Proizvodnja rezanog meda u saću – Pčelari koji nemaju uslove za proizvodnju meda u koturovima ili kockama, mogu proizvoditi rezani med u saću. Potražnja ovakvog meda dosta je velika, a njegov način proizvodnje je jednostavan, ekonomičan i ne zahtjeva posebnu stručnost pčelara.
Proizvodnja rezanog meda u saću
Za proizvodnju rezanog meda u saću koriste se polumedišni nastavci i okviri koji služe za proizvodnju tečnog meda, dakle okviri bez žica u čijim su satonošama čvrsto zalijepljene tanke satne osnove.
Pri učvršćivanju satnih osnova za satonošu mora se voditi računa da one u okviru stoje uspravljeno, jer na iskrivljenim satnim osnovama pčele izgrađuju nepravilno saće.
Nepravilno izgrađeni satovi usporavaju rad oko sječenja i smještanja u tegle ili zavijanja u celofanske trake. Ovome se može lako doskočiti ako se satne osnove lijepe za satonoše u toploj prostoriji ili napolju ako je temperatura 22-26°C.
Pročitajte: Šta je tačno PERGA i kako se pravilno koristi?
Priprema društva za proizvodnju rezanog meda u saću, postavljanje polunastavaka sa satnim osnovama i manipulacija za vrijeme paše u svemu su isti kao i kod proizvodnje meda u koturovima ili kockama.
Da bi pčele ravnomjernije punile novo saće medom treba nekoliko puta u toku paše okrenuti medišta, tako da strana koja je u toku medobranja bila u pravcu leta. Ovo se čini zbog toga što pčele prvo izgrađuju i pune medom saće koje je dalje od leta, pa ako se za vrijeme medobranja tako ne postupi poslije završene paše biće dosta neujednačenih mednih satova.
Rezanje i smještanje mednog saća u tegle i plastične kutije
Da bi se dobili parčići privlačnog izgleda saće se siječe u obliku kvadratića ili pravougaonika, veličine 3-5 cm, što zavisi od oblika tegle ili plastične kutije. Za rezanje mednog saća potrebna su dva noža, od kojih se jedan stalno drži u vreloj vodi. U toku sječenja saća za svaki komadić mijenja se nož, tako da isječeni komadi budu pravilni i lijepog izgleda.
Satovi određeni za rezanje režu se na lesonitskoj ili nekoj drugoj plastičnoj ploči. Satovi se po rezanju stavljaju na žičani okvir da bi se cijedio med iz ćelija koje su prerezane nožem. Kada med iz oštećenih ćelija otkaplje, uzima se jedno po jedno parče mednog saća, pažljivo zavija u celofansku hartiju i pakuje u plastične kutije.
Pročitajte: Kako obaviti prebacivanje saća iz većih u manje okvire?
Ako se rezano medno saće stavlja u tegle, tada komadi saća treba da odgovaraju visini i otvoru tegle. Saće se slaže tako što se isječeni komadi stavljaju uspravno sa jednim redom u vodoravnom položaju, da bi se saće što bolje učvrstilo i da bi imalo đto ljepši izgled.
Tegle ispunjene mednim saćem zaliti isključivo svijetlim medom (najbolje bagremovim), jer on brzo ne kristališe. Teglu zatvoriti po mogućstvu providnim poklopcem, a zatim staviti privlačnu etiketu sa slikom koja će još više privući pažnju potrošača ovog meda.
Prilikom cijeđenja meda uvijek ostane izvjestan broj zaperaka saća koji se takođe mogu dobro unovčiti ako se pakuju u tegle i zalivaju svijetlim medom.
Čuvanje
Tegle s rezanim medom u saću valja čuvati u prostorijama u kojima se temperatura kreće od 15-20°C, jer se med na ovoj temperaturi sporije kristalizuje. Ako se dogodi da se med u teglama ušećeri, tada tegle treba potopiti u vruću vodu koja ne smije biti toplija od 55°C pa će se kristali u tegli ubrzo otopiti, a saću neće ništa naškoditi.
Pročitajte: Kako se priprema i upotrebljava cvjetni prah u kombinaciji sa mliječom i medom?
Literatura: “Praktično pčelarstvo”, Autori: Vojin Todorović, dr Dušan Todorović