Na proizvodnju i sastav mlijeka utiču: rasa, faza laktacije, starost grla, muža, zdravstveno i fiziološko stanje, ishrana u periodu odgajivanja, uslovi sredine, ishrana u periodu laktacije, hrana.
Rasa
Proizvodnja i sastav mlijeka predstavljaju rasnu odliku.
Holštajnfrizijska rasa je poznata kao najveći proizvođač mlijeka, dok simentalska rasa daje manje mlijeka. Najčešće je procenat masti u mlijeku obrnuto proporcionalan količini mlijeka, tako da rase koje daju više mlijeka uglavnom imaju manji procenat mliječne masti.
Faza laktacije
Tokom laktacije mijenja se sastav mlijeka. Između 35-60. dana laktacija dostiže maksimum. Poslije toga mliječnost opada po stopi od 2,5% nedeljno. U proizvodnim uslovima postoje određene varijacije u pogledu dužine trajanja laktacije. Početni period laktacije (kolostralni) je specifičan, jer kolostrum ima drugačiji sastav od mlijeka. Poslije toga se sastav mlijeka stabilizuje i sporije mijenja. Procenat mliječne masti se povećava u kasnijim fazama laktacije. U drugoj nedelji laktacije prosečan sadržaj mliječne masti je 3,66%, a u 42. nedelji 4,22%. Slična tendencija se javlja i kod proteina i suve materije, dok procenat laktoze vrlo malo varira.
Starost grla
Količina mlijeka se povećava do pete godine života. Poslije toga dolazi do izvjesnog smanjenja proizvodnje. Povećanje proizvodnje do pete godine života (treće laktacije) povezano je sa razvojem grla. Poseban uticaj ima priprema junica za narednu laktaciju. Obilnija ishrana junica doprinosi da one ranije stasavaju, prije se oplode, ali daju manje mlijeka. Pravilnom ishranom postiže se, s jedne strane, skladniji razvoj grla, a s druge veća proizvodnja mlijeka u prvoj laktaciji.
Muža
U ovom uticaju se razlikuju tri aspekta: promjena u količini i sastavu mlijeka tokom muže, razlike u količini i sastavu mlijeka po četvrtima vimena i razlike u količini i sastavu mlijeka po mužama. Na početku muže mlijeko ima manje mliječne masti, tako da se njen procenat povećava tek poslije nekoliko minuta muže. Poslije toga sadržaj mliječne masti se povećava, a količina mlijeka opada. Najviše masti ima u poslednjim mlazovima mlijeka. Iz zadnjih četvrti krave daju više mlijeka nego iz prednjih. Broj muža u toku dana utiče na količinu i sastav mlijeka. Ako je muža dvokratna krave daju više mlijeka ujutro nego uveče, pri čemu je ujutro sadržaj mliječne masti manji. Kada je muža trokratna krave daju najviše mlijeka ujutro. Takođe, trokratnom mužom se ostvaruje veća ukupna proizvodnja mlijeka za 15-20%.
Pročitajte: Zasušivanje vimena krava
Zdravstveno i fiziološko stanje
U vrijeme estrusa smanjuje se količina mlijeka, što se individualno dosta razlikuje. Različita oboljenja takođe mogu da se odraze na proizvodnju mlijeka. Posebno se pri tome ističu oboljenja vimena i organa za varenje. Ishrana u periodu odgajivanja, intenzitet ishrane junica, utiče na brzinu stasavanja i u nekim slučajevima dovodi do depresije u prvoj laktaciji. Intenzitet ishrane priplodnih junica je prilagođen planiranom uzrastu u periodu teljenja. Kod nas prirast junica u tom periodu najčešće je 600-750g, a ne smije da bude niži od 500g. Takav prirast ne obezbjeđuje normalan razvoj junice i ploda grla kod kojih je ustanovljena steonost.
Ambijentalni uslovi
Iako su toplokrvne životinje, krave reaguju na uslove spoljne sredine. Prije svega to se odnosi na temperaturu ambijenta. U tom pogledu postoji i određena rasna osobenost. Većina naših rasa je iz umjerenog regiona, tako da kod njih postoji određena osjetljivost na preniske i previsoke temperature. U našem klimatskom pojasu smatra se da je gornja granica koju krave mogu bez problema da podnesu 27,5°C. Iznad ove temperature opada konzumiranje hrane i proizvodnja mlijeka. Na 44°C konzumiranje potpuno prestaje. Niske temperature ambijenta takođe mogu da utiču na smanjenje proizvodnje. U našim uslovima na – 4°C mliječnost opada za 4%. Relativna vlažnost vazduha ponekad više utiče na krave od same temperature. Ako je relativna vlažnost vazduha iznad 90%, dolazi do opadanja u proizvodnji mlijeka.
Ishrana u laktaciji
Ishrana je najvažniji činilac koji utiče na količinu, a potom i na sastav mlijeka. Pri tome bi trebalo imati u vidu da ishrana ima najveći uticaj u srednjem dijelu laktacije (koji traje najduže, oko 6 mjeseci). U početnom dijelu laktacije ishrana ima manjeg uticaja jer se jednim dijelom odvija na bazi tjelesnih rezervi stvorenih ranije. Osnovni parametar kojim ishrana utiče na proizvodnju mlijeka je zastupljenost HM u obroku, koja zavisi od odnosa kabaste i koncentrovane hrane. Povećanjem udjela koncentrovane hrane u obroku povećava se ukupna proizvodnja mlijeka, ali se tada smanjuje procenat mliječne masti. Kada se povećava udio kabaste hrane povećava se procenat mliječne masti, ali opada ukupna količina proizvedenog mlijeka. I učestalost hranjenja ima određeni uticaj na količinu i sastav mlijeka. Povećanje nivoa ishrane se postiže povećanim udjelom koncentrata u obroku, što depresivno utiče na procenat mliječne masti. Tada je bolje da se koncentrat daje više puta na dan.
Ipak, pravi put je poboljšanje kvaliteta kabaste stočne hrane. Kada u obroku ima više celuloze stvara se i više sirćetne kiseline koja je prekursor za stvaranje mliječne masti. Krajnji produkt fermentacije skroba iz koncentrata u buragu je najvećim dijelom propionska kiselina. Ona se ne koristi za sintezu mliječne masti već za porast, tako da su obroci bogatiji skrobom podesniji za ishranu tovnih grla. Pojedina hraniva mogu da imaju specifičan uticaj na proizvodnju mlijeka. Poznato je da krave daju više mlijeka kada se u ljetnjim mjesecima hrane svježom kabastom hranom. Međutim, ima slučajeva da u ljetnje vrijeme, zbog čestih oscilacija u sastavu obroka količina mlijeka može da ima velike oscilacije i pri tome bude manja nego u zimskim mjesecima. Postoje podaci da krave daju više mlijeka na paši nego kada im se hrana daje pokošena. Razlog za to je što one, kada se hrane slobodno, mogu da proberu kvalitetniju hranu. Zamjena sijena silažom dovodi do povećanja proizvodnje mlijeka. Ishrana zelenom hranom u proljeće, kada je u biljnoj masi više vlage, djeluje depresivno na procenat mliječne masti. Veoma je važno da se pri svakoj promjeni obroka kravama (odnosno populaciji mikroorganizama u buragu) omogući da se postepeno priviknu. Taj period može da traje duže ili kraće, ali je najčešće, zavisno od promjene, od jedne do dvije nedelje.
Kvalitet hrane
Nivo ishrane, svarljivost hraniva i koncentracija obroka imaju veći uticaj na proizvodnju mlijeka, nego bilo koje pojedinačno hranivo. Sastav mlijeka se putem ishrane može promjeniti. Pri tome najlakše dolazi do promjena u procentu mliječne masti. Udio proteina je nešto teže izmijeniti, dok se na zastupljenost mliječnog šećera praktično ne može uticati. Trebalo bi imati u vidu da u organizmu krave postoje jaki mehanizmi koji nastoje da održe proizvodnju i sastav mlijeka. Ako je potrebno, one koriste i tjelesne rezerve (masno tkivo) da bi održale proizvodnju mlijeka. Jedan kilogram tjelesne mase obezbjeđuje energiju za 6-7kg mlijeka, ali proteina samo za 3-4kg. Stoga je deficit proteina više izražen problem. Udio vlakana u obroku bitno utiče na sadržaj mliječne masti. Opadanje udjela mliječne masti je normalna pojava pri prelasku sa zimskog na ljetnji obrok, što se ublažava davanjem određene količine sijena. Davanje obroka sa većim udjelom repe može da dovede do smanjenja sadržaja mliječne masti. Takođe, ako se kabasta hrana suviše usitni, ona se manje koristi za sintezu sirćetne kiseline što dovodi do opadanja sadržaja mliječne masti. Postoje specifični obroci kojima se može uticati i na sastav mliječne masti. Hraniva koja daju takve efekte su palmina i kokosova sačma koje su bogate zasićenim masnim kiselinama. Mliječna mast ima sposobnost da upije određene mirise i ukuse što stvara poteškoće prerađivačima mlijeka. Neke biljke mogu da budu nosioci tih mirisa. To je posebno izraženo kod crnog i bijelog luka, a u manjoj mjeri i uljane repice, kao i nekih vrsta silaže. Kada se muža obavlja u otvorene posude može da dođe i do indirektne kontaminacije mlijeka. U mlijeku mogu da se nađu i neke nepoželjne supstance porjeklom iz hrane. To se posebno odnosi na mikotoksine, pesticide, herbicide kao i rezidue lijekova koji se koriste za liječenje nekih oboljenja krava.
Izvor: pssrs.net