Razumljivo je da do sušenja grozdova prvenstveno dolazi zbog ekstremno visokih temperatura koje su praćene jakim dnevnim insolacijama.
Međutim, uočeno je da navedena pojava uglavnom zahvata vinograde u kojima su zastupljene nešto osjetljivije sorte poput: Blatine, Black Magica, Smerderevke, Bene, pa dijelom i Viktorije. S druge strane, dobra stara žilavka uglavnom biva neoštećena, čime je još jednom opravdala svoj naziv. Dakle, stavlja se naglasak na zastupljeni sortiment u vinogradima. Osim toga, u strahu od opasne pepelnice vinogradari, iz neznanja, skidaju previše zaperaka i listova oko grozda ostavljajući ga tako nezaštićenim od agresivnih sunčevih zraka.
Primjetno je tako da su većinom nastradali dijelovi grozda okrenuti zapadnoj strani što znači da se eventualnom otkrivanju grozda mora ipak prići s istočne strane. Zbog toga na pokožici se pojavljuju tamnožute ili rđaste pjege, nakon čega dolazi do gubitka turgora pa se bobe smežuraju. Bobe su, pak, najosjetljivije u vrijeme promjene boje.
Kada do ožegotina na grozdovima i dođe, svi hrle po pomoć u agrocentre i poljoprivredne apoteke. Vinogradari misle da je riječ o truleži grožđa izazvanoj pojavom sive pljesni te traže pripravke za suzbijanje.
Međutim, nastala oštećenje su, nažalost, neparazitske prirode i kada se pojave na njih ne možemo uticati. Drugim riječima, bitna je preventiva. To, prije svega, znači da ubuduće ne smijemo prekomjerno zakidati zaperke čime grozdove ostavljamo nedovoljno zaštićenima te se podrazumijeva da se i mi sami moramo znati nositi s nastalim klimatskim promjenama.
Oštećene bobice ne predstavljaju posebnu opasnost u vinogradu, osim ako ne dođe do promjene vremena i nastupi kišovit period kada može doći do pojave truleži. U svakom slučaju, vinogradari u ovom periodu koriste botriticide pa će i grožđe biti zaštićeno od truleži, piše agroportal.hr
Što se tiče sive truleži simptomi su nešto drugačiji.
Najtipičniji simptomi bolesti koju izaziva gljivica Botryotinia fuckeliana (anamorf. Botrytis cinerea) se javljaju na bobicama, posebno od šarka do punog zrenja. Na njima nastaju pjege, koje su kod crnih sorti crvenkaste, a kod bijelih svijetlomrke boje. Pjege se vremenom proširuju i zahvataju čitavu bobicu.
Pokožica na bobici se razmekšava i veoma lako odvaja, po čemu je bolest poznata kao “ljušćenje bobica”. U vlažnim uslovima, na oboljelim bobicama, razvija se obilna siva plijesan koja se lako uočava.
Pri jakom napadu patogena dolazi do truljenja čitavog grozda i sljepljivanja pojedinih njegovih dijelova. Kada se on protrese može se u vazduhu vidjeti masa konidija. Naročito brzo trule zbijeni grozdovi, jer je na njima prelaz micelije sa jedne na drugu bobicu olakšan dodirom. Na kraju oboljeli grozdovi se suše i u potpunosti propadaju i nisu ni za kakvu upotrebu. Patogen nastavlja sa razvojem i nakon berbe, što je značajno za stone sorte grožđa koje trule tokom skladištenja, trasporta i prodaje.
U početku vegetacije mogu biti zaraženi pupoljci i mladi lastari, koji se suše. Na listu se javljaju krupne, crvenkastosmeđe nekrotične pjege. Simptomi bolesti na pupoljcima, lastarima i lišću se dosta teško uočavaju i atipični su.
Velike štete mogu nastati pri oboljevanju cvjetova, mladih bobica i šepurine, piše agrosavjet.com