Zalučena jagnjad koja se ne gaje za priplod, tove se i prodaju kao roba za meso.
Po organizaciji tov zalučene jagnjadi vrši se:
a) u zatvorenom i ograničenom prostoru pri čemu se upotrebljava
koncentrat i sijeno,
b) na paši uz prihranjivanje i
c) na paši s tim što se kraj tova završava samo ishranom koncentratom.
Jagnjad se tove poslije zalučenja, da bi postigla u starosti sa 6 do 8 mjeseci
U pogledu intenziteta, tov može biti brži ako se upotrebe veće količine koncentrata i sporiji uz manje prihranjivanje koncentratom. Upotreba većih količina koncentratne hrane izaziva veće izdatke, tako da je ova vrsta tova skuplja od tova jagnjadi i šilježadi na paši.
Ishrana jagnjadi koncentratom u ograničenom prostoru vrši se na taj način, što se smješa koncentrata daje u vidu prekrupe 2 ili 3 puta dnevno. Hrana se daje uvijek u isto vrijeme, u podjednakim vremenskim razmacima. Poslije svakog hranjenja koncentratom daje se sijeno. Da bi se uštedila radna snaga, za ishranu jagnjadi upotrebljavaju se automatske hranilice. Međutim, onda se 1 kg prirasta postiže sa većim utroškom hrane. Osim toga, usljed prevelikog uzimanja koncentrovane hrane probavni trakt jagnjadi oboli, zato se u hranilice stavlja kompletna smješa tj. zajedno sa koncentratom i 40-60% mljevenim sijenom.
Pri tovljenju punim obrokom koncentrata jagnjad pojedu dnevno 1,3-1,6 kg zrna i 0,75-1 kg sijena pri kraju tova.
Za tov jagajadi upotrebljavaju, se različiti odnosi koncentrata i sijena.
Koja hraniva će se upotrijebiti zavisi od uslova na samom gazdinstvu. Najbolje je da se hrana za tov jagnjadi i šilježadi normira.
Pročitajte: Njega jagnjadi nakon rođenja
Kao primjer mogu da posluže sljedeći normativi:
Norme ishrane koje obezbjeđuju dnevni prirast od 200-220 grama: |
| Živa vaga
u kg |
H.J.
u kg |
Protein
u gr |
Kuhinjska
so u gr |
Kalcijum
u gr |
Fosfor
u gr |
Karotin
u gr |
| 12 18 25 32 39 46 |
0.12 0.32 0.75 1.00 1.20 1.40 |
10 40 100 150 140 130 |
– 3-5 3-5 3-5 3-5 5-8 |
– 1.4 3.0 4.0 5.0 5.2 |
– 0.9 2.0 2.5 3.0 3.2 |
– 4 5 7 8 9 |
Normativi ishrane za umjereni tov jagnjadi koji obezbjeđuju120-150g dnevnog prirasta: |
| Živa vaga u kg | H.J. u kg | Protein u gr | Kuhinjska so u gr | Kalcijum u gr | Fosfor u gr | Karotin u gr |
| 20 30 40 50 |
0.70-0.90 1.00-1.15 1.30-1.50 1.45-1.70 |
75-100 95-120 100-125 115-130 |
5-8 5-8 5-8 5-8 |
3.6-4.5 4.8-5.6 5.0-6.0 5.0-6.0 |
1.9-2.2 2.4-2.8 2.7-3.5 2.7-3.5 |
4-6 5-7 6-8 7-9 |
Posebno mjesto u tovu odlučene jagnjadi i šilježadi zauzimaju protein-ska, hraniva, jer od njihovog učešća u obroku zavisi intenzitet prirasta. Veoma je raširen tov zalučene jagnjadi na paši u doba vegetacije. Kvalitetna i dovoljna paša može poslužiti i kao jedina hrana u tovu. Ako je trava mlada i bujna, jagnjadima se daje obavezno manja količina kabaste hrane (kvalitetno sijeno) radi sprečavanja poremećaja u probavnom traktu, usljed kojih dolazi do proliva, što osetno smanjuje prirast i ukupnu masu grla.
Jagnjad na paši se prihranjuju zavisno od kvaliteta paše. Ako je paša slabija daju se veće količine koncentrata i obrnuto, upotreba koncentrata se postepeno povećava, tako da se krajem tova daje najviše koncentrata.
Prelaz na pašu kao i sa paše na suvu hranu, vrši se postepeno i pažljivo, jer kao što je već napomenuto, dolazi do naduna, naročito onda kada se koriste mlade leguminoze. Muška jagnjad prije tova se kastriraju, jer su onda mirnija, bolje koriste hranu i postižu veći prirast.
Pročitajte: Priprema ovaca za zimu
Tov zalučene jagnjadi na pašnjaku koristi se veoma mnogo u planinskim predjelima, gdje ima kvalitetnih pašnjaka, ukoliko se jagnjad ranije ne prodaju. Ako se tov sprovodi na pašnjacima slabog botaničkog sastava, gdje preovladava, na primjer, Nardetum stricte (tipac), tvrda trava sa većim procentom celuloze, onda se ne može očekivati dobar prirast. Uspjeh ovakvog tova dalje zavisi od mase tijela jagnjadi pri zalučenju, ujednačenosti, rasnog sastava, tipa rođenja i pola jagnjadi. Jagnjad zalučena sa većom masom tijela bolje napreduju, jedinčad nešto brže rastu od blizanaca, a muška jagnjad brže od ženske jagnjadi.
U hladnim predjelima i za vrijeme kišovitih i hladnih ljeta ovakvi tovovi dosta slabo uspjevaju, jer jagnjad ne mogu postići masu tijela koju dostižu u normalnim temperaturnim uslovima.
Često dolazi i do većeg procenta uginuća životinja, što poskupljuje troškove proizvodnje.
Pročitajte: Šarole ovca je “stvorena” za tov
Literatura: Ovčarstvo – tehnologija proizvodnje; Gutić Milenko, Milun Petrović, Snežana Bogosavljević-Bošković, Vladimir Kurćubić, Leka Mandić, Vladimir Dosković; Čačak, 2006.