Naslovnica Blog Stranica 125

Da li treba uklanjati „strelice“ sa bijelog luka? Kada i kako to pravilno uraditi?

Agrosavjet
-
0
Da li treba uklanjati „strelice“ sa bijelog luka? Kada i kako to pravilno uraditi?

Biljka bijelog luka (Allium sativum) je popularna među vrtlarima širom svijeta zbog svojih izuzetnih zdravstvenih benefita i kulinarske upotrebe. Da bi se postigao optimalan rast i kvalitet lukovica, često se preporučuje uklanjanje cvijetnih stabljika, poznatih kao „strelice“, tokom njihovog razvoja. Ova praksa pomaže biljci da preusmjeri svoju energiju na razvoj lukovica, osiguravajući veće prinose i bolji ukus. Evo nekoliko korisnih savjeta za efikasno uklanjanje cvijetnih stabljika biljke bijelog luka.

Uklanjanje cvijetnih stabljika biljke bijelog luka može biti ključan korak u postizanju uspješnog uzgoja. Strelice su tanki izdanci koji se razvijaju iz središta biljke i nose cvijetni pupoljak na vrhu. Iako ove strelice imaju estetsku vrijednost i privlače insekte oprašivače, njihovo uklanjanje može biti od vitalnog značaja za postizanje željenih rezultata u uzgoju bijelog luka.

Pročitaje: Luk počinje da žuti i suši se – Kako spasiti usjev?

Jedan od osnovnih razloga za uklanjanje cvijetnih stabljika je preusmeravanje energije biljke na razvoj lukovica. Kada se cvijetni pupoljci razviju i formiraju sjeme, biljka usmjerava značajan dio svoje energije na tu reproduktivnu svrhu, što može umanjiti količinu hranljivih materija i resursa koji su dostupni za rast lukovica. Uklanjanje strelica omogućava biljci da kanališe svoju snagu ka rastu i razvoju lukovica, što rezultira većim i kvalitetnijim plodovima.

Da biste pravilno uklonili cvijetne stabljike biljke bijelog luka, slijedite sledeće korake:

1. Pripremite se: Nabavite oštre baštenske makaze ili nož koji će vam pomoći u odstranjivanju stabljika. Preporučuje se nošenje rukavica kako biste zaštitili ruke od mirisa bijelog luka.

2. Identifikujte cvijetne stabljike: Proučite biljke bijelog luka i pronađite cvijetne stabljike koje su dostigle dužinu od 10-15 cm. Obično su tanje od listova i imaju cvijetni pupoljak na vrhu.

3. Odaberite pravi ugao: Postavite makaze ili nož blizu korijena stabljike, budite pažljivi da ne oštetite okolne listove i stabljike biljke.

4. Uklonite stabljike: Pažljivo odrežite stabljike blizu korijena biljke. Možete obaviti ravno sječenje ili blago poviti stabljike kako biste olakšali zaceljivanje. Ako koristite nož, budite oprezni da ne povredite biljku.

5. Ponovite po potrebi: Ponovite postupak za sve cvijetne stabljike koje su dostigle željenu dužinu. Ovo može biti vremenski zahtjevan proces, posebno ako imate veći broj biljaka bijelog luka.

Važno je napomenuti da uklanjanje cvijetnih stabljika može uticati na ukus i kvalitet lukovica. Iako će biljke i dalje rasti bez cvijetnih stabljika, njihov razvoj može biti nešto sporiji, a lukovice mogu biti manje. Međutim, ova praksa je korisna ako želite da sačuvate sjemenski materijal ili želite da usmjerite veću energiju biljke na razvoj lukovica.

Nakon uklanjanja cvijetnih stabljika, redovno zalivajte i hranite biljke kako biste im obezbijedili optimalne uslove za rast. Pravilna briga o biljkama bijelog luka uključuje održavanje vlažnosti zemlje, sprječavanje korova i pravilno hranjenje.

Uklanjanje cvijetnih stabljika biljke bijelog luka je jednostavan, ali ključan korak za postizanje boljeg rasta i kvaliteta lukovica. Pametnim upravljanjem resursima biljke, možete poboljšati prinose i uživati u kvalitetnim plodovima koje pruža bijeli luk. Iskoristite ove savjete i poboljšajte svoj uzgoj bijelog luka za još veće zadovoljstvo i uspjeh u baštovanstvu.

Kinezi razvili pametni voćnjak i kruške sa „ličnom kartom“

Agrosavjet
-
0
Kinezi razvili pametni voćnjak i kruške sa „ličnom kartom“

U saradnji sa Akademijom poljoprivrednih nauka provincije Šansi, u gradu Linfen razvijen je pametni voćnjak krušaka koji se prostire na oko 33,3 hektara.

U ovom pametnom voćnjaku, svakoj kruški je dodeljen jedinstveni QR kod koji omogućava praćenje kompletnog procesa rasta, od cvJetanja do razvoja plodova, uključujući praćenje rasporeda zalivanja i otkrivanje bilo kakvih infestacija, piše Sinhua.

„QR kod služi kao lična karta i bilježi život kruške“ rekao je Vang Jibo, zvaničnik za poljoprivredu iz okruga Sisian.

6 vrsta voća i povrća ima otrovne dijelove, koji nisu za jelo

Agrosavjet
-
0
6 vrsta voća i povrća ima otrovne dijelove, koji nisu za jelo

Neke od namirnica koje često koristimo u kuhinji sadrže otrovne dijelove, odnosno opasna  jedinjenja koja čak mogu da ugroze život.

Otrovne dijelove ima dosta namirnica koje koristimo u svakodnevnoj ishrani ili sezonski, i svaki taj dio predstavlja pretnju za zdravlje i može da dovede do fatalnih ishoda. Možda je to nekima manje poznato, ali u nekom voću i povrću može da se pronađe poneki opasni, nejestivi deo. Prema objašnjenju stručnjaka, biljke su morale na neki način da se prilagode kako bi opstale u prirodi pa su tako neke razvile otrove kako ih razni grabljivci ne bi pojeli.

Otrovne dijelove imaju razni plodovi kako bi se odbranili od grabljivica iz prirode

Poznato je da pečurke ne treba brati i konzumirati ako niste dobar poznavalac istih, jer postoji potencijalni rizik da se od nekih otrujemo. Potencijalni rizik od trovanja postoji i među plodovima koje konzumiramo svakog dana.

Sjemenke jabuka i koštunjavog voća

Ako ste ikada slučajno zagrizli košticu jabuke, sigurno ste osjetili da imaju neprijatan, gorak ukus. Sličan ukus imaju i koštice drugog voća kao što su kajsije, breskve ili šljiva. Upravo taj gorak ukus je njihova zaštita, koju te biljke koriste kako bi se „odbranile“ od ljudi i životinja, koji ih tako gorke ne bi konzumirali. Neprijatan ukus potiče od takozvanog amigdalina. Amigdalin je cijanogeni glikozid, koji se nalazi u sjemenkama badema i drugog koštunjavog voća. Takođe, amigdalin se pretvara u cijanid kada se pomeša s kiselinom u ljudskom probavnom sistemu. A čak i u malim dozama, cijanid može da izazove ubrzano disanje, napade i pa čak i smrt. Gutanje nekoliko sjemenki jabuke neće da ima izazvati probleme, ali treba izbegavati usitnjene koštice kao dodatak jelu.

Nedovoljno kuvani pasulj

Mnoge mahunarke mogu da uznemire želudac ako nisu dovoljno kuvane, a posebno je važno obratiti pažnju kako se priprema pasulj. Prema istraživanju The University of Iowa, crveni pasulj sadrži fitohemaglutinin (PHA) – biljni lektin, koji može da izazove bolove u stomaku, mučninu, dijareju i povraćanje ako pasulj nije pravilno pripremljen. Potrebno je samo 4 do 5 sirovih zrna pasulja da izazovu ove neželjene efekte. Kuvanjem se ova hemikalija razgrađuje zbog čega je važno pasulj dobro skuvati. Od svih sorti pasulja, sirovi crveni pasulj ima najveću koncentraciju lektina.

Listovi, korijen i stabljike paradajza

Listovi, koren i stabljike paradajza spadaju u otrovne dijelove jer sadrže alkaloid tomatin, koji je blago toksičan ako se konzumira u velikim količinama. Ukoliko se neki od ovih dijelova paradajza slučajno pojede čovek može da dobije želudačne tegobe. Međutim, za razliku od ljudi, životinje su mnogo osjetljivije. Zbog toga se vlasnicima pasa i mačaka, na primjer, koji vole da žvaću razne travke, savjetuje da svoje ljubimce drže dalje od stabljika paradajza jer su za njih pomenute hemikalije mnogo toksičnije.

Proklijali krompir

Iako je krompir siguran za jelo čak i nakon što proklija, postoje dijelovi koje treba ukloniti kako bi se zaštitili od bolesti. Klice su dio krompira, od koje može da iznikne nova biljka, a sadrže hemijske jedinjenje – glikoalkaloid, koji može da izazove glavobolju, povraćanje, mučninu, dijareju, konfuziju, glavobolju ili druge probleme sa varenjem. Glikoalkaloidi čine da krompir izgleda zeleno kada je izložen svjetlosti. Kora  krompira takođe sadrži ta hemijska jedinjnja i zbog toga je najsigurnije jesti krompir bez kore, ili pak sa dobro pečenom korom. Zelenu koru krompira ipak treba oguliti prije kuvanja kako bi se izbjegla potencijalna negativna reakcija.

Sirovi indijski orah

Indijski oraščić je plod, u stvari sjeme indijskog oraha, biljke porijeklom iz Amazonije. Ljuske indijskih oraščića prekrivene su anakardinskom kiselinom, koja je srodna kiselini koja se nalazi u otrovnom bršljanu. Zato nikada nećete videti indijske oraščiće koji se prodaju u ljusci poput kikirikija, nego gotovo uvek su dostupni pečeni kako bi se izbjeglo potencijalno trovanje.

Bobice zove

Čaj i sok od zove su tradicionalni, ali i ljekoviti napici na našim prostorima, ali je manje poznato da nezrele bobice, kora i listovi crne zove mogu izazvati mučninu, povraćanje, kao i grčeve u stomaku. Isti simptomi mogu da se jave ako se jedu svježe bobice zove, a toksičnost nestaje termičkom obradom bobica.

Muškatni oraščić

Muškatni oraščić najviše se koristi kao dodatak poslastica i daje lijep, orašasti ukus kada se u malim količinama doda u peciva. Ali ako se jede na kašičicu, može izazvati velike probleme u organizmu i probavnom sistemu jer samo dvije kašičice mogu da budu toksične za tijelo zbog miristicina. Miristicin je ulje koje može izazvati halucinacije, pospanost, vrtoglavicu, konfuziju i napade, zbunjenost... Nekoliko prstohvata muškatnog oraščića, koji se dodaju jelu, sigurni su za konzumaciju i neće izazvati posledice, ali sve više od toga može da naruši zdravlje.

Raste na svakom koraku i čini čuda za zdravlje: Ova ljekovita biljka je odlična za sve

Agrosavjet
-
0
Raste na svakom koraku i čini čuda za zdravlje: Ova ljekovita biljka je odlična za sve

Bokvica je u narodu još poznata kao trputac, žilovak ili konjska rebra. Postoji preko dvesta vrsta bokvice, ali mi mi se većinski susrećemo sa onom čiji su listovi pljosnati i široki, cvijet joj je mali i nanizan kao pletenica.

Bokvica se dijeli na muške listove koji su uski i ženske koji su široki. Bokvicu možete pronaći gotovo na svakoj travnatoj površini, po naseljima, dvorištima, livadama, šumama, pašnjacima i tako dalje. Međutim ono što mnogi ne znaju je koliko je bokvica zapravo zdrava.

Primjena bokvice je veoma široka. Koristi se kao hrana, za salate, kao dodatak namazima, kao čaj i sirup, no poznatija je kao mali ljekoviti saveznik. Iako krhkog izgleda ova biljka ima mnoga ljekovita svojstva. List bokvice sadrži tanin, pektin, limunovu kiselinu, fitoncide protiv bakterija i vitamin C u velikim količinama.

Pročitajte: 20 NARODNIH LIJEKOVA ZA 20 BOLESTI KOJE LIJEČI BOKVICA: Priroda se za sve postarala!

Šta je kupus dijeta? Kažu da se pomoću nje gubi do 6 kg nedeljno, a evo šta stručnjaci misle

Agrosavjet
-
0
Šta je kupus dijeta? Kažu da se pomoću nje gubi do 6 kg nedeljno, a evo šta stručnjaci misle

Postoje mnoge varijante kupus dijete, koja je vrlo popularna proteklih godina, pa je sprovedeno i više studija o efektima ishrane zasnovane na kupusu.

Dijeta sa čorbom od kupusa je plan ishrane osmišljen da pomogne u brzom gubljenju viška kilograma.

avodno se na ovoj dijeti za samo sedam dana gubi od četiri do šest kilograma.

  • Šta o njoj misle nutricionisti?

„Ova dijeta funkcioniše samo zato što je vrlo restriktivna u pogledu unosa kalorija – kaže dijetetičarka Džuli Rotenberg, vlasnica poznate kompanije JuliENERGYnutrition iz Majamija.

„Reklamira se ljudima koji žele da smršaju za neku posebnu priliku ili predstojeći događaj“.

  • Šta je tačno kupus dijeta?

„Dijeta sa čorbom od kupusa je sedmodnevna dijeta u kojoj je zastupljeno malo masti i mnogo vlakana“, dodaje Rotenbergova, objašnjavajući da se kod ovog načnia ishrane jede čorba od kupusa nekoliko puta dnevno tokom nedelju dana.

Međutim, stručnjaci naglašavaju da je ovo još jedna tzv. modna dijeta, jedna od onih koje možda daju brze rezultate, ali se kilogrami često brzo vraćaju i može da izazove niz neželjenih efekata, pa je ne preporučuju.

Kako naglašava čuvena američka klinika „Mejo“, modne dijete su one koje ne podrazumevaju fleksibilnost, uravnoteženost ili fizičku aktivnost, koja je neophodna da biste zdravo održali težinu, a vježbanje je korisno i za srce i mozak, kao i za smanjenje rizika od hroničnih bolesti.

Registrovani dijetetičari saglasni su da je kupus dijeta „modna“ jer obećava gubljenje značajne težine za kratko vreme i fokusira se samo na jednu namirnicu umesto da se jede raznovrsno i izbalansirano.

Istraživanje koje 2017. godine objavljeno u listu Functional Foods In Health And Disease pokazalo je da dijeta sa čorbom od kupusa zahteva unos samo 1.000 kalorija dnevno (ili čak manje!), uz postepeno povećavanje na 1.200 kalorija. S obzirom na tako nizak unos kalorija, tehnički je moguće smršati oko dva kilograma za nedelju dana, navodi Everyday Health, ali lekari ne preporučuju tako brzo mršavljenje niti ishranu zasnovanu samo na kupusu.

Pročitajte: Čaj od sjemenki dunje

Studija vršena nad miševima, objavljena 2016. u medicinskom magazinu Journal of Agricultural and Food Chemistry, utvrdila je i da bilo kakvi efekti na telesnu masu nisu dokazani nakon konzumiranja samo crvenog kupusa.

Ipak, potrebno je još istraživanja kako bi se došlo do konačno odgovora.

  • Recept čorbe za kupus dijetu

Što se tiče, konkretno, čorbe koja se konzumira, postoje različiti recepti. Oni koji primenjuju ovakav način ishrane obično kažu da jedu samo kuvani kupus, dok postoje i varijante s dodatkom drugog povrća.

Sastojci:

 

  • 5 glavica crnog luka
  • 2 zelene paprike
  • 200 ml kuvanog paradajza
  • celer po ukusu
  • 1 šargarepa srednje veličine
  • 1 velika glavica kupusa
  • po 1 kašika sočiva, rgaška, ječma i pšenice
  • so i biber po ukusu
  • maslinovo ulje po potrebi

Priprema

  1. Najpre se dinsta sitno seckani luk na maslinovom ulju dok ne omekša, pa se dodaje sve povrće osim kupusa.
  2. Zatim se dodaju so i biber, pa se prelije vodom da ogrezne i kuva dok povrće ne omekša.
  3. Tek onda se dodaje sitno seckani kupus, koji se kuva kratko da ne izgubi hranljive materije.
  • Kupus dijeta – pravila i jelovnik

Zbog toga što lekari nisu saglasni s primenom kupus dijete za mršavljenje, osmišljene su mnoge varijante ovakve ishrane. Sve su popularniji i režimi u kojima kupus nije jedino što se konzumira, već se dozvoljavaju i druge namirnice.

Imajte, u svakom slučaju, u vidu da ne postoje naučne studije koje dokazuju da ovakav jelovnik zaista dovodi do mršavljenja, kao i da on ne može biti bezbedan i zdrav način ishrane jer nisu zastupljene sve grupe hrane. Ne bi trebalo da pravite tako radikalne promene u ishrani ukoliko se prethodno ne konsultujete s lekarom, koji je upućen u vaše zdravstveno stanje i daće vam najbolji savet za zdravo mršavljenje.

  1. dan – jedu se čorba od kupusa i sve voće osim banana, piju se nezaslađen čaj, nezaslađena crna kafa i/ili voda
  2. dan – jedu se čorba od kupusa i sve povrće u neograničenim količinama, a izbegavaju se grašak, boranija i kukuruz, ne jede se voće
  3. dan – jedu se čorba od kupusa, voće i povrće u neograničenim količinama, ne jede se pečeni krompir
  4. dan – jedu se čorba od kupusa, tri banane u toku dana, pije se nemasno mleko u neograničenim kolčinama
  5. dan – jedu se čorba od kupusa, govedina (300-600 grama), 6 paradajza, pije se što više vode
  6. dan – jedu se čorba od kupusa, govedina i povrće u neograničenim kolčinama
  7. dan – jedu se čorba od kupusa, integralni pirinač i povrće, pije se sveže ceđeni i nezaslađen voćni sok

Prirodni lijekovi, recepti i dijete na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Izvor: b92.com

Na koji način uzgajati limun da bi davao plodove?

Agrosavjet
-
0
Na koji način uzgajati limun da bi davao plodove?

Limun (Citrus limon) je lijepa i vrlo dekorativna biljka koja raste kao niže drvo od 2 do 3 metra u visinu. Listovi su sjajni, kožasti, aromatični. U odgovarajućem podneblju limun cvijeta tri do četiri puta u toku godine, od maja do septembra, a poslije svakog cvjetanja daje plodove koji se koriste za jelo, sok ili preradu.

Uzgoj limuna

Limun se može gajiti na podlozi proizvedenoj iz sjemena limuna, odnosno na sopstvenom korijenu, ili na podlozi dobijenoj iz sjemena nekog drugog citrusa. Univerzalna podloga koja se najčešće koristi je Poncirus trifoliata (sibirski limun).

Sadnja limuna može se obaviti na proljeće ili na jesen. Veoma je važno pripremiti zemljište koje bi trebalo da bude dobro drenirano i lakše teksture. Najprikladnija je ilovasta ili pjeskovito – ilovasta zemlja. Limun zahtijeva poseban tip zemljišta, odnosno humusa u kome je izuzetno bitno da humus sadrži dozu kalcijuma, koji će omogućiti pravilan rast i razvoj biljke, formiranje listova, cvjetova, a poslije toga i plodova.

Limunu odgovaraju položaji sa dosta sunčeve svjetlosti i da bude zaštićen od vjetra. Što se temperature tiče, limun ne podnosi niske temperature. Za limun je kritična temperatura oko -5 stepeni jer može da dovede do oštećenja biljke. Ta granica može biti niža ako je limun kalemljen na podlozi Poncirus trifoliata kada je granica oko -6,5 stepeni. Preporuka je da se krošnja limuna prekrije agril folijom tokom zimskog perioda.

Ako limun gajite u saksiji, prije zimskih mrazeva unesite biljku u provjetrenu i svijetlu prostoriju.

Limuni traže dovoljnu količinu vode, naročito u vegetacionom periodu od aprila do kraja septembra. Dakle, zemlja bi trebalo da se osuši između dva zalivanja. Tokom ljeta se zaliva češće, svaki dan. Od septembra bi trebalo smanjiti zalivanje tako da bude umjereno.

Od aprila do avgusta limun bi trebalo prihranjivati posebnom tečnom prihranom za citruse (dva puta mjesečno u toku vegetacionog perioda i jedanput mjesečno u periodu mirovanja biljaka) zalivanjem u zemljište ili se može prihranjivati folijarno (preko lista).

Pročitajte: YUZU – Upoznajte citrus koji ima dvostruko više antioksidansa i vitamina C od limuna

Cvijet limuna je ružičastobele ili blijedožute boje, prijatnog mirisa. Period cvjetanja limuna može trajati do 50 dana pri temperaturi od 17 do 24 stepena. U odgovarajućem podneblju limun može da cvijeta 3-4 puta u toku godine, od maja do septembra.

Često se dešava da na sadnici limuna budu u isto vrijeme cvjetovi kao i mali ili zreli plodovi.

Limun je izuzetno zdrava namirnica. Plodovi mogu biti elipsoidnog ili okruglog oblika, žute boje, a unutrašnjost je ispunjena sokom. Limun plodonosi poslije tri godine starosti biljaka. Plodovi su obogaćeni nutritivnim vrijednostima (natrijumom, kalijumom, kalcijumom, gvožđem, ugljenim hidratima, šećerima, proteinima, vitaminima B6 i B12).

Razmnožavanje limuna

Što se tiče razmnožavanja, limun se najlakše razmnožava sjemenom, ali ukoliko želite kvalitetnije plodove, potrebno je kalemljenje posle godinu dana.

Razmnožavanje reznicama je takođe dobar način razmnožavanja. Izaberite kvalitetnu reznicu, ubodite je u treset, stavite na svijetlo mjesto i prekrijte najlonom koga treba svakodnevno da otkrivate po pet minuta. Otprilike poslije šest sedmica, limun će početi da raste.

Pročitajte: Kalemljenje limuna, narandže i mandarine

Rezidba limuna

Rezidbom se limuna se obično grane ne prekraćuju, nego se odstranjuju. Odstranjivanjem grana se odstranjuju konkurentne grane i forsira se rast ostavljenog mladara. Intenzitetom rezidbe, tj. količinom odstranjenog dijela kao i oštrinom rezidbe određuje se kondicija, bujnost i rodnost limuna.

Redovnim orezivanjem svake godine se krošnja lijepo formira, a samim tim će biti i bujnija.

Upotreba limuna

Pored ishrane, limun se koristi i u kozmetici, a neizbježan je i kao prirodni konzervans. Plodovi limuna sadrže bioflavonoide, pectin, folnu kiselinu, fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum, mangan, vitamin C, A,B1 i B6. Pomaže u rješavanju problema sa jetrom, želucem, jača imuni sistem. Velika količina vitamina C je korisna za održavanje krvnih sudova.

I za kraj jedna zanimljivost. Po feng šui filozofiji, ako se limun nalazi pored ulaza u vaš dom donijeće vam prosperitet i blagostanje.

Šta sve možemo raditi i sijati/saditi u julu?

Agrosavjet
-
0
Šta sve možemo raditi i sijati/saditi u julu?

Radove u vrtu najbolje je prilagoditi vremenskim prilikama u vrtu – suzbijati korov u vrijeme suše i ostaviti ga na vrtu da se čim prije osuši, a pred kišu i za vrijeme iste najbolje je vrijeme za presađivanja koja niste stigli napraviti tokom juna – kupusnjača, raznog cvijeća i sl. Da bi imali vrt koji tokom ljeta dobro podnosi suše i vrućine te treba čim manje zalijevanja svakako je preporučljivo vrt dobro malčirati početkom mjeseca.

Početkom jula dozrijeva crni ribiz te je vrijeme za berbu tog bobičastog voća. Možete od njih napraviti sokove, pekmeze, kompote, ali i zamrznuti u ledenicu za zelene sokove tokom cijele godine i za razne kolače i poslastice. Završne su berbe graška koji polako ide u sjeme i jesenskog češnjaka.

Tokom jula dozrijeva i luk. Također, vrijeme je kad uvelike počinjemo ubirati rezultate ovogodišnjeg truda – beremo mahune, tikvice, prvi niski grah, krastavce, mrkvu, mladi krumpir….. ali i prve paprike i rajčice.
Juli je vrijeme pravog obilja u vrtu, uživajte u svim tim prekrasnim plodovima, ali si i čim više toga spremite za zimu.

Tokom jula dozrijeva mnogo sjemenja: prošlogodišnje kupusnjače, bob, grašak, jesenska salata, špinat, turski karanfil, pakujac, naprstak, vučika, makovi…

Iako se mnogima čini da je juli vrhunac vrtlarske sezone, sjetva ipak nije završila u vrtu. Određene vrste povrća siju se kasnije, tokom ljeta, a neke čak i na jesen. Kako neke vrste brzo dozrijevaju, npr špinat, salata, rotkvice…tako se oslobađaju gredice nakon berbi u vrtu. Također, počinje se vaditi i luk, češnjak, krumpir…pa eto još slobodnog prostora za sjetvu:) Ukoliko ima dosta kiše, biti će vrlo pogodno za sjetvu, dok za vrijeme suše i vrućina ipak to i nije najbolje pa pričekajte kišu i zahlađenje za sjetvu.

Evo što sve možete posijati:
 – radič – vrijeme za sjetvu radiča je juni i juli, nek vrste čak i avgust – repa – sije se od – pak choi, daikon rotkva – od nedavno se u trgovinama mogu pronaći i razne vrste azijskog povrća, većina se tog povrća sije tokom juna i jula -mrkva- iako se ona sije u glavnini na proljeće, od više sam ljudi dobila toplu preporuku da se sije i tokom jula/početkom avgusta – takva stigne narasti do kraja jeseni i tokom zime možete imati stalno svježu mrkvu na vrtu   – crna rotkva – sije se od juna do jula – ovo povrće svakako preporučam sijati, sprema se u kasnu jesen u podrum, i prirodni je antibiotik, od nje se radi i sirup protiv kašlja.
Sjeme također možete naći u trgovinama – peršin, pastrnjak – isto kao i mrkva, postoji mogućnost da naraste do jeseni. Ako imate mjesta, možete i to posijati. – niski grah – ranim sortama niskog graha treba otprilike 2 mjeseca od sjetve do berbe – dakle logično je da stigne dozoriti ako ga i kasnije sijete.

Naravno, kod kasnije sjetve presudni faktor uspjeha jest činjenica hoće li biti dužih razdoblja vrućina i    suše – to jako šteti razvoju mahunarki. Kako su vrućine kod mene jako naštetile prvom urodu graha, tokom jula sam posijala par gredica niskog graha opet, za probu, i dio ću posijati i početkom avgusta. Ako ću imati sreće s vremenskim prilikama,  imati ću i na jesen berbu graha. – mahune –. Njima isto jako smetaju vrućine za razvoj ploda. – grašak- isto se može posijati tokom jula za jesensku berbu. Urod nije tako velik kao na proljeće, ali isplati se:) – grmolike tikvice – mogu se sijati do kraja jula – gorušica – Nju se preporuča sijati kada god imate slobodno mjesto u vrtu jer svojim korijenjem odlično mrvi tlo i preprema za sljedeću  sjetvu, a i pogodna je kao zeleno gnojivo. – bijeli korijen – divno zaboravljeno povrće i lijepi ukrasni cvijet.

Iako su već vrućine, tokom jula uvijek još presađujem dio posijanog i samoniklog cvijeća, kao i peruanskih jagoda. Rasađujem i preostale kupusnjače po vrtu.

Bolestima najbolje pogoduje kombinacija kiša i vrućina nakon, pa stoga budite na oprezu u takvim uslovima, pogotovo s paradajzom. Kiša također pogoduje širenju španjolskih puževa i tokom ljetnih mjeseci, pa svakako budite na oprezu i redovito ih skupljajte i odnosite s vrta.
Tokom jula uz obilje plodova vlada i prekrasno šarenilo u vrtovima. Na vrhuncu cvatnje su trajnice poput rudbeckia hirte i echinacea, budleja i gaillardia i još mnoštvo trajnica, dvogodišnjeg i jednogodišnjeg cvijeća, stoga ne propustite uživati u julskom obilju i šarenilu.

Izvor: https://www.biovrt.com/kalendar-radova-u-vrtu/radovi-na-vrtu-u-srpnju

Bolest plavih krila utiče na broj i kvalitet jaja – Simptomi, širenje i prevencija

Agrosavjet
-
0
Bolest plavih krila utiče na broj i kvalitet jaja – Simptomi, širenje i prevencija

Infektivna anemija pilića poznata i kao bolest plavih krila zbog cijanoze, odnosno pojava plavkaste ili ljubičaste boje na koži na području krila i drugih dijelova tijela.

Ova bolest rasprostranjena je u cijelom svijetu i izaziva ga virus Gyrovirus iz familije korona virusa. Ima veoma visoku stopu infektivnosti pa u kombinaciji sa sekundarnim bakterijskim infekcijama može da dovede do velikih gubitaka ukoliko se pojavi na farmama živine. Virus infektivne anemije je veoma otporan i može da preživi 10 minuta na čak 100 stepeni zbog čega se za njegovo uništavanje i dezinfekciju koriste sredstva na bazi hipohlorida i to i visokoj koncentraciji.

Bolest plavih krila – Simptomi zaraze

Infektivna anemija pilića najčešće se javlja kod mladih pilića starosti dvije do šest nedjelja, mada se mogu zaraziti jedinke u svakoj životnoj dobi. Bolest se najčešće prenosi s majke na potomstvo putem jaja, ali i direktnim kontaktom između zaraženih i zdravih kokošaka. Može se prenositi putem insekata kao što su komarci zbog čega je važno kontrolisati njihovu populaciju kako bi se smanjio rizik od prenošenja virusa.

Prvi simptomi bolesti pojavljuju se već 24 sata nakon zaražavanja, a izraženi su kroz slabost i umor pilića. Manje su aktivni, a u krvi zaraženog pileta primjetna je anemija odnosno smanjenje crvenih krvnih zrnaca. Pile gubi apetit, zaostaje u rastu i razvoju, ima loš kvalitet i opušteno perje, često se javlja priliv, a zaražena životinja osjetljiva je na sekundarne infekcije pa se njeno zdravstveno stanje brzo i rapidno pogoršava.

Iako je u pitanju bolest od koje češće oboljevaju pilići infekciji su podložne i odrasle ptice, ali one lakše podnose zarazu nego mladunci. Da li će i u kojoj meri da oboli odrasla životinja zavisni od njenog trenutnog opšteg zdravlja ali i otpornosti na virus koja se stiče vakcinacijom pilića.

Pročitajte: Kokoške su podložne raznim bolestima, a mogu zaraziti i ljude: SALMONELOZA je jedna od takvih!

Ukoliko se od infektivne anemije pilića razboli odrasla jedinka to može uticati na njenu produktivnost, odnosno broj i kvalitet jaja kod kokošaka ali i na reproduktivni kapacitet. U zavisnosti od faze i ozbiljnosti bolesti kod odraslih kokošaka infektivna anemija može uticati na jaja.

Osim na produktivnost odnosno smanjenje broja jaja infekcija utiče i na njihov kvalitet. Jaja zaraženih kokošaka imaju tanku ili mekanu ljusku, a mogu se javiti nepravilnost u obliku ili veličini jaja. Sam ukus i hemijski sastav jaja ostaje nepromijenjen, pa su bezbijedna za ljudsku upotrebu zato što virus vezuje isključivo za kokoške i ne može se prenijeti na čovjeka konzumiranjem jaja ili mesa zaražene životinje. Prema dosadašnjim naučnim saznanjima nije primjećeno da se virus koji izazova infektivnu anemiju pilića može prenositi preko hrane ili izmeta zaražene ptice. Ali, održavanje higijene, redovno čišćenje i dezinfekcija mogu u značajnoj mjeri da utiču na rizik od izbijanja, a posebno od širenje infekcije na farmi.

Liječenje i vakcinacija

Konkretan lijek infektivnu anemiju pilića ne postoji zato što je izazivač bolesti virus. U slučaju bolesti sprovode se mjere zaštite kokošaka, odvajanje zaraženih jedinki od ostatka jata, pojačana dezinfekcija, jača hrana i smanjenje stresa kako bi se životinji olakšao oporavak i smanjio rizik od komplikacija.

Stopa smrtnosti kod pilića zaraženih ovom bolesti zavisi od brojnih faktora prije svega od njihove starosti. Ukoliko se zaraze pilići mlađi od tri nedjelje koji još uvijek nemaju dovoljno razvijen imunitet, pa još dođe i do komplikacija, stopa smrtnosti može biti izuzetno visoka.

Pročitajte: Ovo su najčešće bolesti živine

Da bi se to sprečilo preporuka je da se pilići vakcinišu već u prvim nedjeljama života kako bi razvili imunitet na ovu za njih opasnu bolest. Cilj je da se vakcinišu prije nego što u opšte dođu u dodir sa virusom kako bi bili zaštićeni. Naravno, kao ni jedna druga tako ni vakcina protiv infektivne anemije pilića ne pruža 100 odsto zaštitu, ali u slučaju bolesti vakcinisana životinja će izbeći teže komplikacije i imaće blaži oblik bolesti. Vakcina se najčešće daje živini kroz vodu za piće.

Kako često ističu veterinari preventiva je jedan od ključnih faktora za sprječavanje rizika od pojave ove ali i ostalih bolesti živine. To prije svega podrazumijeva redovnu i temeljnu higijenu i dezinfekciju kokošinjca, kontrolu populacije komaraca kao prenosioca virusa ali i kontrolu i promet živine, a u slučaju novih životinja obavezno ih izolovati na nekoliko dana kako bi se provjerilo da li su bolesne prije puštanje u ostatak jata.

Da li je sigurno jesti napuknuti paradajz?

Agrosavjet
-
0
Da li je sigurno jesti napuknuti paradajz?

Paradajz koji pronađemo u prodavnici i na pijaci uvijek izgleda savršeno – sjaji se i nema mrlja. Ali, to nije uvijek slučaj s domaćim paradajzom iz bašte, koji često zna biti deformisan, može varirati u veličini i obliku, a neki su čak i napuknuti.

Nakon razgovora sa stručnjakom za hranu, iz Simply Recipes su saznali da li je normalno da se paradajz otvori dok sazrijeva.

Evo šta su naučili o tome zašto puca i da li je tada siguran za jelo.

Brian Chau, prehrambeni naučnik i direktor Chau Timea, objašnjava da pukotine i udubljenja nastaju na paradajzu kada kožica raste sporije od unutrašnjosti. Temperatura bi mogla uticati na rast paradajza – topla sunčana razdoblja praćena hladnijim noćima mogu dovesti do brzog širenja paradajza i pucanja kore.

Pročitajte: AKO PARADAJZ PRIHRANITE SA OVIM – Imaćete sočne i zdrave plodove sve do novembra

„Vrijeme takođe utiče na stanje vode“, kaže Chau. Obilne ili iznenadne kiše mogu dovesti do rasta i bubrenja unutrašnjosti paradajza. Dok se promjenjivi vremenski uslovi ne mogu kontrolisati, baštovanske navike mogu uticati na izgled paradajza. Chau dodaje da previše zaliivanja jednog dana, a nedovoljno drugog uzrokuje da paradajz neravnomjerno raste, uzrokujući njihovo pucanje.

Uglavnom, male pukotine na površini kore su bezopasne, a paradajz još uvijek možete jesti. Pojedite ga odmah kako biste ga spasili od daljnjih oštećenja. Napuknuti paradajz može se koristiti u receptima gdje izgled nije bitan, poput čorbi, džemova, salse i sokova.

Napuknuti paradajz nije siguran za jelo ako su unutrašnjost i sjemenke izloženi. U tom trenutku postoji rizik od zaraze od štetočina, kao što su crvi koji se hrane njime uvlačeći se kroz pukotinu.

Pročitajte: Šta nutricionisti kažu o kombinaciji paradajza i krastavaca u salati

Chau dodaje da kada je unutrašnjost paradajza izložena, ona takođe može privući štetočine poput voćnih mušica, uzrokujući razvoj bakterija i plijesni. Ako se paradajz čini sluzavo, pljesnivo, smrdljio ili napadnut insektima, bolje ga je kompostirati nego rizikovati da se razbolite.

Šta je stvarni uzrok sušenja grozdova?

Agrosavjet
-
0
Šta je stvarni uzrok sušenja grozdova?

Razumljivo je da do sušenja grozdova prvenstveno dolazi zbog ekstremno visokih temperatura koje su praćene jakim dnevnim insolacijama.

Međutim, uočeno je da navedena pojava uglavnom zahvata vinograde u kojima su zastupljene nešto osjetljivije sorte poput: Blatine, Black Magica, Smerderevke, Bene, pa dijelom i Viktorije. S druge strane, dobra stara žilavka uglavnom biva neoštećena, čime je još jednom opravdala svoj naziv. Dakle, stavlja se naglasak na zastupljeni sortiment u vinogradima. Osim toga, u strahu od opasne pepelnice vinogradari, iz neznanja, skidaju previše zaperaka i listova oko grozda ostavljajući ga tako nezaštićenim od agresivnih sunčevih zraka.

Primjetno je tako da su većinom nastradali dijelovi grozda okrenuti zapadnoj strani što znači da se eventualnom otkrivanju grozda mora ipak prići s istočne strane. Zbog toga na pokožici se pojavljuju tamnožute ili rđaste pjege, nakon čega dolazi do gubitka turgora pa se bobe smežuraju. Bobe su, pak, najosjetljivije u vrijeme promjene boje.

Kada do ožegotina na grozdovima i dođe, svi hrle po pomoć u agrocentre i poljoprivredne apoteke. Vinogradari misle da je riječ o truleži grožđa izazvanoj pojavom sive pljesni te traže pripravke za suzbijanje.

Međutim, nastala oštećenje su, nažalost, neparazitske prirode i kada se pojave na njih ne možemo uticati. Drugim riječima, bitna je preventiva. To, prije svega, znači da ubuduće ne smijemo prekomjerno zakidati zaperke čime grozdove ostavljamo nedovoljno zaštićenima te se podrazumijeva da se i mi sami moramo znati nositi s nastalim klimatskim promjenama.

Oštećene bobice ne predstavljaju posebnu opasnost u vinogradu, osim ako ne dođe do promjene vremena i nastupi kišovit period kada može doći do pojave truleži. U svakom slučaju, vinogradari u ovom periodu koriste botriticide pa će i grožđe biti zaštićeno od truleži, piše agroportal.hr

Što se tiče sive truleži simptomi su nešto drugačiji.

Najtipičniji simptomi bolesti koju izaziva gljivica Botryotinia fuckeliana (anamorf. Botrytis cinerea) se javljaju na bobicama, posebno od šarka do punog zrenja. Na njima nastaju pjege, koje su kod crnih sorti crvenkaste, a kod bijelih svijetlomrke boje. Pjege se vremenom proširuju i zahvataju čitavu bobicu.

SIVA PLIJESAN VINOVE LOZE

Pokožica na bobici se razmekšava i veoma lako odvaja, po čemu je bolest poznata kao “ljušćenje bobica”. U vlažnim uslovima, na oboljelim bobicama, razvija se obilna siva plijesan koja se lako uočava.

Pri jakom napadu patogena dolazi do truljenja čitavog grozda i sljepljivanja pojedinih njegovih dijelova. Kada se on protrese može se u vazduhu vidjeti masa konidija. Naročito brzo trule zbijeni grozdovi, jer je na njima prelaz micelije sa jedne na drugu bobicu olakšan dodirom. Na kraju oboljeli grozdovi se suše i u potpunosti propadaju i nisu ni za kakvu upotrebu. Patogen nastavlja sa razvojem i nakon berbe, što je značajno za stone sorte grožđa koje trule tokom skladištenja, trasporta i prodaje.

U početku vegetacije mogu biti zaraženi pupoljci i mladi lastari, koji se suše. Na listu se javljaju krupne, crvenkastosmeđe nekrotične pjege. Simptomi bolesti na pupoljcima, lastarima i lišću se dosta teško uočavaju i atipični su.

Velike štete mogu nastati pri oboljevanju cvjetova, mladih bobica i šepurine, piše agrosavjet.com

1...124125126...1.016Stranica 125 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia