Naslovnica Blog Stranica 107

Najbolje namirnice za jačanje kostiju

Agrosavjet
-
0
Najbolje namirnice za jačanje kostiju

Briga o kostima ne treba se zanemariti jer kosti ne samo da pomažu u kretanju, nego takođe štite osjetljive unutrašnje organe i osiguravaju ključne minerale poput kalcijuma i fosfora kad ih tijelo zatreba za druge svrhe.

1. Mliječni proizvodi mogu biti izvrstan izvori kalcija za jačanje kostiju

Postoji razlog zašto se mliječni proizvodi poput mlijeka, jogurta i sira uvijek spominju u razgovorima o zdravlju kostiju – bogati su kalcijumom, glavnom hranjivom materijom koja doprinosi čvrstoći i strukturi kostiju, navodi NIH. Jedna šolja mlijeka i jedna šolja običnog grčkog jogurta izvrsni su izvori kalcijuma.  Izbor između punomasnih i nemasnih mliječnih proizvoda zavisi od vašeg izbora.
„Ako neko pokušava izgubiti masne naslage, možda će se htjeti držati proizvoda s manje masnoće“, kaže Sandy Allonen, nutricionistica u Medicinskom centru Beth Israel Deaconess u Bostonu. Ako birate nemasne proizvode, odaberite namirnice koje su obogaćene vitaminima koji su ključni za jačanje kostiju, posebno vitaminom A i vitaminom D.

2. Orašasti plodovi sadrže magnezijum i fosfor za jačanje kostiju

Orašasti plodovi sadrže kalcijum, ali takođe nude još dva hranjiva sastojka važna za zdravlje kostiju: magnezijum i fosfor. Magnezijum vam pomaže da apsorbujete i zadržite kalcijum u kostima, kaže Allonen. S druge strane, fosfor je ključni sastojak kostiju te se otprilike 85 posto fosfora u tijelu može pronaći u kostima i zubima. Postoji mnogo vrsta orašastih plodova koji su dobar izvor ovih minerala, uključujući brazilske oraščiće, indijske oraščiće, orahe, kikiriki i pekan orahe, ali Allonen savjetuje da su bademi uvijek dobar izbor.

3. Sjemenke imaju sličan sastav hranjivih materija za jačanje kostiju kao i orašasti plodovi

Kao i orašasti plodovi, sjemenke vam pružaju kalcijum, magnezijum i fosfor, kaže Allonen. Sjemenke takođe sadrže vlakna, kao i omega-3 masne kiseline, koje su vrsta polinezasićene masne kiseline koja može sniziti nivo holesterola, smanjiti upale u tijelu i održavati vaš mozak i nervni sistem funkcionalnim.
Sjemenke kao što su chia, lanene sjemenke, sjemenke bundeve i sjemenke susama samo su neke od sjajnih vrsta koje možete dodati svojoj ishrani. Da biste potpuno iskoristili prednosti omega-3 masnih kiselina u chia i lanenim sjemenkama, konzumirajte ih mljevene.

4. Zeleno povrće nudi niz hranjivih materija koje jačaju kosti

Kao da vam treba još jedan razlog da jedete zeleno povrće! Povrće poput kelja, brokule, karfiola i kupusa pruža nekoliko hranjivih materija koje podržavaju zdravlje kostiju, kao što su vitamin K i kalcijum, a kako je već spomenuto, ove hranjive materije igraju ulogu u jačanju zdravlja kostiju. „Vitamin K zajedno s kalcijumom sudjeluje u izgradnji zdravih kostiju“, kaže Allonen. Osim toga, nedostatak vitamina K povezan je s osteoporozom i prelomima. Ovo raznovrsno lisnato zeleno povrće koje možete dodati u supe, salate i smoothieje je takođe dobar izvor korisnog vitamina A za kosti.

Pročitajte: VITAMINSKA BOMBA za jači imunitet

5. Grahorice su moćna biljna hrana bogata hranjivim tvarima za kosti

Sve vrste grahorica, uključujući crni pasulja, edamame, leće, šareni pasulj i crveni pasulj pružaju značajnu dozu hranjivih materija za izgradnju kostiju poput magnezijuma, kalcijuma i fosfora. Osim toga, grahorice obično sadrže puno vlakana i proteina što može biti posebno korisno za one koji ne jedu mesne proteine. I suprotno popularnom mišljenju, konzumacija hrane temeljene na biljkama, koja se fokusira na smanjenje životinjskih proizvoda poput mesa i mliječnih proizvoda te povećanje biljnih namirnica poput voća, povrća i cjelovitih žitarica, nema negativan učinak na zdravlje kostiju.
Veganska ishrana takođe nije povezana s povećanim rizikom od preloma kostiju ako unosite dovoljno kalcijuma, pokazuju istraživanja. NIH preporučuje da odrasli dnevno unesu između 1000 i 1300 mg kalcijuma, zavisno os pola i dobi.

6. Masne ribe sadrže vitamin D, hranjivu materiju potrebnu za zdrave kosti

Iako ishrana vjerovatno sama neće osigurati dovoljno vitamina D, masne ribe poput lososa, tune i pastrmke pružaju dozu tog vitamina, kaže Planells. Također poznat kao „vitamin sunca“, vitamin D topiv je u mastima te igra ključnu ulogu u rastu i obnovi kostiju. Konkretno, jedna od stvari koje radi je pomaže crijevima da apsorbiraju kalcijum. Međutim gotovo 50 posto svjetske populacije ima nedostatak ove važne hranjive tvari, uglavnom zbog niske izloženosti suncu.
„Malo izlaganja suncu može potaknuti proizvodnju vitamina D, ali zavisno od vašeg tipa kože i mjestu na kojem živite, možda nećete dobiti dovoljno“, kaže Planells. Osim toga, postoji zabrinutost da previše izlaganja suncu može povećati rizik od raka kože, pa se trebamo fokusirati na druge opcije kako bismo dobili dovoljno vitamina D, dodaje Planells.
Konkretno, odrasli mlađi od 70 godina trebali bi svakodnevno unositi 15 mikrograma (mcg) ili 600 IU vitamina D, a oni koji su stariji od 70 godina trebali bi ciljati na 20 mcg (800 IU) dnevno.

Da li pogrešno čuvate luk? Evo kako da što duže ostane svjež

Agrosavjet
-
0
Da li pogrešno čuvate luk? Evo kako da što duže ostane svjež

Kod skladištenja voća i povrća treba paziti na nekoliko stvari kako bi oni što duže ostali svježi. Niko ne želi da mu luk proklija ili postane pljesniv. Kako bi se to spriječilo važnu ulogu će imati mjesto na kojem držite luk, ali i pored koje namirnice se on nalazi.

Luk je poprilično izdržljiva namirnica koja može dugo trajati, ali ipak treba paziti gdje ga tačno držite i pored kojih namirnica.

Pročitajte: Vađenje i čuvanje crnog luka: Kako osigurati kvalitet

Luk se koristi vrlo često u kuhinji za kuhanje raznih jela, a kako bi što dulje ostao svjež, najbolje je da ga ne držite na svjetlosti i na vlazi jer bi zbog ovoga mogao vrlo brzo proklijati. Umjesto toga, kako se navodi na portalu Mirror, ovu namirnicu treba držati na hladnom, tamnom i suvom mjestu. Na ovaj će način ostati duže svjež i neće proklijati, ali neće se ni razviti plijesan.

Još jedna greška koju mnogi rade je kada luk stavljaju uz neku drugu namirnicu, tačnije kada se nalazi u istoj kutiji ili posudi s krompirom. Na ovaj način će luk brže istruliti. Izbjegavajte i držanje luka u plastičnoj vrećici jer neće imati dovoljno zraka i jednako tako će se pokvariti.

Uložiš 1.200 zaradiš 9.000 evra na ovoj biljci

Agrosavjet
-
0
Uložiš 1.200 zaradiš 9.000 evra na ovoj biljci

Za proizvodnju bijelog sljeza, čije gajenje traje godinu dana, ulaganje iznosi oko 1.200 evra po hektaru, a prihod može da dostigne čak 9.000 evra!

Ulaganja u obradu zemljišta, pripreme za sadnju i berbu za gajenje sedmogodišnje biljke matičnjaka na jednom hektaru iznose oko 1.200 evra i to samo u prvoj godini, dok su prihodi od druge do sedme godine oko 6.000 evra godišnje!

Preporuka stručnjaka je da se ljekovito bilje u Srbiji u plantažnoj proizvodnji može uspješno gajiti na cijeloj teritoriji republike, uz obaveznu primjenu dobre poljoprivredne prakse (GAP) i principa organske poljoprivrede. Sakupljanje i prirodi, uz kombinovanje sa plantažnom proizvodnjom, preporučuje se u brdskoplaninskim regionima Stare planine, Tare, Deliblatske peščare, Fruške gore, Maljena, Prokletija, Suvobora, Medvednika, Sićevačke klisure, Sokobanje…

Pročitajte: Sakupljanje ljekovitog bilja – OSNOVNA PRAVILA

Do ljekovitog bilja se dolazi na dva načina: gajenjem i sakupljanjem u prirodi. Površine pod gajenim ljekovitim, aromatičnim i začinskim biljkama u Srbiji variraju od 2.000 do 3.000 hektara godišnje, pri čemu se najviše gaji 20-25 vrsta: pitoma nana, kamilica, morač, timijan, bijeli sljez, peršun, neven, mirođija, bosiljak, origano, žalfija…

Sakupljanjem ljekovitog bilja u Srbiji se, s druge strane, bavi i od toga živi daleko manje ljudi od 4.000 do 5.000, dok je u otkupu angažovano 30 do 40 manjih i većih firmi. Najviše se obezbjeđuje: kleka, lipa, zova, hajdučka trava, kantarion, bijeli sljez i majčina dušica.

VELIKE ŠANSE ZA IZVOZ

Procjenjuje se da površine pod ljekovitim, aromatičnim i začinjskim biljem u Srbiji mogu biti i dva-tri puta veće. Da to može biti isplativa proizvodnja, svjedoči podatak da je u prvih šest mjeseci 2014. godine Srbija izvezla 1.800 tona ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja u vrijednosti 7,6 miliona dolara, dok je istovremeno uvezeno 1.184 tone u vrijednosti od 4,4 miliona dolara. Uvozimo eterična ulja, kozmetičke i druge prerađene proizvode od ljekovitog bilja. Izvoz se povećava iz godine u godinu.

Berba paprike: Savjeti za pravilno branje i očuvanje kvaliteta plodova

Agrosavjet
-
0
Berba paprike: Savjeti za pravilno branje i očuvanje kvaliteta plodova

Nakon rasađivanja treba da prođe najmanje dva mjeseca da bi počela berba paprike, a za neke sorte i cijela tri mjeseca. Bere se u dvije faze: u tehnološkoj i fiziološkoj zrelosti plodova, zavisi od toga čemu je namenjena nakon berbe.

Da bi se izbjegli problemi u kasnijem periodu, branje ne treba obavljati dok je rosa jaka, ili odmah nakon kiše. U tom periodu je vlažnost plodova visoka, što pravi probleme u kasnijem periodu kada se uskladište, jer se stvaraju dobri uslovi za širenje bolesti paprike. Uzgoj paprike u plasteniku omogućava da berba počne prije nego na otvorenom prostoru, tako da se može ostvariti i bolja cijena.

Kada je u pitanju zaštita paprike tokom berbe, treba biti oprezan i koristiti sredstva s odgovarajućom karencom.

Berba paprike obavlja se postepeno u nekoliko prolaza, jer plodovi tako dozrevaju. Branje se obavlja ručno (poželjno je koristiti makaze ili nož) i pažljivo, da se ne bi oštetila stabljika. Obično je vremenski period između dvije berbe nedelju dana, mada može kod nekih sorti biti i cijelih 12 dana.

Paprika nakon berbe ne treba da bude na direktnom suncu više od jednog sata, jer se pojavljuju ožegotine plodova.

Pročitajte: Najbolje sorte paprike

Plodovi koji su u fazi tehnološke zrelosti u karakterističnoj su boji za sortu i imaju punu veličinu. Površina je glatka i ima određenu otpornost na pritisak. Branje paprike u ovoj fazi se uglavnom obavlja za upotrebu u svježem stanju. Fiziološka zrelost je faza kad su sjemenke potpuno razvijene, a boja plodova poprima djelimično nijanse crvene, narandžaste ili roze.

U ovoj fazi se plodovi koriste za dalju prepradu ili za sušenje. Od perioda tehnološke zrelosti do onog fiziološke obično prođe malo više od dvije nedjelje.

Branje zavisi od načina uzgoja i koja je sorta paprika u pitanju.

Karakteristično je, recimo, da se feferoni namijenjeni za preradu svi beru u jednom prolazu, bez obzira na to u kojoj su fazi zrenja.

Vrijeme skladištenja paprika u svježem stanju veoma je ograničeno, obično je to do nedelju dana. Ukoliko se u skladištima obezbijedi temperatura od 0 °C, plodovi paprike se mogu čuvati mjesec dana, dok pri temperaturama od 10 °C mogu biti u skladištu dvije nedjelje. Ako nije namenjena za korišćenje u svježem stanju, u tom je periodu je već potrebno početi s njenim konzervisanjem ili zamrzavanjem.

Za ovaj med kažu da je najbolji, ali i najskuplji na svijetu

Agrosavjet
-
0
Za ovaj med kažu da je najbolji, ali i najskuplji na svijetu

Najbolji srpski i svjetski teniser Novak Đoković u svojoj knjizi iz 2013. godine otkrio je da je najveći tajni sastojak u njegovoj ishrani manuka med sa Novog Zelanda.

Konzumira ga tako što pojede dvije kašičice ovog proizvoda uz veliku čašu vode na sobnoj temperaturi.

Kako je ranije isticao, dešava se da go nekada uzme i tokom dana, ali i na terenu između setova.

Šta je manuka med?

Manuka med je proizvod koji se dobija od cvjetova biljke manuke koja raste na Novom Zelandu. Ono što izdvaja ovaj med po cijeni ali i kvalitetu je sastojak – metilglioksal, supstanca snažnog antibakterijskog dejstva koja je zapravo nuspojava pčelinje proizvodnje meda.

Njemački naučnici sproveli su istraživanje o ovoj supstanci tako što su uporedili uzorke i došli do zaključka da je najbolji manuka med onaj koji sadrži od 38 do 761 mg ove supstance. Med koji sadrži mnogo ove supstance uvijek je skuplji.

Primjera radi, med sa 100 mg/kg košta oko 55 evra, ali cijena meda sa 500 mg/kg metilglioksala iznosi više od 150 evra za pola kilograma.

Razlika u količini zavisi od sezone i tačnog porijekla, a najbolji je onaj sa divljih područja Novog Zelanda.

U posljednje vrijeme „lažne“ varijante šire na tržištu, prenosi 24sedam.rs.

Ovo je najbolji način da sačuvate sjeme paradajza za sledeću godinu

Agrosavjet
-
0
Ovo je najbolji način da sačuvate sjeme paradajza za sledeću godinu

Proces čuvanja sjemena počinje od berbe ploda paradajza. Saznajte kada je pravo vrijeme za berbu u ove svrhe, kao i kako uz pomoć fermentacije možete da sačuvate sjeme paradajza.

Kada uzgajate paradajz, sjeme određene sorte će se razviti u biljku na temelju toga šta je oprašilo cvijet matične biljke. Ako su pčele oprašivači, pojedine sorte će razviti sjeme matične biljke, ali moguće je i da se međusobno (unakrsno) opraše, te da se ne dobije 100 odsto identična matična biljka.

Sam plod će imati izgled i ukus sorte koju ste posadili, ali sjemenke unutar ploda sada možda imaju osobine druge vrste. Tako se prirodnim putem prave hibridne vrste tokom više generacija biljaka.

Ukoliko želite sjeme matične biljke, preporuka je da se na određenoj lokaciji njeguje samo jedna sorta paradajza. Tako ćete pojačati genetiku te sorte, a vremenom će se bolje prilagoditi vašoj specifičnoj klimi.

Za sjeme izaberite samo najbolje, najveće i najupečatljivije plodove paradajza. Obilježite ih komadom kanapa, koji ćete vezati oko grane pored tog ploda. Nemojte da ga berete odmah, jer želite da dostigne punu zrelost, odnosno treba da postane malo prezreo i mekan.

Fermentacija sjemena paradajza

Fermentacija je proces koji služi da bi se sjeme oslobodilo pulpe koja je oko njega. Svaka sorta paradajza treba sama da se fermentiše, bez miješanja sa sjemenom drugih sorti.

Proces počinje temeljnim pranjem paradajza, kako bi se uklonile nečistoće sa spoljne strane ploda. Ovo smanjuje šanse da bakterije, koje se prenose zemljom, zaraze sjeme. Ako su plodovi postali veoma mekani, pripazite tokom pranja da vam ne puknu.

Pročitajte: Kako se čuva sjeme paradajza volovsko srce?

Zatim, paradajz presjecite na pola ili na četvrtine. Rukom istisnite sjeme i pulpu u posudu. Žrtvujte nekoliko paradajza da biste iscijedili sok. Ovaj sok će da ubrza proces fermentacije.

Sve to stavite u teglu. U idealnom slučaju, u tegli treba da bude dovoljno soka kako bi se pulpa odvojila od sjemena. Ako nema dovoljno soka nemojte da dodajete vodu, jer ćete razređivanjem soka zapravo usporiti proces fermentacije.

Obavezno otvorite teglu barem jednom dnevno da biste pustili da izađu plinovi. Ovaj proces može trajati od tri do nedelju dana.

Na kraju fermentacije dodajte tri puta veću količinu vode, promućkajte i pustite da odstoji sat vremena. Izbacite pulpu i kašastu vodu, dodajte još vode, opet promućkajte, pustite da se slegne sjeme i ponovo prospite ono sa vrha.

Na kraju sjeme operite u cjediljci i pustite da se osuši.

(Epic Gardening) / blic.rs

Uzgoj vlastitog sjemenja luka – Tajne uspješnog uzgoja i skladištenja

Agrosavjet
-
0
Uzgoj vlastitog sjemenja luka – Tajne uspješnog uzgoja i skladištenja

Uzgoj sjemenja luka zahtijeva pažljivu brigu, stručnost i strpljenje. Ovaj članak istražuje korake proizvodnje vlastitog sjemenja luka, od uzgoja do skladištenja, kako bi se osigurala kvaliteta i dugotrajnost sjemena.

Cvjetne stabljike luka, koje dosežu visinu do 1,5 metra, svojim štitastim cvatovima donose posebnu ljepotu. Ovi cvatovi pokriveni zajedničkom opnom otvaraju se prije cvatnje, otkrivajući bijele ili zelenkaste cvjetove koji traju gotovo mjesec dana. Luk je stranooplodna biljka, pri čemu cvjetovi oprašuju drugi cvijet iste vrste radi stvaranja tobolčastih plodova koji imaju do šest sjemenki.

Sjeme Luka: Od Oblika do Skladištenja

Sjeme luka ima crnu boju, nepravilno piramidalnog oblika i naboranu površinu. Dimenzije sjemena su 2,5 – 3,0 mm u dužinu, 1,5 – 2,0 mm u širinu i oko 0,5 mm u debljini. Jedan gram sjemena sadrži između 250 i 300 sjemenki. Svaka sjemenka se sastoji od sjemenske ljuske, endosperma i klice koja uključuje supku i klicin korjenčić.

Klijanje i Uzgoj

Luk je prilično skroman prema toploti, klijavši već pri 1,5 ˚C. Optimalna temperatura za brzinu klijanja kreće se između 20 ˚C, dok iznad 25 ˚C rezultira smanjenjem brzine klijanja. Uzgoj luka iz sjemena zahtijeva strpljenje, budući da period nicanja može potrajati i do mjesec dana.

Pročitajte: Vađenje i čuvanje crnog luka: Kako osigurati kvalitet

Važno je napomenuti da je luk stranooplodna biljka. Ako želite sačuvati genetska svojstva, uzgajajte samo jednu sortu u vrtu. Također, ako želite uzgajati sjeme, preporučuje se uklanjanje cvjetnih stabljika u luka za konzumaciju  koje se nalaze u blizini luka koji se proizvodi za sjeme kako bi se spriječila strana oplodnja.

Uzgoj Sjemenja

Za uzgoj sjemenja luka, sade se potpuno sazrele lukovice koje su prethodno čuvane na nižim temperaturama (oko 15 ˚C) najmanje tri mjeseca kako bi potaknule cvjetne stabljike.

Berba i Skladištenje

Berba cvatova luka, koji sadrže sjeme, zahtijeva pažljiv pristup. Optimalno vrijeme za berbu je kada se tobolčasti plodići počinju otvarati i crne sjemenke postaju vidljive. Nakon berbe, cvatovi se suše zajedno s dijelom cvjetne stabljike barem dvije do tri nedjelje. Kada cvatovi postanu potpuno suvi, odvajaju se, sjeme se čisti, prosijava i posprema u označene papirnate vrećice.

Od jedne dobro razvijene biljke može se dobiti oko 20 grama sjemena, što je približno 5.000 sjemenki. Kvalitetno sjeme luka može zadržati svoju upotrebnu vrijednost do tri godine ako se čuva u suvom prostoru.

Zaključak

Proizvodnja vlastitog sjemenja luka je postupak koji zahtijeva predanost i pažnju. Uz pravilne korake, uzgoj i skrb, možete osigurati kvalitetno sjeme koje će vam omogućiti uspješan uzgoj luka u budućnosti. Budite strpljivi, brinite o detaljima i uživajte u procesu stvaranja vlastitog sjemenja.

10 savjeta kako uzgajati paradajz bez plamenjače

Agrosavjet
-
0
10 savjeta kako uzgajati paradajz bez plamenjače

Uzgajanje paradajza bez plamenjače, koja je gljivična bolest koja može značajno uticati na paradajz, zahtijeva kombinaciju preventivnih mjera, odabira sorti i pravilne njege biljaka. Evo nekoliko koraka koje možete slijediti:

  1. Izbor sorti otpornih na plamenjaču: Postoje sorte paradajza koje su manje osjetljive na plamenjaču. Pretraživanjem ili savjetovanjem s lokalnim stručnjacima, možete pronaći sorte koje su prilagođene vašem području i klimatskim uslovima.
  2. Dobar raspored sadnje: Paradajz treba biti posađen na dovoljno udaljenosti kako bi se osigurala dobra cirkulacija zraka među biljkama. Gusta sadnja može povećati vlažnost i potencijalno pogodovati širenju plamenjače.
  3. Osiguravanje dobre drenaže tla: Tlo koje zadržava višak vlage može povećati rizik od plamenjače. Osigurajte da tlo ima dobru drenažu kako bi se spriječilo zadržavanje vode oko korijena biljaka.
  4. Izbjegavanje zalijevanja lišća: Kada zalijevate, nastojte izbjegavati da voda direktno padne na lišće. To može pomoći u sprječavanju širenja gljivica.
  5. Uklanjanje korova: Redovito uklanjanje korova iz okoline paradajza pomaže u održavanju dobrog zraka i smanjuje vlažnost oko biljaka.
  6. Primjena prirodnih sredstava: Postoje prirodni fungicidi i sredstva za zaštitu bilja koja se temelje na prirodnim sastojcima, poput bakrenog sapuna ili ekstrakata češnjaka, koja mogu pomoći u suzbijanju plamenjače.
  7. Rotacija usjeva: Izbjegavajte uzgoj paradajza na istom mjestu iz sezone u sezonu. Rotacija usjeva pomaže smanjiti nakupljanje patogena u tlu.
  8. Pravilno đubrenje: Uravnotežena prehrana biljaka može ojačati njihov imunološki sistem. Primjenjujte đubriva bogata azotom, fosforom i kalijumom kako bi se osigurala optimalna prihrana biljaka.
  9. Pravilna rezidba: Pravilna rezidba paradajza može pomoći u poboljšanju cirkulacije zraka i smanjenju vlažnosti, što su ključni čimbenici u prevenciji plamenjače.
  10. Praćenje i brza reakcija: Redovno pregledavajte svoje biljke kako biste primijetili bilo kakve znakove bolesti. Ako primijetite simptome plamenjače, odmah poduzmite mjere suzbijanja kako se bolest ne bi proširila.

Važno je napomenuti da čak i uz sve preventivne mjere, nema apsolutne garancije da se plamenjača neće pojaviti. Međutim, pravilna njega biljaka i implementacija ovih koraka značajno će smanjiti rizik od njenog širenja.

 

Značaj i upotreba strnih žitarica u ishrani domaćih životinja

Agrosavjet
-
0
Značaj i upotreba strnih žitarica u ishrani domaćih životinja

U vrijeme velikih poskupljenja i poremećaja tržišta žitarica svi proizvođači teže ekonomičnijim obrocima. Jedna od žitarica koja je ekonomična za proizvodnju i može da pojeftini obrok jeste zob. Zbog velikog sadržaja vlakana koja potiču prije svega od ljuske, zrno zobi sadrži najmanje energije od svih žitarica koje se gaje na područjima sa umjerenom klimom. Zbog toga je za ishranu nepreživara najbolje ljuštiti zob.

Postoje ozime i jare forme zobi kao i dva varijeteta: metličast i zastavičar. Od ukupne proizvodnje ove žitarice, oko 60 – 80% utoši se za ishranu životinja, a manji dio primenjuje se za ishranu ljudi. Glavni nedostatak kultivisane vrste zobi je njegovo otežano ljuštenje, jer je zrno pokriveno spoljašnom tvrdom pljevicom, kao i unutrašnjom, koja je na donjem kraju srasla sa zrnom.

Zob sadrži oko 12% sirovih proteina, a sirove celuloze oko 11%. Za razliku od drugih žita, zrno zobi sadrži glukane koji usporavaju usvajanje proteina i ugljenih hidrata iz organa za varenje, što je nepoželjno, naročito kod mlađih životinja u intezivnom tovu. Međutim, te iste materije poželjne su u ishrani ljudi jer snižavaju nivo holestelora i glukoze u krvi. Količina masti u zrnu zobi je 5%, a one su u značajnom procentu izgrađene od nezasićenih masnih kiselina, što veoma povoljno utiče na sastav mliječne masti i što omogućava dobijanje mekšeg maslaca, koji je tehnološki nepovoljniji za upotrebu.

Pročitajte: Zaštita uskladištenih žitarica

Zob se najviše upotrebljava u ishrani konja, kako zbog ukusa tako i zbog dijetetičkog djelovanja na varenje. Konji hranjeni zobi veoma rijetko obolijevaju od kolika i takozvane prazničke bolesti. Odraslim grlima se daje u zrnu, a ždrijebadima i starijim konjima prekrupljen. U obrocima za konje koji teško rade, 50 % zobi trebalo bi zamijeniti kukuruzom zbog veće koncetracije energije. Može se davati i priplodnim ovcama do 15% u smjesi, jagnjadi do 10% i grlima u početku tova, s tim što sa odmicanjem tova treba smanjiti njegov udio u obroku.

Običan unos najčešće se ne preporučuje za ishranu živine zbog toga što prouzrukuje probleme u varenju hrane. Međutim, pokazalo se da uključivanje zobi u obroke za tovne piliće u količini od 10 -15% doprinosi bržem oporavljanju i smanjenju pojave kljucanja perja i smanjenje kanibalizma. U normalnim situacijama se preporučuje 2% zobi u smješama za tovne piliće uzrasta do 21 dan, odnosno 4% za kategoriju pilića od 21-42 dana uzrasta, dok se za priplodni podmladak starosti do 6 nedelja preporučuje 12%, a za starosnu kategoriju 7-20 nedelja do 16% udijela u smjesi. Komercijalne nosilje trebalo bi da dobijaju do 12% zobi u obroku, a nosilje jaja za priplod do 16%.

Zob se naročito preporučuje u ishrani priplodnog materijala goveda i bikova za priplod. Smatra se da u ishrani bikova povoljno djeluje na spermatogenezu. Količina zobi u smješama za telad je do 15 %, a za tov junadi do 35 %. Zob se može davati i suprasnim krmačama do 25% u obroku, krmačama u laktaciji do 15%, prasadima na sisi do 6%, a prasadima po zalučenju do 10%, te grlima u tovu i priplodu do 15%. Međutim, trebalo bi znati da ovas dovodi do stvaranja mekše masti u odnosu na ječam i kukuruz, zbog čega se dobija slanina lošijeg kvaliteta.

Razmjeravanje površine i obilježavanje mjesta za sadnju maline

Agrosavjet
-
0
Razmjeravanje površine i obilježavanje mjesta za sadnju maline

Određivanje redova i razmaka između sadnica i razmjeravanje površina i markiranje mjesta za sadnju malina su izuzetno važni.

Malina se sadi zrelim izdancima u toku zimskog mirovanja, u našim krajevima to se radi u mjesecu novembru, a popuna zasada može da se obavi zelenim izdancima u drugoj polovini maja. Čim sa sadnica maline otpadne lišće u jesen može se obaviti sadnja. Jesenja sadnja daje najbolje rezultate, jer posađene sadnice obično ne oskudjevaju u vlazi, a korjen se razvija u toku toplih zimskih dana.

Kasna proljećna sadnja maline je najlošija, pošto se sadnice dugim stajanjem u trapu djelimično isuše, a krupni pupoljci na korjenovima lako lome, pa iz njih ne mogu da se obrazuju mladi izdanci. Sadnja maline u toku jeseni i zime je po pravilu uspješnija od sadnje u proleće.

Dobri zreli izdanci maline za sadnju moraju da pripadaju odabranoj sorti, da budu sigurno zdravi i da su normalno razvijeni:

  • dugi oko 50 cm, sa više očuvanih pupoljaka;
  • umjerene bujnosti (7-9 mm) sa najmanje 5 do 6 jačih žila dugih 12 do 15 cm koje su obrasle sa dosta sitnih žila.
Pročitajte: Evo kako pravilno đubriti maline i dobiti bogatiji i kvalitetniji prinos

Malinu treba saditi na gredicama, dimenzija približno 25 cm visine i 60 cm širine . Udaljenost između redova trebala bi iznositi 2,2-2,5 m za malinu, dok je razmak između sadnica od 30 cm do 50 cm . Ovakav razmak će obezbijediti minimalan prostor potreban za obavljanje neophodnih agrotehničkih radnji (fertilizacija, prskanje, branje), a istovremeno će maksimizirati produkciju.

Samo pravilno razmjeravanje parcele za sadnju maline mora da prethodi obilježavanju mjesta za sadnju njenih sadnica. Ovaj posao može se obaviti na više načina.

Na većim površinama, radi sigurnosti, taj posao trebalo bi povjeriti geometru da pomoću specijalnih instrumenata, ili pomoću prizme razmeri ciljani prostor, uradi parcelaciju terena i  utvrdi adekvatna mjesta za prvi red voćaka prema planu sadnje, odnosno obilježi prostor za putnu mrežu kao i mjesta za sadnice na cijeloj površini.

Ukoliko se sadnja vrši na manjim površinama, samo razmjeravanje može se obaviti na više načina: pomoću krsta za viziranje, pantljikom ili kanapom sa obilježenim mjestima. Vizir motke koristi se pomoću okvira koji se za tu svrhu posebno napravi od letvi sličnog oblika, u zavisnosti kakav će biti raspored sadnica- kvadrat, trougao ili pravougaonik. Na uglovima presjeka dvije strane ostavljaju se desetak centimetara duže letve.

Pri razmjeravanju dva ili više radnika rukuju okvirom i na uglovima zabadaju kočiće radi obilježavanja mjesta za sadnju. Pazi se da pri razmjeravanju buduće sadnice ne dođu uz samu ogradu. Ovo odstojanje preporučuje se da bude 3 m od ograde do prvog reda voćaka, a ne bi trebalo da bude manje od polovinu međurednog rastojanja. To rastojanje može se i povećati, skladno potrebama gabarita mašina za prolaz i radne zahvate.

Pročitajte: Njega zasada maline – Prije i poslije sađenja i u periodu plodonošenja

Razmjeravanje parcele vrši se nakon utvrđivanja pravca redova i postavljene osnove za razmjeravanje, koju čine dva pravca: prvi je pravac redova (koji po mogućstvu trebalo bi da je sever-jug), a drugi je normalno postavljen na prvi pravac. Prvi pravac određujemo busolom, nakon obilježavanja kočićima.

Drugi pravac određuje se tako što zaklapa ugao od 90 stepeni u odnosu na prvi pravac. Markiranje , tj obilježavanje mjesta za sadnju sadnica na većim površinama vrši se malim kočićima, trakom ili žicom sa obilježenim mjestima masnom bojom, letvicama ili sličnim materijalom koji traje samo do kraja sadnje zasada.

Ne mora se obezbjeđivati materijal za obilježavanje na cijeloj površini, već se može koristiti isti više puta, zavisno od toga kako je organizovana sama sadnja.

1...106107108...1.012Stranica 107 of 1.012

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia