vađenje cijelih stabala može biti korisna metoda. Presjeke treba sterilizirati 10% formalinom ili 4% otopinom bakarsulfata. Administrativne mjere, poput karantinskih, mogu zaustaviti širenje patogena. Pri uvozu sadnica voćaka i ukrasnog bilja treba obratiti pažnju na prisutnost ove bakterije. Biljke gloga treba ukloniti ako se nalaze u blizini voćnjaka.

Hemijske mjere zaštite se provode preventivno, u početnoj fazi vegetacije, primjenom bakrenih fungicida, kao i za suzbijanje krastavosti jabuke. Bakreni fungicidi mogu se primijeniti i u jesen, odmah nakon opadanja lišća, a njihova učinkovitost je procijenjena na oko 50%.

Zaključak:

Bakteriozna plamenjača je ozbiljna bolest voćaka koja može prouzrokovati velike štete. Preventivne mjere, poput odsjecanja oboljelih grana i primjene fungicida, mogu biti korisne u suzbijanju širenja bolesti. Važno je pridržavati se administrativnih mjera i provoditi inspekciju kod uvoza sadnica. Uz pravilnu zaštitu i brzo reeagovanje, moguće je smanjiti štetu koju ova bolest može nanijeti voćkama.

Stiropor za ožiljavanje: Inovativna tehnika plutanja reznica u vodi za brzi rast novih biljaka

Agrosavjet
-
0
Stiropor za ožiljavanje: Inovativna tehnika plutanja reznica u vodi za brzi rast novih biljaka

Ožiljavanje mladih biljaka u vodi je jedan od popularnih načina razmnožavanja biljaka. Ovaj postupak omogućava uzgajivačima da stvore nove biljke iz reznica koje se stavljaju u vodu, umjesto u tlo. Ožiljavanje u vodi je pristupačna i jednostavna metoda koja je često uspješna.

Postupak ožiljavanja u vodi započinje odabirom zdravog dijela matične biljke za rezanje. Može se koristiti vrh biljke, bočni izdanak ili list. Rezni materijal trebao bi biti mlad, ali dovoljno zreo kako bi sadržavao dovoljno hranjivih materija i hormone rasta potrebnih za razvoj novih korijena.

Nakon što je odabran rezni materijal, treba ga pažljivo odrezati i ukloniti donje listove ili cvjetne pupoljke. To omogućava biljci da usmjeri svoju energiju na razvoj korijena. Reznice se zatim stavljaju u posudu s vodom. Važno je koristiti čistu vodu kako bi se spriječila kontaminacija.

U vodi, reznice će razviti korijenje u potrazi za vodom i hranjivim materijama. Voda treba biti promijenjena svakih nekoliko dana kako bi se održala čistoća i osiguralo da biljke dobiju dovoljno kiseonika. Takođe je važno držati reznice na svijetlom mjestu, ali izbjegavati izravnu sunčevu svjetlost koja može oštetiti mlade biljke.

Pročitajte: Kako ožiliti reznice tokom zime?

U većini slučajeva, nakon nekoliko tjedana, reznice će razviti dovoljno korijenja da ih se presadi u tlo. Mlade biljke treba postupno navikavati na uslove izvan vode kako bi se smanjio šok presađivanja. To se postiže postupnim izlaganjem biljaka vazduhu i sušenjem korijena prije presađivanja.

Ali šta ako su reznice suviše male da bi mogle plutati u vodi a de ne podtonu do dna posude? Ova metoda će vam biti jako interesanta za upotrebu:

To je metoda koja omogućava da male reznice plutaju u vodi pomoću stiropora. Evo kako je možete primijeniti:

ožiljavanje reznica sa stiroporom koji je pomagača pri plutanju biljaka
Foto: agrosavjet.com

Pripremite komad čistog stiropora dovoljne veličine. Izrežite prorez na sredini stiropora u koje ćete smjestiti reznice. Pripremite zdrave reznice biljke i uklonite donje listove ili cvjetne pupoljke. Umetnite reznice u prorez na stiroporu. Stiropor postavite na površinu posude s vodom tako da pluta, a reznice budu uronjene. Stavite posudu na svijetlo mjesto, izbjegavajući direktnu sunčevu svjetlost. Redovno provjeravajte nivo vode i njegujte reznice uklanjanjem trulih ili nepoželjnih dijelova. Promatrajte razvoj korijenja kako biste znali kada je ožiljavanje uspješno.

Ova metoda omogućava reznice da razviju korijenje dok plutaju na površini vode, pružajući im potrebnu vlagu i hranjive materije za uspješan rast.

Ožiljavanje mladih biljaka u vodi je uzbudljiv način razmnožavanja biljaka koji omogućava uzgajivačima da prošire svoju kolekciju biljaka na pristupačan i jednostavan način. Ova metoda je posebno korisna za biljke koje su teške za razmnožavanje iz sjemena ili za stvaranje identičnih kopija omiljenih biljaka. Uz malo truda i strpljenja, moguće je dobiti nove, zdrave biljke koristeći ožiljavanje u vodi.

1...133134135...1.016Stranica 134 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia